_Prorok_
30.11.2009., ponedjeljak
DOLAZAK DOMA
|
Halo dobro došli , pa gdje ste ja sam mislio da nećete niti doći, hajde samo ulazite ne skidajte obuće niste doma ovdje se ne skida. Tetak je već bio dobre volje kad su gosti došli na vrata, gospođo kuhaj kavicu i daj ormašicu stiže mali švaler, da švaler i konjanik daj da vidim kao to izgleda govorio je smijući se dok je gledao marijanovo čelo sa flasterom . Počeo je da pjevuši, žen me ćaća il tamburu kupi ja u nešto udarati moram. I tako ti moja junačino ganjaš curice po bolnici jašta nek se zna čiji si, samo ti navali jer bolje je ranije da počneš. Stari ti da ćutiš panjino stara šta si se ti tako upalio nemoj da te ja dohvatim ovom oklagijom, ostavi dijete na miru, da dijete nije on više dijete to je momčina tetkova momčina koja će postat pilot kao i tetak a cura ma tek tada će bit cura. Ma dat ću ja tebi cure, procurit će tebi ako te ja dohvatim, kroz smijeh je govorila tetka noseći kavu, rakiju sa neizostavnim mezetom , naravno za Marijana je bila ormašica sa sokom. Ma nosi taj sok može naša momčina rakije, doduše nije prokuhana kako on to voli, smijao se kao lud. Zezao je Marijana naime kad je jedne zime dolazio kod njih ćaća je prokuhao rakiju sa šećerom i Marijanu se osladila, ćaća ga je gonio od stola a tetak govorio nemoj Božo pusti nek proba . Marijan je popio tako da je opekao dlan na desnoj ruci na štednjak, povraćao i odbolovao prvi mamurluk. No to mu je bila škola, ni danas ne dozvoljava da se to ponovi, voli popit čašicu ali kad je dosta zna reći ne. Ručali su tetka je napravila pituljicu, pituljica je u stvari pita sa krompirom samo da se krompir stavlja u male isiječene dijelove lista u obliku kvadrata, ali ukusna. Konačno su se odlučili da pođu doma, morali su da paze da ne bi izgubili vezu iz Vareša prema selu jer bi morali dugo da pješače. Naravno navratili su u trgovinu da kupe nešto za Mariju i Ivanu i uputili se na željeznički kolodvor. Tamo je Marijanu bilo lijepo doista, kolodvor u Sarajevu bio je pun svega, požurili su na peron i ukrcali se na vlak koji je već čekao na kolosijeku. Sine ja ću malo da odrijemam a ti pazi na stvari evo ti karte kad dođe kondukter da me ne budi, znaš da ćaća nije spavao . Marijan je gledao kroz prozor i razmišljao o svojoj Leili, vlak je kloparao prema Podlugovima . Samo da dođemo doma pa da vidim svoje Mariju i Ivanu, u ponedjeljak škola ajme poželio je i nje nije dugo vidio tih prijatelja. Vareš , konačno prodrmao je ćaću koji je spavao cijelim putem. Sreća pa je autobusna stanica u Vareš Majdanu bila blizu željezničke pa nisu morali daleko da idu, autobus je već čekao a njih dva se ukrcali te pošli doma. Cesta je bila slaba pa su putnici skakutali na sjedištima kao kukuruzna zrna kad se peku na vatri zimi. Na zvijezdi su izašli iz autobusa i imali jednu dobru turu od četiri kilometra da propješače do kuće. Zvijezda planina šuma je bila tako gusta a zdrak tako čist kao da nije bila Vareška željezara samo nekih desetak kilometara niže dole. Kad su stigli na ravnu rudinu, brdašce iznad sela, selo se vidilo kao na dlanu, ne samo njihovo selo, vidila su se i sela sa desne strane Krivaje. Kad su ušli u dvorište i kad su ih ugledale Marija i Ivana potrčale su im u susret i zagrlile te izljubule Marijana kao da se nisu vidjeli mjesecima već. Prorok. |
29.11.2009., nedjelja
Odlazak iz bolnice
|
Kupio je čakiju i poklonio je prijatelju govoreći evo kad budeš sa svojim ovcama da možeš da me se sjetiš dok budeš pravio svirale, Marko je bio iznenađen poklonom i zahvalio se prijatelju. Idemo sad unutra jer bi moj ćaća mogao da se pojavi svakoga trenutka, želim se pripremit da me ne čeka jer je vjerovatno umoran i pospan pošto je radio šesnaest sati skupa. Kako to da radi po šesnaest sati interesovalo je Marka, pa to su on i njegov kolega Ravlija sredili jedan tjedan radiš po dvije smjene a drugi tjedan si doma . Ma naporno je to ali ako želiš nešto da napraviš doma to je super, da super je ali nije dobro za zdravlje . Pripremio je svoje stvari obukao se i čekao , zavaljen na krevetu sjećao se svoje Leile, eh da li će ikad više da je vidi u životu. Tako malo su bili skupa a tako duboko je bila u njemu, imala je nešto u svom pogledu nešto što dira u dušu, eh Leila uzdahnuo je gdje li si sada. Halooo ikebana jel misliš još dugo da ležiš tu ili ćemo doma poć, bile su to ćaćine riječi stajao je na vratima sobe. Hvala bogu da ću doma vidiš da sam se i spremio, jedino još idemo po odpusno pismo kod liječnice te da se pozdravim sa cimerima . Liječnica je bila već pripremila za Marijana pismo nasmijala se poželila Marijanu sve najljepše, nije zaboravila ni ćaći da kaže kako mu je sin najmlađi šarmer koji je bio na liječenju kod nje. Ćaća eh ćaća se nasmijao kao stari lisac nije ništa rekao, pozdravio se sa liječnicom i zahvalio te smo pošli ka sestri Ani, eh sestri Ani obradovao se Marijan. Hajde ćaća učini nešto kod sestre Ane nju bar poznaješ izletilo mu je iz usta, ćaća se okrenuo nasmijao se , vidi ti švalera malog a šta da učinim? Pa tako je dobra i prijatna a ti tražiš ženu tamo negdje Bogu iza nogu i nju dobro poznaješ, e dijete moje ne ide to tako. Pozdravili su se sa sestrom Anom ćaća joj je iz ruksaka izvadio nešto zapakirano i zahvalio se. Marko je pošao sa njima do kapije gdje su se pozdravili i Marijanovom ćaći ispričali da je Markov ćaća obećao navratit kod njih kad bude dolazio u Oćeviju po plugove dobro došao kad god došao reci svom ćaći i pozdravi ga. Konačno su krenuli prema tramvaju, ćaća bila mi je tetka i naručila da dođemo kod njih, tetak će bit doma veli. E otići ćemo tamo malo ali nećemo se dugo zadržavat da ne kasnimo doma. ma znam ja da nećemo , jer poželio sam Mariju i Ivanu. A trebali bi navratit u trgovinu da im kupimo nekih sitnica zar ne misliš, lijepo je nekoga prijatno iznenadit, e moj ikebana da lijepo je i iznenadit ćemo ih. Prorok. |
28.11.2009., subota
DOME SLATKI DOME
|
Spavao je kao top nije bilo snova i ustao je kao nov eh danas doma, dome slatki dome tako sam te poželio. Poželio sam da legnem u svoj krevet, da doručkujem sa Marijom , Ivanom i ćaćom, ma poželio sam sve njih. Ustajanje hajde šta se čeka prenuo ga je Markov glas nisam navikao da se budim prije tebe prijatelju, ma ja sam budan samo sam se malo zamislio, danas doma idem prijatelju. Eh blago tebi ti odlaziš doma a ja još ostajem ovdje a bit će tako dosadno, ma nećeš ni ti još dugo prijatelju i ti ćeš idući tjedan na svoj lijepi Vlašić. Idemo na umivanje pa na doručak a onda vizita i tvoja barbika će doć prijatelju smiješio se Marko govoreći. Dobro Marko hajde reci da li si vidio ovdje ljepšu od nje, slažem se nisam vidio ljepšu ali ti joj se nabacuješ moj prijatelju , e griješiš ja sam za nju klinac samo uživam posmatrajući njenu ljepotu, uživam i divim joj se prijatelju. Jedno je gledati ženu požudno a drugo sa divljenjem ma daj jesil i to pročitao u tim knjigama, samo ti uzmi knjige i počni da čitaš umjesto crtanih romana, daj molim te Mirko i Slavko pobili pola Hitlerove vojske jeba te led. A šta drugo da čitam kad nemam ništa, imaš u svakoj školi imaš knjižnicu a knjižnica je i u svakom gradu samo trebaš poći tamo i čitati. Dobro a šta tamo da tražim reci vako u školskoj ćeš nać samo kalsike, ali u gradskoj ima svega traži Alberta Moraviju i čitaj od njega sve za početak. Doručak čuo se glas sa hodnika, idemo prijatelju na taj zadnji skupni doručak ja sam gladan kao vuk a ti, i ja sam prijatelju uzvratio je Marijan, kao da nisam od juče jeo . Pa i nisi jedino ako si sanjao da jedeš nasmijao se Marko nisam noćas ništa sanjao spavao sam blaženim snom. Doručak je prošao tako lijepo čak ni Esma se nije javljala Marijan i Marko su pošli u sobu čekajući vizitu da bi nakon nje pošli malo vani,da iskoriste taj zadnji dan skupa. Dobro jutro začuo se prijatan glas sa vrata , vizita je počela Marijan je sa osmjehom posmatrao liječnicu dok je išla od pacijenta do pacijenta. No ja konjaniče tvoj ćaća dolazi jutros po tebe otpusnicu ću poslije vizite da pripremim a ti se javljaj na kontrolu tamo vašem liječniku i čuvaj se konja. Naravno da ću poći i čuvat ću se konja , ali nije konj kriv ja sam kriv dobio sam šta sam tražio, ne bih smio tako da postupam sa njim. Dobro drago mi je da tako razmišljaš jer vidim da imaš dobro srce, sad ćeš morat i u školi dostići ono što si propustio pošto isi bio na nastavi već u bolnici ja ću da ti napišem i opravdanje za školu tako da možeš bit miran zbog toga, još jednom mu je promrsila kosu sa tom svojom nježnom rukom. Kad je izlazila još jednom je mahnula i nestala iza zatvorenih vrata, eh jesi li vidio prijatelju šta je ljepota, a tek kad da ruke u moju kosu kao da me rukne dalekovod. To je odgovor na ljubaznost jer ljubazna riječ svaka vrata otvra zapamti, eh Marijane , Marijane zajeban si ti igrač meni se čini. Idemo mi vani jer će moj ćaća uskoro doći pošto je radio juče popodne i sinoć po noći pa će sa posla direktno ovamo po mene a onda sigurno idemo kod tetke malo. Poželio sam tetka vidit ma taj ti je ko grom vojno lice đenerl je ali za šalu je uvijek , tetka pošizi sa njim . Zezaš se imaš stvarno tetka koji je vojno lice, da imam u vazduhoplovstvu je ima neki činova malo more ja ih neznam ni izgovorit nešto kao generalpotpukovnik je ako se ne varam. Sunce je prijatno grijalo kad su izašli vani kao gušteri da se ugriju , pošli su do kioska Marijan je odlučio da će kupit nešto za Marka, neki mali poklon a vidio je jedan nožić, čakiju da ima na svom Vlašiću da ga se sjeti. Prorok . |
27.11.2009., petak
44 Nastavak
|
Kad je vizita bila gotova, Marko se počeo tako slatko smijati govoreći, ma vidi ti mog prijatelja on osvaja liječnicu. Opasan si ti šta će tek bit kad ti brkovi izrastu. Marijan se samo nasmijao, hajde reci da nije lijepa kao princeza je, da lijepa je a ti si malo previše zelen za nju zar ne. Ma jesam ja zelen ali i mi zeleni treba da počnemo nekad, svi su nekad bili zeleni zar ne. Pa ti si stvarno čudna ptičica dragi moj prijatelju, nisam čudan prijatelju samo znam da svaka žena voli da čuje kompliment, lijepu riječ to je sve. Da sve ti znaš a odakle ti to znaš kad si moje godište i zelen kao i ja, e moj prijatelju koliko sam ja knjiga pročitao samo da znaš, u našoj knjižnici u školi nema nijedne da je nisam pročitao, a čitao sam i iz gradske knjižnice u Varešu. Da i kao da se to može naučiti iz knjiga, o da sve se može iz knjiga da nauči, ali to je samo teorija a teoriju treba pretočit u praksu zar ne. Ček malo ostavimo se mi sad prakse nemamo je na kome primijenit idemo mi rađe na šah da vidim kakav si u šahu. Idemo poigrat i šah al znaj da ću da te rasturim, ma da idemo pa budemo vidili tko će koga nasmijao se Marijan. Marko je počeo kao da želi da pobijedi po svaku cijenu i pravio početničke greške što ga je koštalo topova ubrzo, pa čekaj ti veliš da si igrao a ne da znaš da igraš odakle to, moj ćaća igra dobro šah od njega sam naučio, je da ga još nikad nisam pobijedio u igri. Pa ako ga nisi pobijedio znači da stalno gubiš, što igraš onda e prijatelju ako želiš da naučiš moraš da igraš sa onim tko je jači od tebe, jači i više zna. Ma ja izgubim volju za igrom kad više puta izgubim, odma mi se ne da igrati, tu je greška treba bit strpljiv jer je šah igra živaca i tko izgubi živce gubi i partiju. Čuj idemo mi da se sredimo i na spavanje jer će uskoro da gase svjetla, dobro idemo bar da ovu zadnju noć ovdje u bolnici budem dobro spavao govorio je Marijan. Moraš mi obećati da ćeš doć kod nas sa mojim ćaćom kad bude dolazio, a doći će sigurno jer uvijek uradi šta obeća. Dobro vidit ćemo sutra će moj ćaća doć pa budemo pričali o tome a ako on bude dozvolio doći ću sigurno, jer ne mogu ništa obećat bez njegovog blagoslova. Pošli su vani u banju da operu zube i noge pa će na spavanje, baš su izlazili na vrata a preko puta naslonjena na zid je stajala Esma. Čuj Marijane molim te samo nešto bi te htjela da upitam jel može? Daj upitaj ali na brzinu jer žurim, da li je istina da sutra odlaziš doma upitala ga je, da odlazim sutra doma tako je rekla liječnica i veseo sam jer neću morat da gledam u tvoju facu. Kako si ti bezobrazan a ja sam mislila da te molim za adresu adresu o da baš sam mislio da te posjetim i da ti je dam, šta je sa tobom zar misliš da bi ti dao svoju adresu i imao nešto sa tobom, pa ti si stvarno primjer za psihijatrijsko posmatranje. Idi dalje od mene daleko ti kuća od moje ne želim sa tobom imati bilo što, kad bih umirao i ti mi nosila lijek ja ga ne bih uzeo od tebe rađe bi umro nego da od tebe uzmem nešto. Idemo Marko baš mi mora pokvarit raspoloženje , uh najrađe bi je poslao na mjesec da je ne gledam više. Ma ti si još dobar ja bi joj priljepio takvu šljagu da bi joj tri dana zvonilo u ušima ma ne volim ja to, jednom sam ja udario jednog idiota kad mi je opsovao majku, morali su ga vozit na hitnu i od tada se plašim udariti koga. Šta stvarno su ga vozili, ma ne nisu ga vozili nosili su ga do ceste jer do sela nemamo cestu, i mi smo Bogu za leđima. Eh Marijane i ja sam u planinama i nikad ne bih volio živit u gradu , Vlašić je raj na zemlji vidit ćeš kad dođeš kod nas. Vratili su se u sobu i legli na spavanje Marijan je zaspao brzo jer nije predhodne noći spavao , no te noći je spavao kao top. Prorok. |
26.11.2009., četvrtak
43 Nastavak
|
Bila je to doista duga, duga noć a snovi prava mora nije više mogao da zaspi bio je očajan. Zar doista neće nikad više vidjeti Leilu, zbog čega mu oduzimaju sve što mu je tako drago. Polako je ustao svi su spavali uzeo mantil i ručnik te se uputio vani da se umije i dođe malo k sebi, kad se umio uputio se na vrh tamo gdje je dobio njen cjelov. Sjeo je na klupu zatvorio oči i kao da je osjećao Leilino prisustvo i njene usne na svojima nije bio svjestan vremena , samo ona Leila mu je bila u mislima . Iz razmišljanja ga je trgnulo poznati glas koji je vikao na hodnku ustajanjeeee, ustao je i polako se uputio dole ka svojoj sobi, svojoj još samo danas će to da bude. Sutra eh sutra će doći ćaća po njega i on će poć doma, doma daleko od mjesta gdje je upoznao nju svoju ljubav koju su mu ukrali, oteli i odveli od njega daleko negdje da je nikada više ne vidi. Svi su već bili ustali i sredili se a on je popravljao krevet još uvijek sa istim mislima, halo Marijane pa gdje si ti nije te bilo u krevetu kad sam se probudio, upitao je prijatelj Marko . Probudio sam se ranije i nisam mogao da spavam pa sam izašao vani te se umio i sjedio malo uz prozor da vas ne budim , jer ako ja nisam mogao da spavam vi ste svi spavali slatkim snom. Spavali smo juče izjutra i ja i ti za to nisi mogao da spavaš noćas a li ja sam spavao kao top govorio je Marko, da znam da si spavao jer ležim pored tebe, uzvratio je Marijan kroz smijeh. Idemo mi na doručak,predzadnji puta skupa ovdje jer ti sutra odlaziš doma a ja ostajem još. Da ali i ti ćeš brzo na svoj Vlašić koji toliko hvališ, da samo jednom dođeš kod mene na Vlašić i ti bi ga zavolio koja ljepota je tamo zamisli proplanak koji s bijeli od ovaca kao da je snijeg a priroda ozelenila i ptice pjevaju kao da pjevju samo za tebe. Uh jutros si mi pun romantike prijatelju nasmijao se Marijan idemo na doručak da ne zakasnimo iako nisam spavao kako treba jutros sam gladan da idemo jer šteta je propustiti doručak, kad ga već nude ovdje a osjeća se miris bijele kave. Svi su sjedili na svojim mjestima kad su njih dva ušlau trpezariju, sjeli su za stol poželivši svima dobar tek, kava je doista lijepo mirisala . Marijan je često pogledavao na mjesto gdje je sjedila njegova Leila, da gdje je sjedila a gdje je sada, tamo negdje Bogu iza leđa a odveo ju je njen pokvareni stric kom je bila kao breme. Kako i zbog čega ju nisu volili, pa nisu imali svoje djece zar doista može da postoji netko tko ne voli djecu na tom svijetu pitao se Marijan. Jeo je mehanički i bio odsutan kao da nije bio svjestan ostalih, hajde Marijana spor si mi kao da nisi tu , eh malo sam se zamislio prijatelju kao da doista nisam bio tu. Idemo u sobu jer će vizita da počne a mi još doručkujemo nasmijao se Marko, da idemo jer ne bi bilo lijepo da vizita počne bez nas, kako će da daju mišljenje o nama ako nas nema nasmijao se Marijan. Kad su ušli u sobu svi su ležali u krevetima , hajde gospodo gaće dole i naguzite se treba da dobijete inekciju svi redom govorio je Marko smijući se, meni se čini da vas dva trebate inekcije začulo se sa vrata, ups tamo je stajala liječnica sa članovima vizite a osmijeh joj je blistao na Božanski lijepom njenom licu. Marujan je uvijek zaneseno posmatrao to njeno lice, nije koristila mnogo kozmetike kao većina drugih, tek malo ali sa mnogo ukusa, usne je imala takom lijepe da mu je srce malo brže zakucalo kad god ju je ugledao a neka toplina ugrijala cijelo tijelo. No ja Marijan jel čekaš da te ja smjestim u krevet rekla je slatko se smiješeći kao da je čitala njegove misli. Nnnne , nne zamucao je Marijan kao da je otkriven pored tegle sa slatkim . Kad je došla do njegovog kreveta malo mu je skuštrala frizuru govoreći, ma vidi ti njega kako se on lijepo počešlja , samo sad neće da me pogleda skriva pogled kao da me se plaši. Poslije vizite dolazim kod vas da mi popravite frizuru izletilo je iz Marijanovih usta, a on bi najrađe pregrizao jezik zbog toga, može samo ti dođi ja ću da ti sredim jedno ptičije gnijezdo govorila je liječnica kroz smijeh, jeli to ti mene osvajaš maleni. Pocrvenio je kao ruža a ona se još slađe nasmijala, pomilovala ga po kosi, hadje ne stidi se sutra ideš doma još samo danas si sa nama ali moraćeš nam obećat da ćeš bit malo pažljiviji sa konjima zar ne. O da naravno to ću da obećam jer neću im prilaziti sa stražnje strane a neću ni šibu nositi sa sobom nikada više, dosta mi je ovo jedno iskustvo. Dok se udaljavala Marijan je sa divljenjem posmatrao njen lik, bila je kao barbika skladno građena a kretala se tako jednostavno , tako se i ophodila sa svima ljubazno i jako ljupko. Kao da je osjećala njegov pogled okrenula se i priprijetila mu prstom a osmjeh joj nije silazio sa lica Marijan ju je pogledao onako kao nevinašce što je još više razvuklo njene slatke usne u lijep osmjeh koji obara s nogu. Prorok. |
25.11.2009., srijeda
42 Nastavak
|
Večera je protekla u prijatnoj i veseloj atmosferi jedino ih je Esma strijeljala ljutitim pogledima. Vratili su se u sobu i nastavili kartanje dok nije trebalo poć na spavanje, ali kad su oprali zube i legki na spavanje san im nije dolazio na oči. Kasno je Marijan zaspao, kasno i imao nemirne snove, netko ga je proganjao a on nije mogao da pobjegne iako se svojski trudio, nije uspijevao. Jutro je došlo kao olakšanje, njih dva su još spavali iako su se svi drugi probudili, Hajdemo spavalice zvala je sestra Ana. Marijan se trgao na njen glas sestra Ana da li je saznala šta je sa mojom Leilom bilo je prvo pitanje koje je sebi postavio, zaboravio je čak i na nemirne snove. Dobro jutro sestro Ana rekao je ustajući, jeste li se vi naspavali i odmorili od noćne smjene, o da Marijane jesam naspavala se i odmorila, to me još nitko nije upitao ovdje u bolnici. Hajde idite na umivanje pa na doručak poslije budemo razgovarali ja i ti dodala je mrseći mu ionako razmršenu kosu koja je izgledala kao rodino gnijezdo. Marijan je uvijek gledao da je lijepo počešljan, izjutra je morao prilikom umivanja da mokrim prstima prođe par puta kroz nju i na brzinu posuši ručnikom da bi se počešljao i izgledao kao čovjek. Bio je nervozan šta li će mu reći sestra Ana da li je saznala nešto o Leili ili nije, zašto mu se Leila ne javi bar dopisnicom, zna adresu bolnice. Doručak je bio nekako u iščekivanju samo da vrijeme proleti i da ode kod sestre da sazna šta je, Halo Marijane šta si se tako zamislio, jel misliš o mojoj seki hajde reci mi, pitao ga je Marko kroz smijeh. Ja zamišljam kako spavam jer se nisam naspavao slagao je Marijan, no doista se nije naspavao. Konačno je doručak bio gotov izvinuo se Marku i pošao u sobu kod sestre Ane da sazna jel sestra uspjela nešto saznati. Pokucao je na vrata i polako ih otvorio kao da se plašio novosti koje ga čekaju hajde uđi Marijane , uđi i sjedi, bila sam kod prijateljice i ne nosim ti lijepih vijesti da znaš, ali nije kraj svijeta. Stric je odveo Leilu negdje u Crnu Goru u Planine tamo gdje živi njegov brat, moja prijateljica je davno jednom dok je bila dobra sa njima išla tamo, veli Bogu iza nogu nigdje sela nigdje trgovine a ni pošte, sumnjam da ćeš nekad više vidit svoju dragu Leilu, žao mi te je ali tako je. Bio je kao pokisla kokoš, kao da su mu sve lađe potopljene izgubio je boju lica, sestra Ana je sjela na kauč do njega zagrlila ga, eh moj Marijane imaš meko ali predivno srce nije vam suđeno bilo to moraš da shvatiš i prihvatiš kao nužno zlo. Oprostite sestro Ana molim vas za razumijevanje sad bih volio da malo budem sa, idem malo leći, inače sam slabo spavao sinoć , hvala vam za vaš trud neću vam to zaboravit tako ste divni prema meni , zagrlio ju je i poljubio. Legao je u krevet , prijatelj Marko je već spavao kao top a on je počeo da razmišlja o sestrinim ali i o Markovim riječima, mislili su obadvoje da je neću nikad više vidit eh. Savladao ga je san, zaspao je i sanjao jednu osobu ali nikako nije uspijevao da joj vidi lice, izazivala ga je pa se izmicala tako da nije uspijevao nikako da joj vidi lice. Prorok . |
24.11.2009., utorak
41 Nastavak
|
Vratio je listić natrag u žep i izašao na hodnik kao mjesečar, o tome budemo razmišljali poslije. U sobi ga je čekao Marko sa kartama zavaljen na krevetu, hajde gdje si stvarno sam pomislio da si se izgubio negdje sa onom otkačenom Esmom. Nju ću ja tebi preporučit da ti ne bude dosadno kad mene nema prijatelju, jer sve dijelimo na pola zar ne. Slatko su se nasmijali, nek se sa njom sladi netko drugi a mi idemo na karte, sad ću da te oderem na kartama kao i zadnji put, hvalio se Marko grohotom se smijući. Da zadni put sam ti dozvolio da pobijediš jer da si izgubio ne bi više htio da igraš,uzvratio mu je Marijan smijući se. Naravno tko pobjeđuje je bilo nebitnoa igrali su samo da im prođe vrijeme, čuj još nismo poigrali šahaja ja i ti, jel igraš šah ti uopće? O da igram ja šah odgovorio je Marijan, mogu da ti poklonim sve figure i da te tučem tablom, hoćeš li. E slijedeći put igramo šaha sad sam se zagrijao za partiju karata hajde sjedaj tko izgubi plaća sok sutra. Čuj šta veliš za Marijanu? nisi mi je nijednom spomenul a vidio sam kako te je gledala, kao golubić je zijevala u tebe. Lijepa i simpatična ti je sestra prijatelju stvarno lijepa, a što da ti drugo kažem sem toga neznam doista. Ma da li ti se dopada to me interesuje, to mi je naredila da saznam, ma daj Marko dobro znaš da volim Leilu tako je nježna a i njena životna priča me tako pogađa. Znam prijatelju samo ti nisi svjestan da Leilu nećeš više nikad vidit, oni su takvi ja to znam, ako treba da se žene sa vlainom kako zovu i vas i nas, onda su uporni i sve će dat, no ako naš čovjek poželi njihovu ne daju je nikako. E moj prijatelju znam ja da je tako čuo sam priče o tome kod nas ih nema , u selima okolo su samo Hrvati, oni su tamo preko Krivaje, jedino šumari kod nas su većinom muslimani. Ma pustimo mi to sada nemoj da se izvlačiš sad ću da te oderem na kartama, oš da mi pažnju odvučeš sa pričama pa opet pobijediš , pokušao je Marijan da skrene temu sa Leile i njegove sestre. Ma nije riječ o tome nije mi do kartanja što ne kažeš da znam šta ću reć Marijani pa rekao sam simpatična i lijepa je , ma ne to tele jedno već jel ti se sviđa rekao je Marko i udario ga jastukom . E tako ti meni o muslimanima a tukao bi se samnom , aj da vidimo počelo je da se prašilo okolo a smijeha bilo obilje, nisu primijetili ni sestru koja je stajala na vratima i smmijala se. Kad su se malo umirili Marko je Marijanu dao znak očima da pogleda prema vratima, ups ajmeeee šta je Marijane, nisam sestra Ana ali nisam ni čudovište da me se tako uplašiš. Ne sestro nisam vas se uplašio samo mi je neugodno napravili smo nered ali samo smo se zaigrali nije ništa opasno. Znam Marijane znam da je samo igra, kad završite samo lijepo namjestite krevet samo nastavite da se igrate jer to znači da vam je bolje. Uh je bilo sve kad je sestra za sobom zatvorila vrata Marijane ti si opasan svi su sa tobom tako ljubazni ma ljubazni su oni sa svima nemoj da zezaš, da jesu ali uvijek se tebi prvo obraćaju , a i pacijentice su takve prema tebi. Ma daj Marko tu mi je umrla mama u bolnici pa neke sestre poznaju mog ćaću, pošto je mama ležala tu u bolnici, to je sve. Ma daj a Leila, pa ona otkačena Esma da otkačena Esma to se ne broji nju ću ja prepustit tebi dragi prijatelju. Bilo je smijeha do suza, ček malo samo da vidim , već je držao listić koji je Marijanu ispao iz žepa tako znači a šta je ovo moja seka ostavila adresu i piše javi se. Ma daj Marko to je samo prijateljski gest tvoje sestre pokušao je Marijan da se izvuče, o da samo prijateljski gest da nije u pitanju moja sestra, i da neznam ono što znam još bih ti i povjerovao. Samo pazi ona je naša maza dobije sve što poželi, eh sad ćeš me zezat sa mazom. Ma nije razmažena jako je dobra za to je svi volimo i jedinica je ćaća je drži kao malo vode na dlanu, u školi je najbolja i svima nam pomaže. Halo večeraaaa začulo se sa hodnika na brzinu su sredili krevet da je izgledalo kao da nitko od jutros nije ni sjedio na njemu i pošli na večeru. Prorok . |
23.11.2009., ponedjeljak
40 Nastavak
|
Dobro da si došla tetka, jer u petak odlazim doma tako je rekla liječnica, obećala je da će javit ćaći a ćaća radi popodne i noću, moći će doći po mene ne puštaju me samoga, kao da ću da se izgubim. Nadam se da ćeš da izbjegavaš konje kad se vratiš kući, ne tetka neću izbjegavati konje samo neču više da im prilazim pozadi sa šibom, sam sam kriv. Svaka škola se plaća ja sam svoju školu platio i još imao sreće da sam tako jeftino prošao. Navratite kad tata dođe po tebe, samo ja nemam nikakvu curicu u blizini za tebe , vraže mali garavi. Malo prerano si ti počeo da trčiš za suknjama neznam šta te je spopalo, eh tetka neću valjda da trčim za muškarcima gluvo bilo, suknjice su mi baš simpa, još kad su malo kraće sve su ljepše. Ćaća ti prakanatur i kleči prid oltarom a ti takav na koga li si se bacio da mi je znati, daj tetka ako ćaća kleči pred oltarom ne znači da ne voli i on suknje, zašto bi se inače ponovo ženio ako ne voli suknje. Sav si vražiji budi Bog sa nama odakle ti samo takve riječi šta li te je samo tako spopalo. Ručaaaak čulo se sa hodnika, a Marijanu je bilo žao baš se raspričao sa tetkom, hajde sad na ručak moram i ja doma a reci ćaći da sam rekla nemoj da odete doma da ne navratite kod nas, tetak je doma. Poljubio je tetku i zahvalio se za posjetu kao i za ormašice i ispratio je do stepenica te pošao na ručak. Baš je sjeo kad je Marko došao sav veseo halo tetka je otišla, poslije ručka ideš sa nama vani, znaš Marko ne bih da vam smetam, neugodno mi je. Ma daj šta ima da ti bude neugodno baš su te pohvalili o moj ćaća ali i sestra, ona posebno. Marko baš zbog nje mi je neugodno, nemoj me pogrešno shvatit sestra ti je lijepa je i simpatična a ti si mi prijatelj, ja volim Leilu i ne želim niti mogu da je zaboravim. Dobro nećemo o tome znam da voliš Leilu ali budi sa nama u društvu, zbog mene i ja volim svoju sestru a ona mi je rekla da te svakako dovedem poslije ručka, da provedeš popodne sa nama. Dobro Marko ja sam ti kao prijatelju rekao ne želim da me shvatiš pogrešno naravno da ću poći sa tobom vani, bar će mi tako vrijeme brže proći no da sam sam u sobi . Halo koliko dugo vam je trebalo da ručate uiptala je Marijana kad su se Marko i Marijan pojavili vani Sejo šta si tako nervozna imamo još dosta vremena evo nas tu smo, sjeli su na klupu a Marijan je iz vrećke izvadio ormašice koje je donijela njegova tetka, malo ćemo da se zasladimo rekao je dok su ga Markova sestra i ćaća gledali čudeći se. To su ormašice moje tetke i nisam ljepših jeo dakle izvolite kušajte pa recite svoj sud o njima doista su bile sočne i ukusne svi su se složili. Tko bi rekao da ona tvoja opasna tetka pravi tako ukusne i lijepe ormašice nasmijao se Marko jedući. Popodne je prošlo doista jako brzo, tako da im je svima bilo žao, Marijn je morao da obeća da će doći sa njihovim ćaćom kad drugi puta bude dolazio u Oćeviju po srpove, motike i ostalestvari koje su vrijedni Oćevci pravili u svojim majdanima na buku. Pošli su ih ispratiti do kapije a Marijana je dugo gledala Marijana kao da mu je htjela pogledom nešto posebno reći, idemo sad da se izvalimo do večere ili ćemo da igramo malo karte, šta ti misliš upita Marko, može prijatelju šta god želiš kroz smijeh ja rekao Marijan. Moram najprije na pišanje jer sam popio toliko soka, poslije onih tetkinih ormašica . Marijan je ušao u wc i kad je oprao ruke tražio je u žepu maramicu da obriše ruke, neki papir je bio u žepu, Razmotao ga je i zinuo u čudu na papiru je bila Marijanina adresa a ispod je pisalo javi se. Prorok . |
22.11.2009., nedjelja
39 Nastavak
|
Marijanu je bilo neugodno, gutao je neku nevidljivu knedlu koja je stajala u grlu kao da ga je želila ugušiti. Najrađe bi se okrenuo i pobjegao negdje daleko, daleko da ga nitko ne vidi. Leila skoro je vrisnuo Marijan gdje li si sad, tako te trebam. Bio je kao na vrućoj žeravi nije želio razočarat prijatelja a tako bi rado bio sam negdje daleko od svih . Markov ćaća je spasio stvar, idemo ti ovo ostavit u ormarić pa budemo poslije izašli vani. Pošli su u sobu da ostave stvari koje su donijeli Marku, a Marijan je iskoristio te zamolio za razumijevanje jer mora obavit nešto pošao ka wc. Zadržao se dugo u wc,u misleći oni su otišli sad ću da izađem malo vani , da im ne smetam a malo samoće će mi dobro doći . Kad je izašao vani tamo je stajala Mirjana već nervozna, uh ja sam mislila da si upao u školjku koliko dugo te nema vani. Izvini promucao je Marijan ja sam mislio da ste u sobi pa mi se nije žurilo vani, samo se nasmijala. Idemo u sobu, nevoljko je pošao za njom ka sobi i smišljao kako da ostane u njoj , da ne ide vani sa njima. Marko je već sve složio u ormarić pa je predlagao da pođu do vani, ćaća bi popio kavu a mi možemo da popijemo kokakolu. Uskoro će ručak podsjetio je Marijan ma imamo još vremena do ručka, neće nam smetat piće eh ponovo je propao pokušaj da ostanem u sobi a ne ide mi se pomislio je Marijan u sebi. Došli su do kioska ćaća je naručio kavu za sebe, Marko i Marijana kokakolu a Marijan je tažio koktu, prijao mu je njen ukus više no ukus kokakole. Eh jedva čekam da dođem kući na Vlašić tamo je život čista priroda svjež vazduh, Marijane samo da vidiš kako je lijepo jutro na Vlašiću, Marijan se samo nasmijao pa i ja sam na planini rođen i kod mene je svjež vazduh samo nema tolikih stada ovaca kao kod vas. E da jesi al kad dođeš na Vlašić pa provedeš jedan dan sa nama pored ovaca, Da jeste lijepo je samo nam je lisica poštar a vuk šumar, kroz smijeh je rekla Marijana samo bi nam još medvjed trebao bit predsjednik mjesne zajednice. Halooo Marijane, ponovo se pojavila Esma, traži te tetka i rekla je da dođeš odmah, samo ste mi još vas dvije trebale pomislio je Marijan. Izvinio se društvu i pošao u ka sobi Esma ga je uhvatila ispod ruke a Marijan ju je odgurnuo od sebe kao da ga je njen dodir opekao, poput vatre. Ma samo da mi je znat zašto tebe drže ovdje zbog ozljede ili da ganjaš cure po bolnici. Ja sam došla u posjetu a tebe nama nigdje, hajde zar nećeš poljubit tetku, nisi je poželio. Jesam ko i lanjskog snijega pomislio je Marijan ali se suzdržao, o da poželio kako ne pželiti najdražu tetku među strinama , govorio je Marijan ne mogavši zaustavit svoj smijeh. Šta je čujem da nema više one tvoje kako no njoj bi ime, uh neće valjda opet pomisli Marijan, ne nema Leile otišla je doma otpuštena je iz bolnice, da odpuštena stric je došao po nju, istegla je jezik Esma. Kozo nad kozama izletilo je Marijanu iz usta, gubi se da te ne vidim šta si se zalijepila za mene kao taksena marka ni štapom te ne bih dirnuo dobro zapamti odvratna si mi. O da sad si bacio oko na Markovu sestru kad nema Leile brzo si je zaboravio a mene ne vidiš kao da ne postojim. A Bože budale od ženska čeljadeta izusti Marijan, pa jel u tebe glava stvarno šuplja da u njoj ne može ništa da ostane. Idemo tetka sjest samo da je ne gledam, kad su se udaljili tetka upita, kako je njoj ime? Esma odgovori Marijan eh još jedna balinkuša izvali tetka, ma tetka kako to ti govoriš šta je sa tobom nemoj me sramotit jes krštena. Jesam ja dijete krštena a ti kao da nisi navalio si na tu svoju Leilu kao da je jedina ženska na tom svijetu i još si smrkavac ajme šta će tek bit kad odrasteš, kakav ćeš tek onda ženskar da budeš. Daj ti meni tetka reci nešto kako to ti udata za Srbina , ti velika Hrvatica a on Srbin i to viši oficir jel te osvojio on ili njegov čin govorio je Marijan kroz smijeh, a ja ne bi smio imat Leilu jer nije Hrvatica. Ma vidi ti njega kako mudruje eeeeeee zna se tko ti je ćaća ne bi se mogao sakrit sve da bi želio kurvaru mali. Ajde donijela tetka malo kolača dok si još tu da ne kažeš kako te tetka nije posjećivala, hvala tetka jesil donijela one svoje ormašice ? Eh te njene ormašice Marijan se nasmijao, kad bi došla tetka iz Njemačke na Javornik kod babe onda bi njih troje došlo takođe tad bi se skupili svi u staroj kući bilo je veselo i lijepo. Marijan je bio još mali, izjutra bi pošao donijet kanticu vode pa bi iz ostave uzeo neku ormašicu, to jutro ih je dao u žep kratki hlača a one onako meke natopljene slatkim sve se zdrobila , svi su se smijali a Marijan morao da obuče druge hlače od rođaka dok su njegove oprali. Prorok . |
21.11.2009., subota
38 Nastavak
|
Slatko su se nasmijali toj umišljenoj kozi a ona je još uvijek stajala kod vrata, uh imala je jezik. E Marijane preko ferja da dođeš kod mene kući da vidiš šta je život na Vlašiću, stada ovaca kao da je snijeg zabijelio u pola ljeta a tek sira ovčijega. Važi veli Marijan , znaš moj se ćaća riješio ponovo da ženi, ako maćeha bude zlo, dolazim kod tebe . Šta ti nemaš mame upitao je Marko, ne nemam prijatelju umrla je ovdje u bolnici kad sam bio mali nisam je ni zapamtio, a neznam ni gdje joj je grob jer je pokopana tu na Koševskom groblju, ćaća ćuti ne spominje je kao da nije ni postojala malo sam ljut na njega zbog toga, a sad će se ponovo da ženi nekom tamo Hercegovkom, zamisli ona cura a ide za invalida sa troje djece, mora da je neki cvijet. Idemo malo vani do ručka, jer ako ti doista u petak ideš doma tko zna kad se budemo ponovo sreli. Izašli su a Esma ih je pratila onako izdaljega kao sjena vidi ti nje doista je dosadna kao konjska muha. Pusti je nemoj počinjat svađe vidiš da sa njom nešto nije u redu, neću pravit scene jer ne želim da se ćaća mora sramit zbog mene rekao mu je Marijan. Marko se samo okrenuo i zaprijetio joj a ona mu isplazila jezik, čudno jezik joj je bio mali a toliko je pričala, kako ju ne zaboli našalio se Marijan. Zaustavili su se kod trafike a Marko je kupio roman Mirko i slavko , ja volim da ih čitam zanimljivi su veli Marko, ja ne volim crtane romane , volim čitat ali samo knjige odgovorio je Marijan. Halooo Marko začulo se, Marko se okrenuo , hej Marijane stgla mi je posjeta, bit će Vlašićkog sira i domaćih kolača evo mog ćaće i sestre idemo da te upoznam sa njima. Uh koje brčine kod tvog ćaće pomislio je Marijan kao kod Vuka Karadžića, kad su stigli do Markovog ćaće iza njega se pojavila jedna slatka ženska glavica sa mašnom u kosi. Pošto se izljubio sa ćaćom i slatkom djevojčicom , Marko ih je upoznao, ovo je moj ćaća Marijane a obo mi je sestra, ćaća ovo je moj cimer iz sobe krevet do kreveta, idemo sjest negdje na klupu. Markov ćaća je nosio ruksak na leđima , skinuo ga i sjeo na klupu, a pored njega je sjeo Marko, sine kad ćeš ti kući pitao je ćaća Marka, neznam ćaća trebaš upitat doktoricu ma i meni je dosadilo ovdi, a Marijan ide u petak to je prekosutra, volio bi i ja poć u petak. Markov ćaća je iz džepa potegao neku flašicu jako lijepu i popio iz nje , te napunio lulu i zapalio zadovoljno odbijajući dimove. Marijan se naslonionio na klupu posmatrajući Markovog ćaću i njegove brkove. Ruke su mu bile sa velikim šakama a tako nježno je držao lulu u njima kao da je miluje,imao je blage oči koje su veselo gledale okolo. Marijane upitao je odakle si ti, ja sam iz Vareša, u stvari jednog sela kod Vareša a iz malog Rima si znači, bio sam više puta tamo kod vas u Očeviji prave dobre kose i peke, jel znaš di je to. Da iz tog sela idu u školu kod nas, oni imaju samo do četvrtog razreda školu pa stariji idu kod nas u Vijaku. Da tamo su maistori, iamju majdane i rade jako dobro poznati su jako po svojim proizvodima koji su kvalitetni doista ja ih imam više i često idem u Oćeviju. Čiji si ti upitao je, ja sam sin Bpže Matić Anđelova, neznam ga ali čuo sam za njega kad sam bio u Oćeviji, kad budem drugi puta navraćao možda navratim i do vas, kad god došli dobro došli uzvratio je Marijan. Sad ću vas ostavit sigurno imate šta pričat a ja imam još nekih obaveza pokušao je Marijan da se izvuče i ostavi ih malo same O ne, ne smetaš nam Markovi prijatelji su dobro došli. Bilo mi je prijatno sa njima, Marko se stalno smješkao gledajući Marijana koji je bio crven kao paprika, znao je što je tako crven. Marijane da te upoznam sa sa svojom sestrom, Marijan je podigao pogled ka njoj a ona je takođe bila crvena kao da će joj obrazi pući svakog trena. To je moja sestra blizanka ime joj je Mirjana, drago mi je rekao je Marijan , ja sam Marijan, pa zna da si Marijan jer sam to rekao kad sam te predstavljao , nasmijao se Marko. Prorok. |
20.11.2009., petak
37 Nastavak
|
Doručak je protekao malo mučno, Marijen je jeo na silu iako je bio gladan , nije imao volje za hranom. Marko je osjećao to i nije ni pokušavao povesti priču o tome pričali su o nogometu jer je Marijan znao da je Marku to najdraža teme. Poslije doručka su se uputili nazad u sobu, Marijan je legao čekajući vizitu sa Leilinom knjigom iako ju je pročitao samo ju je držao u rukama kao da je nju držao u naručju. Vizitaaaaaa začulo se sa hodnika vrata su se otvorila a na njima se pojavila ekipa u bijelom obilazili su polako pacijente , kad su došli do Marijana liječnica je primijetila na njegovom obrazu da je tužan a znala je i razlog za to, no nisu svi brodovi potonuli hajde da pogledamo kako napreduje naš hrabri konjanik. Kad je sestra skinula flaster liječnica je bila zadovoljna eh Marijane kod tebe to jako dobro napreduje mislim da bi ti mogao u petak da budeš otpušten doma, i svom liječniku da se javiš na previjanje, šta ti misliš o tome govorila je dok se smješkala. Iako bi najrađe rekao ne ja ne želim još doma dok ne saznam nešto o Leili samo je slegao ramenima. Da Marijane mislim da ti rana doista lijepo zacjeljuje, a gledajući na tvoje trenutno stanje kao i raspoloženje bit će najbolje da si u krugu svoje obitelji. Vizita je završena a Marijan je još bio pod utiskom riječi liječnice, doma bilo bi lijepo ne bi mu bilo tako dosadno išao bi u školu a i svoje je poželio, ionako ne može da učini baš ništa u vezi sa Leilom. Stric je njen skrbnik a oni su maloljetni i nemjau prava glasa, treba samo biti strpljiv dok se ne pronađe neka solucija, a tu je i ćaća vjerovao je u njegovu pomoć. Halo Marko trgao ga je glas, otvorio je oči a kraj kreveta je stajala Esma, samo se okrenuo na drugu stranu ignorirajući ju kao da je ne vidi, kao da je nema. Ljutito je udarila nogom o tle govoreći, sa tobom želim da razgovaram ne pravi se da ne postojim smjesta se okreni. Marijan nije ni osjetio kad je Marko ustao i zagrabio ju za ramena i ozgurao je iz sobe dok je ona vrištala kao da ju tuče. Marijan je ustao i zahvalio se Marku no vrata su se ponovo otvorila i Esma je ponovo ušla u sobu, e sad te imam pun ... do vrha kozo jedna marš van ili ću te izbacit kroz prozor zagrabio ju je i izgurao vani. Prorok . |
19.11.2009., četvrtak
36 Nastavak
|
Stric je ušao u autobus a da se nije pobrinuo za prtljagu, šofer je prišao Leili i pitao da li i ona putuje , da rekla je treba kufer dat unutra a karte su kod strica koji je upravo ušao u autobus. Evo odmah govorio je ulazeći u autobus po ključ uslužni šofer je uzeo kofer otvorio vrata i ubacio kofer dajući joj potvrdu, ja ću naplatit od strica. Ušla je i sjela pored strica, mada bi rađe sjela daleko od njega da ga ne gleda, ali plašila ga se je. Naslonila se i zatvorila oči a stric je upalio svjetlo iznad njih da bi mogao čitati oslobođenje, Leila bi ga najrađe ugasila ali naravno da nije imala hrabrosti da bi mu to rekla, bio je ljut kao hrt. Konačno se pojavio i konduktre što je značilo da će autobus uskoro da krene na put, Leila je u sebi želila da bi sa bar pokvario, samo da ju ne odvede daleko od Marijana. Konačno su krenuli a Leila se trudila da još jednom vidi kroz prozor Sarajevo koje se budilo, tko zna kad će ponovo i da li će ga više ikada vidjeti. Izlazili su iz Sarajeva gledala ga je i uzdisala a stric je bio zavaljen na sjedalu i spavao kao top, Leila je nagnula sic i lijepo se namjestila zatvorivši oči prepustila se svojoj mašti. Marijan je ustao i pošao vani na hodnik, umio se i stao pored prozora gledajući grad koji se budi iz noćnog sna, eh Leile, Leila gdje si sad da li si noćas spavala? Gledao je nebo i razmišljao kao veliki odrastao čovjek, pitajući sam sebe, šta imam od života? Bože zašto se sve to događa, zašto mi oduzimaš ono najdraže, majka, sestra Julija a sada i Leila, dokle ću ovako morat da živim i samo trpim. Oči su mu zasuzile, na brzinu ih je obrisao kao da se plašio da bi ga netko mogao da vidi sa suzom u oku. Pacijenti su počeli da ustaju i umivaju se a on je još uvijek stajao kod prozora, dobro jutro Marijana pozdravila ga je sestra Ana jesil spavao noćas bar malo, o jesam malo sam zaspao nosćas u stvari pred jutro ali nisam dugo spavao probudio me san. Nadam se da nije ružan san bio u pitanju upitala je sestra Ana, ne nije slagao je Marijan na brzinu mada nije znao razlog za to, hvala vam sestro Ana za vašu toplinu i dobrotu koju mi poklanjate rekao je i poljubio je u lice a sestra ga je zagrlila i privila na grudi tješeći ga da će to sve da dobro završi. Hajde idi ja moram još nešto obaviti pa ću poć doma malo odspavati vidimo se sutra, Marijan je pošao u sobu razmišljajući kako bi doista bilo lijepo kad bi ćaća donio drugačiju odluku o svojoj ženidbi. Uputio se u sobu i sjeo čekajući doručak iako nije bio tako gladan , susjed Marko ga je pozdravio pitajući da li si ti noćas uopće spavao Marijane? Da malo sam zaspao ali sam sanjao nešto i probudio se, nisam htio da ometam nikoga pa sam izašao vani da se umijem i sačekam da se vi probudite, eh prijatelju ja sam spavao kao top i još bih mogao da spavam ali gladan sam kao vuk i jedva čekam da pozovu na doručak. Marijan se nasmijao Marku koji je doista bio dobrog apetita i uvijek očistio tanjir tako dobro da je izgledao čist. Doručak začulo se sa hodnika, idemo prijatelju rekao je Marijan zagrlivši Marka, pošli su na doručak. Kad su ulazili u trpezariju, tamo je stajala jedina osoba koju Marijen nije mogao da pogleda očima, razmažena i umišljena Esma , Bože pomisli Marijan pa ona je doista otkačena do daske još ima obraza da mi se smije u obraz, najrađe bih je uhvatio za gušu i davio sve dok još diše. Dobro jutro Marijana začuo je njen glas ali nije se osvrtao ni odgovorio, no Marko se okrenuo i unio joj se u lice govoreći, ćuti kozo rogata jer ću da ti uknjižim jednu roditeljsku da ti izmijenim tu tvoju glupu facu. Nije se osvrtala na njegove riječi samo se nasmijala, idemo Marko nemoj da nam ta koza pokvari doručak. Uh to ju je tako pogodilo pa se bijesno frknula kao mačka i uputila se ka svom stolu. Prorok . |
18.11.2009., srijeda
35 Nastavak
|
Nevolko je ustala i pošla u kupatilo razmišljajući kako i zbog čega odjednom treba da idu u na put. I kamo to putuju, nije se usudila da ga pita jer nije volio postavljanje pitanja niti je odgovarao na njih. Kad se umila pošla je da se obuče i iznenadila se u ormaru nije bilo njene robe bio je prazan, šta se desilo sa tom njenom robom ? Pogledala je po sobi i na drugom krevetu je primijetila hlače majicu i neku vindjaknu, na brzinu se je obukla i pošla ka kuhinji razmišljajući. Kad je ušla u kuhinju strina i stric su pili kavu kao da nisu ni primijetili da je Leila ušla nastavili su piti kavu srčući kao da jedu vrelu nedjeljnju juhu. U kutu kuhinje je stajao jedan stari kufer , zatvoren a ona se upitala nisu li u njemu moje stvari i kuda namjeravaju da me odvedu? Sjela je za stol ništa ne govoreći, nije ni morala jer njihova lica su joj govorila mnogo, bila su namrštena i ljuta. Uzmi nešto i pojedi put će biti veoma dalek rekla je strina, nije joj bilo do hrane nije jela još od doručka juče. Zahvalila se govoreći da nije gladna a znala je da je neće siliti, niti nuditi kao Marijan. Eh Marijane, Marijane ti sada još spavaš, kad bi samo znao da me odvode negdje daleko samo da bi nas rastavili, ali neće uspjeti jer ja ću da pobjeći da pobjeći ću i doći tebi mislila je Leila u sebi. Kad su popili kavu stric je ustao obukao kaput i samo promrsio kroz zube, uzmi taj kufer i zamnom ali brzo da stignemo na vrijeme. Poslušno kao kužek je uzela kufer i pošla za njim, strina je sjedila za stolom nije im čak ni sretan put poželila a ne da je izašla da ih isprati bar do vrata, bila je lijena i samo je išla na kavice od vrata do vrata a Leila je morala da radi sve kućne poslove a nikad ni hvala nije čula iz njenih usta. Ušli su u tramvaj ruke su je bolile od nošenja a stricu ni na kraj pameti nije bilo da uzme kufer od nje ili da ju bar upita da li joj je teško, navikla je na to već. Tramvaj je kloparao a Leila zatvorenih očiju razmišljala sjećala se svakog Marijanovog pogleda dodira, i svake riječi njegovog ćaće, tako blag govor, balag i topao kao i njegov stisak ruke. Dodirivala je prstima svoje usne kao da još osjeća dodir Marijanovih usana nasmiješila se, bio je to prvi njen cjelov a i Marijanov priznao joj je. Diži se izlazimo na slijedećoj stanici trgnuo ju je stričev grubi glas , kao da je znao da ona razmišlja o Marijanu. Polako je ustala i sa kuferom pošla prema izlazu, jutro je tek svitalo i bilo je svježe no nebo je bilo posuto tisućama zlatno žutih zvjezdica. Pogledala je kroz prozor pitajući se koja zvjezdica je naša Marijane, eh Marijane moj Marijane sigurna sam da ni ti ne spavaš, ali da li slutiš da me odvode od tebe odvode me a ni sama neznam gdje i da li ću te više ikada vidjeti.Konačno je tramvaj stao a njih dvoje su izašli vani pred željezničkim kolodvorom, uzela je kufer u ruke i pošla za stricem pokunjena kao poslušan pas. Ne nisu išli na željeznički kolodvo, pošli su prema autobusnom kolodvoru, kad su došli spustila je kofer a stric pošao na blagajnu da kupi karte za autobus . Gledala je na kolodvoru još nije počela gužva, bilo je dosta putnika ali svatko je već ulazio u svoje autobuse a Leila se pitala koji autobus je njihov i kamo će da je odveze. Njeno razmišljanje je prekinuo stric dolazeći hajde šta si se ukipila polazi zamnom idemo autobus je već na peronu i uskoro polazi, treba stavit prtljagu. Hodala je za njim jedva noseći kufer koji joj je žiljao ruke, dlanovi su bili crveni kao krv a ručka se urezala u njene dlanove. Tu smo rekao je stric konačno smo tu pogledala je na tablu na karoseriji autobusa je pisalo Sarajevo - Titograd. Prorok . |
17.11.2009., utorak
34 Nastavak
|
Kako, odakle sad to, ma nije moguće da se ženi? Da sestro Ana dobio je sliku od nje, u stvari netko drugi je pisao pismo i poslao njenu sliku jer je ona nepismena, Iz Međugorja je to je neko selo kod Mostara koliko se sjećam , tako je rekla Marija. Ona još cura mlađa od njega 13 godina a ćaća je invalid sa ukočenom nogom i bez lijevog oka sa troje djece, kao iz nekog romana ali ne sviđa mi se to. Meni tu jednostavno mnoge stvari nisu jasne sestro nas troje smo uplašeni, strah nas je da će to donijet nemir u naš dom, jeste da bi Marija mogla da ide dalje u školu ali ona bi rađe da se tata ne ženi pa kad ne bi ni išla u školu na jesen iako je želila da se upiše na gimnaziju u Varešu. Eh Marijane to je malo čudno ali kad je ćaća tako riješio nitko ga neće odvratit od toga , znam ga dobro. Dugo su pričali a Marijan se pitao, zašto ne bi mogla sestra Ana da bude maćeha, ako već mora da dođe ta maćeha, sestra Ana kao da je slutila šta Marijan misli, upitala ga je, Šta ti to hodi u mislima. Eh sestro Ana kad bi bar vi bili naša nova mama vas bi još i mamom mogli zvati jer ste doista tako nježni tako dobri, Marijane , Marijane o tome tvoj ćaća odlučuje a ne ja i on se drugačije odlučio uzdahnula je. Idi sad Marijane u krevet kasno je, lezi i pokušaj da zaspeš san će ti dobro doći nisi ništa jeo danas, nisi čak ni mojih kolača probao. Dobro sestro Ana vaše kolače ću ipak da kušam, siguran sam da su dobri tako dobri kao i vi, slatko se nasmiješila milijući ga po glavi. Pojeo je par kolača, bili su doista dobri još bi jeo ali bilo ga je sram , tako je bio odgojen a osjetio je glad. Jako su dobri sestro Ana mogli bi mi napisat recept da ga dam Mariji ona bi bila jako vesela jer voli da kuha i sve što kuha mi pojedemo u slast , kažu da je i pokojna mama dobro kuhala, ja se na žalost ne sjećam jer sam bio jako mali kad je umrla, suza mu je kanula a sestra Ana ga je privila na svoje grudi tješeći ga. Osjećao se tako sigurnim i zaštićenim uz nju, kad bi bar tako i bilo pomislio je, kad bi se ćaća predomislio i oženio sa sestrom Anom a ne nekom tamo nepoznatom . Pođi Marijane moram i ja da obiđem pacijente jer to je moj posao koji moram da čuvam, hajde slatke snove ti želim. Marijan se nevoljko odvojio iz naručja sestre Ane tako mu je prijala njena blizina i zaštita, bilo je tako prijatno uz tu ženu koja je imala zlatno srce, topao i nježan pogled. Ne brini ja ću da se pozanimam šta je sa Leilom i da joj prenesem tvoje pozdrav, jer imam jednu prijateljicu koja je susjeda od Leile. Ona će mi reći sigurno, već sutra popodne ću da je potražim a tebi ću javit prekosutra pošto sutra ne radim jer sam noćas dežurna. Marijan se uputio u sobu malo pomiren sa sestrinim riječima legao je sa mislima na Leilu i utonuo u san. Pred jutro se trgnuo iz sna ružnog sna, sanjao je da je Leila otišla negdje i da je nije uspio pronaći iako se jako trudio oko toga. Ležao je i razmišljao o tome što je sanjao, pitajući da li se doista može desiti i da nikada više ne vidi svoju Leilu. Na drugom kraju grada je Leila mislila isto kao i Marijan, jer joj je stric rekao da sutra odlaze kod stričevog brata u Crnu goru, zbog čega sad u Crnu goru pitala se Leila, tamo negdje u planine Bogu iz leđa tamo su bilo prošle godine u planinama gdje je taj drugi stric živio sam sa svojim stadom ovaca . Nije mogla da spava, kad je stric pokucao na vrata i pozvao je da ustane jer trebaju poć na željeznički kolodvor, vlak polazi rano i treba da stignu na vrijeme jer vlak ne čeka. Prorok. |
16.11.2009., ponedjeljak
33 Nastavak
|
Ležao je i kad su ga zvali na večeru, nije išao nisam gladan odgovorio je gledajući u plafon. Nije ni osjetio kad je sestra Ana ušla u sobu Sjela je na krevet pored njega, pomilovala ga po glavi i pokušala da ga nagovori da večera, ne mogu sestro Ana doista nisam gladan. Ali Marijane nisi bio ni na ručku a sada nećeš ni da večerš, to nije dobro za tvoje zdravlje. Izvinite sestro ali doista ne osjećam glad muka mi je i pomisliti na jelo samo sam očajan, neznam nikad nisam bio tako izgubljen i sam. Dobro Marijane ja sam dežurna pa ću da ostavim nešto za tebe ako budeš mogao da jedeš, kad sredim sve doći ću po tebe pa ćemo u mojoj sobi lijepo u miru popričati samo nas dvoje, jel važi? Dobro sestro Ana trebat će mi taj razgovor jer me nešto steže u grudima, nemoćan sam neznam što učiniti. Sestra Ana se uputila vani a Marijan je ostao na krevetu utopljen u svoje sive misli koje su ga pritiskale kao neka velika planina. Kako i što je bilo povod da je Leilin stric tako postupio i odveo Leilu tako iznenada, osvetit ću ti se . Te riječi su mu odjednom govorile nešto da li je moguće da je ono dosadno derište nešto učinilo, da li je ona nazvala Leilinog strica i rekla mu nešto ? Nitko drugi no ona jer jedino ona je mogla tako nešto da uradi, polako je ustao i pošao vani na hodnik, želio je tu umišljenu pekmezaru da upita nešto. Šetao je hodnikom čekajuči da večera bude gotova i da to derište izađe na hodnik stao je kod stepenica i čekao jer mora proći pored njega kad pođe u svoju sobu, bio je ljut ali znao je da ne smije pravit buku, sama ona će mu prići znao je. Tako je i bilo, izašla je i krenula prema sobi, Marijan se okrenuo kao da ga ne zanima kao i po običaju. Šta je Marijane sam si nema tvoje drage Leile te guske zbog koje nikog drugog nisi primjećivao na odjelu, uh Kuhalo je u njemu a još uvijek se nije okretao ka njoj. Da, da došao je strikan i odveo tvoju dragu Leilicu doma Marijan se polako okrenuo ka njoj a iz očiju mu je sijevlo kao mujna, da došao je stric koga si ti vjerovatno pozvala i napričala mu hrpu gluposti, ti razmaženo derište . Da jesam ja sam ga nazvala tako da znaš, dosadilo mi je to kako ju gledaš, gutao si je očima a mene nisi ni primijetio kao da ne postojim, kao da sam duh, da i šta mi možeš. Mogao bih mnogoštošta ali neću se spuštat na tvoju visinu mogao bih štošta ali ni štapom te ne bi dirnuo jer si odvratna ne fizički, ti si odvratna psihički, razmaženo derište si bez kulture i lijepog ponašanja, svima si se popela na glavu. Okrenuo se i prošao pored nje a ona ga je posmatrala dok je odlazio, a da je pogled mogao da ubija Marijan bi pao na pod od njenog krvničkog pogleda. Uputio se ka drugom kraju hodnika, otvorio prozor i zagledao se u nebo kao da traži pomoć odozgo, eh živote dokle ćeš me samo tako tući. Stajao je tako zaboravivši na vrijeme, Marijane pozvala ga je sestra Ana, okrenuo se i pošao ka njoj a ona ga zagrlila i pošli su u sobu za dežurne sestre. Sjedi Marijane rekla je sestra i iz ormara izvadila tacnu na kojoj su bili domaći kolači , stavila na stol na kom je već bio sok s čašama. Sestra ana je sjela na kauč pored marijana i privukla stolić ka njima zagrlila ga je onako zaštitnički, hajde Marijane znam ja šta su ljubavni jadi, i ja sam nekada bila zaljubljena. Neznam zbog čega je Leilin stric tako podivljao, da si bio tu mlatarao je rukama, prijetio sva sreće da te nije bilo tu. Znam ja zbog čega je Leilin stric podivljao, rekao je Marijan, ti znaš pitala je sastra Ana začuđeno, da znam priznala mi je ona razmažena beštija, Leilina susjeda, ona je zvala Leilinog strica i napunila mu uši, priznala mi je da je to učinila. Zar ona začudila se sestra, ma da od nje bi se to i moglo očekivati , tako je narcisoidna razmažena i umišljena. Pokušat ću ja preko svojih veza da saznam šta se dešava sa Leilom, ne brini pronaći ćemo mi nju, nije u zemlju propala nemoj da se sekiraš, eh sestro Ana nije samo to što mi ne da mira. ćaća riješio da se ženi ponovo, već je pronašao ženu. Šta ćaća se ponovo ženi, pitala je sestra Ana, nije se ženio pet godina je prošlo ja sam mislila da se neće nikada ni ženiti. Da dobio je i njenu sliku, nešto mi govori da to neće da bude dobro, ne samo mene i Marija je takvog mišljenja kao i ja ali ćaća je odlučio i mislim da je rekao u Kolovozu se ženi. Prorok . |
15.11.2009., nedjelja
32 Nastavak
|
Večera je protekla kao san za njih dvoje na izlazu iz trpezarije su zastali poželili jedno drugom slatke snove i stisnuli ruke. Tako je lijepo osjećati prema nekome nešto bilo je to osjećanje koje ga je ispunjavalo nekom prijatnom toplinom i zadovoljstvom. Pošto je oprao zube legao je u krevet zatvorio oči i budan sanjao o nekim novim jutrima koja bi mogla da sviću za njih dvoje, maštao je. Lejla se je takođe prepustila mašti o nečem onako toplim, nečem što je doživila to popodne topli stisak ruke i tople , prijatne riječi a tako su joj nedostajale, nije ih čula od kad su tata i mama nastradali u saobraćajnoj nesreći. Maštajući je i zaspala, no nije dugo spavala trgla se , noć je bila a susjeda ju je drmala govoreći, probudi se samo sanjaš. Nije mogla da dođe sebi odmah, sanjala je nešto ružno nešto neprijatno i grozno. Stresla se sjećajući se svog sna, bijesno stričevo lice i stisnuta pest u šaku koja joj prijeti. Nije mogla dugo da zaspi ponovo, jer joj slika strica nije odlazila ispred očiju čim bi ih sklopila ta slika se ponavljala, bilo je užasno i strašno. Susjeda je sjela na krevet do nje govoreći joj ja sam tu uz tebe to je bio samo ružan san spavaj, tada se malo umirila i zaspala, nije se više budila do jutra, a na njenim očima se primjećivalo da je jako malo spavala. Probudila ju je sestra ujutro za doručak, a njoj nije bilo do doručka, samo bi spavala. Marijan je u trpezariji saznao kako je nemirno spavala, kad je završio doručak sa njenog stola je pokupio doručak za nju i uputio se ka njenoj sobi dok je njena susjeda gledala ispod oka i ironično se smješkala, nije obraćao pažnju na nju, kao da je ne vidi. Kad se pojavio u sobi Leila se nasmiješila gledajući kako nosi tanjir i šolju sa bijelom kafom, nisam gladna rekla je, no kad je on stavio tanjir i kavu na ormaricu te sjeo pored nje , na njegov nagovor je prihvatila doručak i počela da jede. Kad doručkuješ odnesi suđe u trpezariju da ne bude tu kad dođe vizita zamolio ju je i pošao u svoju sobu da bude tamo za vrijeme vizite koja je trebala uskoro da počne. Poslije vizite je ogrnuo mantil i pošao pozvat Leilu da idu malo vani no ona je spavala i nije htio da je budi, pošao je vani iz sobe Leilina susjeda za njim, Marijane jel mogu ja sa tobom vani, ne ide mi se vani idem da čitam moram danas da pročitam knjigu jer već dugo ju čitam. Pa da nisam ja zanimljiva kao Leila zar ne, ali bit će ti žao zapamti. Nije obraćao pažnju na riječi te razmažene i umišljene djevojčice, nije imao ništa protiv nje no nije mu se dopadalo njeno oholo ponašanje, ona druga Leilina susjeda koja ju je budila kad je Leila sanjala gadan san je bila sušta suprotnost toj maloj kmezavoj spodobi koja je mislila da se i svijet vrti oko nje. Marijan je pošao u sobu uzeo knjigu i uputio se vani na klipu da čita, baš je sjeo i počeo da čita kad se ona dosada pojavila i sjela do njega pokušavajući pričati sa njim, nije ništa progovorio samo je ustao i uputio sa na drugu stranu zgrade te sjeo na drugu klupu i počeo da čita. Sunce je bilo jako, skinuo je bolesnički mantil i utopio se u knjigu. Nije bio svjestan kako vrijeme brzo prolazi, pročitao je knjigu do kraja i odao se mašti. Trgnuo se kad je osjetio ruku na svom ramenu, kraj njega je stajao susjed iz sobe Marko, halo Marijane jedva sam te našao pa gdje si nije te bilo ni za ručak, ja sam mislio da si se izgubio. Hvala ti Marko nisam imao osjećaj za vrijeme čitao sam knjigu a nisam ni gladan , no ako budem imam u ormarici nešto voća i keksa tako da nije problem. Misliš da nije problem no ja nije problem za ručak ali da li znaš da je stric došao malo prije ručka i odveo Leilu kući, bio je jako ljut i svađao se sa liječnicom i sestrom Anom , bio je kao pravi divljak. Šta to govoriš, odveo je Leilu kući da li je to doista istina upitao je Marijan ne vjerujući svojim ušima onome što je upravo čuo, odveo je njegovu Leilu bubnjalo mu je u ušima dok je koračao pored Marka. Kad su se popeli stepenicama na kat na vrhu stepenica je stajala Leilina susjeda to malo dosadno i razmaženo derište i kad je Marijan prolazio isplazila je jezik govoreći, rekla sam ti da ću ti se osvetit. Nije obraćao odmah pažnju na njene riječi, uputio se u sobu gdje je ležala Leila, kad je ušao unutra i vidio da je krevet namješten, na ormariću nije bilo cvijeće, niti knjiga nije bilo. Sav svijet kao da se srušio na njega, samo se okrenuo i pošao u svoju sobu, pružio se na krevet onako u mantilu i na grudima stiskao knjigu koja mu je ostala od Leile. Leila, gdje si, kako te pronaći, nismo ni adrese izmijenali šta se desilo da je stric došao po nju, kako zbog čega? Prorok . |
14.11.2009., subota
31 Nastavak
|
Marijan i Ivana su se zapričali, prekinuo ih je ćaćin poziv, treba požurit da ne zakasnimo. Leila i ivana su išle skupa do kapije kad su ih ispraćali, ćaća i Marijan su koračali naprijed. Sine nemoj me osramotit, znaš šta sam ti rekao više puta, vrata se ne zatvaraju sa guzicom jer ako ih jednom tako zatvoriš teško ćeš ih drugi puta otvoriti. Pozdravi Mariju i ne brini ćaća sve će bit dobro, nadamm se da ću uskoro doma znam dijete moje no nisam na to mislio, mislio sam na Leilu, budi dobar pamet u glavu još si zelen. Pozdravili su se, ćaća i Ivana su pošli doma a Marijan i Leila nazad u bolnicu, držeći se za ruke. Božo šta to radiš vikala je sva zajapurena tetka ti to još dozvoljavaš, pa ti nisi pri čistoj savjesti znaš da nije iste vjere, ćaća se okrenuo ka njoj zar ne shvataš da su to još djeca, šta ti još nije jasno? Raspravljali su sve do željezničkog kolodvora a Ivana je išla iza njih pogledima strijeljajući tetku odahnula je kad je vlak krenuo ka Varešu, baš je dosadna izetilo joj je iz usta, ćaća se samo nasmijao. Marijan i Leila su se rastali na stepenicama i pošli svako u svoju sobu, ćaća moj ćaća mislio je Marijan, i tebi se dopala Leila. Uzeo je knjigu i zaboravio na sve oko sebe, bio je zadovoljan današnjim danom koji je ispao da se ljepše ne može ni poželiti, nije uspio dugo da čita misli su mu odlutale daleko. Zamišljao je da je doma sa svojima a i Leila je bila sa njima , nije mogao da zamisli da i dalje živi sa svojim stricem, a bio je nemoćan učiniti nešto . Leila je ležala u krevetu i razmišljala o Marijanovom ćaći, kako je bio prijatan i lijepo razgovarao sa njom osjećala se tao prijatno u njegovoj blizini . Stric i njegovi pogledi, nisu imali djece, nadala se da će je prihvatit kao svoju, na žalostnisu. Kako su bili ljubazni dok su joj roditelji bili živi a sada sada je gledaju samo kao teret kog bi se rado riješili. Nedostajala joj je toplina i ljubav, ne želi nikome da bude privjesak koji smeta i koji treba odbaciti. Vrata su se otvorila i pojavila se sestra pozivakući pacijente na večeru, polako je ustala i krenula ka trpezariji, još pod dojmom današnjih događaja. Marijan je došao u trpezariju kad je Leila već sjedila za stolom pozdravio ju je i poželio dobar tek i sjeo za svoj stol još uvijek gledajući ka Leili sa osmjehom. Prorok . |
13.11.2009., petak
30 Nastavak
|
Ručak je protekao brzo jer su se dogovorili poslije ručka da se nađu vani, Marijan je pošao u sobu onako na brzinu. Kad je otvorio vrata sobe zastao je kao ukopan na krevetu je sjedio ćaća a pored njega stajala tetka, uh osjetio je da nešto neće biti kako treba. Pored prozora je stajala Ivana i kad ga je ugledala potrčala je prema njemu grleći ga, odmakla se malo pogledala flaster , Bogu hvala prošaptala pazi se tetka je ćaći napričala svega toga šapnula je. Pokunjen je pošao da pozdravi ćaću očekujući pridiku od njega, tako su zvali ćaćine izljeve savjeta. Ćaća je bio dobre volje što ga je začudilo, zagrlio ga je govoreći e ikebana, ikebana dobro si mi prošao. A sad hajde da vidim tu svoju snajku, valjda ćeš je ćaći predstavit , Božo šta je s tobom jel te rakija uhvatila povikala je tetka. Pssssst rekao je ćaća stavivši prst na usta i gledajući tetku, pa to su djeca pusti mene da ja uredim tu stvar jer ja sam roditelj. Marijan je zinuo u nevjerici, nije očekivao takvo ćaćino ponašanje.Tetka je stajala otvorenih usta nije mogla da vjeruje svojim ušima a izgledala je kao da je dobila hladan tuš, ja i moj ikebena ćemo skupa da idemo ašikovat , ja udovac a on momčić. Ikebana on je to tumačio kao otrgan cvijet, tako je nazivao Marijana jer je bio nježan i u svemu što je radio vidilo se da mu majka najviše nedostaje od svih. Idemo malo vani na svjež zdrak vani je lijepo vrijema, pošli su vani a na stepenicama je čekala Leila kad je Marijan naišao sa ćaćom uhvatio je ćaću za ruku i rekao ćaća ovo je Leila, Leila ovo je moj ćaća. Ćaća je pružio ruku i predstavio se a Leila se jedva snašla pruživši ruku rekla ja sam Leila ali ne tiho kako je Marijan očekivao, već jasno i glasno gledajući ćaću direktno u oči. Tetka je puhala kao stari ćiro ispod Vareške visoke peći, kao da će svaki čas da eksplodira, zinula je da nešto kaže ali ćaća ju je tako pogledao da je samo zatvorila usta i pošla niz stepenice. Curo ideš li i ti s nama malo vani upitao je ćaća a na licu mu je bio osmjeh, i Leila se nasmiješila da idem i ja malo vani poslije ručka volim da prošetam. Vani je vrijeme bilo toplo, sjeli su na klupu i čavrljali ćaća je lijepo pričao sa Leilom, pričala mu je svoju životnu priču o tome kako su joj roditelji poginuli u saobraćajnoj nesreći i kako živi sa stricem koji se brine za nju od te nesretne saobraćajke. Marijan je sjedio ne vjerujući a tetka samo što nije počela da se dimi od neke jeze, kao da je sve pogorjelo. Marijan i Ivana su pošli da malo prošetaju, pitao je Ivanu kako je Marija, šta radi, šta ima novoga u školi šta ima u selu. Iz škole su te pozdravili i poželili da što prije ozdraviš, a Marija te puno pozdravlja i želi da nam se što prije vratiš, nedostaješ nam a i ćaća te stalno spominje. Tetka mu je punila uši o toj Leili, baš je lijepa, jel istina da je to tvoja cura? Prorok . |
12.11.2009., četvrtak
29 Nastavak
|
Doručak a bio je gladan, tako je prijao čaj puter i marmelad, naravno da nije odvajao pogleda od Leile, gutao ju je očima. Jeo je polako žvačući dugo kao da jede staru govedinu, nije mu se nigdje žurilo svi su završili doručak samo su on i Leila sjedili za stolovima, vizitaaaaaa , taj glas ih je trgao pa su pohitali u svoje sobe. Liječnica je bila veoma zadovoljna kad je pogledala ranu, tako sasvim u redu napreduje a vidim da si i dobre volje hrabri konjaniče, govorila je uz smiješak. Bio je veseo da rana zarasta i da će moći uskoro da vidi svoje, poželio ih je veoma ali sa druge strane neće moći vidit Leilu da bar tetke nisu takve kakve su mogao bi nekad da dođe kod njih, ali znao je da bi tetke ponovo počele sa svojom torturom. Ležao je u sobi razmišljajući i gledajući u vrata kao da očekuje Leilu da se pojavi. Uzeo je knjigu i pokušavao da čita ali nije išlo, misli su mu lutale , nije se sjetio da Leilu upita za groblje, a tako bi želio da posjeti majčin grob na kojem nije još nikad bio. Ostavio je knjigu ogrnuo plašt i pošao vani sjeo je na klupu a sunce ga je prijatno grijalo jel ima mjesta i za mene , kao kroz san je čuo poznati mili glas, otvorio je oči a Leila je stajala kraj njega, kao vila sa raspuštenom crnom kosom i slatkim osmjehom na licu. Sjela je kraj njega a on zaboravio o čemu je mislio samo trenutak prije njenog dolaska. primili su se za ruke i samo gledali, kao da žele da jedno drugo ispijaju svojim pogledom. Kako se budemo sretali kad odemo iz bolnice jedva je prošaptalaLeila? Neznam mnogo sam o tome razmišljao, mislio sam o tome, na žalost jedina nada je propala moje tetke, znaš šta misle o tome. No imam ja još jednu tetku tu u Sarajevu ona je drugačija od one dvije, nadam se da će nam pomoći u tome samo neznam gdje stanuje ali pronaći ću već adresu od nje. Sad mi nešto reci, da li ti znaš gdje je groblje na Koševu, želio bih da potražim mamin grob . Da znam gdje je ali ne možemo tamo ovako u bolesničkoj odori, jer nije baš tu blizu. Rado ću ti pomoći da pronađeš mamin grob ali groblje je veliko, teško će ga bit pronaći ako neznaš mjesto gdje je mama pokopana . Ne neznam ali moram pronaći grob da bar zapalim svijeću na maminom grobu i dam cvijeće to mi je jedna od najvećih želja i moram je ostvariti. Halooo pogledaj koliko je sati, mi smo zaboravili na vrijeme, zakasnit ćemo na ručak, progovorila je i dok je ustajala dodirnula mu je obraz usnama onako kratko ali slatko . Prorok . |
11.11.2009., srijeda
28 nastavak
|
Prvi Marijanov cjelov i to sa flasterom na nosu smetao mu je i nos, ali bio je to sladak cjelov. Za trenutak je pomislio da lebdi, da nije čisto sav svoj , a pred očima je vidio svjetleće zvjezdice. Stavio joj je ruke na ramena, nježno je privio k sebi kao da želi da je zaštiti pred nečim, ili nekim. Kad su se razdvojili obadvoje su jedno vrijeme gledali u pod kao da se stide onog što se odigralo držali su se za ruke a Leila je naslonila glavu na Marijanovo rame, tako mu je godila njena blizina a njen miris se uvalačio u njegove nosnice. Nećemo gledat na moje lude tetke ni tvog ludog strica zar ne, upitao ju je Marijen, ne nećemo prošaputala je Leila a njen glas je za Marijana bio kao najljepši ptičiji poj. Halooooo golubići i mogla sam slutiti gdje vas mogu pronaći, pored njih je stajala sestra Ana smješkajući se. Dobro je ne plašite se ja sam ali morate malo da se čuvate ne ovako, niste čuli ni kad sam otvarala vrata, golubići moji. Pokunjili su se, a Marijan je pokušao nešto reći kao da traži neke riječi izvinjenja, ali nije uspio da progovori. Hajde idemo dole da vas još netko ne pronađe a ako vaši saznaju za to svi na odjelu bi mogli da imamo problema sa njima zbog toga. Pokunjeni kao grešnici pošli su ispred sestre još uvijek se držeći za ruke, na vrhu stepenica su se još jednom poljubili želeći jedno drugom slatke snove i pošli svatko u svoju sobu. Marijan te noći nije mogao dugo da zaspe, još je osjećao Leiline slatke usne na svojima, usne su mu bridile i bile suhe. Nije bio čak ni svjestan prisustva drugih pacijenata u sobi ni njihovih pogleda, samo Leila mu je bila pred očima. Njena glava na njegovom ramenu a crna kao gar kosa prosuta kao slap po njenim leđima. Kad ga je san konačno savladao, sanjao je, tetke kako ćaći pune glavu o tome da on prakanaturov sin ima curu muslimanku, balinkušu kako su rekle i u snu je stiskao zube od bijesa na njihovo oholo i glupo ponašanje, ne neću vam dozvolit da mi otmete moju Leilu mislio je u sebi. Pred jutro se probudio, deke nisubile na njemu bile su na podu a on je grlio jastuk, koji je bio vlažan od znoja, kosa mu je bila mokra kao da je upravo došao sa tuširanja. Svi su još spavali a on je polako ustau uzeo pribor za higijenu i pošao da obavi jutarnju toaletu, sa zadovoljnim osmjehom. Ćaća, Marija i Ivana , kako su one, razmišljao je dok se umivao. Poželio ih je, a posebno Mariju i njenu jutarnju bijelu kavu a tek ručak, odmah je osjetio glad nadam se da ću brzo da budem otpušten i pođem doma. Leila ali šta onada sa Leilom, kako će se i kada ponovo naći kad on ode doma, pomislio je na tren. Uputio se ka prozoru, stao pred njega i posmatrao dok se budio novi dan, maštajuši o tome da jednog dana on i Leila odu daleko od svega, daleko od buduće maćehe svojih tetki i Leilinog grubog i strogog strica, svih onih koji su ograničeni sa svojim idiotskim skrupulama i pogleda na svijet koji ih je okruživao. Idemo ustajanje začuo je već poznati glas, polako se okrenuo i uputio u sobu, namjestio krevet i čekao da se ostali umiju i pođu na doručak, doručak bio je gladan, ali još nešto je bilo uzrok da mu se žuri na doručak. Leila vidjet će je kao sjedi za stolom a pogled im se susreće, iz njega iskre kao varnice na Božićnoj jelki koju si kitili na Badnjak. Među zadnjima se uputio u trpezariju, polako hodajući zamišljen i skoro se sudario sa Leilom na vratima trpezarije pogledi su im se susreli, a oči kao da su ih upijale u sebe jedva se suzdražao da je ne zagrli, privuče na svoje grudi i prisloni svoje vrele usne na njene. Otvorio je vrata i pustio je da uđe ispred njega, žedno udišući njen miris koji se širio za njom, eh Leila izustio je malo glasnije nego što je želio a ona se okrenula toplo ga gledajući. Prorok. |
10.11.2009., utorak
27 Nastavak
|
Bio je na trncima nije mogao ni da jede pokupio je suđe te pošao da ga ostavi i kad je prolazio pored Leile ubacila mu je pisamce u žep od mantila. Požurio je vani da vidi šta piše na tom listu iz sveske koji mi je Leila ubacila. Sjeo je na krevet i počeo da čita, pisala mu je da je u saobraćajnoj nesreći ostala bez roditelja te da živi kod strica, amiđe kako je napisala, da je stric jako strog. Eh to sam i ja primijetio pomislio je Marijan, kako me samo prostrijelio pogledom kao da su mi se noge odsjekle od tog pogleda. Ima veze ovdje i moramo pazit da se nađemo a da nes nitko ne vidi, poslije večere se nađemo na stepenicama pa se dogovorimo . Sjeo je pokušao da čita ali nije išlo, misli su mu bile negdje drugo, vidio je njeno lice kao gar crne oči i raspuštenu crnu kosu. Halo Tko to sanja otvorenih očiju, trgle su ga ženske riječi iz nekog polusna. Pogledao je iznenađen pored kreveta su stajale dvije njegove tetke, sestre od pokojne mame imao je tri tetke u Sarajevu, dvije su došle da ga posjete u bolnici. Pogledaj našeg bolesnika, našeg konjanika dobro je još i prošao, a mi se uplašile. Da dobro je prošao kad već osvaja cure dobacio je susjed sa prvog kreveta do njega. Marijan ga je pogledao tako kao da bi ga popio u kapi vode, bilo mu je neugodno, zbog toga. No hajde reci tetki koja je to curica kako se zove daj pokaži mi je da vidim kakva je. Leila joj je ime ponovo se oglasio susjed, Leila Leila ponovile su tetke u glas pogledajući se kao sa nevjericom. U vrećkama su donijeli voće, kekse i soka te to stavile u ormaricu, idemo malo prošetat ne volim bolesničke sobe rekla je tetka Fanika. Ustao je navukao mantil i pošao za njima vani a već na stepenicama je počelo čitanje bukvice Leila , balinkuša joj kad te kažem ćaći. šta će ti balinče, ma šta će ti i cura još si zelen, još mirišeš na materino mlijeko, baš si baksuz. Gledao ih je sa nevjericom, ne vjerujući svojim ušima da se to doista dešava, kod njih doma se nikad nije čula takva riječ. Šumari su većinom bili muslimani i ćaća je bio jako dobar sa njima, dolazili bi doma kod njih. Ćaća im je govorio da su svi ljudi jednaki da su svi Božija djeca, kad se uđe u muslimansku kuću da se kuća poštuje ili u Srpsku kuću takođe. Jedva je čekao da završi posjeta njihove riječi su ga tukle kao čekići po negovoj glavi a rana ga je počela boljeti, uhvatio se za glavu i čučnuo. Prestale su sa prodikama i pitale ga šta mu je a on je odgovorio da ga rana boli i da kljuca kao da se gnoji, uhvatile su ga ispod ruku i povele nazad do dežurne sestre, sreća dežurna sestra je bila Ana. Šta se desilo upitala je sestra uplašeno, šetali smo kad se uhvatio za glavu, i veli da kljuca kao da se gnoji.Marijan je namignuo sestri a ona rekla tetkama izađite vani on nek sjede dok ne dođe doktor. Kad su tetke izašle sestra ga je pitala šta se dešava ma ništa sestro onaj susjed je spomenuo Leilu pred njima pa su mi počele prat mozak prodikama . Nasmijala se od srca, dobro si se snašao, idi ti sad u sobu a ja ću im reći da sam ti dala inekciju i da trebaš mir da inelcija počne da djeluje. Izašao je vani a sestra objasnila tetkama, da je dobio inekciju i treba da leži, pozdravio se sa njima a one su na odlasku u glas" Pamet u glavu " Legao je i zaspao susjeda nije bilo na krevetu a očitao bi mu bukvicu, probudili su ga za večeru nije imao tek samo je sjedio, i čekao da Leila pođe vani. Konačno je ustala a on pošao za njom. Popeli su se na kat i izašli na balokn te sjeli na klupu jedva je čekao da progovori, znaš Marijan onaj moj stric je jako vjeran i strog, ma ja sam pogriješila kad sam mu rekla tvoje ime odmah je podivljao, vla šta će ti vla, još si mlada a ti kao da nisi tu zbog bolesti, kad dođeš kući ja ću tebe sredit već, balavice jedna. Zar i tebe pitao je Marijan, da nije valjda dolazio i kod tebe? Ne nije i ja sam imao posjetu, dolazile mi tetke pa susjed istegao jezik i veli da osvajam curice ali sve bi bilo dobro da nije spomenuo tvoje ime a one meni idemo vani pa prodika, šta će ti balinkuša. Pogledali su se i počeli smijat kao ludi a kad su prestali da se smiju ni sami nisu bili svjesni kad su prislonili usne jedne na druge. Prorok.  |
09.11.2009., ponedjeljak
26 Nastavak
|
Kupio je ružu i uputio se ka trafici dok su ga prolaznici gledali sa smiješkom. Gospođa u trafici ga je dočekala sa smiješkom pitajući ga što želi, kupio bih jednu čokoladu može ona čokolada od Zvečeva, na kojoj piše samo ti pitala ga je, a on se složio još više pocrvenjevši da je izgledalo tako kao da će mu krv poteći licem. Želiš li da ti to umotam malo upitala ga je slegnuo je ramenima a ona mu je čokoladu umotala u bijeli papir, te na nju selotejpom pričvrstila žutu ružu, bio je zadovoljan. Za trenutak je zastao pred sobom broj 5 kao da traži snagu da uđe unutra, nije znao što reći , osjećao se izgubljen malo prestrašen. Konačno je pokucao i otvorio vrata sobe u kojoj je bilo 6 kreveta, Leila je ležala na krevetu koji je bio u uglu i morao je proći preko cijele sobe, išao je kao opijen. Leila je bila okrenuta ka zidu i nije ga primijetila dok se nije oglasio, on je držao knjigu na kojoj je bila čokolada sa žutom ružom. Jutros te nije bilo na doručku a ja sampročitao knjigu pa ti se želim zahvalit i vratit knjigu. Kad je Leila prihvatila knjigu dodirnula mu je ruku a on poželio da taj dodir ne prestane jer mu je davao neku snagu, osjećao je njenu toplinu koja je sa njene ruke kao strijela prelazila, prodirala cijelim njegovim tijelom. Ne odmičući ruku od njegove ustala je i dotakla mu lice usnama. a on nesvjesnu uzvratio osjećajući usnama njeno glatko lice. Obadvoje je još više pocrvenilo a Leila se prva snašla pitajući ga da li želi još da čita, te otvorila ormarić i iz njega izvadila knjigu sa naslovom Jadi mladog vertera, nije čitao još tu knjigu no knjiga mu nije bila niti bitna, samo je pogledom tražio Leiline oči kao da je tražio neke odgovore u njenim kao noć tamnim velikim ali toplim očima. Skinuli su ti zavoje, rekla je kao da želi da prekine to ćutanje , o da skinuli su mi ih jer je rana počela lijepo da zarasta, baš se prijatnije osjećam zbog toga jer su mi zavoji smetali. Još je želio da priča sa njom ali iznenadna posjeta koju je Leila dobila prekinula ga je u toj namjeri. Pred njim se iznenada stvorio muškarac ozbiljna stroga pogleda a na glavi je imao fes sa bijelim povojem oko njega, od njegova pogleda Marijana je streslo kao i onda kad je dirnuo žicu od elektrike. Leila je takođe začuđeno pogledala pridošlicu a njen izraz lica je odavao da je u pitanju jako neprijatno iznenađenje, Marijan se zahvalio udaljavajući se prema vratima pitajući se tko li je Leili taj strogi čovjek neprijatnog pogleda. Ušao je u sobu , knjigu je stavio na ormarić eh nije se sjetio da pita Leilu gde je koševsko groblje i da li je daleko od bolnice. No to će ju pitat za ručkom mislio je i dohvatio knjigu zaboravljajući na susret i strogi pogled toliko se zanio čitanjem da bi ostao i bez ručka ali sreća sa hodnika se začulo ručaaaaaaaaaaaaak. Nije žurio, polako je oprao ruke i uputio se ka trpezariji, Leila je sjedila za stolom, dobar tek dobacio je prolazeći. a ona je uzvratila sa osmjehom. Više pažnje je posvećivao Leili no ručku koji je bio na stolu ispred njega, bila je juha ne baš nešto što bi se moglo tako nazvati i krompir sa pilećim mesom. On je samo tražio pogled Leilinih očiju, koje su ga milovale kao jutarnja rosa cvijet, a srce mu je luđačkim ritmom tuklo kao da je želilo da iskoči vani. Prorok . |
08.11.2009., nedjelja
25 Nastavak
|
Ostavio je ružu u knjigu i pošao na doručak malo nervozan zbog ruže ali i želje da sazna od Leile gdje se nalazi Koševsko groblje. Došao je u trpezariju i pogledom tražio Leilu nije je ugledao, vjerovatno kasni pomislio je i prihvatio se doručka osjećajući glad. Doručak je završen a Leile nije bilo već je postao nervozan, a koga upitati gdje je zbog čega je nije bilo za doručkom. Neraspoložen se uputio nazad u sobu i prihvatio knjigu, a ružu je stavio na ormarić u čašu vode da ne uvene, ali i da može da ju posmatra onako lijepu procvalu. Baš je dovršio čitanje kad se na hodniku čuo glas vizitaaaaaaaa. Stavio je knjigu na ormarić lijepo se pokrio kao i svi u sobi čekajući vizitu. Na vratima se pojavila povorka u bijelom ozbiljno raspravljajući o nekoj temi iz medicine primakli su se njegovom krevetu a liječnica se nasmiješila gledajući ružu u čaši vode gle naš Varešak je dobio lijep poklon tko li je donio taj poklon baš me zanima rekla je gledajući Marijana uz osmjeh, neznam tko je donio ružu promucao je Marijan ja sam spavao. Vidi, vidi znači imaš neku tajnu simpatiju ovdje no brže ćeš da ozdraviš kad je tako. Sestro treba na previjanju pogledat da li možemo ove zavoje malo da smanjimo jer vidim da pacijent voli da čita, ako je rana počela da zarasta mogli bi dat samo flaster, na nju zar ne? Uh najrađe bi ju poljubio za te riječi, smetalo mu je naravno ne samo zbog toga, već i kad se umivao mogao je samo da mokrim prstom protrlja oči. Sestra Ana ga je pomilovala po glavi i rekla da dođe poslije u ambulant na previjanje te da će vjerovatno skinut te zavoje, da li si pročitao knjigu upitala je šapatom, da sestro Ana jesam hvala vam da ste mi ju donijeli jako lijepa knjiga. Vizita je završena konačno, jedva je čekao da pođe u ambulantu na previjanje, treba da pita sestru anu za Leilu, zbog čega nije bila na doručku. Pred ambulantom je već bilo par onih koji su čekali na previjanje, sjeo je na klupu i čekao a vrijeme je sporo prolazilo vuklo se ko gladna godina a on tako nervozno čekao da uđe . Sjedio je naklupi i razmišljao o Lejli da li je ona donijela tu prekrasnu ružu, pri pomisli na Leilu osjećao je neku toplinu u grudima a oči su mu dobijale neki čudan sjaj i lice crvenilo. Hajde Marijane mi čekamo rekla je sestra Ana šta si se tako zamislio, tko li to šeta tvojim mislima jutros ovako rano, polako je ušao u ambulantu a liječnica je stajala sa smiješkom ga posmatrajući i govoreći, daj da pogledamo kako izgleda ta tvoja rana, mlad si sve će to lijepo da zaraste ne plaši se. Polako su odvijali zavoje, tampon je bio na par mjesta prilijepkjen uz ranu, ali nije ga bolilo kad su mu ga skinuli, osjetio je olakšanje. I liječnica je bila zadovoljna sa ranom, lijepo izgleda mislim da ne treba više davati toliko zavoja na ranu bit će dovoljno samo veći flaster. Sestrao Ana vi ćete to da sredite idem ja jer imam još obaveza, pomilovala je Marijana po glavi i izašla vani, Marijan je bio veseo jer je želio da upita sestru Anu za Leilu. Sestro Ana u kojoj je sobi Leila htio bih da joj vratim knjigu koju mi je posudila i zamolim je za drugu jer mi je obećala kad ovu pročitam da će mi dati neku drugu za čitanje, da skratim vrijeme. Sestra Ana se nasmijala gledajući Marijana kom je lice bilo crveno kao da je uhvaćen pored tegle sa slatkom u njihovoj ostavi doma. Naravno da ću ti reći, Leila je u sobi broj 5 jutros ju je glava bolila pa nije ni na doručak išla uh pao mu je kamen sa srca, znači Leila je tu. Kad je flaster bio postavljen pošao je u sobu po knjigu uzeo je i ogrnuo bolesnički mantil te pošao niz hodnik ka Leilinoj sobi koja je bila na drugom kraju hodnika, prolazeći pored stepenica ni sam nije znao zbog čega je pošao niz stepenice noseći pod rukom knjigu koju je želio da vrati. Gledao je trafiku, nije imao nekih potreba ali tražio je nešto ni sam ne znajući što, želio je kupit poklon za Leilu, no nije znao šta bi kupio. Čokoladu sigurno jer to je uvijek lijep poklon ali želio je još nešto, šetajući sjetio se da je kroz prozor vidio cvjećarnicu u jednom kiosku pred bolnicom. E to je ono što mu treba, uputio se vani pred kioskom nije bilo nikoga, a cvjećarica je iznosila vani karamfile i ruže svih boja. Oči su mu se raširile kad je ugledao žute ruže da to je to kupit će joj žutu ružu i čokoladu. Prorok .  |
07.11.2009., subota
24 Nastavak
|
Pozdravio se sa Leilom govoreći da danas želi završiti sa čitanjem knjige u stvari bilo mu je neugodno pa je želio da bude sam. legao je u krevet i uzeo knjigu u ruke no nije mu se čitalo, misli su mu lutale a u grlu ga je nešto stiskalo. Mama kako to lijepo zvuči, tako lijepo a tako nepoznat osjećaj,suze su potekle same nije mogao da ih zaustavi. Zaspao je sa njima a knjiga je kliznula iz ruke na postelju pored njega. Nije osjetio da je netko dolazio i knjigu stavio na bolesnički ormarić te ga brižno pokrio i milujući ga po glavi zaželio mirne i lijepe snove. Probudio se pred jutro i začuđeno utvrdio da je spavao u čarapama što nije bila njegova navika, bio je uredan i uvijek bi složio svoje stvari te oprao zube. Knjiga sjetio se da mu je bila u rukama a sad je bila na ormariću, samo priklopljena a ne zatvorena do kraja, kao da je bilo nešto u njoj. Dohvatio ju je i prijatno se iznenadio u knjizi je bila kao krv crvena ruža. Pogledao je okolo kao da se ustrašio, kao da ju je sam otrgao iz tuđeg vrta. Pomirisao je ružu i pitao se tko li ju je stavio u knjigu, tko bi bila ta zagonetna osoba? Svi su još spavali, polako je ustao te se uputio prema sanitarijama, umio se oprao zube i stao uz prozor na hodniku pitajući se, Koševo tu je negdje groblje gdje je pokopana naša mama, gdje je to da li bi mogao da neopaženo ode i potraži mamin grob jer nikad joj nije bio na grobu. Nije znao, ali Leila bi mogla znati ona je iz Sarajeva, upitat će je za doručkom. Pošao je u sobu zadovoljan nadajući se no šta ako nije tu uz bolnicu, neće moći poć na groblje jer ne može u pižami. Vratio se u postelju razmišljajući o tome dohvatio knjigu, već je svitalo i mogao je da se posveti čitanju, kasnio je a rekao je Leili da će joj vratit knjigu. Dobro jutro spavalice čulo se sa vrata a nasmijana sestra je ulazila budeći ih na jutarnju higijenu, kad je vidila Marijana da čita, upitala ga je, maleni nisi valjda čitao cijele noći. Ne nisam probudio sam se ranije pa sam se već umio i uzeo knjigu da skratim vrijeme dok se drugi probude . Dobro sad svi ostali na umivanje i pranje zubi pa na doručak, vjerovatno ste gladni ili možda niste? O da gladni smo začulo se iz svih grla, požurili su na umivanje jer miris bijele kave se već širio hodnikom. Kad su se vratili sa umivanja , Marijan je držao ružu u ruci razmišljajući o osobi koja ju je donijela dok je on spavao. Prorok .  |
06.11.2009., petak
23 Nastavak
|
Sestra Ana se ubrzu pojavila noseći neku knjigu u ruci govoreći, evo nešto sam ti posudila od jedne pcijentice pa čitaj, nadam se da će ti se dopasti knjiga. Marijan je bio veseo pogledao je naslov, nije čitao tu knjigu iako je u školskoj knjižnici pročitao većinu knjiga koje su imali, Hajdi. Zahvalio se sestri Ani i čim je ona izašla iz sobe otvorio je knjigu i počeo da čita. Toliko se zadubio u čitanje da nije osjećao što se događa oko njega, nije mu čak smetao ni žamor drugih bolesnika niti lupanje vrata nije čuo, trgao se kad ga je susjed pozvao na večeru. Ručak je bio tako dobar i tako mu je prijao da Marijan i nije još osjećao glad, sjeo je za stol i posmatrao kako njegovi susjedi sa tekom prazne tanjir na kom su bili makaroni sa mesom i prilog zelena salata. Uzeo je par puta, kao na silu, no kad je uzeo salatu tek mu se otvorio pa je i on ispraznio tanjir kao i njegovi susjedi. Primijetio je da ga jedna djevojčica posmatra i osmjehuje se, bilo mu je neugodno jer je imao glavu povijenu kao Vareški Hodža. Spustio je pogled ka stolu , zdravo trgao ga je sitan ženski glas. Pogledao je i ostao iznenađen, pored njega je stajala djevojčica koja ga je prije posmatrala. Zdravo jedva je izustio pogledavši je u lice koje je krasio osmjeh, to mu je natjeralo crvenilo u lice , sva sreća da je imao toliko zavoja da se nije primijetilo koliko je pocrvenio. Jesi li počeo da čitaš knjigu, pitala je djevojčica knjigu, počeo, o da već sem prošao polovinu knjige sutra ću da ti je vratim. Nema problema, samo ti čitaj, da li ti se dopada knjiga? Da jako mi se dopada nisam je ispuštao iz ruku cijelo popodne sam čitao jednostavno nisam mogao da je ostavim. Kad pročitaš dat ću ti jednu drugo samo ako želiš, ja sam Leila a kako se ti zoveš ja, ja sam Marijan rekao je podigavši pogled gore ka njenom licu, bila je ljepuškasta sa gustom crnom kosom i malim prćastim nosom. Gledao ju je kao opčinjen , spustio je pogled kad se ona široko nasmijala, shvativši da zuri u nju bilo mu je neprijatno zbog toga. Polako je ustao sa stola pokupio suđe i ponio ga do kolica koja su stajala u kutu, a ona ga je slijedila. Da li si i kod kuće tako vrijedan upitala ga je? Uh sad mu je bilo doista neugodno, najrađe bi se okrenuo i pobjegao, no odgovorio je da i doma pomažem sestrama tako smo naučeni da trebamo pomagat jedni drugima. Koga imaš kod kuće upitala ga je, imam dvije sestre i ćaću i jako ih volim odgovorio je. A mamu, imaš li mamu, ne nemam mamu umrla mi je mama baš ovdje u ovoj bolnici kad sam bio još mali, imao sam samo 14 mjeseci promucao je, oprosti žao mi je rekla mu je Leila. Sreća da nije mogla od zavoja da vidi suzu koja mu je potekla mislio je on, no njegov glas ga je odao jer je bio drhtav i Lejla je shvatila da mu je teško. Prorok . |
05.11.2009., četvrtak
22 Nastavak
|
Mirisalo je lijepo a želudac je prazan činilo mu se da bi pojeo i šufericu iz vlastitih čizama, onako mokru. Ćufte u umaku i pire krompir baš će biti lijepo, sjeo je za stol i prekrstio se dok su ga drugi čudno gledali kao da je napravio nešto što ne bi trebalo, nije se obraćao na njih već uzeo žlicu u ruke i počeo da jede. Malo je bilo neugodno jesti i disati na usta sa začepljenim nosom najrađe bi povadio te tampone a nos ga je svrbio i morao je onako kroz zavoje da se često češka po njemu. Jeo je polako, onako kako se jelo i doma , kruha nije ni dirao, dok su susjedi za stolom brzo ispraznili košaru sa kruhom. Hej varešak šta ti ne jedeš kruha upitao ga je jedan bolesnik koji je sjedio sa njegove desne strane. Ne ja ne jedem kruha kad ima pire krompir tako sam se naučio doma. jetio se susjeda Ante koji je dolazio kod njih orati sa onim istim konjem koji ga je zveknuo po glavi, Za svaki objed je kruh bio na stolu u košari jednostavno krstilo se nije dok kruh nije bio na stolu. Dakle Anto je dolazio orat i gledao kako se jede kod Bože Anđelova jako malo kruha se jelo, tako da je Anto rekao doma, neću više na oranje ić kod Bože. Zašto pitali su ga njegovi? Za to što se kod njih ne jede kruha. Kruh je bio narezan u košari i tko je želio mogao je da jede koliko želi. Kuhanja je bilo dovoljno i kruh se nije toliko jeo, jedino za doručak . Kad je ručak bio gotov Marijan je pokupio suđe i odnio do pulta a za prljavo suđe iako to nitko nije radio, te se uputio u sobu da malo prilegne, nedostajale su mu knjige, eh da je sad biblioteka tu. Dok je razmišljao o tome pojavila se sestra Ana sa vrećkom voća pitaju ći ga, kako je moj pacijent? Nasmiješio se i odgovorio da je dobro i da ga samo povremeno malo zaboli ali je dosadno , da bar ima nešto za čitanje da skrati ovo dosadno vrijeme. Namijala se i rekla mu i za to budemo pronašli lijeka, samo malo sad ću doć. Podigla se sa stolice koja je bila uz krevet i nestala iza vrata. Prorok. |
04.11.2009., srijeda
21 Nastavak
|
Marijan je proveo noć više budan no što je spavao, malo od bolova malo od toga da je trebao disat na usta, pošto mu je nos bio pun tampona, a glava kao bubanj. Izjutra za doručkom nije mogao jesti iako je osjećao glad, samo je popio topli čaj a kruh, maslac i med nije ni dotakao, pospremio je u žep za poslije ako bude mogao jesti. Bilo je još dosta djece ali su mu svojom galamom u sobi išli na jetre jer kao da su čekići tukli u njegovog glavi od te njihove galame. Spas je bio kad je u sobi bila sestra ili kad je bila vizita tako lijepa tišina da mu je prijala. Došla je sestra Ana pomilovala ga po glavi i pitala da li bi htio malo voća, donijela je jabuke marijan se zahvalio toplo je pogledavši i misleći u sebi da bi bilo lijepo kad bi maćeha bila takva kao sestra Ana, prijazna i sa toplim osmjehom na licu. Zamislio se je, šta je napravio svojim postupkom, neće u školu ćaća, Marija i ivana se brinu zbog njegove gluposti i naivnosti. Ne smije se više nikada desiti ništa tome slično rekao je sam sebi. Šta li sad rade doma pitao se Ivana je u školi, Marija i ćaća sigurno razmišljaju o njemu da li ga osuđuju i da li su ljuti na njega pitao se, kako ih pogledati u oči kad se vrati, da li će doći u posjetu dok je u bolnici ili ne? Nedostajala mu je kuća i atmosfera koja je vladala u njoj, jutarnji doručak i društvo iz škole. Nedostajala mu je i jedna djevojčica ali to nitko nije znao, čak ni ona jer nije imao hrabrosti da joj kaže kako je često u njegovim mislima. Vizita , začulo se sa hodnika svi su se smirili i legli u krevete te se lijepo pokrili , bili su za tren mirni poput nebeskih anđela. U sobu su ulazile osobe u bijelim mantilima namijanih lica, kao dobre vile koje dolaze da ispune želje.Pratio ih je pogledom dok su išli od kreveta do kreveta pričaući sa bolesnicima . Kad su došli do njegovog kreveta kroz rupe je zanesen gledao lijepu doktoricu koja je bila lijepa kao lutkica koje je gledao na izlozima. Nasmiješila se i pitala kako je naš hrabri jahač, Marijan se nasmijao i kao opčinjen gledao tu lijepu ženu. Šta je , pitala je liječnica, nije ti valjda maca pojela jezik upitala je dok su njeni bijeli zubi sijali pri tome kao biseri. Da li te boli pitala je nježno ga gledajući tim svojim lijepim očima, ne , ne boli lagao je malo Marijan iako je bolilo ma nije htio da prizna i ispadne kukavica, ne boli samo po nekad malo kljuca kao da ima mlin u glavi. Proći će to, imao si jako mnogo sreće nemoj više da se igraš sa konjima na takav način jer je jako opasno. Kad je vizita bila gotova nastao je ponovo žamor kao u košnici pčela kad ćaća pregleda pčela pa digne košnicu, Marijan se okrenuo na stranu pokušavajući da ignorira taj žamor koji je vladao u sobi. Zaspao je , trgnuo ga je iz sna poziv na ručak, a osjećao je strašnu glad želudac je krulio dok je išao sa ostalima ka trpezariji. Prorok . |
03.11.2009., utorak
20 Nastavak
|
Hvaljen Isus i Marija, djeco moja vi ne spavate, što se mučite, što ne spavate bar vi, kad ja ne mogu? Ivana je skočila dohvatola ruksak sa ćaćinih leđa a Marija stavljala na stol rakiju i meze, znala je da ćaća neće ništa drugo stavit u usta jer je bio umoran kao i očajan nad sudbinom. Eh ćaća moj razmišljala je Marija tako se gadno sudbina igra sa nama kao da smo se na Boga kamenjem bacali, ili stajali na kraju kad je sreća dijeljena. Ćaća je sjeo na svoju klupicu i prihvatio rakijicu pa tek kad je popio i zamezio rekao im je da je Marijan imao sreće više, sreće no pameti i da nijedan vitalni organ nije pzlijeđen te da će od svega da ostane ožiljak koji će Marijan nositi cijelog svoga života. Pođite na spavanje kasno je a sutra je novi dan i nove zadaće koje neće čekat i koje moramo da obavimo. Marija i Ivana su se uputile na spavanje dok je ćaća ostao sjedeći za stolom sa flašom rakije i mezetom, Marija je znala da ćaća neće noćas oka sklopiti. Legle su u krevet iscrpljene , Ivana je ubrzo zaspala.Marija je dugo molila dok su joj suze kvasile lice padale kao teško kamenje na njene grudi. San joj nije dolazio na oči, polako da ćaća ne bi čuo njene korake po drvenom podu uputila se u drugu sobu te otvorila prozor i gledala molećivo ka nebu nadajući se pomoći. Zora je već počela da sviće a Marija je još uvijek bila ma prozoru moleći za brata Marijana i za sve, posebno je molila za njihovu budućnost, koja joj se činila jako, jako zavita u tamu. Polako se preobukla da još ne budi sestru Ivanu te pošla dole u kuhinju jer je znala da ni ćaća ne spava. Tiho se spuštala niz kamene ploče svjetlo na prozoru joj je govorilo da je bila u pravu i da ćaća ne spava, pažljivo je provirila na prozor, ćaća je klečao na lijevom koljenu dok je desnu nogu ispružio ispred sebe u rukama je držao krunicu i molio. Prorok . |
02.11.2009., ponedjeljak
19 Nastavak
|
Rotirajuća svjetla i sirena, kombi prve pomoći je divljao uskom cestom dolinom rijeke Stavnje koja je tekla muljevita puna jalovine iz Vareške visoke peći. Vrijeme se otezalo a nervozni ćaća je svaki čas pogledavao na sina koji nije dolazio k sebi, ležao je kako su ga stavili na ležaj. Tek su Podlugovi a kao da putuju cijelu vječnost, svi su se sklanjali a kombi jurio ka Koševskoj bolnici. Konačno su stigli pred bolnicu gdje ih je već čekala medicinska ekipa prihvatajući bolesnika. Ćaća je morao ostati vani i čekati u neizvjesnosti ni sam ne znajući koliko dugo će to potrajati. Prisjećao se kako je bilo kad su njega tako dovukli kad je ozgubio oko, pucajući za Božić iz mužara pred Vijačkom crkvom. Tada je služio kod Vijačkog župnika i nije mu se dalo kao da je imao neki čudan predosjećaj da će se nešto desiti i desilo se, barut je bio vlažan a on puhnuo i u tom trenu je opalilo to je sve čega se sjeća. Osvijestio se tek u autu hitne pomoći naravno da su i njega nosili na nosilima do Vareše gdje je dom zdravlja. Ali još nekih tužnih događaja se sjećao tu mu je umrla pokojna supruga Ljubica eh ta Koševska bolnica, muka moja. Božo jesil to ti prenu ga glas sestre koja ga je prepoznala, šta je bilo opet jesil došao zbog sebe upitala ga je? Nisam Ana sina su mi dovezli bio je hrabar te udario konja po sapima a konj ga je ritnuo nogom u čelo, čekam u operacionoj sali je, a ima rupu na čelu da bi u nju stao moj palac. Ma bit će bolje moj Božo sigurno si umoran i zabrinut, hajde ti samnom da ti skuham kavu i naspem rakijicu da se okrijepiš i odmoriš malo a ja ću poć poslije pogledat šta je sa sinom. Uputili su se u sobu za sestre a Ana je skuhala kavu i izvukla rakiju te je ćaća polako pio razmišljajući o svemu. Ana se uputila da vidi šta je sa Marijanom a on je pio tu čudotvornu crnu tekućinu koja mu je uz rakiju bistrila um i vraćala snagu, jer je bio iscrpljen od napora i brige. Ana se vratila dobre volje, e Bogu hvala Božo tvoj sin će bit dobro nije ništa vitalnog oštećeno, imao je više sreće nego pameti, a bilo je jako blizu možeš poć u sobi je već samo nemoj ružno sa njim tek se probudio poslije zahvata. Umornim korakom je krenuo ka sobi za sestrom Anom, razmišljajući što reći a kad je ušao i vidio da je Marijan budan samo osmjeh mu se razvukao umornim i zabrinutim licem, a kad je Marijan vidio da ćaća nije ljut i neće galamiti na njega i on se iako jedva nasmiješio i zaplakao, dok je govorio, oprosti ćaća. Poslije je ćaća umoran žurio da stigne na vlak za Vareš, pošto se oprostio od Marijana, trebalo je stići na zadnji autobus koji je iz Vareša vozio drugu smjenu za Zvijezdu planinu, odakle je trebalo pješe da ide do kuće po noći, no uvijek je bilo društva na tom putu . Bilo je jedan po ponoći kad je umoran ušao u kuću a Marija i Ivana su još bile budne čekajući ćaću i vijesti o Marijanu. Prorok. |
01.11.2009., nedjelja
18 Nastavak
|
Taj ponedjeljak neće nitko zaboravit ja i Ivana smo otišli u školu a ćaća na njivu koju smo zvali potpojatica. Kad smo se vraćali iz škole pošli smo drugim putem koji je vodio pored te njive, a bolje bi bilo da nismo jer se ne bi dogodilo to što jeste. Bilo je lijepo vrijema i na njivama okolo je bilo dosta onih koji su radili a Marijan i Ivana stigavši na uaravan iznad ćaćine njive su zastali da se odmore jer uzbrdica uz koju smo uzašli je bila velika i umorili smo se. Na njivi je pasao jedan lijep vranac kog smo zvali putko, jer je imao lisu na čelu, bijelu lisu, a on crn kao noć a bilo je još par djece koja su se igrala. Ostavili smo torbe torbu sa knjigama pored ulaza u njivu Ivana se uputila niz njivu ka ćaći a Marijan kao opčinjen posmatrao konja, te uzeo kratki prutić i uputio se ka njemu. Konj je bio privezan dugim užetom tako da nije mogao da odluta nikamo a trave je bilo za pašu. Dakle Marijan se zaputio ka konju sa kratkim prutićem, sva sreća jer da je bio duži prut Marijan ne bi preživio. Udario je konja po sapima a konj ga je ritnuo nogom točno ga je pogodio u čelo tamo di se sastaje nos sa čelom. Sva sreća da je marijan stajao bliže konju pa udarac nije bio tako silovit jer nije bilo punog zamaha, no odletio je od udarca daleko po zdraku i kako je pao tako je i ostao dok mu je krv prekrivala lice i natapala odoru. Djeca su prestrašena zavrištala a neka žena vikala o Božo Anđelov ma ubi ti konj dijete, brže dolazi gore. Ćaća i Ivana su dotrčali na zaravan Ivana je plaala a ćaća pritrčao Marijanu koji je bio u nesvijesti, i sav krvav. Pokupio ga je u naručje i donio kući saprao malo krv povezao ranu Marijana na leđa i što hitnije u Vareš u zdravstveni dom, koji je bio u donjem dijelu grada a nazivao se Vareš Majdan. Trebalo je pješačiti daleko do grada jer nije bilo ceste do sela nekih četiri kilometra do ceste a onda jpš nekin desetak kilometara ako ne naiđe neki kamion da ga pokupi, sreća jeste naišao kamion i pokupio ćaću sa marijanom i odvazao do bolnice. Dežurni ljekar je po pruženoj prvoj pomoći pacijenta odmah hitnom uputio u bolnicu u Sarajevo. A ćaća je naravno pošao zajedno sa sinom do Sarajeva. Prorok .  |
