_Prorok_
13.11.2009., petak
30 Nastavak
|
Ručak je protekao brzo jer su se dogovorili poslije ručka da se nađu vani, Marijan je pošao u sobu onako na brzinu. Kad je otvorio vrata sobe zastao je kao ukopan na krevetu je sjedio ćaća a pored njega stajala tetka, uh osjetio je da nešto neće biti kako treba. Pored prozora je stajala Ivana i kad ga je ugledala potrčala je prema njemu grleći ga, odmakla se malo pogledala flaster , Bogu hvala prošaptala pazi se tetka je ćaći napričala svega toga šapnula je. Pokunjen je pošao da pozdravi ćaću očekujući pridiku od njega, tako su zvali ćaćine izljeve savjeta. Ćaća je bio dobre volje što ga je začudilo, zagrlio ga je govoreći e ikebana, ikebana dobro si mi prošao. A sad hajde da vidim tu svoju snajku, valjda ćeš je ćaći predstavit , Božo šta je s tobom jel te rakija uhvatila povikala je tetka. Pssssst rekao je ćaća stavivši prst na usta i gledajući tetku, pa to su djeca pusti mene da ja uredim tu stvar jer ja sam roditelj. Marijan je zinuo u nevjerici, nije očekivao takvo ćaćino ponašanje.Tetka je stajala otvorenih usta nije mogla da vjeruje svojim ušima a izgledala je kao da je dobila hladan tuš, ja i moj ikebena ćemo skupa da idemo ašikovat , ja udovac a on momčić. Ikebana on je to tumačio kao otrgan cvijet, tako je nazivao Marijana jer je bio nježan i u svemu što je radio vidilo se da mu majka najviše nedostaje od svih. Idemo malo vani na svjež zdrak vani je lijepo vrijema, pošli su vani a na stepenicama je čekala Leila kad je Marijan naišao sa ćaćom uhvatio je ćaću za ruku i rekao ćaća ovo je Leila, Leila ovo je moj ćaća. Ćaća je pružio ruku i predstavio se a Leila se jedva snašla pruživši ruku rekla ja sam Leila ali ne tiho kako je Marijan očekivao, već jasno i glasno gledajući ćaću direktno u oči. Tetka je puhala kao stari ćiro ispod Vareške visoke peći, kao da će svaki čas da eksplodira, zinula je da nešto kaže ali ćaća ju je tako pogledao da je samo zatvorila usta i pošla niz stepenice. Curo ideš li i ti s nama malo vani upitao je ćaća a na licu mu je bio osmjeh, i Leila se nasmiješila da idem i ja malo vani poslije ručka volim da prošetam. Vani je vrijeme bilo toplo, sjeli su na klupu i čavrljali ćaća je lijepo pričao sa Leilom, pričala mu je svoju životnu priču o tome kako su joj roditelji poginuli u saobraćajnoj nesreći i kako živi sa stricem koji se brine za nju od te nesretne saobraćajke. Marijan je sjedio ne vjerujući a tetka samo što nije počela da se dimi od neke jeze, kao da je sve pogorjelo. Marijan i Ivana su pošli da malo prošetaju, pitao je Ivanu kako je Marija, šta radi, šta ima novoga u školi šta ima u selu. Iz škole su te pozdravili i poželili da što prije ozdraviš, a Marija te puno pozdravlja i želi da nam se što prije vratiš, nedostaješ nam a i ćaća te stalno spominje. Tetka mu je punila uši o toj Leili, baš je lijepa, jel istina da je to tvoja cura? Prorok . |
