Image Hosted by ImageShack.us
Prorok

_Prorok_

30.11.2009., ponedjeljak

DOLAZAK DOMA


Halo dobro došli , pa gdje ste ja sam mislio da nećete
niti doći, hajde samo ulazite ne skidajte obuće niste
doma ovdje se ne skida. Tetak je već bio dobre volje
kad su gosti došli na vrata, gospođo kuhaj kavicu i
daj ormašicu stiže mali švaler, da švaler i konjanik
daj da vidim kao to izgleda govorio je smijući se dok
je gledao marijanovo čelo sa flasterom . Počeo je da
pjevuši, žen me ćaća il tamburu kupi ja u nešto udarati
moram. I tako ti moja junačino ganjaš curice po bolnici
jašta nek se zna čiji si, samo ti navali jer bolje je ranije
da počneš. Stari ti da ćutiš panjino stara šta si se ti tako
upalio nemoj da te ja dohvatim ovom oklagijom, ostavi
dijete na miru, da dijete nije on više dijete to je momčina
tetkova momčina koja će postat pilot kao i tetak a cura
ma tek tada će bit cura. Ma dat ću ja tebi cure, procurit
će tebi ako te ja dohvatim, kroz smijeh je govorila tetka
noseći kavu, rakiju sa neizostavnim mezetom , naravno
za Marijana je bila ormašica sa sokom. Ma nosi taj sok
može naša momčina rakije, doduše nije prokuhana kako
on to voli, smijao se kao lud. Zezao je Marijana naime
kad je jedne zime dolazio kod njih ćaća je prokuhao
rakiju sa šećerom i Marijanu se osladila, ćaća ga je gonio
od stola a tetak govorio nemoj Božo pusti nek proba .
Marijan je popio tako da je opekao dlan na desnoj ruci
na štednjak, povraćao i odbolovao prvi mamurluk.
No to mu je bila škola, ni danas ne dozvoljava da se
to ponovi, voli popit čašicu ali kad je dosta zna reći ne.
Ručali su tetka je napravila pituljicu, pituljica je u stvari
pita sa krompirom samo da se krompir stavlja u male
isiječene dijelove lista u obliku kvadrata, ali ukusna.
Konačno su se odlučili da pođu doma, morali su da paze
da ne bi izgubili vezu iz Vareša prema selu jer bi morali
dugo da pješače. Naravno navratili su u trgovinu da kupe
nešto za Mariju i Ivanu i uputili se na željeznički kolodvor.
Tamo je Marijanu bilo lijepo doista, kolodvor u Sarajevu bio
je pun svega, požurili su na peron i ukrcali se na vlak koji
je već čekao na kolosijeku. Sine ja ću malo da odrijemam
a ti pazi na stvari evo ti karte kad dođe kondukter da me
ne budi, znaš da ćaća nije spavao . Marijan je gledao kroz
prozor i razmišljao o svojoj Leili, vlak je kloparao prema
Podlugovima . Samo da dođemo doma pa da vidim svoje
Mariju i Ivanu, u ponedjeljak škola ajme poželio je i nje
nije dugo vidio tih prijatelja. Vareš , konačno prodrmao je
ćaću koji je spavao cijelim putem. Sreća pa je autobusna
stanica u Vareš Majdanu bila blizu željezničke pa nisu morali
daleko da idu, autobus je već čekao a njih dva se ukrcali
te pošli doma. Cesta je bila slaba pa su putnici skakutali na
sjedištima kao kukuruzna zrna kad se peku na vatri zimi.
Na zvijezdi su izašli iz autobusa i imali jednu dobru turu
od četiri kilometra da propješače do kuće. Zvijezda planina
šuma je bila tako gusta a zdrak tako čist kao da nije bila
Vareška željezara samo nekih desetak kilometara niže dole.
Kad su stigli na ravnu rudinu, brdašce iznad sela, selo se vidilo
kao na dlanu, ne samo njihovo selo, vidila su se i sela sa desne
strane Krivaje. Kad su ušli u dvorište i kad su ih ugledale Marija
i Ivana potrčale su im u susret i zagrlile te izljubule Marijana
kao da se nisu vidjeli mjesecima već.

Prorok.

29.11.2009., nedjelja

Odlazak iz bolnice


Kupio je čakiju i poklonio je prijatelju govoreći
evo kad budeš sa svojim ovcama da možeš da
me se sjetiš dok budeš pravio svirale, Marko je
bio iznenađen poklonom i zahvalio se prijatelju.
Idemo sad unutra jer bi moj ćaća mogao da se
pojavi svakoga trenutka, želim se pripremit da
me ne čeka jer je vjerovatno umoran i pospan
pošto je radio šesnaest sati skupa. Kako to da
radi po šesnaest sati interesovalo je Marka, pa
to su on i njegov kolega Ravlija sredili jedan
tjedan radiš po dvije smjene a drugi tjedan si
doma . Ma naporno je to ali ako želiš nešto da
napraviš doma to je super, da super je ali nije
dobro za zdravlje . Pripremio je svoje stvari
obukao se i čekao , zavaljen na krevetu sjećao
se svoje Leile, eh da li će ikad više da je vidi
u životu. Tako malo su bili skupa a tako duboko
je bila u njemu, imala je nešto u svom pogledu
nešto što dira u dušu, eh Leila uzdahnuo je gdje
li si sada. Halooo ikebana jel misliš još dugo da
ležiš tu ili ćemo doma poć, bile su to ćaćine riječi
stajao je na vratima sobe. Hvala bogu da ću doma
vidiš da sam se i spremio, jedino još idemo po
odpusno pismo kod liječnice te da se pozdravim
sa cimerima . Liječnica je bila već pripremila za
Marijana pismo nasmijala se poželila Marijanu sve
najljepše, nije zaboravila ni ćaći da kaže kako mu
je sin najmlađi šarmer koji je bio na liječenju kod
nje. Ćaća eh ćaća se nasmijao kao stari lisac nije
ništa rekao, pozdravio se sa liječnicom i zahvalio
te smo pošli ka sestri Ani, eh sestri Ani obradovao
se Marijan. Hajde ćaća učini nešto kod sestre Ane
nju bar poznaješ izletilo mu je iz usta, ćaća se okrenuo
nasmijao se , vidi ti švalera malog a šta da učinim?
Pa tako je dobra i prijatna a ti tražiš ženu tamo negdje
Bogu iza nogu i nju dobro poznaješ, e dijete moje ne
ide to tako. Pozdravili su se sa sestrom Anom ćaća
joj je iz ruksaka izvadio nešto zapakirano i zahvalio se.
Marko je pošao sa njima do kapije gdje su se pozdravili
i Marijanovom ćaći ispričali da je Markov ćaća obećao
navratit kod njih kad bude dolazio u Oćeviju po plugove
dobro došao kad god došao reci svom ćaći i pozdravi ga.
Konačno su krenuli prema tramvaju, ćaća bila mi je tetka
i naručila da dođemo kod njih, tetak će bit doma veli.
E otići ćemo tamo malo ali nećemo se dugo zadržavat
da ne kasnimo doma. ma znam ja da nećemo , jer poželio
sam Mariju i Ivanu.
A trebali bi navratit u trgovinu da im kupimo nekih sitnica
zar ne misliš, lijepo je nekoga prijatno iznenadit, e moj
ikebana da lijepo je i iznenadit ćemo ih.

Prorok.

28.11.2009., subota

DOME SLATKI DOME


Spavao je kao top nije bilo snova i ustao je kao nov
eh danas doma, dome slatki dome tako sam te poželio.
Poželio sam da legnem u svoj krevet, da doručkujem
sa Marijom , Ivanom i ćaćom, ma poželio sam sve njih.
Ustajanje hajde šta se čeka prenuo ga je Markov glas
nisam navikao da se budim prije tebe prijatelju, ma ja
sam budan samo sam se malo zamislio, danas doma
idem prijatelju. Eh blago tebi ti odlaziš doma a ja još
ostajem ovdje a bit će tako dosadno, ma nećeš ni ti još
dugo prijatelju i ti ćeš idući tjedan na svoj lijepi Vlašić.
Idemo na umivanje pa na doručak a onda vizita i tvoja
barbika će doć prijatelju smiješio se Marko govoreći.
Dobro Marko hajde reci da li si vidio ovdje ljepšu od nje,
slažem se nisam vidio ljepšu ali ti joj se nabacuješ moj
prijatelju , e griješiš ja sam za nju klinac samo uživam
posmatrajući njenu ljepotu, uživam i divim joj se prijatelju.
Jedno je gledati ženu požudno a drugo sa divljenjem
ma daj jesil i to pročitao u tim knjigama, samo ti uzmi
knjige i počni da čitaš umjesto crtanih romana, daj molim
te Mirko i Slavko pobili pola Hitlerove vojske jeba te led.
A šta drugo da čitam kad nemam ništa, imaš u svakoj
školi imaš knjižnicu a knjižnica je i u svakom gradu samo
trebaš poći tamo i čitati. Dobro a šta tamo da tražim reci
vako u školskoj ćeš nać samo kalsike, ali u gradskoj ima
svega traži Alberta Moraviju i čitaj od njega sve za početak.
Doručak čuo se glas sa hodnika, idemo prijatelju na taj
zadnji skupni doručak ja sam gladan kao vuk a ti, i ja sam
prijatelju uzvratio je Marijan, kao da nisam od juče jeo .
Pa i nisi jedino ako si sanjao da jedeš nasmijao se Marko
nisam noćas ništa sanjao spavao sam blaženim snom.
Doručak je prošao tako lijepo čak ni Esma se nije javljala
Marijan i Marko su pošli u sobu čekajući vizitu da bi nakon
nje pošli malo vani,da iskoriste taj zadnji dan skupa.
Dobro jutro začuo se prijatan glas sa vrata , vizita je počela
Marijan je sa osmjehom posmatrao liječnicu dok je išla
od pacijenta do pacijenta. No ja konjaniče tvoj ćaća dolazi
jutros po tebe otpusnicu ću poslije vizite da pripremim a ti
se javljaj na kontrolu tamo vašem liječniku i čuvaj se konja.
Naravno da ću poći i čuvat ću se konja , ali nije konj kriv
ja sam kriv dobio sam šta sam tražio, ne bih smio tako da
postupam sa njim. Dobro drago mi je da tako razmišljaš
jer vidim da imaš dobro srce, sad ćeš morat i u školi dostići
ono što si propustio pošto isi bio na nastavi već u bolnici
ja ću da ti napišem i opravdanje za školu tako da možeš bit
miran zbog toga, još jednom mu je promrsila kosu sa tom
svojom nježnom rukom. Kad je izlazila još jednom je mahnula
i nestala iza zatvorenih vrata, eh jesi li vidio prijatelju šta je
ljepota, a tek kad da ruke u moju kosu kao da me rukne
dalekovod. To je odgovor na ljubaznost jer ljubazna riječ
svaka vrata otvra zapamti, eh Marijane , Marijane zajeban
si ti igrač meni se čini. Idemo mi vani jer će moj ćaća uskoro
doći pošto je radio juče popodne i sinoć po noći pa će sa
posla direktno ovamo po mene a onda sigurno idemo kod
tetke malo. Poželio sam tetka vidit ma taj ti je ko grom vojno
lice đenerl je ali za šalu je uvijek , tetka pošizi sa njim .
Zezaš se imaš stvarno tetka koji je vojno lice, da imam
u vazduhoplovstvu je ima neki činova malo more ja ih
neznam ni izgovorit nešto kao generalpotpukovnik je ako se
ne varam. Sunce je prijatno grijalo kad su izašli vani kao
gušteri da se ugriju , pošli su do kioska Marijan je odlučio
da će kupit nešto za Marka, neki mali poklon a vidio je
jedan nožić, čakiju da ima na svom Vlašiću da ga se sjeti.

Prorok .

27.11.2009., petak

44 Nastavak


Kad je vizita bila gotova, Marko se počeo tako slatko
smijati govoreći, ma vidi ti mog prijatelja on osvaja
liječnicu. Opasan si ti šta će tek bit kad ti brkovi izrastu.
Marijan se samo nasmijao, hajde reci da nije lijepa kao
princeza je, da lijepa je a ti si malo previše zelen za nju
zar ne. Ma jesam ja zelen ali i mi zeleni treba da počnemo
nekad, svi su nekad bili zeleni zar ne. Pa ti si stvarno
čudna ptičica dragi moj prijatelju, nisam čudan prijatelju
samo znam da svaka žena voli da čuje kompliment, lijepu
riječ to je sve. Da sve ti znaš a odakle ti to znaš kad si
moje godište i zelen kao i ja, e moj prijatelju koliko sam ja
knjiga pročitao samo da znaš, u našoj knjižnici u školi
nema nijedne da je nisam pročitao, a čitao sam i iz gradske
knjižnice u Varešu. Da i kao da se to može naučiti iz knjiga,
o da sve se može iz knjiga da nauči, ali to je samo teorija
a teoriju treba pretočit u praksu zar ne. Ček malo ostavimo
se mi sad prakse nemamo je na kome primijenit idemo mi
rađe na šah da vidim kakav si u šahu. Idemo poigrat i šah
al znaj da ću da te rasturim, ma da idemo pa budemo vidili
tko će koga nasmijao se Marijan. Marko je počeo kao da
želi da pobijedi po svaku cijenu i pravio početničke greške
što ga je koštalo topova ubrzo, pa čekaj ti veliš da si igrao
a ne da znaš da igraš odakle to, moj ćaća igra dobro šah od
njega sam naučio, je da ga još nikad nisam pobijedio u igri.
Pa ako ga nisi pobijedio znači da stalno gubiš, što igraš onda
e prijatelju ako želiš da naučiš moraš da igraš sa onim tko
je jači od tebe, jači i više zna. Ma ja izgubim volju za igrom
kad više puta izgubim, odma mi se ne da igrati, tu je greška
treba bit strpljiv jer je šah igra živaca i tko izgubi živce gubi
i partiju. Čuj idemo mi da se sredimo i na spavanje jer će
uskoro da gase svjetla, dobro idemo bar da ovu zadnju noć
ovdje u bolnici budem dobro spavao govorio je Marijan.
Moraš mi obećati da ćeš doć kod nas sa mojim ćaćom kad
bude dolazio, a doći će sigurno jer uvijek uradi šta obeća.
Dobro vidit ćemo sutra će moj ćaća doć pa budemo pričali
o tome a ako on bude dozvolio doći ću sigurno, jer ne mogu
ništa obećat bez njegovog blagoslova. Pošli su vani u banju
da operu zube i noge pa će na spavanje, baš su izlazili na
vrata a preko puta naslonjena na zid je stajala Esma.
Čuj Marijane molim te samo nešto bi te htjela da upitam jel
može? Daj upitaj ali na brzinu jer žurim, da li je istina da sutra
odlaziš doma upitala ga je, da odlazim sutra doma tako je rekla
liječnica i veseo sam jer neću morat da gledam u tvoju facu.
Kako si ti bezobrazan a ja sam mislila da te molim za adresu
adresu o da baš sam mislio da te posjetim i da ti je dam, šta
je sa tobom zar misliš da bi ti dao svoju adresu i imao nešto
sa tobom, pa ti si stvarno primjer za psihijatrijsko posmatranje.
Idi dalje od mene daleko ti kuća od moje ne želim sa tobom
imati bilo što, kad bih umirao i ti mi nosila lijek ja ga ne bih
uzeo od tebe rađe bi umro nego da od tebe uzmem nešto.
Idemo Marko baš mi mora pokvarit raspoloženje , uh najrađe
bi je poslao na mjesec da je ne gledam više. Ma ti si još dobar
ja bi joj priljepio takvu šljagu da bi joj tri dana zvonilo u ušima
ma ne volim ja to, jednom sam ja udario jednog idiota kad mi je
opsovao majku, morali su ga vozit na hitnu i od tada se plašim
udariti koga. Šta stvarno su ga vozili, ma ne nisu ga vozili nosili
su ga do ceste jer do sela nemamo cestu, i mi smo Bogu za
leđima. Eh Marijane i ja sam u planinama i nikad ne bih volio
živit u gradu , Vlašić je raj na zemlji vidit ćeš kad dođeš kod nas.
Vratili su se u sobu i legli na spavanje Marijan je zaspao brzo
jer nije predhodne noći spavao , no te noći je spavao kao top.

Prorok.

26.11.2009., četvrtak

43 Nastavak


Bila je to doista duga, duga noć a snovi prava mora
nije više mogao da zaspi bio je očajan. Zar doista neće
nikad više vidjeti Leilu, zbog čega mu oduzimaju sve
što mu je tako drago. Polako je ustao svi su spavali
uzeo mantil i ručnik te se uputio vani da se umije i dođe
malo k sebi, kad se umio uputio se na vrh tamo gdje je
dobio njen cjelov. Sjeo je na klupu zatvorio oči i kao da
je osjećao Leilino prisustvo i njene usne na svojima
nije bio svjestan vremena , samo ona Leila mu je bila u
mislima . Iz razmišljanja ga je trgnulo poznati glas koji
je vikao na hodnku ustajanjeeee, ustao je i polako se
uputio dole ka svojoj sobi, svojoj još samo danas će to
da bude. Sutra eh sutra će doći ćaća po njega i on će
poć doma, doma daleko od mjesta gdje je upoznao nju
svoju ljubav koju su mu ukrali, oteli i odveli od njega
daleko negdje da je nikada više ne vidi. Svi su već bili
ustali i sredili se a on je popravljao krevet još uvijek
sa istim mislima, halo Marijane pa gdje si ti nije te bilo
u krevetu kad sam se probudio, upitao je prijatelj Marko .
Probudio sam se ranije i nisam mogao da spavam pa
sam izašao vani te se umio i sjedio malo uz prozor da
vas ne budim , jer ako ja nisam mogao da spavam vi
ste svi spavali slatkim snom. Spavali smo juče izjutra
i ja i ti za to nisi mogao da spavaš noćas a li ja sam
spavao kao top govorio je Marko, da znam da si spavao
jer ležim pored tebe, uzvratio je Marijan kroz smijeh.
Idemo mi na doručak,predzadnji puta skupa ovdje jer ti
sutra odlaziš doma a ja ostajem još. Da ali i ti ćeš brzo
na svoj Vlašić koji toliko hvališ, da samo jednom dođeš
kod mene na Vlašić i ti bi ga zavolio koja ljepota je tamo
zamisli proplanak koji s bijeli od ovaca kao da je snijeg
a priroda ozelenila i ptice pjevaju kao da pjevju samo
za tebe. Uh jutros si mi pun romantike prijatelju nasmijao
se Marijan idemo na doručak da ne zakasnimo iako
nisam spavao kako treba jutros sam gladan da idemo jer
šteta je propustiti doručak, kad ga već nude ovdje a osjeća
se miris bijele kave. Svi su sjedili na svojim mjestima kad
su njih dva ušlau trpezariju, sjeli su za stol poželivši svima
dobar tek, kava je doista lijepo mirisala . Marijan je često
pogledavao na mjesto gdje je sjedila njegova Leila, da
gdje je sjedila a gdje je sada, tamo negdje Bogu iza leđa
a odveo ju je njen pokvareni stric kom je bila kao breme.
Kako i zbog čega ju nisu volili, pa nisu imali svoje djece
zar doista može da postoji netko tko ne voli djecu na tom
svijetu pitao se Marijan. Jeo je mehanički i bio odsutan
kao da nije bio svjestan ostalih, hajde Marijana spor si mi
kao da nisi tu , eh malo sam se zamislio prijatelju kao da
doista nisam bio tu. Idemo u sobu jer će vizita da počne
a mi još doručkujemo nasmijao se Marko, da idemo jer
ne bi bilo lijepo da vizita počne bez nas, kako će da daju
mišljenje o nama ako nas nema nasmijao se Marijan.
Kad su ušli u sobu svi su ležali u krevetima , hajde gospodo
gaće dole i naguzite se treba da dobijete inekciju svi redom
govorio je Marko smijući se, meni se čini da vas dva trebate
inekcije začulo se sa vrata, ups tamo je stajala liječnica sa
članovima vizite a osmijeh joj je blistao na Božanski lijepom
njenom licu. Marujan je uvijek zaneseno posmatrao to njeno
lice, nije koristila mnogo kozmetike kao većina drugih, tek
malo ali sa mnogo ukusa, usne je imala takom lijepe da mu
je srce malo brže zakucalo kad god ju je ugledao a neka
toplina ugrijala cijelo tijelo. No ja Marijan jel čekaš da te ja
smjestim u krevet rekla je slatko se smiješeći kao da je čitala
njegove misli. Nnnne , nne zamucao je Marijan kao da je
otkriven pored tegle sa slatkim . Kad je došla do njegovog
kreveta malo mu je skuštrala frizuru govoreći, ma vidi ti njega
kako se on lijepo počešlja , samo sad neće da me pogleda
skriva pogled kao da me se plaši. Poslije vizite dolazim kod
vas da mi popravite frizuru izletilo je iz Marijanovih usta, a on
bi najrađe pregrizao jezik zbog toga, može samo ti dođi ja ću
da ti sredim jedno ptičije gnijezdo govorila je liječnica kroz
smijeh, jeli to ti mene osvajaš maleni. Pocrvenio je kao ruža
a ona se još slađe nasmijala, pomilovala ga po kosi, hadje
ne stidi se sutra ideš doma još samo danas si sa nama ali
moraćeš nam obećat da ćeš bit malo pažljiviji sa konjima zar ne.
O da naravno to ću da obećam jer neću im prilaziti sa stražnje
strane a neću ni šibu nositi sa sobom nikada više, dosta mi je
ovo jedno iskustvo. Dok se udaljavala Marijan je sa divljenjem
posmatrao njen lik, bila je kao barbika skladno građena a kretala
se tako jednostavno , tako se i ophodila sa svima ljubazno i jako
ljupko. Kao da je osjećala njegov pogled okrenula se i priprijetila
mu prstom a osmjeh joj nije silazio sa lica Marijan ju je pogledao
onako kao nevinašce što je još više razvuklo njene slatke usne
u lijep osmjeh koji obara s nogu.

Prorok.

25.11.2009., srijeda

42 Nastavak


Večera je protekla u prijatnoj i veseloj atmosferi
jedino ih je Esma strijeljala ljutitim pogledima.
Vratili su se u sobu i nastavili kartanje dok nije
trebalo poć na spavanje, ali kad su oprali zube
i legki na spavanje san im nije dolazio na oči.
Kasno je Marijan zaspao, kasno i imao nemirne
snove, netko ga je proganjao a on nije mogao
da pobjegne iako se svojski trudio, nije uspijevao.
Jutro je došlo kao olakšanje, njih dva su još spavali
iako su se svi drugi probudili, Hajdemo spavalice
zvala je sestra Ana. Marijan se trgao na njen glas
sestra Ana da li je saznala šta je sa mojom Leilom
bilo je prvo pitanje koje je sebi postavio, zaboravio
je čak i na nemirne snove. Dobro jutro sestro Ana
rekao je ustajući, jeste li se vi naspavali i odmorili
od noćne smjene, o da Marijane jesam naspavala se
i odmorila, to me još nitko nije upitao ovdje u bolnici.
Hajde idite na umivanje pa na doručak poslije budemo
razgovarali ja i ti dodala je mrseći mu ionako razmršenu
kosu koja je izgledala kao rodino gnijezdo. Marijan je
uvijek gledao da je lijepo počešljan, izjutra je morao
prilikom umivanja da mokrim prstima prođe par puta
kroz nju i na brzinu posuši ručnikom da bi se počešljao
i izgledao kao čovjek. Bio je nervozan šta li će mu reći
sestra Ana da li je saznala nešto o Leili ili nije, zašto
mu se Leila ne javi bar dopisnicom, zna adresu bolnice.
Doručak je bio nekako u iščekivanju samo da vrijeme
proleti i da ode kod sestre da sazna šta je, Halo Marijane
šta si se tako zamislio, jel misliš o mojoj seki hajde reci
mi, pitao ga je Marko kroz smijeh. Ja zamišljam kako
spavam jer se nisam naspavao slagao je Marijan, no
doista se nije naspavao. Konačno je doručak bio gotov
izvinuo se Marku i pošao u sobu kod sestre Ane da sazna
jel sestra uspjela nešto saznati. Pokucao je na vrata i
polako ih otvorio kao da se plašio novosti koje ga čekaju
hajde uđi Marijane , uđi i sjedi, bila sam kod prijateljice
i ne nosim ti lijepih vijesti da znaš, ali nije kraj svijeta.
Stric je odveo Leilu negdje u Crnu Goru u Planine tamo
gdje živi njegov brat, moja prijateljica je davno jednom
dok je bila dobra sa njima išla tamo, veli Bogu iza nogu
nigdje sela nigdje trgovine a ni pošte, sumnjam da ćeš
nekad više vidit svoju dragu Leilu, žao mi te je ali tako je.
Bio je kao pokisla kokoš, kao da su mu sve lađe potopljene
izgubio je boju lica, sestra Ana je sjela na kauč do njega
zagrlila ga, eh moj Marijane imaš meko ali predivno srce
nije vam suđeno bilo to moraš da shvatiš i prihvatiš kao
nužno zlo. Oprostite sestro Ana molim vas za razumijevanje
sad bih volio da malo budem sa, idem malo leći, inače sam
slabo spavao sinoć , hvala vam za vaš trud neću vam
to zaboravit tako ste divni prema meni , zagrlio ju je i poljubio.
Legao je u krevet , prijatelj Marko je već spavao kao top
a on je počeo da razmišlja o sestrinim ali i o Markovim
riječima, mislili su obadvoje da je neću nikad više vidit eh.
Savladao ga je san, zaspao je i sanjao jednu osobu ali
nikako nije uspijevao da joj vidi lice, izazivala ga je pa se
izmicala tako da nije uspijevao nikako da joj vidi lice.

Prorok .

24.11.2009., utorak

41 Nastavak


Vratio je listić natrag u žep i izašao na hodnik
kao mjesečar, o tome budemo razmišljali poslije.
U sobi ga je čekao Marko sa kartama zavaljen
na krevetu, hajde gdje si stvarno sam pomislio
da si se izgubio negdje sa onom otkačenom Esmom.
Nju ću ja tebi preporučit da ti ne bude dosadno kad
mene nema prijatelju, jer sve dijelimo na pola zar ne.
Slatko su se nasmijali, nek se sa njom sladi netko
drugi a mi idemo na karte, sad ću da te oderem na
kartama kao i zadnji put, hvalio se Marko grohotom
se smijući. Da zadni put sam ti dozvolio da pobijediš
jer da si izgubio ne bi više htio da igraš,uzvratio mu
je Marijan smijući se. Naravno tko pobjeđuje je bilo
nebitnoa igrali su samo da im prođe vrijeme, čuj još
nismo poigrali šahaja ja i ti, jel igraš šah ti uopće?
O da igram ja šah odgovorio je Marijan, mogu da ti
poklonim sve figure i da te tučem tablom, hoćeš li.
E slijedeći put igramo šaha sad sam se zagrijao za
partiju karata hajde sjedaj tko izgubi plaća sok sutra.
Čuj šta veliš za Marijanu? nisi mi je nijednom spomenul
a vidio sam kako te je gledala, kao golubić je zijevala
u tebe. Lijepa i simpatična ti je sestra prijatelju stvarno
lijepa, a što da ti drugo kažem sem toga neznam doista.
Ma da li ti se dopada to me interesuje, to mi je naredila
da saznam, ma daj Marko dobro znaš da volim Leilu
tako je nježna a i njena životna priča me tako pogađa.
Znam prijatelju samo ti nisi svjestan da Leilu nećeš više
nikad vidit, oni su takvi ja to znam, ako treba da se žene
sa vlainom kako zovu i vas i nas, onda su uporni i sve
će dat, no ako naš čovjek poželi njihovu ne daju je nikako.
E moj prijatelju znam ja da je tako čuo sam priče o tome
kod nas ih nema , u selima okolo su samo Hrvati, oni su
tamo preko Krivaje, jedino šumari kod nas su većinom
muslimani. Ma pustimo mi to sada nemoj da se izvlačiš
sad ću da te oderem na kartama, oš da mi pažnju odvučeš
sa pričama pa opet pobijediš , pokušao je Marijan da skrene
temu sa Leile i njegove sestre. Ma nije riječ o tome nije
mi do kartanja što ne kažeš da znam šta ću reć Marijani
pa rekao sam simpatična i lijepa je , ma ne to tele jedno
već jel ti se sviđa rekao je Marko i udario ga jastukom .
E tako ti meni o muslimanima a tukao bi se samnom , aj
da vidimo počelo je da se prašilo okolo a smijeha bilo
obilje, nisu primijetili ni sestru koja je stajala na vratima
i smmijala se. Kad su se malo umirili Marko je Marijanu
dao znak očima da pogleda prema vratima, ups ajmeeee
šta je Marijane, nisam sestra Ana ali nisam ni čudovište
da me se tako uplašiš. Ne sestro nisam vas se uplašio
samo mi je neugodno napravili smo nered ali samo smo
se zaigrali nije ništa opasno. Znam Marijane znam da je
samo igra, kad završite samo lijepo namjestite krevet
samo nastavite da se igrate jer to znači da vam je bolje.
Uh je bilo sve kad je sestra za sobom zatvorila vrata
Marijane ti si opasan svi su sa tobom tako ljubazni
ma ljubazni su oni sa svima nemoj da zezaš, da jesu
ali uvijek se tebi prvo obraćaju , a i pacijentice su takve
prema tebi. Ma daj Marko tu mi je umrla mama u bolnici
pa neke sestre poznaju mog ćaću, pošto je mama ležala
tu u bolnici, to je sve. Ma daj a Leila, pa ona otkačena Esma
da otkačena Esma to se ne broji nju ću ja prepustit tebi
dragi prijatelju. Bilo je smijeha do suza, ček malo samo da
vidim , već je držao listić koji je Marijanu ispao iz žepa
tako znači a šta je ovo moja seka ostavila adresu i piše
javi se. Ma daj Marko to je samo prijateljski gest tvoje sestre
pokušao je Marijan da se izvuče, o da samo prijateljski gest
da nije u pitanju moja sestra, i da neznam ono što znam
još bih ti i povjerovao. Samo pazi ona je naša maza dobije
sve što poželi, eh sad ćeš me zezat sa mazom. Ma nije
razmažena jako je dobra za to je svi volimo i jedinica je
ćaća je drži kao malo vode na dlanu, u školi je najbolja
i svima nam pomaže. Halo večeraaaa začulo se sa hodnika
na brzinu su sredili krevet da je izgledalo kao da nitko
od jutros nije ni sjedio na njemu i pošli na večeru.

Prorok .

23.11.2009., ponedjeljak

40 Nastavak


Dobro da si došla tetka, jer u petak odlazim doma
tako je rekla liječnica, obećala je da će javit ćaći
a ćaća radi popodne i noću, moći će doći po mene
ne puštaju me samoga, kao da ću da se izgubim.
Nadam se da ćeš da izbjegavaš konje kad se vratiš
kući, ne tetka neću izbjegavati konje samo neču
više da im prilazim pozadi sa šibom, sam sam kriv.
Svaka škola se plaća ja sam svoju školu platio
i još imao sreće da sam tako jeftino prošao.
Navratite kad tata dođe po tebe, samo ja nemam
nikakvu curicu u blizini za tebe , vraže mali garavi.
Malo prerano si ti počeo da trčiš za suknjama
neznam šta te je spopalo, eh tetka neću valjda
da trčim za muškarcima gluvo bilo, suknjice su mi
baš simpa, još kad su malo kraće sve su ljepše.
Ćaća ti prakanatur i kleči prid oltarom a ti takav
na koga li si se bacio da mi je znati, daj tetka ako
ćaća kleči pred oltarom ne znači da ne voli i on
suknje, zašto bi se inače ponovo ženio ako ne voli
suknje. Sav si vražiji budi Bog sa nama odakle
ti samo takve riječi šta li te je samo tako spopalo.
Ručaaaak čulo se sa hodnika, a Marijanu je bilo žao
baš se raspričao sa tetkom, hajde sad na ručak
moram i ja doma a reci ćaći da sam rekla nemoj da
odete doma da ne navratite kod nas, tetak je doma.
Poljubio je tetku i zahvalio se za posjetu kao i za
ormašice i ispratio je do stepenica te pošao na
ručak. Baš je sjeo kad je Marko došao sav veseo
halo tetka je otišla, poslije ručka ideš sa nama
vani, znaš Marko ne bih da vam smetam, neugodno
mi je. Ma daj šta ima da ti bude neugodno baš
su te pohvalili o moj ćaća ali i sestra, ona posebno.
Marko baš zbog nje mi je neugodno, nemoj me
pogrešno shvatit sestra ti je lijepa je i simpatična
a ti si mi prijatelj, ja volim Leilu i ne želim niti mogu
da je zaboravim. Dobro nećemo o tome znam da
voliš Leilu ali budi sa nama u društvu, zbog mene
i ja volim svoju sestru a ona mi je rekla da te
svakako dovedem poslije ručka, da provedeš
popodne sa nama. Dobro Marko ja sam ti kao
prijatelju rekao ne želim da me shvatiš pogrešno
naravno da ću poći sa tobom vani, bar će mi tako
vrijeme brže proći no da sam sam u sobi .
Halo koliko dugo vam je trebalo da ručate uiptala
je Marijana kad su se Marko i Marijan pojavili vani
Sejo šta si tako nervozna imamo još dosta vremena
evo nas tu smo, sjeli su na klupu a Marijan je iz
vrećke izvadio ormašice koje je donijela njegova
tetka, malo ćemo da se zasladimo rekao je dok
su ga Markova sestra i ćaća gledali čudeći se.
To su ormašice moje tetke i nisam ljepših jeo
dakle izvolite kušajte pa recite svoj sud o njima
doista su bile sočne i ukusne svi su se složili.
Tko bi rekao da ona tvoja opasna tetka pravi tako
ukusne i lijepe ormašice nasmijao se Marko jedući.
Popodne je prošlo doista jako brzo, tako da im je
svima bilo žao, Marijn je morao da obeća da će doći
sa njihovim ćaćom kad drugi puta bude dolazio
u Oćeviju po srpove, motike i ostalestvari koje su
vrijedni Oćevci pravili u svojim majdanima na buku.
Pošli su ih ispratiti do kapije a Marijana je dugo
gledala Marijana kao da mu je htjela pogledom nešto
posebno reći, idemo sad da se izvalimo do večere
ili ćemo da igramo malo karte, šta ti misliš upita
Marko, može prijatelju šta god želiš kroz smijeh
ja rekao Marijan. Moram najprije na pišanje jer sam
popio toliko soka, poslije onih tetkinih ormašica .
Marijan je ušao u wc i kad je oprao ruke tražio je
u žepu maramicu da obriše ruke, neki papir je bio
u žepu, Razmotao ga je i zinuo u čudu na papiru
je bila Marijanina adresa a ispod je pisalo javi se.

Prorok .

22.11.2009., nedjelja

39 Nastavak


Marijanu je bilo neugodno, gutao je neku
nevidljivu knedlu koja je stajala u grlu kao
da ga je želila ugušiti. Najrađe bi se okrenuo
i pobjegao negdje daleko, daleko da ga nitko
ne vidi. Leila skoro je vrisnuo Marijan gdje li si
sad, tako te trebam. Bio je kao na vrućoj žeravi
nije želio razočarat prijatelja a tako bi rado bio sam
negdje daleko od svih . Markov ćaća je spasio stvar,
idemo ti ovo ostavit u ormarić pa budemo poslije
izašli vani. Pošli su u sobu da ostave stvari koje su
donijeli Marku, a Marijan je iskoristio te zamolio za
razumijevanje jer mora obavit nešto pošao ka wc.
Zadržao se dugo u wc,u misleći oni su otišli sad
ću da izađem malo vani , da im ne smetam a malo
samoće će mi dobro doći . Kad je izašao vani tamo
je stajala Mirjana već nervozna, uh ja sam mislila da
si upao u školjku koliko dugo te nema vani.
Izvini promucao je Marijan ja sam mislio da ste u sobi
pa mi se nije žurilo vani, samo se nasmijala.
Idemo u sobu, nevoljko je pošao za njom ka sobi i
smišljao kako da ostane u njoj , da ne ide vani sa njima.
Marko je već sve složio u ormarić pa je predlagao da
pođu do vani, ćaća bi popio kavu a mi možemo da
popijemo kokakolu. Uskoro će ručak podsjetio je Marijan
ma imamo još vremena do ručka, neće nam smetat piće
eh ponovo je propao pokušaj da ostanem u sobi a ne ide
mi se pomislio je Marijan u sebi. Došli su do kioska
ćaća je naručio kavu za sebe, Marko i Marijana kokakolu
a Marijan je tažio koktu, prijao mu je njen ukus više no
ukus kokakole. Eh jedva čekam da dođem kući na Vlašić
tamo je život čista priroda svjež vazduh, Marijane samo
da vidiš kako je lijepo jutro na Vlašiću, Marijan se samo
nasmijao pa i ja sam na planini rođen i kod mene je svjež
vazduh samo nema tolikih stada ovaca kao kod vas.
E da jesi al kad dođeš na Vlašić pa provedeš jedan dan
sa nama pored ovaca, Da jeste lijepo je samo nam je lisica
poštar a vuk šumar, kroz smijeh je rekla Marijana samo bi
nam još medvjed trebao bit predsjednik mjesne zajednice.
Halooo Marijane, ponovo se pojavila Esma, traži te tetka
i rekla je da dođeš odmah, samo ste mi još vas dvije trebale
pomislio je Marijan. Izvinio se društvu i pošao u ka sobi
Esma ga je uhvatila ispod ruke a Marijan ju je odgurnuo
od sebe kao da ga je njen dodir opekao, poput vatre.
Ma samo da mi je znat zašto tebe drže ovdje zbog ozljede
ili da ganjaš cure po bolnici. Ja sam došla u posjetu a tebe
nama nigdje, hajde zar nećeš poljubit tetku, nisi je poželio.
Jesam ko i lanjskog snijega pomislio je Marijan ali se
suzdržao, o da poželio kako ne pželiti najdražu tetku
među strinama , govorio je Marijan ne mogavši zaustavit
svoj smijeh. Šta je čujem da nema više one tvoje kako no
njoj bi ime, uh neće valjda opet pomisli Marijan, ne nema
Leile otišla je doma otpuštena je iz bolnice, da odpuštena
stric je došao po nju, istegla je jezik Esma.
Kozo nad kozama izletilo je Marijanu iz usta, gubi se da te
ne vidim šta si se zalijepila za mene kao taksena marka
ni štapom te ne bih dirnuo dobro zapamti odvratna si mi.
O da sad si bacio oko na Markovu sestru kad nema Leile
brzo si je zaboravio a mene ne vidiš kao da ne postojim.
A Bože budale od ženska čeljadeta izusti Marijan, pa jel
u tebe glava stvarno šuplja da u njoj ne može ništa da ostane.
Idemo tetka sjest samo da je ne gledam, kad su se udaljili
tetka upita, kako je njoj ime? Esma odgovori Marijan
eh još jedna balinkuša izvali tetka, ma tetka kako to ti
govoriš šta je sa tobom nemoj me sramotit jes krštena.
Jesam ja dijete krštena a ti kao da nisi navalio si na
tu svoju Leilu kao da je jedina ženska na tom svijetu i još
si smrkavac ajme šta će tek bit kad odrasteš, kakav ćeš
tek onda ženskar da budeš. Daj ti meni tetka reci nešto
kako to ti udata za Srbina , ti velika Hrvatica a on Srbin
i to viši oficir jel te osvojio on ili njegov čin govorio je
Marijan kroz smijeh, a ja ne bi smio imat Leilu jer nije
Hrvatica. Ma vidi ti njega kako mudruje eeeeeee zna se
tko ti je ćaća ne bi se mogao sakrit sve da bi želio kurvaru
mali. Ajde donijela tetka malo kolača dok si još tu da ne
kažeš kako te tetka nije posjećivala, hvala tetka jesil
donijela one svoje ormašice ? Eh te njene ormašice
Marijan se nasmijao, kad bi došla tetka iz Njemačke na
Javornik kod babe onda bi njih troje došlo takođe tad bi
se skupili svi u staroj kući bilo je veselo i lijepo.
Marijan je bio još mali, izjutra bi pošao donijet kanticu vode
pa bi iz ostave uzeo neku ormašicu, to jutro ih je dao
u žep kratki hlača a one onako meke natopljene slatkim
sve se zdrobila , svi su se smijali a Marijan morao da
obuče druge hlače od rođaka dok su njegove oprali.

Prorok .

21.11.2009., subota

38 Nastavak


Slatko su se nasmijali toj umišljenoj kozi a ona
je još uvijek stajala kod vrata, uh imala je jezik.
E Marijane preko ferja da dođeš kod mene kući
da vidiš šta je život na Vlašiću, stada ovaca kao
da je snijeg zabijelio u pola ljeta a tek sira ovčijega.
Važi veli Marijan , znaš moj se ćaća riješio ponovo
da ženi, ako maćeha bude zlo, dolazim kod tebe .
Šta ti nemaš mame upitao je Marko, ne nemam
prijatelju umrla je ovdje u bolnici kad sam bio mali
nisam je ni zapamtio, a neznam ni gdje joj je grob
jer je pokopana tu na Koševskom groblju, ćaća
ćuti ne spominje je kao da nije ni postojala malo
sam ljut na njega zbog toga, a sad će se ponovo
da ženi nekom tamo Hercegovkom, zamisli ona cura
a ide za invalida sa troje djece, mora da je neki cvijet.
Idemo malo vani do ručka, jer ako ti doista u petak
ideš doma tko zna kad se budemo ponovo sreli.
Izašli su a Esma ih je pratila onako izdaljega kao sjena
vidi ti nje doista je dosadna kao konjska muha.
Pusti je nemoj počinjat svađe vidiš da sa njom nešto
nije u redu, neću pravit scene jer ne želim da se
ćaća mora sramit zbog mene rekao mu je Marijan.
Marko se samo okrenuo i zaprijetio joj a ona mu
isplazila jezik, čudno jezik joj je bio mali a toliko je
pričala, kako ju ne zaboli našalio se Marijan.
Zaustavili su se kod trafike a Marko je kupio roman
Mirko i slavko , ja volim da ih čitam zanimljivi su
veli Marko, ja ne volim crtane romane , volim čitat
ali samo knjige odgovorio je Marijan. Halooo Marko
začulo se, Marko se okrenuo , hej Marijane stgla mi
je posjeta, bit će Vlašićkog sira i domaćih kolača evo
mog ćaće i sestre idemo da te upoznam sa njima.
Uh koje brčine kod tvog ćaće pomislio je Marijan kao
kod Vuka Karadžića, kad su stigli do Markovog ćaće
iza njega se pojavila jedna slatka ženska glavica sa
mašnom u kosi. Pošto se izljubio sa ćaćom i slatkom
djevojčicom , Marko ih je upoznao, ovo je moj ćaća
Marijane a obo mi je sestra, ćaća ovo je moj cimer
iz sobe krevet do kreveta, idemo sjest negdje na klupu.
Markov ćaća je nosio ruksak na leđima , skinuo ga i
sjeo na klupu, a pored njega je sjeo Marko, sine kad
ćeš ti kući pitao je ćaća Marka, neznam ćaća trebaš
upitat doktoricu ma i meni je dosadilo ovdi, a Marijan
ide u petak to je prekosutra, volio bi i ja poć u petak.
Markov ćaća je iz džepa potegao neku flašicu jako
lijepu i popio iz nje , te napunio lulu i zapalio zadovoljno
odbijajući dimove. Marijan se naslonionio na klupu
posmatrajući Markovog ćaću i njegove brkove.
Ruke su mu bile sa velikim šakama a tako nježno je
držao lulu u njima kao da je miluje,imao je blage oči
koje su veselo gledale okolo. Marijane upitao je odakle
si ti, ja sam iz Vareša, u stvari jednog sela kod Vareša
a iz malog Rima si znači, bio sam više puta tamo kod
vas u Očeviji prave dobre kose i peke, jel znaš di je to.
Da iz tog sela idu u školu kod nas, oni imaju samo do
četvrtog razreda školu pa stariji idu kod nas u Vijaku.
Da tamo su maistori, iamju majdane i rade jako dobro
poznati su jako po svojim proizvodima koji su kvalitetni
doista ja ih imam više i često idem u Oćeviju. Čiji si ti
upitao je, ja sam sin Bpže Matić Anđelova, neznam ga
ali čuo sam za njega kad sam bio u Oćeviji, kad budem
drugi puta navraćao možda navratim i do vas, kad god
došli dobro došli uzvratio je Marijan. Sad ću vas ostavit
sigurno imate šta pričat a ja imam još nekih obaveza
pokušao je Marijan da se izvuče i ostavi ih malo same
O ne, ne smetaš nam Markovi prijatelji su dobro došli.
Bilo mi je prijatno sa njima, Marko se stalno smješkao
gledajući Marijana koji je bio crven kao paprika, znao
je što je tako crven. Marijane da te upoznam sa sa
svojom sestrom, Marijan je podigao pogled ka njoj a ona
je takođe bila crvena kao da će joj obrazi pući svakog trena.
To je moja sestra blizanka ime joj je Mirjana, drago mi je
rekao je Marijan , ja sam Marijan, pa zna da si Marijan
jer sam to rekao kad sam te predstavljao , nasmijao se Marko.

Prorok.

20.11.2009., petak

37 Nastavak


Doručak je protekao malo mučno, Marijen je jeo na silu
iako je bio gladan , nije imao volje za hranom. Marko
je osjećao to i nije ni pokušavao povesti priču o tome
pričali su o nogometu jer je Marijan znao da je Marku
to najdraža teme. Poslije doručka su se uputili nazad u
sobu, Marijan je legao čekajući vizitu sa Leilinom knjigom
iako ju je pročitao samo ju je držao u rukama kao da je
nju držao u naručju. Vizitaaaaaa začulo se sa hodnika
vrata su se otvorila a na njima se pojavila ekipa u bijelom
obilazili su polako pacijente , kad su došli do Marijana
liječnica je primijetila na njegovom obrazu da je tužan
a znala je i razlog za to, no nisu svi brodovi potonuli
hajde da pogledamo kako napreduje naš hrabri konjanik.
Kad je sestra skinula flaster liječnica je bila zadovoljna
eh Marijane kod tebe to jako dobro napreduje mislim da
bi ti mogao u petak da budeš otpušten doma, i svom
liječniku da se javiš na previjanje, šta ti misliš o tome
govorila je dok se smješkala. Iako bi najrađe rekao ne
ja ne želim još doma dok ne saznam nešto o Leili samo
je slegao ramenima. Da Marijane mislim da ti rana doista
lijepo zacjeljuje, a gledajući na tvoje trenutno stanje kao
i raspoloženje bit će najbolje da si u krugu svoje obitelji.
Vizita je završena a Marijan je još bio pod utiskom riječi
liječnice, doma bilo bi lijepo ne bi mu bilo tako dosadno
išao bi u školu a i svoje je poželio, ionako ne može da
učini baš ništa u vezi sa Leilom. Stric je njen skrbnik a oni
su maloljetni i nemjau prava glasa, treba samo biti strpljiv
dok se ne pronađe neka solucija, a tu je i ćaća vjerovao
je u njegovu pomoć. Halo Marko trgao ga je glas, otvorio
je oči a kraj kreveta je stajala Esma, samo se okrenuo na
drugu stranu ignorirajući ju kao da je ne vidi, kao da je nema.
Ljutito je udarila nogom o tle govoreći, sa tobom želim da
razgovaram ne pravi se da ne postojim smjesta se okreni.
Marijan nije ni osjetio kad je Marko ustao i zagrabio ju za
ramena i ozgurao je iz sobe dok je ona vrištala kao da ju tuče.
Marijan je ustao i zahvalio se Marku no vrata su se ponovo
otvorila i Esma je ponovo ušla u sobu, e sad te imam pun ...
do vrha kozo jedna marš van ili ću te izbacit kroz prozor
zagrabio ju je i izgurao vani.

Prorok .

19.11.2009., četvrtak

36 Nastavak


Stric je ušao u autobus a da se nije pobrinuo
za prtljagu, šofer je prišao Leili i pitao da li
i ona putuje , da rekla je treba kufer dat unutra
a karte su kod strica koji je upravo ušao u autobus.
Evo odmah govorio je ulazeći u autobus po ključ
uslužni šofer je uzeo kofer otvorio vrata i ubacio
kofer dajući joj potvrdu, ja ću naplatit od strica.
Ušla je i sjela pored strica, mada bi rađe sjela
daleko od njega da ga ne gleda, ali plašila ga se je.
Naslonila se i zatvorila oči a stric je upalio svjetlo
iznad njih da bi mogao čitati oslobođenje, Leila
bi ga najrađe ugasila ali naravno da nije imala
hrabrosti da bi mu to rekla, bio je ljut kao hrt.
Konačno se pojavio i konduktre što je značilo da
će autobus uskoro da krene na put, Leila je u sebi
želila da bi sa bar pokvario, samo da ju ne odvede
daleko od Marijana. Konačno su krenuli a Leila se
trudila da još jednom vidi kroz prozor Sarajevo
koje se budilo, tko zna kad će ponovo i da li će
ga više ikada vidjeti. Izlazili su iz Sarajeva gledala
ga je i uzdisala a stric je bio zavaljen na sjedalu
i spavao kao top, Leila je nagnula sic i lijepo se
namjestila zatvorivši oči prepustila se svojoj mašti.
Marijan je ustao i pošao vani na hodnik, umio se
i stao pored prozora gledajući grad koji se budi
iz noćnog sna, eh Leile, Leila gdje si sad da li si
noćas spavala? Gledao je nebo i razmišljao kao
veliki odrastao čovjek, pitajući sam sebe, šta imam
od života? Bože zašto se sve to događa, zašto mi
oduzimaš ono najdraže, majka, sestra Julija a sada
i Leila, dokle ću ovako morat da živim i samo trpim.
Oči su mu zasuzile, na brzinu ih je obrisao kao da
se plašio da bi ga netko mogao da vidi sa suzom
u oku. Pacijenti su počeli da ustaju i umivaju se
a on je još uvijek stajao kod prozora, dobro jutro
Marijana pozdravila ga je sestra Ana jesil spavao
noćas bar malo, o jesam malo sam zaspao nosćas
u stvari pred jutro ali nisam dugo spavao probudio
me san. Nadam se da nije ružan san bio u pitanju
upitala je sestra Ana, ne nije slagao je Marijan na
brzinu mada nije znao razlog za to, hvala vam sestro
Ana za vašu toplinu i dobrotu koju mi poklanjate
rekao je i poljubio je u lice a sestra ga je zagrlila
i privila na grudi tješeći ga da će to sve da dobro završi.
Hajde idi ja moram još nešto obaviti pa ću poć doma
malo odspavati vidimo se sutra, Marijan je pošao
u sobu razmišljajući kako bi doista bilo lijepo kad
bi ćaća donio drugačiju odluku o svojoj ženidbi.
Uputio se u sobu i sjeo čekajući doručak iako nije bio
tako gladan , susjed Marko ga je pozdravio pitajući
da li si ti noćas uopće spavao Marijane? Da malo
sam zaspao ali sam sanjao nešto i probudio se, nisam
htio da ometam nikoga pa sam izašao vani da se umijem
i sačekam da se vi probudite, eh prijatelju ja sam
spavao kao top i još bih mogao da spavam ali gladan
sam kao vuk i jedva čekam da pozovu na doručak.
Marijan se nasmijao Marku koji je doista bio dobrog
apetita i uvijek očistio tanjir tako dobro da je izgledao
čist. Doručak začulo se sa hodnika, idemo prijatelju
rekao je Marijan zagrlivši Marka, pošli su na doručak.
Kad su ulazili u trpezariju, tamo je stajala jedina osoba
koju Marijen nije mogao da pogleda očima, razmažena
i umišljena Esma , Bože pomisli Marijan pa ona je
doista otkačena do daske još ima obraza da mi se smije
u obraz, najrađe bih je uhvatio za gušu i davio sve dok
još diše. Dobro jutro Marijana začuo je njen glas ali
nije se osvrtao ni odgovorio, no Marko se okrenuo
i unio joj se u lice govoreći, ćuti kozo rogata jer ću
da ti uknjižim jednu roditeljsku da ti izmijenim tu tvoju
glupu facu. Nije se osvrtala na njegove riječi samo
se nasmijala, idemo Marko nemoj da nam ta koza
pokvari doručak. Uh to ju je tako pogodilo pa se
bijesno frknula kao mačka i uputila se ka svom stolu.

Prorok .

18.11.2009., srijeda

35 Nastavak



Nevolko je ustala i pošla u kupatilo razmišljajući
kako i zbog čega odjednom treba da idu u na put.
I kamo to putuju, nije se usudila da ga pita jer
nije volio postavljanje pitanja niti je odgovarao
na njih. Kad se umila pošla je da se obuče i
iznenadila se u ormaru nije bilo njene robe bio
je prazan, šta se desilo sa tom njenom robom ?
Pogledala je po sobi i na drugom krevetu je
primijetila hlače majicu i neku vindjaknu, na
brzinu se je obukla i pošla ka kuhinji razmišljajući.
Kad je ušla u kuhinju strina i stric su pili kavu
kao da nisu ni primijetili da je Leila ušla nastavili
su piti kavu srčući kao da jedu vrelu nedjeljnju juhu.
U kutu kuhinje je stajao jedan stari kufer , zatvoren
a ona se upitala nisu li u njemu moje stvari i kuda
namjeravaju da me odvedu? Sjela je za stol ništa
ne govoreći, nije ni morala jer njihova lica
su joj govorila mnogo, bila su namrštena i ljuta.
Uzmi nešto i pojedi put će biti veoma dalek rekla
je strina, nije joj bilo do hrane nije jela još od
doručka juče. Zahvalila se govoreći da nije gladna
a znala je da je neće siliti, niti nuditi kao Marijan.
Eh Marijane, Marijane ti sada još spavaš, kad bi
samo znao da me odvode negdje daleko samo da
bi nas rastavili, ali neće uspjeti jer ja ću da pobjeći
da pobjeći ću i doći tebi mislila je Leila u sebi.
Kad su popili kavu stric je ustao obukao kaput i samo
promrsio kroz zube, uzmi taj kufer i zamnom ali brzo
da stignemo na vrijeme. Poslušno kao kužek je uzela
kufer i pošla za njim, strina je sjedila za stolom nije
im čak ni sretan put poželila a ne da je izašla da ih
isprati bar do vrata, bila je lijena i samo je išla na
kavice od vrata do vrata a Leila je morala da radi sve
kućne poslove a nikad ni hvala nije čula iz njenih usta.
Ušli su u tramvaj ruke su je bolile od nošenja a stricu
ni na kraj pameti nije bilo da uzme kufer od nje ili
da ju bar upita da li joj je teško, navikla je na to već.
Tramvaj je kloparao a Leila zatvorenih očiju razmišljala
sjećala se svakog Marijanovog pogleda dodira, i
svake riječi njegovog ćaće, tako blag govor, balag
i topao kao i njegov stisak ruke. Dodirivala je prstima
svoje usne kao da još osjeća dodir Marijanovih usana
nasmiješila se, bio je to prvi njen cjelov a i Marijanov
priznao joj je. Diži se izlazimo na slijedećoj stanici
trgnuo ju je stričev grubi glas , kao da je znao da ona
razmišlja o Marijanu. Polako je ustala i sa kuferom
pošla prema izlazu, jutro je tek svitalo i bilo je svježe
no nebo je bilo posuto tisućama zlatno žutih zvjezdica.
Pogledala je kroz prozor pitajući se koja zvjezdica je
naša Marijane, eh Marijane moj Marijane sigurna sam
da ni ti ne spavaš, ali da li slutiš da me odvode od tebe
odvode me a ni sama neznam gdje i da li ću te više
ikada vidjeti.Konačno je tramvaj stao a njih dvoje su
izašli vani pred željezničkim kolodvorom, uzela je kufer
u ruke i pošla za stricem pokunjena kao poslušan pas.
Ne nisu išli na željeznički kolodvo, pošli su prema
autobusnom kolodvoru, kad su došli spustila je kofer
a stric pošao na blagajnu da kupi karte za autobus .
Gledala je na kolodvoru još nije počela gužva, bilo je
dosta putnika ali svatko je već ulazio u svoje autobuse
a Leila se pitala koji autobus je njihov i kamo će da
je odveze. Njeno razmišljanje je prekinuo stric dolazeći
hajde šta si se ukipila polazi zamnom idemo autobus
je već na peronu i uskoro polazi, treba stavit prtljagu.
Hodala je za njim jedva noseći kufer koji joj je žiljao
ruke, dlanovi su bili crveni kao krv a ručka se urezala
u njene dlanove. Tu smo rekao je stric konačno smo tu
pogledala je na tablu na karoseriji autobusa je pisalo
Sarajevo - Titograd.

Prorok .

17.11.2009., utorak

34 Nastavak


Kako, odakle sad to, ma nije moguće da se ženi?
Da sestro Ana dobio je sliku od nje, u stvari netko
drugi je pisao pismo i poslao njenu sliku jer je ona
nepismena, Iz Međugorja je to je neko selo kod
Mostara koliko se sjećam , tako je rekla Marija.
Ona još cura mlađa od njega 13 godina a ćaća je
invalid sa ukočenom nogom i bez lijevog oka sa
troje djece, kao iz nekog romana ali ne sviđa mi se to.
Meni tu jednostavno mnoge stvari nisu jasne sestro
nas troje smo uplašeni, strah nas je da će to donijet
nemir u naš dom, jeste da bi Marija mogla da ide
dalje u školu ali ona bi rađe da se tata ne ženi pa
kad ne bi ni išla u školu na jesen iako je želila da
se upiše na gimnaziju u Varešu.
Eh Marijane to je malo čudno ali kad je ćaća tako
riješio nitko ga neće odvratit od toga , znam ga dobro.
Dugo su pričali a Marijan se pitao, zašto ne bi mogla
sestra Ana da bude maćeha, ako već mora da dođe
ta maćeha, sestra Ana kao da je slutila šta Marijan
misli, upitala ga je, Šta ti to hodi u mislima.
Eh sestro Ana kad bi bar vi bili naša nova mama vas
bi još i mamom mogli zvati jer ste doista tako nježni
tako dobri, Marijane , Marijane o tome tvoj ćaća
odlučuje a ne ja i on se drugačije odlučio uzdahnula je.
Idi sad Marijane u krevet kasno je, lezi i pokušaj da
zaspeš san će ti dobro doći nisi ništa jeo danas, nisi
čak ni mojih kolača probao. Dobro sestro Ana vaše
kolače ću ipak da kušam, siguran sam da su dobri
tako dobri kao i vi, slatko se nasmiješila milijući ga
po glavi. Pojeo je par kolača, bili su doista dobri još bi
jeo ali bilo ga je sram , tako je bio odgojen a osjetio
je glad. Jako su dobri sestro Ana mogli bi mi napisat
recept da ga dam Mariji ona bi bila jako vesela jer
voli da kuha i sve što kuha mi pojedemo u slast , kažu
da je i pokojna mama dobro kuhala, ja se na žalost ne
sjećam jer sam bio jako mali kad je umrla, suza mu je
kanula a sestra Ana ga je privila na svoje grudi tješeći ga.
Osjećao se tako sigurnim i zaštićenim uz nju, kad bi bar
tako i bilo pomislio je, kad bi se ćaća predomislio i
oženio sa sestrom Anom a ne nekom tamo nepoznatom .
Pođi Marijane moram i ja da obiđem pacijente jer to je
moj posao koji moram da čuvam, hajde slatke snove
ti želim. Marijan se nevoljko odvojio iz naručja sestre Ane
tako mu je prijala njena blizina i zaštita, bilo je tako prijatno
uz tu ženu koja je imala zlatno srce, topao i nježan pogled.
Ne brini ja ću da se pozanimam šta je sa Leilom i da joj
prenesem tvoje pozdrav, jer imam jednu prijateljicu koja
je susjeda od Leile. Ona će mi reći sigurno, već sutra
popodne ću da je potražim a tebi ću javit prekosutra pošto
sutra ne radim jer sam noćas dežurna. Marijan se uputio
u sobu malo pomiren sa sestrinim riječima legao je sa
mislima na Leilu i utonuo u san. Pred jutro se trgnuo iz sna
ružnog sna, sanjao je da je Leila otišla negdje i da je nije
uspio pronaći iako se jako trudio oko toga.
Ležao je i razmišljao o tome što je sanjao, pitajući da li se
doista može desiti i da nikada više ne vidi svoju Leilu.
Na drugom kraju grada je Leila mislila isto
kao i Marijan, jer joj je stric rekao da sutra odlaze kod
stričevog brata u Crnu goru, zbog čega sad u Crnu goru
pitala se Leila, tamo negdje u planine Bogu iz leđa tamo
su bilo prošle godine u planinama gdje je taj drugi stric
živio sam sa svojim stadom ovaca .
Nije mogla da spava, kad je stric pokucao na vrata i pozvao
je da ustane jer trebaju poć na željeznički kolodvor, vlak
polazi rano i treba da stignu na vrijeme jer vlak ne čeka.

Prorok.

16.11.2009., ponedjeljak

33 Nastavak


Ležao je i kad su ga zvali na večeru, nije išao
nisam gladan odgovorio je gledajući u plafon.
Nije ni osjetio kad je sestra Ana ušla u sobu
Sjela je na krevet pored njega, pomilovala ga
po glavi i pokušala da ga nagovori da večera,
ne mogu sestro Ana doista nisam gladan.
Ali Marijane nisi bio ni na ručku a sada nećeš
ni da večerš, to nije dobro za tvoje zdravlje.
Izvinite sestro ali doista ne osjećam glad muka
mi je i pomisliti na jelo samo sam očajan, neznam
nikad nisam bio tako izgubljen i sam.
Dobro Marijane ja sam dežurna pa ću da ostavim
nešto za tebe ako budeš mogao da jedeš, kad
sredim sve doći ću po tebe pa ćemo u mojoj sobi
lijepo u miru popričati samo nas dvoje, jel važi?
Dobro sestro Ana trebat će mi taj razgovor jer
me nešto steže u grudima, nemoćan sam neznam
što učiniti. Sestra Ana se uputila vani a Marijan
je ostao na krevetu utopljen u svoje sive misli
koje su ga pritiskale kao neka velika planina.
Kako i što je bilo povod da je Leilin stric tako
postupio i odveo Leilu tako iznenada, osvetit ću
ti se . Te riječi su mu odjednom govorile nešto
da li je moguće da je ono dosadno derište nešto
učinilo, da li je ona nazvala Leilinog strica i rekla
mu nešto ? Nitko drugi no ona jer jedino ona je
mogla tako nešto da uradi, polako je ustao i pošao
vani na hodnik, želio je tu umišljenu pekmezaru
da upita nešto. Šetao je hodnikom čekajuči da
večera bude gotova i da to derište izađe na hodnik
stao je kod stepenica i čekao jer mora proći pored
njega kad pođe u svoju sobu, bio je ljut ali znao je
da ne smije pravit buku, sama ona će mu prići znao je.
Tako je i bilo, izašla je i krenula prema sobi, Marijan
se okrenuo kao da ga ne zanima kao i po običaju.
Šta je Marijane sam si nema tvoje drage Leile te guske
zbog koje nikog drugog nisi primjećivao na odjelu, uh
Kuhalo je u njemu a još uvijek se nije okretao ka njoj.
Da, da došao je strikan i odveo tvoju dragu Leilicu doma
Marijan se polako okrenuo ka njoj a iz očiju mu je sijevlo
kao mujna, da došao je stric koga si ti vjerovatno pozvala
i napričala mu hrpu gluposti, ti razmaženo derište .
Da jesam ja sam ga nazvala tako da znaš, dosadilo mi je
to kako ju gledaš, gutao si je očima a mene nisi ni primijetio
kao da ne postojim, kao da sam duh, da i šta mi možeš.
Mogao bih mnogoštošta ali neću se spuštat na tvoju visinu
mogao bih štošta ali ni štapom te ne bi dirnuo jer si odvratna
ne fizički, ti si odvratna psihički, razmaženo derište si
bez kulture i lijepog ponašanja, svima si se popela na glavu.
Okrenuo se i prošao pored nje a ona ga je posmatrala dok
je odlazio, a da je pogled mogao da ubija Marijan bi pao
na pod od njenog krvničkog pogleda. Uputio se ka drugom
kraju hodnika, otvorio prozor i zagledao se u nebo kao da
traži pomoć odozgo, eh živote dokle ćeš me samo tako tući.
Stajao je tako zaboravivši na vrijeme, Marijane pozvala ga je
sestra Ana, okrenuo se i pošao ka njoj a ona ga zagrlila
i pošli su u sobu za dežurne sestre. Sjedi Marijane rekla je
sestra i iz ormara izvadila tacnu na kojoj su bili domaći
kolači , stavila na stol na kom je već bio sok s čašama.
Sestra ana je sjela na kauč pored marijana i privukla stolić
ka njima zagrlila ga je onako zaštitnički, hajde Marijane
znam ja šta su ljubavni jadi, i ja sam nekada bila zaljubljena.
Neznam zbog čega je Leilin stric tako podivljao, da si bio tu
mlatarao je rukama, prijetio sva sreće da te nije bilo tu.
Znam ja zbog čega je Leilin stric podivljao, rekao je Marijan,
ti znaš pitala je sastra Ana začuđeno, da znam priznala mi
je ona razmažena beštija, Leilina susjeda, ona je zvala
Leilinog strica i napunila mu uši, priznala mi je da je to učinila.
Zar ona začudila se sestra, ma da od nje bi se to i moglo
očekivati , tako je narcisoidna razmažena i umišljena.
Pokušat ću ja preko svojih veza da saznam šta se dešava
sa Leilom, ne brini pronaći ćemo mi nju, nije u zemlju propala
nemoj da se sekiraš, eh sestro Ana nije samo to što mi ne da
mira. ćaća riješio da se ženi ponovo, već je pronašao ženu.
Šta ćaća se ponovo ženi, pitala je sestra Ana, nije se ženio
pet godina je prošlo ja sam mislila da se neće nikada ni ženiti.
Da dobio je i njenu sliku, nešto mi govori da to neće da bude
dobro, ne samo mene i Marija je takvog mišljenja kao i ja
ali ćaća je odlučio i mislim da je rekao u Kolovozu se ženi.

Prorok .

15.11.2009., nedjelja

32 Nastavak


Večera je protekla kao san za njih dvoje
na izlazu iz trpezarije su zastali poželili
jedno drugom slatke snove i stisnuli ruke.
Tako je lijepo osjećati prema nekome nešto
bilo je to osjećanje koje ga je ispunjavalo
nekom prijatnom toplinom i zadovoljstvom.
Pošto je oprao zube legao je u krevet zatvorio
oči i budan sanjao o nekim novim jutrima
koja bi mogla da sviću za njih dvoje, maštao je.
Lejla se je takođe prepustila mašti o nečem
onako toplim, nečem što je doživila to popodne
topli stisak ruke i tople , prijatne riječi a tako
su joj nedostajale, nije ih čula od kad su tata
i mama nastradali u saobraćajnoj nesreći.
Maštajući je i zaspala, no nije dugo spavala
trgla se , noć je bila a susjeda ju je drmala
govoreći, probudi se samo sanjaš. Nije mogla
da dođe sebi odmah, sanjala je nešto ružno
nešto neprijatno i grozno.
Stresla se sjećajući se svog sna, bijesno stričevo
lice i stisnuta pest u šaku koja joj prijeti.
Nije mogla dugo da zaspi ponovo, jer joj slika
strica nije odlazila ispred očiju čim bi ih sklopila
ta slika se ponavljala, bilo je užasno i strašno.
Susjeda je sjela na krevet do nje govoreći joj
ja sam tu uz tebe to je bio samo ružan san spavaj,
tada se malo umirila i zaspala, nije se više budila
do jutra, a na njenim očima se primjećivalo da
je jako malo spavala. Probudila ju je sestra ujutro
za doručak, a njoj nije bilo do doručka, samo bi
spavala. Marijan je u trpezariji saznao kako je nemirno
spavala, kad je završio doručak sa njenog stola je
pokupio doručak za nju i uputio se ka njenoj sobi
dok je njena susjeda gledala ispod oka i ironično
se smješkala, nije obraćao pažnju na nju, kao da je ne vidi.
Kad se pojavio u sobi Leila se nasmiješila gledajući
kako nosi tanjir i šolju sa bijelom kafom, nisam gladna
rekla je, no kad je on stavio tanjir i kavu na ormaricu
te sjeo pored nje , na njegov nagovor je prihvatila
doručak i počela da jede. Kad doručkuješ odnesi suđe
u trpezariju da ne bude tu kad dođe vizita zamolio ju je
i pošao u svoju sobu da bude tamo za vrijeme vizite
koja je trebala uskoro da počne. Poslije vizite je ogrnuo
mantil i pošao pozvat Leilu da idu malo vani no ona je
spavala i nije htio da je budi, pošao je vani iz sobe
Leilina susjeda za njim, Marijane jel mogu ja sa tobom
vani, ne ide mi se vani idem da čitam moram danas da
pročitam knjigu jer već dugo ju čitam. Pa da nisam ja
zanimljiva kao Leila zar ne, ali bit će ti žao zapamti.
Nije obraćao pažnju na riječi te razmažene i umišljene
djevojčice, nije imao ništa protiv nje no nije mu se
dopadalo njeno oholo ponašanje, ona druga Leilina susjeda
koja ju je budila kad je Leila sanjala gadan san je bila
sušta suprotnost toj maloj kmezavoj spodobi koja je
mislila da se i svijet vrti oko nje. Marijan je pošao u sobu
uzeo knjigu i uputio se vani na klipu da čita, baš je sjeo
i počeo da čita kad se ona dosada pojavila i sjela do njega
pokušavajući pričati sa njim, nije ništa progovorio samo
je ustao i uputio sa na drugu stranu zgrade te sjeo na
drugu klupu i počeo da čita. Sunce je bilo jako, skinuo je
bolesnički mantil i utopio se u knjigu. Nije bio svjestan kako
vrijeme brzo prolazi, pročitao je knjigu do kraja i odao se mašti.
Trgnuo se kad je osjetio ruku na svom ramenu, kraj njega je
stajao susjed iz sobe Marko, halo Marijane jedva sam te našao
pa gdje si nije te bilo ni za ručak, ja sam mislio da si se izgubio.
Hvala ti Marko nisam imao osjećaj za vrijeme čitao sam knjigu
a nisam ni gladan , no ako budem imam u ormarici nešto
voća i keksa tako da nije problem. Misliš da nije problem
no ja nije problem za ručak ali da li znaš da je stric došao malo
prije ručka i odveo Leilu kući, bio je jako ljut i svađao se
sa liječnicom i sestrom Anom , bio je kao pravi divljak.
Šta to govoriš, odveo je Leilu kući da li je to doista istina
upitao je Marijan ne vjerujući svojim ušima onome što je
upravo čuo, odveo je njegovu Leilu bubnjalo mu je u ušima
dok je koračao pored Marka. Kad su se popeli stepenicama
na kat na vrhu stepenica je stajala Leilina susjeda to malo
dosadno i razmaženo derište i kad je Marijan prolazio isplazila
je jezik govoreći, rekla sam ti da ću ti se osvetit.
Nije obraćao odmah pažnju na njene riječi, uputio se u sobu
gdje je ležala Leila, kad je ušao unutra i vidio da je krevet
namješten, na ormariću nije bilo cvijeće, niti knjiga nije bilo.
Sav svijet kao da se srušio na njega, samo se okrenuo
i pošao u svoju sobu, pružio se na krevet onako u mantilu
i na grudima stiskao knjigu koja mu je ostala od Leile.
Leila, gdje si, kako te pronaći, nismo ni adrese izmijenali
šta se desilo da je stric došao po nju, kako zbog čega?

Prorok .

14.11.2009., subota

31 Nastavak



Marijan i Ivana su se zapričali, prekinuo ih je
ćaćin poziv, treba požurit da ne zakasnimo.
Leila i ivana su išle skupa do kapije kad su
ih ispraćali, ćaća i Marijan su koračali naprijed.
Sine nemoj me osramotit, znaš šta sam ti rekao
više puta, vrata se ne zatvaraju sa guzicom jer
ako ih jednom tako zatvoriš teško ćeš ih drugi
puta otvoriti. Pozdravi Mariju i ne brini ćaća
sve će bit dobro, nadamm se da ću uskoro doma
znam dijete moje no nisam na to mislio, mislio
sam na Leilu, budi dobar pamet u glavu još si zelen.
Pozdravili su se, ćaća i Ivana su pošli doma
a Marijan i Leila nazad u bolnicu, držeći se za ruke.
Božo šta to radiš vikala je sva zajapurena tetka
ti to još dozvoljavaš, pa ti nisi pri čistoj savjesti
znaš da nije iste vjere, ćaća se okrenuo ka njoj
zar ne shvataš da su to još djeca, šta ti još nije jasno?
Raspravljali su sve do željezničkog kolodvora
a Ivana je išla iza njih pogledima strijeljajući tetku
odahnula je kad je vlak krenuo ka Varešu, baš je
dosadna izetilo joj je iz usta, ćaća se samo nasmijao.
Marijan i Leila su se rastali na stepenicama i
pošli svako u svoju sobu, ćaća moj ćaća mislio
je Marijan, i tebi se dopala Leila.
Uzeo je knjigu i zaboravio na sve oko sebe, bio je
zadovoljan današnjim danom koji je ispao da se
ljepše ne može ni poželiti, nije uspio dugo da čita
misli su mu odlutale daleko.
Zamišljao je da je doma sa svojima a i Leila je bila
sa njima , nije mogao da zamisli da i dalje živi sa
svojim stricem, a bio je nemoćan učiniti nešto .
Leila je ležala u krevetu i razmišljala o Marijanovom
ćaći, kako je bio prijatan i lijepo razgovarao sa njom
osjećala se tao prijatno u njegovoj blizini .
Stric i njegovi pogledi, nisu imali djece, nadala se
da će je prihvatit kao svoju, na žalostnisu.
Kako su bili ljubazni dok su joj roditelji bili živi a sada
sada je gledaju samo kao teret kog bi se rado riješili.
Nedostajala joj je toplina i ljubav, ne želi nikome
da bude privjesak koji smeta i koji treba odbaciti.
Vrata su se otvorila i pojavila se sestra pozivakući
pacijente na večeru, polako je ustala i krenula ka
trpezariji, još pod dojmom današnjih događaja.
Marijan je došao u trpezariju kad je Leila već sjedila
za stolom pozdravio ju je i poželio dobar tek i sjeo
za svoj stol još uvijek gledajući ka Leili sa osmjehom.

Prorok .

13.11.2009., petak

30 Nastavak



Ručak je protekao brzo jer su se dogovorili
poslije ručka da se nađu vani, Marijan je
pošao u sobu onako na brzinu.
Kad je otvorio vrata sobe zastao je kao ukopan
na krevetu je sjedio ćaća a pored njega stajala
tetka, uh osjetio je da nešto neće biti kako treba.
Pored prozora je stajala Ivana i kad ga je ugledala
potrčala je prema njemu grleći ga, odmakla se
malo pogledala flaster , Bogu hvala prošaptala
pazi se tetka je ćaći napričala svega toga šapnula je.
Pokunjen je pošao da pozdravi ćaću očekujući
pridiku od njega, tako su zvali ćaćine izljeve savjeta.
Ćaća je bio dobre volje što ga je začudilo, zagrlio ga je
govoreći e ikebana, ikebana dobro si mi prošao.
A sad hajde da vidim tu svoju snajku, valjda ćeš
je ćaći predstavit , Božo šta je s tobom jel te rakija
uhvatila povikala je tetka. Pssssst rekao je ćaća
stavivši prst na usta i gledajući tetku, pa to su djeca
pusti mene da ja uredim tu stvar jer ja sam roditelj.
Marijan je zinuo u nevjerici, nije očekivao takvo
ćaćino ponašanje.Tetka je stajala otvorenih usta
nije mogla da vjeruje svojim ušima a izgledala je
kao da je dobila hladan tuš, ja i moj ikebena ćemo
skupa da idemo ašikovat , ja udovac a on momčić.
Ikebana on je to tumačio kao otrgan cvijet, tako
je nazivao Marijana jer je bio nježan i u svemu što je
radio vidilo se da mu majka najviše nedostaje od svih.
Idemo malo vani na svjež zdrak vani je lijepo
vrijema, pošli su vani a na stepenicama je čekala Leila
kad je Marijan naišao sa ćaćom uhvatio je ćaću za
ruku i rekao ćaća ovo je Leila, Leila ovo je moj ćaća.
Ćaća je pružio ruku i predstavio se a Leila se jedva
snašla pruživši ruku rekla ja sam Leila ali ne tiho
kako je Marijan očekivao, već jasno i glasno gledajući
ćaću direktno u oči. Tetka je puhala kao stari ćiro
ispod Vareške visoke peći, kao da će svaki čas da
eksplodira, zinula je da nešto kaže ali ćaća ju je tako
pogledao da je samo zatvorila usta i pošla niz stepenice.
Curo ideš li i ti s nama malo vani upitao je ćaća
a na licu mu je bio osmjeh, i Leila se nasmiješila
da idem i ja malo vani poslije ručka volim da prošetam.
Vani je vrijeme bilo toplo, sjeli su na klupu i čavrljali
ćaća je lijepo pričao sa Leilom, pričala mu je svoju
životnu priču o tome kako su joj roditelji poginuli u
saobraćajnoj nesreći i kako živi sa stricem koji se brine
za nju od te nesretne saobraćajke.
Marijan je sjedio ne vjerujući a tetka samo što nije
počela da se dimi od neke jeze, kao da je sve pogorjelo.
Marijan i Ivana su pošli da malo prošetaju, pitao je
Ivanu kako je Marija, šta radi, šta ima novoga u školi
šta ima u selu. Iz škole su te pozdravili i poželili
da što prije ozdraviš, a Marija te puno pozdravlja
i želi da nam se što prije vratiš, nedostaješ nam
a i ćaća te stalno spominje. Tetka mu je punila uši
o toj Leili, baš je lijepa, jel istina da je to tvoja cura?

Prorok .

12.11.2009., četvrtak

29 Nastavak



Doručak a bio je gladan, tako je prijao čaj
puter i marmelad, naravno da nije odvajao
pogleda od Leile, gutao ju je očima.
Jeo je polako žvačući dugo kao da jede
staru govedinu, nije mu se nigdje žurilo
svi su završili doručak samo su on i Leila
sjedili za stolovima, vizitaaaaaa , taj glas
ih je trgao pa su pohitali u svoje sobe.
Liječnica je bila veoma zadovoljna kad
je pogledala ranu, tako sasvim u redu
napreduje a vidim da si i dobre volje
hrabri konjaniče, govorila je uz smiješak.
Bio je veseo da rana zarasta i da će moći
uskoro da vidi svoje, poželio ih je veoma
ali sa druge strane neće moći vidit Leilu
da bar tetke nisu takve kakve su mogao
bi nekad da dođe kod njih, ali znao je da
bi tetke ponovo počele sa svojom torturom.
Ležao je u sobi razmišljajući i gledajući
u vrata kao da očekuje Leilu da se pojavi.
Uzeo je knjigu i pokušavao da čita ali
nije išlo, misli su mu lutale , nije se sjetio da
Leilu upita za groblje, a tako bi želio da
posjeti majčin grob na kojem nije još nikad bio.
Ostavio je knjigu ogrnuo plašt i pošao vani
sjeo je na klupu a sunce ga je prijatno grijalo
jel ima mjesta i za mene , kao kroz san je
čuo poznati mili glas, otvorio je oči a Leila
je stajala kraj njega, kao vila sa raspuštenom
crnom kosom i slatkim osmjehom na licu.
Sjela je kraj njega a on zaboravio o čemu je
mislio samo trenutak prije njenog dolaska.
primili su se za ruke i samo gledali, kao da
žele da jedno drugo ispijaju svojim pogledom.
Kako se budemo sretali kad odemo iz bolnice
jedva je prošaptalaLeila?
Neznam mnogo sam o tome razmišljao, mislio
sam o tome, na žalost jedina nada je propala
moje tetke, znaš šta misle o tome.
No imam ja još jednu tetku tu u Sarajevu ona
je drugačija od one dvije, nadam se da će nam
pomoći u tome samo neznam gdje stanuje ali
pronaći ću već adresu od nje.
Sad mi nešto reci, da li ti znaš gdje je groblje
na Koševu, želio bih da potražim mamin grob .
Da znam gdje je ali ne možemo tamo ovako
u bolesničkoj odori, jer nije baš tu blizu.
Rado ću ti pomoći da pronađeš mamin grob
ali groblje je veliko, teško će ga bit pronaći
ako neznaš mjesto gdje je mama pokopana .
Ne neznam ali moram pronaći grob da bar
zapalim svijeću na maminom grobu i dam cvijeće
to mi je jedna od najvećih želja i moram je ostvariti.
Halooo pogledaj koliko je sati, mi smo zaboravili
na vrijeme, zakasnit ćemo na ručak, progovorila
je i dok je ustajala dodirnula mu je obraz usnama
onako kratko ali slatko .

Prorok .

11.11.2009., srijeda

28 nastavak




Prvi Marijanov cjelov i to sa flasterom na nosu
smetao mu je i nos, ali bio je to sladak cjelov.
Za trenutak je pomislio da lebdi, da nije čisto
sav svoj , a pred očima je vidio svjetleće zvjezdice.
Stavio joj je ruke na ramena, nježno je privio k sebi
kao da želi da je zaštiti pred nečim, ili nekim.
Kad su se razdvojili obadvoje su jedno vrijeme
gledali u pod kao da se stide onog što se odigralo
držali su se za ruke a Leila je naslonila glavu
na Marijanovo rame, tako mu je godila njena
blizina a njen miris se uvalačio u njegove nosnice.
Nećemo gledat na moje lude tetke ni tvog
ludog strica zar ne, upitao ju je Marijen, ne nećemo
prošaputala je Leila a njen glas je za Marijana
bio kao najljepši ptičiji poj.
Halooooo golubići i mogla sam slutiti gdje vas
mogu pronaći, pored njih je stajala sestra Ana
smješkajući se. Dobro je ne plašite se ja sam
ali morate malo da se čuvate ne ovako, niste
čuli ni kad sam otvarala vrata, golubići moji.
Pokunjili su se, a Marijan je pokušao nešto reći
kao da traži neke riječi izvinjenja, ali nije uspio
da progovori.
Hajde idemo dole da vas još netko ne pronađe
a ako vaši saznaju za to svi na odjelu bi mogli
da imamo problema sa njima zbog toga.
Pokunjeni kao grešnici pošli su ispred sestre
još uvijek se držeći za ruke, na vrhu stepenica
su se još jednom poljubili želeći jedno drugom
slatke snove i pošli svatko u svoju sobu. Marijan te
noći nije mogao dugo da zaspe, još je osjećao Leiline
slatke usne na svojima, usne su mu bridile i bile suhe.
Nije bio čak ni svjestan prisustva drugih pacijenata
u sobi ni njihovih pogleda, samo Leila mu je bila
pred očima. Njena glava na njegovom ramenu a crna
kao gar kosa prosuta kao slap po njenim leđima.
Kad ga je san konačno savladao, sanjao je, tetke
kako ćaći pune glavu o tome da on prakanaturov sin
ima curu muslimanku, balinkušu kako su rekle
i u snu je stiskao zube od bijesa na njihovo oholo
i glupo ponašanje, ne neću vam dozvolit da mi
otmete moju Leilu mislio je u sebi.
Pred jutro se probudio, deke nisubile na njemu
bile su na podu a on je grlio jastuk, koji je bio
vlažan od znoja, kosa mu je bila mokra kao da je
upravo došao sa tuširanja. Svi su još spavali a on
je polako ustau uzeo pribor za higijenu i pošao
da obavi jutarnju toaletu, sa zadovoljnim osmjehom.
Ćaća, Marija i Ivana , kako su one, razmišljao je dok
se umivao. Poželio ih je, a posebno Mariju i njenu
jutarnju bijelu kavu a tek ručak, odmah je osjetio glad
nadam se da ću brzo da budem otpušten i pođem doma.
Leila ali šta onada sa Leilom, kako će se i kada
ponovo naći kad on ode doma, pomislio je na tren.
Uputio se ka prozoru, stao pred njega i posmatrao dok
se budio novi dan, maštajuši o tome da jednog dana
on i Leila odu daleko od svega, daleko od buduće maćehe
svojih tetki i Leilinog grubog i strogog strica, svih onih
koji su ograničeni sa svojim idiotskim skrupulama
i pogleda na svijet koji ih je okruživao.
Idemo ustajanje začuo je već poznati glas, polako se okrenuo
i uputio u sobu, namjestio krevet i čekao da se ostali umiju
i pođu na doručak, doručak bio je gladan, ali još nešto
je bilo uzrok da mu se žuri na doručak. Leila vidjet će je
kao sjedi za stolom a pogled im se susreće, iz njega iskre
kao varnice na Božićnoj jelki koju si kitili na Badnjak.
Među zadnjima se uputio u trpezariju, polako hodajući
zamišljen i skoro se sudario sa Leilom na vratima trpezarije
pogledi su im se susreli, a oči kao da su ih upijale u sebe
jedva se suzdražao da je ne zagrli, privuče na svoje grudi
i prisloni svoje vrele usne na njene.
Otvorio je vrata i pustio je da uđe ispred njega, žedno udišući
njen miris koji se širio za njom, eh Leila izustio je malo
glasnije nego što je želio a ona se okrenula toplo ga gledajući.

Prorok.

10.11.2009., utorak

27 Nastavak




Bio je na trncima nije mogao ni da jede
pokupio je suđe te pošao da ga ostavi
i kad je prolazio pored Leile ubacila mu
je pisamce u žep od mantila.
Požurio je vani da vidi šta piše na tom
listu iz sveske koji mi je Leila ubacila.
Sjeo je na krevet i počeo da čita, pisala
mu je da je u saobraćajnoj nesreći ostala
bez roditelja te da živi kod strica, amiđe
kako je napisala, da je stric jako strog.
Eh to sam i ja primijetio pomislio je
Marijan, kako me samo prostrijelio pogledom
kao da su mi se noge odsjekle od tog pogleda.
Ima veze ovdje i moramo pazit da se nađemo
a da nes nitko ne vidi, poslije večere se nađemo
na stepenicama pa se dogovorimo .
Sjeo je pokušao da čita ali nije išlo, misli su
mu bile negdje drugo, vidio je njeno lice
kao gar crne oči i raspuštenu crnu kosu.
Halo Tko to sanja otvorenih očiju, trgle su
ga ženske riječi iz nekog polusna.
Pogledao je iznenađen pored kreveta su stajale
dvije njegove tetke, sestre od pokojne mame
imao je tri tetke u Sarajevu, dvije su došle
da ga posjete u bolnici.
Pogledaj našeg bolesnika, našeg konjanika
dobro je još i prošao, a mi se uplašile.
Da dobro je prošao kad već osvaja cure
dobacio je susjed sa prvog kreveta do njega.
Marijan ga je pogledao tako kao da bi ga popio
u kapi vode, bilo mu je neugodno, zbog toga.
No hajde reci tetki koja je to curica
kako se zove daj pokaži mi je da vidim kakva je.
Leila joj je ime ponovo se oglasio susjed, Leila
Leila ponovile su tetke u glas pogledajući se
kao sa nevjericom.
U vrećkama su donijeli voće, kekse i soka
te to stavile u ormaricu, idemo malo prošetat
ne volim bolesničke sobe rekla je tetka Fanika.
Ustao je navukao mantil i pošao za njima vani
a već na stepenicama je počelo čitanje bukvice
Leila , balinkuša joj kad te kažem ćaći. šta će
ti balinče, ma šta će ti i cura još si zelen, još
mirišeš na materino mlijeko, baš si baksuz.
Gledao ih je sa nevjericom, ne vjerujući svojim
ušima da se to doista dešava, kod njih doma
se nikad nije čula takva riječ.
Šumari su većinom bili muslimani i ćaća je bio
jako dobar sa njima, dolazili bi doma kod njih.
Ćaća im je govorio da su svi ljudi jednaki da su
svi Božija djeca, kad se uđe u muslimansku kuću
da se kuća poštuje ili u Srpsku kuću takođe.
Jedva je čekao da završi posjeta njihove riječi
su ga tukle kao čekići po negovoj glavi a rana
ga je počela boljeti, uhvatio se za glavu i čučnuo.
Prestale su sa prodikama i pitale ga šta mu je
a on je odgovorio da ga rana boli i da kljuca
kao da se gnoji, uhvatile su ga ispod ruku i
povele nazad do dežurne sestre, sreća dežurna
sestra je bila Ana.
Šta se desilo upitala je sestra uplašeno, šetali
smo kad se uhvatio za glavu, i veli da kljuca kao
da se gnoji.Marijan je namignuo sestri a ona rekla
tetkama izađite vani on nek sjede dok ne dođe doktor.
Kad su tetke izašle sestra ga je pitala šta se dešava
ma ništa sestro onaj susjed je spomenuo Leilu pred
njima pa su mi počele prat mozak prodikama .
Nasmijala se od srca, dobro si se snašao, idi ti
sad u sobu a ja ću im reći da sam ti dala inekciju
i da trebaš mir da inelcija počne da djeluje.
Izašao je vani a sestra objasnila tetkama, da je dobio
inekciju i treba da leži, pozdravio se sa njima
a one su na odlasku u glas" Pamet u glavu "
Legao je i zaspao susjeda nije bilo na krevetu
a očitao bi mu bukvicu, probudili su ga za večeru
nije imao tek samo je sjedio, i čekao da Leila
pođe vani. Konačno je ustala a on pošao za njom.
Popeli su se na kat i izašli na balokn te sjeli na
klupu jedva je čekao da progovori, znaš Marijan
onaj moj stric je jako vjeran i strog, ma ja sam
pogriješila kad sam mu rekla tvoje ime odmah
je podivljao, vla šta će ti vla, još si mlada
a ti kao da nisi tu zbog bolesti, kad dođeš kući
ja ću tebe sredit već, balavice jedna.
Zar i tebe pitao je Marijan, da nije valjda dolazio
i kod tebe?
Ne nije i ja sam imao posjetu, dolazile mi tetke
pa susjed istegao jezik i veli da osvajam curice
ali sve bi bilo dobro da nije spomenuo tvoje ime
a one meni idemo vani pa prodika, šta će ti
balinkuša. Pogledali su se i počeli smijat kao ludi
a kad su prestali da se smiju ni sami nisu bili svjesni
kad su prislonili usne jedne na druge.

Prorok.


Image and video hosting by TinyPic

09.11.2009., ponedjeljak

26 Nastavak


Kupio je ružu i uputio se ka trafici
dok su ga prolaznici gledali sa smiješkom.
Gospođa u trafici ga je dočekala sa smiješkom
pitajući ga što želi, kupio bih jednu čokoladu
može ona čokolada od Zvečeva, na kojoj
piše samo ti pitala ga je, a on se složio još
više pocrvenjevši da je izgledalo tako kao da
će mu krv poteći licem.
Želiš li da ti to umotam malo upitala ga je
slegnuo je ramenima a ona mu je čokoladu
umotala u bijeli papir, te na nju selotejpom
pričvrstila žutu ružu, bio je zadovoljan.
Za trenutak je zastao pred sobom broj 5
kao da traži snagu da uđe unutra, nije znao
što reći , osjećao se izgubljen malo prestrašen.
Konačno je pokucao i otvorio vrata sobe
u kojoj je bilo 6 kreveta, Leila je ležala
na krevetu koji je bio u uglu i morao je
proći preko cijele sobe, išao je kao opijen.
Leila je bila okrenuta ka zidu i nije ga primijetila
dok se nije oglasio, on je držao knjigu na kojoj
je bila čokolada sa žutom ružom.
Jutros te nije bilo na doručku a ja sampročitao
knjigu pa ti se želim zahvalit i vratit knjigu.
Kad je Leila prihvatila knjigu dodirnula mu
je ruku a on poželio da taj dodir ne prestane
jer mu je davao neku snagu, osjećao je njenu
toplinu koja je sa njene ruke kao strijela
prelazila, prodirala cijelim njegovim tijelom.
Ne odmičući ruku od njegove ustala je
i dotakla mu lice usnama. a on nesvjesnu
uzvratio osjećajući usnama njeno glatko lice.
Obadvoje je još više pocrvenilo a Leila se prva
snašla pitajući ga da li želi još da čita, te otvorila
ormarić i iz njega izvadila knjigu sa naslovom
Jadi mladog vertera, nije čitao još tu knjigu
no knjiga mu nije bila niti bitna, samo je pogledom
tražio Leiline oči kao da je tražio neke odgovore
u njenim kao noć tamnim velikim ali toplim očima.
Skinuli su ti zavoje, rekla je kao da želi da prekine
to ćutanje , o da skinuli su mi ih jer je rana
počela lijepo da zarasta, baš se prijatnije osjećam
zbog toga jer su mi zavoji smetali.
Još je želio da priča sa njom ali iznenadna posjeta
koju je Leila dobila prekinula ga je u toj namjeri.
Pred njim se iznenada stvorio muškarac ozbiljna
stroga pogleda a na glavi je imao fes sa bijelim
povojem oko njega, od njegova pogleda Marijana
je streslo kao i onda kad je dirnuo žicu od elektrike.
Leila je takođe začuđeno pogledala pridošlicu
a njen izraz lica je odavao da je u pitanju jako
neprijatno iznenađenje, Marijan se zahvalio
udaljavajući se prema vratima pitajući se tko li je
Leili taj strogi čovjek neprijatnog pogleda.
Ušao je u sobu , knjigu je stavio na ormarić
eh nije se sjetio da pita Leilu gde je koševsko
groblje i da li je daleko od bolnice.
No to će ju pitat za ručkom mislio je i dohvatio
knjigu zaboravljajući na susret i strogi pogled
toliko se zanio čitanjem da bi ostao i bez ručka
ali sreća sa hodnika se začulo ručaaaaaaaaaaaaak.
Nije žurio, polako je oprao ruke i uputio se ka
trpezariji, Leila je sjedila za stolom, dobar tek
dobacio je prolazeći. a ona je uzvratila sa osmjehom.
Više pažnje je posvećivao Leili no ručku koji je bio
na stolu ispred njega, bila je juha ne baš nešto
što bi se moglo tako nazvati i krompir sa pilećim mesom.
On je samo tražio pogled Leilinih očiju, koje su
ga milovale kao jutarnja rosa cvijet, a srce mu
je luđačkim ritmom tuklo kao da je želilo da iskoči vani.

Prorok .

08.11.2009., nedjelja

25 Nastavak



Ostavio je ružu u knjigu i pošao na doručak
malo nervozan zbog ruže ali i želje da sazna
od Leile gdje se nalazi Koševsko groblje.
Došao je u trpezariju i pogledom tražio Leilu
nije je ugledao, vjerovatno kasni pomislio je
i prihvatio se doručka osjećajući glad.
Doručak je završen a Leile nije bilo već
je postao nervozan, a koga upitati gdje je
zbog čega je nije bilo za doručkom.
Neraspoložen se uputio nazad u sobu i
prihvatio knjigu, a ružu je stavio na ormarić
u čašu vode da ne uvene, ali i da može
da ju posmatra onako lijepu procvalu.
Baš je dovršio čitanje kad se na hodniku čuo
glas vizitaaaaaaaa. Stavio je knjigu na ormarić
lijepo se pokrio kao i svi u sobi čekajući vizitu.
Na vratima se pojavila povorka u bijelom
ozbiljno raspravljajući o nekoj temi iz medicine
primakli su se njegovom krevetu a liječnica
se nasmiješila gledajući ružu u čaši vode
gle naš Varešak je dobio lijep poklon tko li je
donio taj poklon baš me zanima rekla je
gledajući Marijana uz osmjeh, neznam tko
je donio ružu promucao je Marijan ja sam spavao.
Vidi, vidi znači imaš neku tajnu simpatiju ovdje
no brže ćeš da ozdraviš kad je tako.
Sestro treba na previjanju pogledat da li
možemo ove zavoje malo da smanjimo jer vidim
da pacijent voli da čita, ako je rana počela da
zarasta mogli bi dat samo flaster, na nju zar ne?
Uh najrađe bi ju poljubio za te riječi, smetalo mu je
naravno ne samo zbog toga, već i kad se umivao
mogao je samo da mokrim prstom protrlja oči.
Sestra Ana ga je pomilovala po glavi i rekla da
dođe poslije u ambulant na previjanje te da
će vjerovatno skinut te zavoje, da li si pročitao
knjigu upitala je šapatom, da sestro Ana jesam
hvala vam da ste mi ju donijeli jako lijepa knjiga.
Vizita je završena konačno, jedva je čekao da
pođe u ambulantu na previjanje, treba da
pita sestru anu za Leilu, zbog čega nije bila na
doručku.
Pred ambulantom je već bilo par onih koji su
čekali na previjanje, sjeo je na klupu i čekao
a vrijeme je sporo prolazilo vuklo se ko gladna
godina a on tako nervozno čekao da uđe .
Sjedio je naklupi i razmišljao o Lejli da li je
ona donijela tu prekrasnu ružu, pri pomisli na
Leilu osjećao je neku toplinu u grudima a oči
su mu dobijale neki čudan sjaj i lice crvenilo.
Hajde Marijane mi čekamo rekla je sestra
Ana šta si se tako zamislio, tko li to šeta
tvojim mislima jutros ovako rano, polako je
ušao u ambulantu a liječnica je stajala sa
smiješkom ga posmatrajući i govoreći, daj da
pogledamo kako izgleda ta tvoja rana, mlad si
sve će to lijepo da zaraste ne plaši se.
Polako su odvijali zavoje, tampon je bio na
par mjesta prilijepkjen uz ranu, ali nije ga
bolilo kad su mu ga skinuli, osjetio je olakšanje.
I liječnica je bila zadovoljna sa ranom, lijepo
izgleda mislim da ne treba više davati toliko
zavoja na ranu bit će dovoljno samo veći flaster.
Sestrao Ana vi ćete to da sredite idem ja
jer imam još obaveza, pomilovala je Marijana
po glavi i izašla vani, Marijan je bio veseo jer je
želio da upita sestru Anu za Leilu.
Sestro Ana u kojoj je sobi Leila htio bih da joj
vratim knjigu koju mi je posudila i zamolim je
za drugu jer mi je obećala kad ovu pročitam da
će mi dati neku drugu za čitanje, da skratim vrijeme.
Sestra Ana se nasmijala gledajući Marijana kom
je lice bilo crveno kao da je uhvaćen pored
tegle sa slatkom u njihovoj ostavi doma.
Naravno da ću ti reći, Leila je u sobi broj 5
jutros ju je glava bolila pa nije ni na doručak išla
uh pao mu je kamen sa srca, znači Leila je tu.
Kad je flaster bio postavljen pošao je u sobu
po knjigu uzeo je i ogrnuo bolesnički mantil
te pošao niz hodnik ka Leilinoj sobi koja je bila
na drugom kraju hodnika, prolazeći pored stepenica
ni sam nije znao zbog čega je pošao niz stepenice
noseći pod rukom knjigu koju je želio da vrati.
Gledao je trafiku, nije imao nekih potreba ali
tražio je nešto ni sam ne znajući što, želio je
kupit poklon za Leilu, no nije znao šta bi kupio.
Čokoladu sigurno jer to je uvijek lijep poklon
ali želio je još nešto, šetajući sjetio se da je kroz
prozor vidio cvjećarnicu u jednom kiosku pred
bolnicom. E to je ono što mu treba, uputio se vani
pred kioskom nije bilo nikoga, a cvjećarica je
iznosila vani karamfile i ruže svih boja.
Oči su mu se raširile kad je ugledao žute ruže
da to je to kupit će joj žutu ružu i čokoladu.

Prorok .


Image and video hosting by TinyPic

07.11.2009., subota

24 Nastavak



Pozdravio se sa Leilom govoreći da
danas želi završiti sa čitanjem knjige
u stvari bilo mu je neugodno pa je
želio da bude sam.
legao je u krevet i uzeo knjigu u ruke
no nije mu se čitalo, misli su mu
lutale a u grlu ga je nešto stiskalo.
Mama kako to lijepo zvuči, tako lijepo
a tako nepoznat osjećaj,suze su
potekle same nije mogao da ih zaustavi.
Zaspao je sa njima a knjiga je kliznula
iz ruke na postelju pored njega.
Nije osjetio da je netko dolazio i knjigu
stavio na bolesnički ormarić te
ga brižno pokrio i milujući ga po glavi
zaželio mirne i lijepe snove.
Probudio se pred jutro i začuđeno
utvrdio da je spavao u čarapama što
nije bila njegova navika, bio je uredan
i uvijek bi složio svoje stvari te oprao zube.
Knjiga sjetio se da mu je bila u rukama
a sad je bila na ormariću, samo priklopljena
a ne zatvorena do kraja, kao da je bilo nešto
u njoj. Dohvatio ju je i prijatno se iznenadio
u knjizi je bila kao krv crvena ruža.
Pogledao je okolo kao da se ustrašio, kao
da ju je sam otrgao iz tuđeg vrta.
Pomirisao je ružu i pitao se tko li ju je
stavio u knjigu, tko bi bila ta zagonetna osoba?
Svi su još spavali, polako je ustao te se
uputio prema sanitarijama, umio se
oprao zube i stao uz prozor na hodniku
pitajući se, Koševo tu je negdje groblje
gdje je pokopana naša mama, gdje je to
da li bi mogao da neopaženo ode i potraži
mamin grob jer nikad joj nije bio na grobu.
Nije znao, ali Leila bi mogla znati ona je
iz Sarajeva, upitat će je za doručkom.
Pošao je u sobu zadovoljan nadajući se
no šta ako nije tu uz bolnicu, neće moći
poć na groblje jer ne može u pižami.
Vratio se u postelju razmišljajući o tome
dohvatio knjigu, već je svitalo i mogao je
da se posveti čitanju, kasnio je a rekao je
Leili da će joj vratit knjigu.
Dobro jutro spavalice čulo se sa vrata
a nasmijana sestra je ulazila budeći ih
na jutarnju higijenu, kad je vidila
Marijana da čita, upitala ga je, maleni
nisi valjda čitao cijele noći.
Ne nisam probudio sam se ranije pa sam
se već umio i uzeo knjigu da skratim
vrijeme dok se drugi probude .
Dobro sad svi ostali na umivanje i pranje zubi
pa na doručak, vjerovatno ste gladni ili
možda niste? O da gladni smo začulo se iz
svih grla, požurili su na umivanje jer
miris bijele kave se već širio hodnikom.
Kad su se vratili sa umivanja , Marijan je
držao ružu u ruci razmišljajući o osobi
koja ju je donijela dok je on spavao.

Prorok .


Image and video hosting by TinyPic

06.11.2009., petak

23 Nastavak


Sestra Ana se ubrzu pojavila noseći
neku knjigu u ruci govoreći, evo
nešto sam ti posudila od jedne
pcijentice pa čitaj, nadam se da će
ti se dopasti knjiga. Marijan je bio veseo
pogledao je naslov, nije čitao tu knjigu
iako je u školskoj knjižnici pročitao
većinu knjiga koje su imali, Hajdi.
Zahvalio se sestri Ani i čim je ona izašla
iz sobe otvorio je knjigu i počeo da čita.
Toliko se zadubio u čitanje da nije
osjećao što se događa oko njega, nije
mu čak smetao ni žamor drugih bolesnika
niti lupanje vrata nije čuo, trgao se kad ga
je susjed pozvao na večeru.
Ručak je bio tako dobar i tako mu je prijao
da Marijan i nije još osjećao glad, sjeo
je za stol i posmatrao kako njegovi susjedi
sa tekom prazne tanjir na kom su bili
makaroni sa mesom i prilog zelena salata.
Uzeo je par puta, kao na silu, no kad je
uzeo salatu tek mu se otvorio pa je
i on ispraznio tanjir kao i njegovi susjedi.
Primijetio je da ga jedna djevojčica posmatra
i osmjehuje se, bilo mu je neugodno jer
je imao glavu povijenu kao Vareški Hodža.
Spustio je pogled ka stolu , zdravo trgao ga
je sitan ženski glas.
Pogledao je i ostao iznenađen, pored njega
je stajala djevojčica koja ga je prije
posmatrala. Zdravo jedva je izustio pogledavši
je u lice koje je krasio osmjeh, to mu je natjeralo
crvenilo u lice , sva sreća da je imao toliko
zavoja da se nije primijetilo koliko je pocrvenio.
Jesi li počeo da čitaš knjigu, pitala je djevojčica
knjigu, počeo, o da već sem prošao polovinu
knjige sutra ću da ti je vratim.
Nema problema, samo ti čitaj, da li ti se
dopada knjiga? Da jako mi se dopada nisam je
ispuštao iz ruku cijelo popodne sam čitao
jednostavno nisam mogao da je ostavim.
Kad pročitaš dat ću ti jednu drugo samo
ako želiš, ja sam Leila a kako se ti zoveš
ja, ja sam Marijan rekao je podigavši pogled
gore ka njenom licu, bila je ljepuškasta sa
gustom crnom kosom i malim prćastim nosom.
Gledao ju je kao opčinjen , spustio je pogled kad
se ona široko nasmijala, shvativši da zuri u nju
bilo mu je neprijatno zbog toga.
Polako je ustao sa stola pokupio suđe i ponio
ga do kolica koja su stajala u kutu, a ona ga je
slijedila.
Da li si i kod kuće tako vrijedan upitala ga je?
Uh sad mu je bilo doista neugodno, najrađe
bi se okrenuo i pobjegao, no odgovorio je
da i doma pomažem sestrama tako smo
naučeni da trebamo pomagat jedni drugima.
Koga imaš kod kuće upitala ga je, imam dvije
sestre i ćaću i jako ih volim odgovorio je.
A mamu, imaš li mamu, ne nemam mamu umrla
mi je mama baš ovdje u ovoj bolnici kad sam
bio još mali, imao sam samo 14 mjeseci
promucao je, oprosti žao mi je rekla mu je Leila.
Sreća da nije mogla od zavoja da vidi suzu
koja mu je potekla mislio je on, no njegov
glas ga je odao jer je bio drhtav i Lejla je
shvatila da mu je teško.

Prorok .


05.11.2009., četvrtak

22 Nastavak



Mirisalo je lijepo a želudac je prazan
činilo mu se da bi pojeo i šufericu
iz vlastitih čizama, onako mokru.
Ćufte u umaku i pire krompir baš
će biti lijepo, sjeo je za stol i prekrstio
se dok su ga drugi čudno gledali
kao da je napravio nešto što ne bi
trebalo, nije se obraćao na njih već
uzeo žlicu u ruke i počeo da jede.
Malo je bilo neugodno jesti i disati
na usta sa začepljenim nosom
najrađe bi povadio te tampone
a nos ga je svrbio i morao je onako
kroz zavoje da se često češka po njemu.
Jeo je polako, onako kako se jelo
i doma , kruha nije ni dirao, dok su
susjedi za stolom brzo ispraznili
košaru sa kruhom.
Hej varešak šta ti ne jedeš kruha
upitao ga je jedan bolesnik koji je
sjedio sa njegove desne strane.
Ne ja ne jedem kruha kad ima pire
krompir tako sam se naučio doma.
jetio se susjeda Ante koji je dolazio
kod njih orati sa onim istim konjem
koji ga je zveknuo po glavi, Za svaki
objed je kruh bio na stolu u košari
jednostavno krstilo se nije dok kruh
nije bio na stolu.
Dakle Anto je dolazio orat i gledao
kako se jede kod Bože Anđelova
jako malo kruha se jelo, tako da je
Anto rekao doma, neću više na
oranje ić kod Bože.
Zašto pitali su ga njegovi? Za to
što se kod njih ne jede kruha.
Kruh je bio narezan u košari i tko je
želio mogao je da jede koliko želi.
Kuhanja je bilo dovoljno i kruh se
nije toliko jeo, jedino za doručak .
Kad je ručak bio gotov Marijan je
pokupio suđe i odnio do pulta
a za prljavo suđe iako to nitko
nije radio, te se uputio u sobu da
malo prilegne, nedostajale su mu
knjige, eh da je sad biblioteka tu.
Dok je razmišljao o tome pojavila
se sestra Ana sa vrećkom voća
pitaju ći ga, kako je moj pacijent?
Nasmiješio se i odgovorio da je dobro
i da ga samo povremeno malo zaboli
ali je dosadno , da bar ima nešto za
čitanje da skrati ovo dosadno vrijeme.
Namijala se i rekla mu i za to budemo
pronašli lijeka, samo malo sad ću doć.
Podigla se sa stolice koja je bila uz
krevet i nestala iza vrata.

Prorok.

04.11.2009., srijeda

21 Nastavak


Marijan je proveo noć više budan
no što je spavao, malo od bolova
malo od toga da je trebao disat
na usta, pošto mu je nos bio pun
tampona, a glava kao bubanj.
Izjutra za doručkom nije mogao jesti
iako je osjećao glad, samo je popio
topli čaj a kruh, maslac i med nije
ni dotakao, pospremio je u žep
za poslije ako bude mogao jesti.
Bilo je još dosta djece ali su mu
svojom galamom u sobi išli
na jetre jer kao da su čekići tukli
u njegovog glavi od te njihove
galame. Spas je bio kad je u sobi
bila sestra ili kad je bila vizita
tako lijepa tišina da mu je prijala.
Došla je sestra Ana pomilovala
ga po glavi i pitala da li bi htio
malo voća, donijela je jabuke
marijan se zahvalio toplo je
pogledavši i misleći u sebi da
bi bilo lijepo kad bi maćeha bila
takva kao sestra Ana, prijazna
i sa toplim osmjehom na licu.
Zamislio se je, šta je napravio
svojim postupkom, neće u školu
ćaća, Marija i ivana se brinu
zbog njegove gluposti i naivnosti.
Ne smije se više nikada desiti
ništa tome slično rekao je sam sebi.
Šta li sad rade doma pitao se
Ivana je u školi, Marija i ćaća
sigurno razmišljaju o njemu
da li ga osuđuju i da li su ljuti
na njega pitao se, kako ih pogledati
u oči kad se vrati, da li će doći
u posjetu dok je u bolnici ili ne?
Nedostajala mu je kuća i atmosfera
koja je vladala u njoj, jutarnji
doručak i društvo iz škole.
Nedostajala mu je i jedna djevojčica
ali to nitko nije znao, čak ni ona
jer nije imao hrabrosti da joj kaže
kako je često u njegovim mislima.
Vizita , začulo se sa hodnika
svi su se smirili i legli u krevete
te se lijepo pokrili , bili su za tren
mirni poput nebeskih anđela.
U sobu su ulazile osobe u bijelim
mantilima namijanih lica, kao
dobre vile koje dolaze da ispune
želje.Pratio ih je pogledom dok su
išli od kreveta do kreveta pričaući
sa bolesnicima .
Kad su došli do njegovog kreveta
kroz rupe je zanesen gledao lijepu
doktoricu koja je bila lijepa kao
lutkica koje je gledao na izlozima.
Nasmiješila se i pitala kako je
naš hrabri jahač, Marijan se nasmijao
i kao opčinjen gledao tu lijepu ženu.
Šta je , pitala je liječnica, nije ti
valjda maca pojela jezik upitala
je dok su njeni bijeli zubi sijali
pri tome kao biseri. Da li te boli
pitala je nježno ga gledajući tim
svojim lijepim očima, ne , ne boli
lagao je malo Marijan iako je bolilo
ma nije htio da prizna i ispadne
kukavica, ne boli samo po nekad
malo kljuca kao da ima mlin u glavi.
Proći će to, imao si jako mnogo sreće
nemoj više da se igraš sa konjima
na takav način jer je jako opasno.
Kad je vizita bila gotova nastao
je ponovo žamor kao u košnici pčela
kad ćaća pregleda pčela pa digne
košnicu, Marijan se okrenuo na
stranu pokušavajući da ignorira
taj žamor koji je vladao u sobi.
Zaspao je , trgnuo ga je iz sna
poziv na ručak, a osjećao je strašnu
glad želudac je krulio dok je išao
sa ostalima ka trpezariji.

Prorok .

03.11.2009., utorak

20 Nastavak


Hvaljen Isus i Marija, djeco moja
vi ne spavate, što se mučite, što ne
spavate bar vi, kad ja ne mogu?
Ivana je skočila dohvatola ruksak sa
ćaćinih leđa a Marija stavljala na stol
rakiju i meze, znala je da ćaća neće
ništa drugo stavit u usta jer je bio
umoran kao i očajan nad sudbinom.
Eh ćaća moj razmišljala je Marija
tako se gadno sudbina igra sa nama
kao da smo se na Boga kamenjem
bacali, ili stajali na kraju kad je
sreća dijeljena.
Ćaća je sjeo na svoju klupicu i prihvatio
rakijicu pa tek kad je popio i zamezio
rekao im je da je Marijan imao sreće
više, sreće no pameti i da nijedan
vitalni organ nije pzlijeđen te da će
od svega da ostane ožiljak koji će
Marijan nositi cijelog svoga života.
Pođite na spavanje kasno je a sutra
je novi dan i nove zadaće koje neće
čekat i koje moramo da obavimo.
Marija i Ivana su se uputile na spavanje
dok je ćaća ostao sjedeći za stolom
sa flašom rakije i mezetom, Marija je
znala da ćaća neće noćas oka sklopiti.
Legle su u krevet iscrpljene , Ivana je
ubrzo zaspala.Marija je dugo molila dok
su joj suze kvasile lice padale kao
teško kamenje na njene grudi.
San joj nije dolazio na oči, polako
da ćaća ne bi čuo njene korake po
drvenom podu uputila se u drugu
sobu te otvorila prozor i gledala
molećivo ka nebu nadajući se pomoći.
Zora je već počela da sviće a Marija
je još uvijek bila ma prozoru moleći
za brata Marijana i za sve, posebno je
molila za njihovu budućnost, koja joj
se činila jako, jako zavita u tamu.
Polako se preobukla da još ne budi
sestru Ivanu te pošla dole u kuhinju
jer je znala da ni ćaća ne spava.
Tiho se spuštala niz kamene ploče
svjetlo na prozoru joj je govorilo
da je bila u pravu i da ćaća ne spava,
pažljivo je provirila na prozor, ćaća je
klečao na lijevom koljenu dok je desnu
nogu ispružio ispred sebe u rukama
je držao krunicu i molio.

Prorok .

02.11.2009., ponedjeljak

19 Nastavak


Rotirajuća svjetla i sirena, kombi
prve pomoći je divljao uskom cestom
dolinom rijeke Stavnje koja je tekla
muljevita puna jalovine iz Vareške
visoke peći.
Vrijeme se otezalo a nervozni ćaća
je svaki čas pogledavao na sina
koji nije dolazio k sebi, ležao
je kako su ga stavili na ležaj.
Tek su Podlugovi a kao da putuju
cijelu vječnost, svi su se sklanjali
a kombi jurio ka Koševskoj bolnici.
Konačno su stigli pred bolnicu
gdje ih je već čekala medicinska
ekipa prihvatajući bolesnika.
Ćaća je morao ostati vani i čekati
u neizvjesnosti ni sam ne znajući
koliko dugo će to potrajati.
Prisjećao se kako je bilo kad su
njega tako dovukli kad je ozgubio
oko, pucajući za Božić iz mužara
pred Vijačkom crkvom.
Tada je služio kod Vijačkog župnika
i nije mu se dalo kao da je imao
neki čudan predosjećaj da će se nešto
desiti i desilo se, barut je bio vlažan
a on puhnuo i u tom trenu je opalilo
to je sve čega se sjeća.
Osvijestio se tek u autu hitne pomoći
naravno da su i njega nosili na
nosilima do Vareše gdje je dom zdravlja.
Ali još nekih tužnih događaja se sjećao
tu mu je umrla pokojna supruga Ljubica
eh ta Koševska bolnica, muka moja.
Božo jesil to ti prenu ga glas sestre
koja ga je prepoznala, šta je bilo
opet jesil došao zbog sebe upitala ga je?
Nisam Ana sina su mi dovezli bio je
hrabar te udario konja po sapima a konj
ga je ritnuo nogom u čelo, čekam
u operacionoj sali je, a ima rupu na
čelu da bi u nju stao moj palac.
Ma bit će bolje moj Božo sigurno si
umoran i zabrinut, hajde ti samnom
da ti skuham kavu i naspem rakijicu
da se okrijepiš i odmoriš malo a ja
ću poć poslije pogledat šta je sa sinom.
Uputili su se u sobu za sestre a Ana je
skuhala kavu i izvukla rakiju te je ćaća
polako pio razmišljajući o svemu.
Ana se uputila da vidi šta je sa Marijanom
a on je pio tu čudotvornu crnu tekućinu
koja mu je uz rakiju bistrila um i vraćala
snagu, jer je bio iscrpljen od napora i brige.
Ana se vratila dobre volje, e Bogu hvala
Božo tvoj sin će bit dobro nije ništa
vitalnog oštećeno, imao je više sreće
nego pameti, a bilo je jako blizu
možeš poć u sobi je već samo nemoj
ružno sa njim tek se probudio poslije zahvata.
Umornim korakom je krenuo ka sobi za
sestrom Anom, razmišljajući što reći
a kad je ušao i vidio da je Marijan budan
samo osmjeh mu se razvukao umornim
i zabrinutim licem, a kad je Marijan
vidio da ćaća nije ljut i neće galamiti
na njega i on se iako jedva nasmiješio
i zaplakao, dok je govorio, oprosti ćaća.
Poslije je ćaća umoran žurio da stigne
na vlak za Vareš, pošto se oprostio od
Marijana, trebalo je stići na zadnji autobus
koji je iz Vareša vozio drugu smjenu
za Zvijezdu planinu, odakle je trebalo
pješe da ide do kuće po noći, no
uvijek je bilo društva na tom putu .
Bilo je jedan po ponoći kad je umoran
ušao u kuću a Marija i Ivana su još
bile budne čekajući ćaću i vijesti o Marijanu.

Prorok.

01.11.2009., nedjelja

18 Nastavak


Taj ponedjeljak neće nitko zaboravit
ja i Ivana smo otišli u školu a ćaća
na njivu koju smo zvali potpojatica.
Kad smo se vraćali iz škole pošli smo
drugim putem koji je vodio pored te
njive, a bolje bi bilo da nismo jer
se ne bi dogodilo to što jeste.
Bilo je lijepo vrijema i na njivama
okolo je bilo dosta onih koji su radili
a Marijan i Ivana stigavši na uaravan
iznad ćaćine njive su zastali da se
odmore jer uzbrdica uz koju smo uzašli
je bila velika i umorili smo se.
Na njivi je pasao jedan lijep vranac
kog smo zvali putko, jer je imao lisu
na čelu, bijelu lisu, a on crn kao noć
a bilo je još par djece koja su se igrala.
Ostavili smo torbe torbu sa knjigama
pored ulaza u njivu Ivana se uputila
niz njivu ka ćaći a Marijan kao
opčinjen posmatrao konja, te uzeo
kratki prutić i uputio se ka njemu.
Konj je bio privezan dugim užetom
tako da nije mogao da odluta nikamo
a trave je bilo za pašu.
Dakle Marijan se zaputio ka konju
sa kratkim prutićem, sva sreća jer da
je bio duži prut Marijan ne bi preživio.
Udario je konja po sapima a konj ga
je ritnuo nogom točno ga je pogodio
u čelo tamo di se sastaje nos sa čelom.
Sva sreća da je marijan stajao bliže
konju pa udarac nije bio tako silovit
jer nije bilo punog zamaha, no odletio
je od udarca daleko po zdraku i kako
je pao tako je i ostao dok mu je krv
prekrivala lice i natapala odoru.
Djeca su prestrašena zavrištala
a neka žena vikala o Božo Anđelov
ma ubi ti konj dijete, brže dolazi gore.
Ćaća i Ivana su dotrčali na zaravan
Ivana je plaala a ćaća pritrčao Marijanu
koji je bio u nesvijesti, i sav krvav.
Pokupio ga je u naručje i donio kući
saprao malo krv povezao ranu
Marijana na leđa i što hitnije u Vareš
u zdravstveni dom, koji je bio u
donjem dijelu grada a nazivao se
Vareš Majdan.
Trebalo je pješačiti daleko do grada
jer nije bilo ceste do sela nekih četiri
kilometra do ceste a onda jpš nekin
desetak kilometara ako ne naiđe neki
kamion da ga pokupi, sreća jeste
naišao kamion i pokupio ćaću sa
marijanom i odvazao do bolnice.
Dežurni ljekar je po pruženoj prvoj
pomoći pacijenta odmah hitnom uputio
u bolnicu u Sarajevo.
A ćaća je naravno pošao zajedno
sa sinom do Sarajeva.
Prorok .


Image and video hosting by TinyPic

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se