_Prorok_
15.11.2009., nedjelja
32 Nastavak
|
Večera je protekla kao san za njih dvoje na izlazu iz trpezarije su zastali poželili jedno drugom slatke snove i stisnuli ruke. Tako je lijepo osjećati prema nekome nešto bilo je to osjećanje koje ga je ispunjavalo nekom prijatnom toplinom i zadovoljstvom. Pošto je oprao zube legao je u krevet zatvorio oči i budan sanjao o nekim novim jutrima koja bi mogla da sviću za njih dvoje, maštao je. Lejla se je takođe prepustila mašti o nečem onako toplim, nečem što je doživila to popodne topli stisak ruke i tople , prijatne riječi a tako su joj nedostajale, nije ih čula od kad su tata i mama nastradali u saobraćajnoj nesreći. Maštajući je i zaspala, no nije dugo spavala trgla se , noć je bila a susjeda ju je drmala govoreći, probudi se samo sanjaš. Nije mogla da dođe sebi odmah, sanjala je nešto ružno nešto neprijatno i grozno. Stresla se sjećajući se svog sna, bijesno stričevo lice i stisnuta pest u šaku koja joj prijeti. Nije mogla dugo da zaspi ponovo, jer joj slika strica nije odlazila ispred očiju čim bi ih sklopila ta slika se ponavljala, bilo je užasno i strašno. Susjeda je sjela na krevet do nje govoreći joj ja sam tu uz tebe to je bio samo ružan san spavaj, tada se malo umirila i zaspala, nije se više budila do jutra, a na njenim očima se primjećivalo da je jako malo spavala. Probudila ju je sestra ujutro za doručak, a njoj nije bilo do doručka, samo bi spavala. Marijan je u trpezariji saznao kako je nemirno spavala, kad je završio doručak sa njenog stola je pokupio doručak za nju i uputio se ka njenoj sobi dok je njena susjeda gledala ispod oka i ironično se smješkala, nije obraćao pažnju na nju, kao da je ne vidi. Kad se pojavio u sobi Leila se nasmiješila gledajući kako nosi tanjir i šolju sa bijelom kafom, nisam gladna rekla je, no kad je on stavio tanjir i kavu na ormaricu te sjeo pored nje , na njegov nagovor je prihvatila doručak i počela da jede. Kad doručkuješ odnesi suđe u trpezariju da ne bude tu kad dođe vizita zamolio ju je i pošao u svoju sobu da bude tamo za vrijeme vizite koja je trebala uskoro da počne. Poslije vizite je ogrnuo mantil i pošao pozvat Leilu da idu malo vani no ona je spavala i nije htio da je budi, pošao je vani iz sobe Leilina susjeda za njim, Marijane jel mogu ja sa tobom vani, ne ide mi se vani idem da čitam moram danas da pročitam knjigu jer već dugo ju čitam. Pa da nisam ja zanimljiva kao Leila zar ne, ali bit će ti žao zapamti. Nije obraćao pažnju na riječi te razmažene i umišljene djevojčice, nije imao ništa protiv nje no nije mu se dopadalo njeno oholo ponašanje, ona druga Leilina susjeda koja ju je budila kad je Leila sanjala gadan san je bila sušta suprotnost toj maloj kmezavoj spodobi koja je mislila da se i svijet vrti oko nje. Marijan je pošao u sobu uzeo knjigu i uputio se vani na klipu da čita, baš je sjeo i počeo da čita kad se ona dosada pojavila i sjela do njega pokušavajući pričati sa njim, nije ništa progovorio samo je ustao i uputio sa na drugu stranu zgrade te sjeo na drugu klupu i počeo da čita. Sunce je bilo jako, skinuo je bolesnički mantil i utopio se u knjigu. Nije bio svjestan kako vrijeme brzo prolazi, pročitao je knjigu do kraja i odao se mašti. Trgnuo se kad je osjetio ruku na svom ramenu, kraj njega je stajao susjed iz sobe Marko, halo Marijane jedva sam te našao pa gdje si nije te bilo ni za ručak, ja sam mislio da si se izgubio. Hvala ti Marko nisam imao osjećaj za vrijeme čitao sam knjigu a nisam ni gladan , no ako budem imam u ormarici nešto voća i keksa tako da nije problem. Misliš da nije problem no ja nije problem za ručak ali da li znaš da je stric došao malo prije ručka i odveo Leilu kući, bio je jako ljut i svađao se sa liječnicom i sestrom Anom , bio je kao pravi divljak. Šta to govoriš, odveo je Leilu kući da li je to doista istina upitao je Marijan ne vjerujući svojim ušima onome što je upravo čuo, odveo je njegovu Leilu bubnjalo mu je u ušima dok je koračao pored Marka. Kad su se popeli stepenicama na kat na vrhu stepenica je stajala Leilina susjeda to malo dosadno i razmaženo derište i kad je Marijan prolazio isplazila je jezik govoreći, rekla sam ti da ću ti se osvetit. Nije obraćao odmah pažnju na njene riječi, uputio se u sobu gdje je ležala Leila, kad je ušao unutra i vidio da je krevet namješten, na ormariću nije bilo cvijeće, niti knjiga nije bilo. Sav svijet kao da se srušio na njega, samo se okrenuo i pošao u svoju sobu, pružio se na krevet onako u mantilu i na grudima stiskao knjigu koja mu je ostala od Leile. Leila, gdje si, kako te pronaći, nismo ni adrese izmijenali šta se desilo da je stric došao po nju, kako zbog čega? Prorok . |
