_Prorok_
11.11.2009., srijeda
28 nastavak
Prvi Marijanov cjelov i to sa flasterom na nosu smetao mu je i nos, ali bio je to sladak cjelov. Za trenutak je pomislio da lebdi, da nije čisto sav svoj , a pred očima je vidio svjetleće zvjezdice. Stavio joj je ruke na ramena, nježno je privio k sebi kao da želi da je zaštiti pred nečim, ili nekim. Kad su se razdvojili obadvoje su jedno vrijeme gledali u pod kao da se stide onog što se odigralo držali su se za ruke a Leila je naslonila glavu na Marijanovo rame, tako mu je godila njena blizina a njen miris se uvalačio u njegove nosnice. Nećemo gledat na moje lude tetke ni tvog ludog strica zar ne, upitao ju je Marijen, ne nećemo prošaputala je Leila a njen glas je za Marijana bio kao najljepši ptičiji poj. Halooooo golubići i mogla sam slutiti gdje vas mogu pronaći, pored njih je stajala sestra Ana smješkajući se. Dobro je ne plašite se ja sam ali morate malo da se čuvate ne ovako, niste čuli ni kad sam otvarala vrata, golubići moji. Pokunjili su se, a Marijan je pokušao nešto reći kao da traži neke riječi izvinjenja, ali nije uspio da progovori. Hajde idemo dole da vas još netko ne pronađe a ako vaši saznaju za to svi na odjelu bi mogli da imamo problema sa njima zbog toga. Pokunjeni kao grešnici pošli su ispred sestre još uvijek se držeći za ruke, na vrhu stepenica su se još jednom poljubili želeći jedno drugom slatke snove i pošli svatko u svoju sobu. Marijan te noći nije mogao dugo da zaspe, još je osjećao Leiline slatke usne na svojima, usne su mu bridile i bile suhe. Nije bio čak ni svjestan prisustva drugih pacijenata u sobi ni njihovih pogleda, samo Leila mu je bila pred očima. Njena glava na njegovom ramenu a crna kao gar kosa prosuta kao slap po njenim leđima. Kad ga je san konačno savladao, sanjao je, tetke kako ćaći pune glavu o tome da on prakanaturov sin ima curu muslimanku, balinkušu kako su rekle i u snu je stiskao zube od bijesa na njihovo oholo i glupo ponašanje, ne neću vam dozvolit da mi otmete moju Leilu mislio je u sebi. Pred jutro se probudio, deke nisubile na njemu bile su na podu a on je grlio jastuk, koji je bio vlažan od znoja, kosa mu je bila mokra kao da je upravo došao sa tuširanja. Svi su još spavali a on je polako ustau uzeo pribor za higijenu i pošao da obavi jutarnju toaletu, sa zadovoljnim osmjehom. Ćaća, Marija i Ivana , kako su one, razmišljao je dok se umivao. Poželio ih je, a posebno Mariju i njenu jutarnju bijelu kavu a tek ručak, odmah je osjetio glad nadam se da ću brzo da budem otpušten i pođem doma. Leila ali šta onada sa Leilom, kako će se i kada ponovo naći kad on ode doma, pomislio je na tren. Uputio se ka prozoru, stao pred njega i posmatrao dok se budio novi dan, maštajuši o tome da jednog dana on i Leila odu daleko od svega, daleko od buduće maćehe svojih tetki i Leilinog grubog i strogog strica, svih onih koji su ograničeni sa svojim idiotskim skrupulama i pogleda na svijet koji ih je okruživao. Idemo ustajanje začuo je već poznati glas, polako se okrenuo i uputio u sobu, namjestio krevet i čekao da se ostali umiju i pođu na doručak, doručak bio je gladan, ali još nešto je bilo uzrok da mu se žuri na doručak. Leila vidjet će je kao sjedi za stolom a pogled im se susreće, iz njega iskre kao varnice na Božićnoj jelki koju si kitili na Badnjak. Među zadnjima se uputio u trpezariju, polako hodajući zamišljen i skoro se sudario sa Leilom na vratima trpezarije pogledi su im se susreli, a oči kao da su ih upijale u sebe jedva se suzdražao da je ne zagrli, privuče na svoje grudi i prisloni svoje vrele usne na njene. Otvorio je vrata i pustio je da uđe ispred njega, žedno udišući njen miris koji se širio za njom, eh Leila izustio je malo glasnije nego što je želio a ona se okrenula toplo ga gledajući. Prorok. |