_Prorok_
26.11.2009., četvrtak
43 Nastavak
Bila je to doista duga, duga noć a snovi prava mora nije više mogao da zaspi bio je očajan. Zar doista neće nikad više vidjeti Leilu, zbog čega mu oduzimaju sve što mu je tako drago. Polako je ustao svi su spavali uzeo mantil i ručnik te se uputio vani da se umije i dođe malo k sebi, kad se umio uputio se na vrh tamo gdje je dobio njen cjelov. Sjeo je na klupu zatvorio oči i kao da je osjećao Leilino prisustvo i njene usne na svojima nije bio svjestan vremena , samo ona Leila mu je bila u mislima . Iz razmišljanja ga je trgnulo poznati glas koji je vikao na hodnku ustajanjeeee, ustao je i polako se uputio dole ka svojoj sobi, svojoj još samo danas će to da bude. Sutra eh sutra će doći ćaća po njega i on će poć doma, doma daleko od mjesta gdje je upoznao nju svoju ljubav koju su mu ukrali, oteli i odveli od njega daleko negdje da je nikada više ne vidi. Svi su već bili ustali i sredili se a on je popravljao krevet još uvijek sa istim mislima, halo Marijane pa gdje si ti nije te bilo u krevetu kad sam se probudio, upitao je prijatelj Marko . Probudio sam se ranije i nisam mogao da spavam pa sam izašao vani te se umio i sjedio malo uz prozor da vas ne budim , jer ako ja nisam mogao da spavam vi ste svi spavali slatkim snom. Spavali smo juče izjutra i ja i ti za to nisi mogao da spavaš noćas a li ja sam spavao kao top govorio je Marko, da znam da si spavao jer ležim pored tebe, uzvratio je Marijan kroz smijeh. Idemo mi na doručak,predzadnji puta skupa ovdje jer ti sutra odlaziš doma a ja ostajem još. Da ali i ti ćeš brzo na svoj Vlašić koji toliko hvališ, da samo jednom dođeš kod mene na Vlašić i ti bi ga zavolio koja ljepota je tamo zamisli proplanak koji s bijeli od ovaca kao da je snijeg a priroda ozelenila i ptice pjevaju kao da pjevju samo za tebe. Uh jutros si mi pun romantike prijatelju nasmijao se Marijan idemo na doručak da ne zakasnimo iako nisam spavao kako treba jutros sam gladan da idemo jer šteta je propustiti doručak, kad ga već nude ovdje a osjeća se miris bijele kave. Svi su sjedili na svojim mjestima kad su njih dva ušlau trpezariju, sjeli su za stol poželivši svima dobar tek, kava je doista lijepo mirisala . Marijan je često pogledavao na mjesto gdje je sjedila njegova Leila, da gdje je sjedila a gdje je sada, tamo negdje Bogu iza leđa a odveo ju je njen pokvareni stric kom je bila kao breme. Kako i zbog čega ju nisu volili, pa nisu imali svoje djece zar doista može da postoji netko tko ne voli djecu na tom svijetu pitao se Marijan. Jeo je mehanički i bio odsutan kao da nije bio svjestan ostalih, hajde Marijana spor si mi kao da nisi tu , eh malo sam se zamislio prijatelju kao da doista nisam bio tu. Idemo u sobu jer će vizita da počne a mi još doručkujemo nasmijao se Marko, da idemo jer ne bi bilo lijepo da vizita počne bez nas, kako će da daju mišljenje o nama ako nas nema nasmijao se Marijan. Kad su ušli u sobu svi su ležali u krevetima , hajde gospodo gaće dole i naguzite se treba da dobijete inekciju svi redom govorio je Marko smijući se, meni se čini da vas dva trebate inekcije začulo se sa vrata, ups tamo je stajala liječnica sa članovima vizite a osmijeh joj je blistao na Božanski lijepom njenom licu. Marujan je uvijek zaneseno posmatrao to njeno lice, nije koristila mnogo kozmetike kao većina drugih, tek malo ali sa mnogo ukusa, usne je imala takom lijepe da mu je srce malo brže zakucalo kad god ju je ugledao a neka toplina ugrijala cijelo tijelo. No ja Marijan jel čekaš da te ja smjestim u krevet rekla je slatko se smiješeći kao da je čitala njegove misli. Nnnne , nne zamucao je Marijan kao da je otkriven pored tegle sa slatkim . Kad je došla do njegovog kreveta malo mu je skuštrala frizuru govoreći, ma vidi ti njega kako se on lijepo počešlja , samo sad neće da me pogleda skriva pogled kao da me se plaši. Poslije vizite dolazim kod vas da mi popravite frizuru izletilo je iz Marijanovih usta, a on bi najrađe pregrizao jezik zbog toga, može samo ti dođi ja ću da ti sredim jedno ptičije gnijezdo govorila je liječnica kroz smijeh, jeli to ti mene osvajaš maleni. Pocrvenio je kao ruža a ona se još slađe nasmijala, pomilovala ga po kosi, hadje ne stidi se sutra ideš doma još samo danas si sa nama ali moraćeš nam obećat da ćeš bit malo pažljiviji sa konjima zar ne. O da naravno to ću da obećam jer neću im prilaziti sa stražnje strane a neću ni šibu nositi sa sobom nikada više, dosta mi je ovo jedno iskustvo. Dok se udaljavala Marijan je sa divljenjem posmatrao njen lik, bila je kao barbika skladno građena a kretala se tako jednostavno , tako se i ophodila sa svima ljubazno i jako ljupko. Kao da je osjećala njegov pogled okrenula se i priprijetila mu prstom a osmjeh joj nije silazio sa lica Marijan ju je pogledao onako kao nevinašce što je još više razvuklo njene slatke usne u lijep osmjeh koji obara s nogu. Prorok. |