_Prorok_
02.11.2009., ponedjeljak
19 Nastavak
|
Rotirajuća svjetla i sirena, kombi prve pomoći je divljao uskom cestom dolinom rijeke Stavnje koja je tekla muljevita puna jalovine iz Vareške visoke peći. Vrijeme se otezalo a nervozni ćaća je svaki čas pogledavao na sina koji nije dolazio k sebi, ležao je kako su ga stavili na ležaj. Tek su Podlugovi a kao da putuju cijelu vječnost, svi su se sklanjali a kombi jurio ka Koševskoj bolnici. Konačno su stigli pred bolnicu gdje ih je već čekala medicinska ekipa prihvatajući bolesnika. Ćaća je morao ostati vani i čekati u neizvjesnosti ni sam ne znajući koliko dugo će to potrajati. Prisjećao se kako je bilo kad su njega tako dovukli kad je ozgubio oko, pucajući za Božić iz mužara pred Vijačkom crkvom. Tada je služio kod Vijačkog župnika i nije mu se dalo kao da je imao neki čudan predosjećaj da će se nešto desiti i desilo se, barut je bio vlažan a on puhnuo i u tom trenu je opalilo to je sve čega se sjeća. Osvijestio se tek u autu hitne pomoći naravno da su i njega nosili na nosilima do Vareše gdje je dom zdravlja. Ali još nekih tužnih događaja se sjećao tu mu je umrla pokojna supruga Ljubica eh ta Koševska bolnica, muka moja. Božo jesil to ti prenu ga glas sestre koja ga je prepoznala, šta je bilo opet jesil došao zbog sebe upitala ga je? Nisam Ana sina su mi dovezli bio je hrabar te udario konja po sapima a konj ga je ritnuo nogom u čelo, čekam u operacionoj sali je, a ima rupu na čelu da bi u nju stao moj palac. Ma bit će bolje moj Božo sigurno si umoran i zabrinut, hajde ti samnom da ti skuham kavu i naspem rakijicu da se okrijepiš i odmoriš malo a ja ću poć poslije pogledat šta je sa sinom. Uputili su se u sobu za sestre a Ana je skuhala kavu i izvukla rakiju te je ćaća polako pio razmišljajući o svemu. Ana se uputila da vidi šta je sa Marijanom a on je pio tu čudotvornu crnu tekućinu koja mu je uz rakiju bistrila um i vraćala snagu, jer je bio iscrpljen od napora i brige. Ana se vratila dobre volje, e Bogu hvala Božo tvoj sin će bit dobro nije ništa vitalnog oštećeno, imao je više sreće nego pameti, a bilo je jako blizu možeš poć u sobi je već samo nemoj ružno sa njim tek se probudio poslije zahvata. Umornim korakom je krenuo ka sobi za sestrom Anom, razmišljajući što reći a kad je ušao i vidio da je Marijan budan samo osmjeh mu se razvukao umornim i zabrinutim licem, a kad je Marijan vidio da ćaća nije ljut i neće galamiti na njega i on se iako jedva nasmiješio i zaplakao, dok je govorio, oprosti ćaća. Poslije je ćaća umoran žurio da stigne na vlak za Vareš, pošto se oprostio od Marijana, trebalo je stići na zadnji autobus koji je iz Vareša vozio drugu smjenu za Zvijezdu planinu, odakle je trebalo pješe da ide do kuće po noći, no uvijek je bilo društva na tom putu . Bilo je jedan po ponoći kad je umoran ušao u kuću a Marija i Ivana su još bile budne čekajući ćaću i vijesti o Marijanu. Prorok. |
