_Prorok_
22.11.2009., nedjelja
39 Nastavak
|
Marijanu je bilo neugodno, gutao je neku nevidljivu knedlu koja je stajala u grlu kao da ga je želila ugušiti. Najrađe bi se okrenuo i pobjegao negdje daleko, daleko da ga nitko ne vidi. Leila skoro je vrisnuo Marijan gdje li si sad, tako te trebam. Bio je kao na vrućoj žeravi nije želio razočarat prijatelja a tako bi rado bio sam negdje daleko od svih . Markov ćaća je spasio stvar, idemo ti ovo ostavit u ormarić pa budemo poslije izašli vani. Pošli su u sobu da ostave stvari koje su donijeli Marku, a Marijan je iskoristio te zamolio za razumijevanje jer mora obavit nešto pošao ka wc. Zadržao se dugo u wc,u misleći oni su otišli sad ću da izađem malo vani , da im ne smetam a malo samoće će mi dobro doći . Kad je izašao vani tamo je stajala Mirjana već nervozna, uh ja sam mislila da si upao u školjku koliko dugo te nema vani. Izvini promucao je Marijan ja sam mislio da ste u sobi pa mi se nije žurilo vani, samo se nasmijala. Idemo u sobu, nevoljko je pošao za njom ka sobi i smišljao kako da ostane u njoj , da ne ide vani sa njima. Marko je već sve složio u ormarić pa je predlagao da pođu do vani, ćaća bi popio kavu a mi možemo da popijemo kokakolu. Uskoro će ručak podsjetio je Marijan ma imamo još vremena do ručka, neće nam smetat piće eh ponovo je propao pokušaj da ostanem u sobi a ne ide mi se pomislio je Marijan u sebi. Došli su do kioska ćaća je naručio kavu za sebe, Marko i Marijana kokakolu a Marijan je tažio koktu, prijao mu je njen ukus više no ukus kokakole. Eh jedva čekam da dođem kući na Vlašić tamo je život čista priroda svjež vazduh, Marijane samo da vidiš kako je lijepo jutro na Vlašiću, Marijan se samo nasmijao pa i ja sam na planini rođen i kod mene je svjež vazduh samo nema tolikih stada ovaca kao kod vas. E da jesi al kad dođeš na Vlašić pa provedeš jedan dan sa nama pored ovaca, Da jeste lijepo je samo nam je lisica poštar a vuk šumar, kroz smijeh je rekla Marijana samo bi nam još medvjed trebao bit predsjednik mjesne zajednice. Halooo Marijane, ponovo se pojavila Esma, traži te tetka i rekla je da dođeš odmah, samo ste mi još vas dvije trebale pomislio je Marijan. Izvinio se društvu i pošao u ka sobi Esma ga je uhvatila ispod ruke a Marijan ju je odgurnuo od sebe kao da ga je njen dodir opekao, poput vatre. Ma samo da mi je znat zašto tebe drže ovdje zbog ozljede ili da ganjaš cure po bolnici. Ja sam došla u posjetu a tebe nama nigdje, hajde zar nećeš poljubit tetku, nisi je poželio. Jesam ko i lanjskog snijega pomislio je Marijan ali se suzdržao, o da poželio kako ne pželiti najdražu tetku među strinama , govorio je Marijan ne mogavši zaustavit svoj smijeh. Šta je čujem da nema više one tvoje kako no njoj bi ime, uh neće valjda opet pomisli Marijan, ne nema Leile otišla je doma otpuštena je iz bolnice, da odpuštena stric je došao po nju, istegla je jezik Esma. Kozo nad kozama izletilo je Marijanu iz usta, gubi se da te ne vidim šta si se zalijepila za mene kao taksena marka ni štapom te ne bih dirnuo dobro zapamti odvratna si mi. O da sad si bacio oko na Markovu sestru kad nema Leile brzo si je zaboravio a mene ne vidiš kao da ne postojim. A Bože budale od ženska čeljadeta izusti Marijan, pa jel u tebe glava stvarno šuplja da u njoj ne može ništa da ostane. Idemo tetka sjest samo da je ne gledam, kad su se udaljili tetka upita, kako je njoj ime? Esma odgovori Marijan eh još jedna balinkuša izvali tetka, ma tetka kako to ti govoriš šta je sa tobom nemoj me sramotit jes krštena. Jesam ja dijete krštena a ti kao da nisi navalio si na tu svoju Leilu kao da je jedina ženska na tom svijetu i još si smrkavac ajme šta će tek bit kad odrasteš, kakav ćeš tek onda ženskar da budeš. Daj ti meni tetka reci nešto kako to ti udata za Srbina , ti velika Hrvatica a on Srbin i to viši oficir jel te osvojio on ili njegov čin govorio je Marijan kroz smijeh, a ja ne bi smio imat Leilu jer nije Hrvatica. Ma vidi ti njega kako mudruje eeeeeee zna se tko ti je ćaća ne bi se mogao sakrit sve da bi želio kurvaru mali. Ajde donijela tetka malo kolača dok si još tu da ne kažeš kako te tetka nije posjećivala, hvala tetka jesil donijela one svoje ormašice ? Eh te njene ormašice Marijan se nasmijao, kad bi došla tetka iz Njemačke na Javornik kod babe onda bi njih troje došlo takođe tad bi se skupili svi u staroj kući bilo je veselo i lijepo. Marijan je bio još mali, izjutra bi pošao donijet kanticu vode pa bi iz ostave uzeo neku ormašicu, to jutro ih je dao u žep kratki hlača a one onako meke natopljene slatkim sve se zdrobila , svi su se smijali a Marijan morao da obuče druge hlače od rođaka dok su njegove oprali. Prorok . |
