_Prorok_
08.11.2009., nedjelja
25 Nastavak
|
Ostavio je ružu u knjigu i pošao na doručak malo nervozan zbog ruže ali i želje da sazna od Leile gdje se nalazi Koševsko groblje. Došao je u trpezariju i pogledom tražio Leilu nije je ugledao, vjerovatno kasni pomislio je i prihvatio se doručka osjećajući glad. Doručak je završen a Leile nije bilo već je postao nervozan, a koga upitati gdje je zbog čega je nije bilo za doručkom. Neraspoložen se uputio nazad u sobu i prihvatio knjigu, a ružu je stavio na ormarić u čašu vode da ne uvene, ali i da može da ju posmatra onako lijepu procvalu. Baš je dovršio čitanje kad se na hodniku čuo glas vizitaaaaaaaa. Stavio je knjigu na ormarić lijepo se pokrio kao i svi u sobi čekajući vizitu. Na vratima se pojavila povorka u bijelom ozbiljno raspravljajući o nekoj temi iz medicine primakli su se njegovom krevetu a liječnica se nasmiješila gledajući ružu u čaši vode gle naš Varešak je dobio lijep poklon tko li je donio taj poklon baš me zanima rekla je gledajući Marijana uz osmjeh, neznam tko je donio ružu promucao je Marijan ja sam spavao. Vidi, vidi znači imaš neku tajnu simpatiju ovdje no brže ćeš da ozdraviš kad je tako. Sestro treba na previjanju pogledat da li možemo ove zavoje malo da smanjimo jer vidim da pacijent voli da čita, ako je rana počela da zarasta mogli bi dat samo flaster, na nju zar ne? Uh najrađe bi ju poljubio za te riječi, smetalo mu je naravno ne samo zbog toga, već i kad se umivao mogao je samo da mokrim prstom protrlja oči. Sestra Ana ga je pomilovala po glavi i rekla da dođe poslije u ambulant na previjanje te da će vjerovatno skinut te zavoje, da li si pročitao knjigu upitala je šapatom, da sestro Ana jesam hvala vam da ste mi ju donijeli jako lijepa knjiga. Vizita je završena konačno, jedva je čekao da pođe u ambulantu na previjanje, treba da pita sestru anu za Leilu, zbog čega nije bila na doručku. Pred ambulantom je već bilo par onih koji su čekali na previjanje, sjeo je na klupu i čekao a vrijeme je sporo prolazilo vuklo se ko gladna godina a on tako nervozno čekao da uđe . Sjedio je naklupi i razmišljao o Lejli da li je ona donijela tu prekrasnu ružu, pri pomisli na Leilu osjećao je neku toplinu u grudima a oči su mu dobijale neki čudan sjaj i lice crvenilo. Hajde Marijane mi čekamo rekla je sestra Ana šta si se tako zamislio, tko li to šeta tvojim mislima jutros ovako rano, polako je ušao u ambulantu a liječnica je stajala sa smiješkom ga posmatrajući i govoreći, daj da pogledamo kako izgleda ta tvoja rana, mlad si sve će to lijepo da zaraste ne plaši se. Polako su odvijali zavoje, tampon je bio na par mjesta prilijepkjen uz ranu, ali nije ga bolilo kad su mu ga skinuli, osjetio je olakšanje. I liječnica je bila zadovoljna sa ranom, lijepo izgleda mislim da ne treba više davati toliko zavoja na ranu bit će dovoljno samo veći flaster. Sestrao Ana vi ćete to da sredite idem ja jer imam još obaveza, pomilovala je Marijana po glavi i izašla vani, Marijan je bio veseo jer je želio da upita sestru Anu za Leilu. Sestro Ana u kojoj je sobi Leila htio bih da joj vratim knjigu koju mi je posudila i zamolim je za drugu jer mi je obećala kad ovu pročitam da će mi dati neku drugu za čitanje, da skratim vrijeme. Sestra Ana se nasmijala gledajući Marijana kom je lice bilo crveno kao da je uhvaćen pored tegle sa slatkom u njihovoj ostavi doma. Naravno da ću ti reći, Leila je u sobi broj 5 jutros ju je glava bolila pa nije ni na doručak išla uh pao mu je kamen sa srca, znači Leila je tu. Kad je flaster bio postavljen pošao je u sobu po knjigu uzeo je i ogrnuo bolesnički mantil te pošao niz hodnik ka Leilinoj sobi koja je bila na drugom kraju hodnika, prolazeći pored stepenica ni sam nije znao zbog čega je pošao niz stepenice noseći pod rukom knjigu koju je želio da vrati. Gledao je trafiku, nije imao nekih potreba ali tražio je nešto ni sam ne znajući što, želio je kupit poklon za Leilu, no nije znao šta bi kupio. Čokoladu sigurno jer to je uvijek lijep poklon ali želio je još nešto, šetajući sjetio se da je kroz prozor vidio cvjećarnicu u jednom kiosku pred bolnicom. E to je ono što mu treba, uputio se vani pred kioskom nije bilo nikoga, a cvjećarica je iznosila vani karamfile i ruže svih boja. Oči su mu se raširile kad je ugledao žute ruže da to je to kupit će joj žutu ružu i čokoladu. Prorok .  |
