_Prorok_
25.11.2009., srijeda
42 Nastavak
|
Večera je protekla u prijatnoj i veseloj atmosferi jedino ih je Esma strijeljala ljutitim pogledima. Vratili su se u sobu i nastavili kartanje dok nije trebalo poć na spavanje, ali kad su oprali zube i legki na spavanje san im nije dolazio na oči. Kasno je Marijan zaspao, kasno i imao nemirne snove, netko ga je proganjao a on nije mogao da pobjegne iako se svojski trudio, nije uspijevao. Jutro je došlo kao olakšanje, njih dva su još spavali iako su se svi drugi probudili, Hajdemo spavalice zvala je sestra Ana. Marijan se trgao na njen glas sestra Ana da li je saznala šta je sa mojom Leilom bilo je prvo pitanje koje je sebi postavio, zaboravio je čak i na nemirne snove. Dobro jutro sestro Ana rekao je ustajući, jeste li se vi naspavali i odmorili od noćne smjene, o da Marijane jesam naspavala se i odmorila, to me još nitko nije upitao ovdje u bolnici. Hajde idite na umivanje pa na doručak poslije budemo razgovarali ja i ti dodala je mrseći mu ionako razmršenu kosu koja je izgledala kao rodino gnijezdo. Marijan je uvijek gledao da je lijepo počešljan, izjutra je morao prilikom umivanja da mokrim prstima prođe par puta kroz nju i na brzinu posuši ručnikom da bi se počešljao i izgledao kao čovjek. Bio je nervozan šta li će mu reći sestra Ana da li je saznala nešto o Leili ili nije, zašto mu se Leila ne javi bar dopisnicom, zna adresu bolnice. Doručak je bio nekako u iščekivanju samo da vrijeme proleti i da ode kod sestre da sazna šta je, Halo Marijane šta si se tako zamislio, jel misliš o mojoj seki hajde reci mi, pitao ga je Marko kroz smijeh. Ja zamišljam kako spavam jer se nisam naspavao slagao je Marijan, no doista se nije naspavao. Konačno je doručak bio gotov izvinuo se Marku i pošao u sobu kod sestre Ane da sazna jel sestra uspjela nešto saznati. Pokucao je na vrata i polako ih otvorio kao da se plašio novosti koje ga čekaju hajde uđi Marijane , uđi i sjedi, bila sam kod prijateljice i ne nosim ti lijepih vijesti da znaš, ali nije kraj svijeta. Stric je odveo Leilu negdje u Crnu Goru u Planine tamo gdje živi njegov brat, moja prijateljica je davno jednom dok je bila dobra sa njima išla tamo, veli Bogu iza nogu nigdje sela nigdje trgovine a ni pošte, sumnjam da ćeš nekad više vidit svoju dragu Leilu, žao mi te je ali tako je. Bio je kao pokisla kokoš, kao da su mu sve lađe potopljene izgubio je boju lica, sestra Ana je sjela na kauč do njega zagrlila ga, eh moj Marijane imaš meko ali predivno srce nije vam suđeno bilo to moraš da shvatiš i prihvatiš kao nužno zlo. Oprostite sestro Ana molim vas za razumijevanje sad bih volio da malo budem sa, idem malo leći, inače sam slabo spavao sinoć , hvala vam za vaš trud neću vam to zaboravit tako ste divni prema meni , zagrlio ju je i poljubio. Legao je u krevet , prijatelj Marko je već spavao kao top a on je počeo da razmišlja o sestrinim ali i o Markovim riječima, mislili su obadvoje da je neću nikad više vidit eh. Savladao ga je san, zaspao je i sanjao jednu osobu ali nikako nije uspijevao da joj vidi lice, izazivala ga je pa se izmicala tako da nije uspijevao nikako da joj vidi lice. Prorok . |
