_Prorok_
19.11.2009., četvrtak
36 Nastavak
|
Stric je ušao u autobus a da se nije pobrinuo za prtljagu, šofer je prišao Leili i pitao da li i ona putuje , da rekla je treba kufer dat unutra a karte su kod strica koji je upravo ušao u autobus. Evo odmah govorio je ulazeći u autobus po ključ uslužni šofer je uzeo kofer otvorio vrata i ubacio kofer dajući joj potvrdu, ja ću naplatit od strica. Ušla je i sjela pored strica, mada bi rađe sjela daleko od njega da ga ne gleda, ali plašila ga se je. Naslonila se i zatvorila oči a stric je upalio svjetlo iznad njih da bi mogao čitati oslobođenje, Leila bi ga najrađe ugasila ali naravno da nije imala hrabrosti da bi mu to rekla, bio je ljut kao hrt. Konačno se pojavio i konduktre što je značilo da će autobus uskoro da krene na put, Leila je u sebi želila da bi sa bar pokvario, samo da ju ne odvede daleko od Marijana. Konačno su krenuli a Leila se trudila da još jednom vidi kroz prozor Sarajevo koje se budilo, tko zna kad će ponovo i da li će ga više ikada vidjeti. Izlazili su iz Sarajeva gledala ga je i uzdisala a stric je bio zavaljen na sjedalu i spavao kao top, Leila je nagnula sic i lijepo se namjestila zatvorivši oči prepustila se svojoj mašti. Marijan je ustao i pošao vani na hodnik, umio se i stao pored prozora gledajući grad koji se budi iz noćnog sna, eh Leile, Leila gdje si sad da li si noćas spavala? Gledao je nebo i razmišljao kao veliki odrastao čovjek, pitajući sam sebe, šta imam od života? Bože zašto se sve to događa, zašto mi oduzimaš ono najdraže, majka, sestra Julija a sada i Leila, dokle ću ovako morat da živim i samo trpim. Oči su mu zasuzile, na brzinu ih je obrisao kao da se plašio da bi ga netko mogao da vidi sa suzom u oku. Pacijenti su počeli da ustaju i umivaju se a on je još uvijek stajao kod prozora, dobro jutro Marijana pozdravila ga je sestra Ana jesil spavao noćas bar malo, o jesam malo sam zaspao nosćas u stvari pred jutro ali nisam dugo spavao probudio me san. Nadam se da nije ružan san bio u pitanju upitala je sestra Ana, ne nije slagao je Marijan na brzinu mada nije znao razlog za to, hvala vam sestro Ana za vašu toplinu i dobrotu koju mi poklanjate rekao je i poljubio je u lice a sestra ga je zagrlila i privila na grudi tješeći ga da će to sve da dobro završi. Hajde idi ja moram još nešto obaviti pa ću poć doma malo odspavati vidimo se sutra, Marijan je pošao u sobu razmišljajući kako bi doista bilo lijepo kad bi ćaća donio drugačiju odluku o svojoj ženidbi. Uputio se u sobu i sjeo čekajući doručak iako nije bio tako gladan , susjed Marko ga je pozdravio pitajući da li si ti noćas uopće spavao Marijane? Da malo sam zaspao ali sam sanjao nešto i probudio se, nisam htio da ometam nikoga pa sam izašao vani da se umijem i sačekam da se vi probudite, eh prijatelju ja sam spavao kao top i još bih mogao da spavam ali gladan sam kao vuk i jedva čekam da pozovu na doručak. Marijan se nasmijao Marku koji je doista bio dobrog apetita i uvijek očistio tanjir tako dobro da je izgledao čist. Doručak začulo se sa hodnika, idemo prijatelju rekao je Marijan zagrlivši Marka, pošli su na doručak. Kad su ulazili u trpezariju, tamo je stajala jedina osoba koju Marijen nije mogao da pogleda očima, razmažena i umišljena Esma , Bože pomisli Marijan pa ona je doista otkačena do daske još ima obraza da mi se smije u obraz, najrađe bih je uhvatio za gušu i davio sve dok još diše. Dobro jutro Marijana začuo je njen glas ali nije se osvrtao ni odgovorio, no Marko se okrenuo i unio joj se u lice govoreći, ćuti kozo rogata jer ću da ti uknjižim jednu roditeljsku da ti izmijenim tu tvoju glupu facu. Nije se osvrtala na njegove riječi samo se nasmijala, idemo Marko nemoj da nam ta koza pokvari doručak. Uh to ju je tako pogodilo pa se bijesno frknula kao mačka i uputila se ka svom stolu. Prorok . |
