_Prorok_
04.11.2009., srijeda
21 Nastavak
|
Marijan je proveo noć više budan no što je spavao, malo od bolova malo od toga da je trebao disat na usta, pošto mu je nos bio pun tampona, a glava kao bubanj. Izjutra za doručkom nije mogao jesti iako je osjećao glad, samo je popio topli čaj a kruh, maslac i med nije ni dotakao, pospremio je u žep za poslije ako bude mogao jesti. Bilo je još dosta djece ali su mu svojom galamom u sobi išli na jetre jer kao da su čekići tukli u njegovog glavi od te njihove galame. Spas je bio kad je u sobi bila sestra ili kad je bila vizita tako lijepa tišina da mu je prijala. Došla je sestra Ana pomilovala ga po glavi i pitala da li bi htio malo voća, donijela je jabuke marijan se zahvalio toplo je pogledavši i misleći u sebi da bi bilo lijepo kad bi maćeha bila takva kao sestra Ana, prijazna i sa toplim osmjehom na licu. Zamislio se je, šta je napravio svojim postupkom, neće u školu ćaća, Marija i ivana se brinu zbog njegove gluposti i naivnosti. Ne smije se više nikada desiti ništa tome slično rekao je sam sebi. Šta li sad rade doma pitao se Ivana je u školi, Marija i ćaća sigurno razmišljaju o njemu da li ga osuđuju i da li su ljuti na njega pitao se, kako ih pogledati u oči kad se vrati, da li će doći u posjetu dok je u bolnici ili ne? Nedostajala mu je kuća i atmosfera koja je vladala u njoj, jutarnji doručak i društvo iz škole. Nedostajala mu je i jedna djevojčica ali to nitko nije znao, čak ni ona jer nije imao hrabrosti da joj kaže kako je često u njegovim mislima. Vizita , začulo se sa hodnika svi su se smirili i legli u krevete te se lijepo pokrili , bili su za tren mirni poput nebeskih anđela. U sobu su ulazile osobe u bijelim mantilima namijanih lica, kao dobre vile koje dolaze da ispune želje.Pratio ih je pogledom dok su išli od kreveta do kreveta pričaući sa bolesnicima . Kad su došli do njegovog kreveta kroz rupe je zanesen gledao lijepu doktoricu koja je bila lijepa kao lutkica koje je gledao na izlozima. Nasmiješila se i pitala kako je naš hrabri jahač, Marijan se nasmijao i kao opčinjen gledao tu lijepu ženu. Šta je , pitala je liječnica, nije ti valjda maca pojela jezik upitala je dok su njeni bijeli zubi sijali pri tome kao biseri. Da li te boli pitala je nježno ga gledajući tim svojim lijepim očima, ne , ne boli lagao je malo Marijan iako je bolilo ma nije htio da prizna i ispadne kukavica, ne boli samo po nekad malo kljuca kao da ima mlin u glavi. Proći će to, imao si jako mnogo sreće nemoj više da se igraš sa konjima na takav način jer je jako opasno. Kad je vizita bila gotova nastao je ponovo žamor kao u košnici pčela kad ćaća pregleda pčela pa digne košnicu, Marijan se okrenuo na stranu pokušavajući da ignorira taj žamor koji je vladao u sobi. Zaspao je , trgnuo ga je iz sna poziv na ručak, a osjećao je strašnu glad želudac je krulio dok je išao sa ostalima ka trpezariji. Prorok . |
