_Prorok_
19.10.2009., ponedjeljak
|
Da tako daleko joj se činilo iako to u stavri nije bilo daleko samo njoj se tako činilo jer nikad još nije bila tamo. Ivana i Marijan su se već prekrstili i molili očenaš dok je Marija palila svijeće moleći a suze su joj potekle niz lice. Molila je i plakala slike mame i sestrice su joj lebdile isperd očiju, krišom je brisala suze da ne vide Ivana i Marijan. Sjeli su na drvene klupe koje su bile sa strane groba i molili tiho u sebi kao da ih je strah, kao da su slutili događaje koji su tako blizu i koji će im obilježit živote. Prekrstili su se još jednom i Marija je počela da sređuje grob čupajući travu koja je rasla uz posađene crvene ruže. Obišli su groblje moleći za sve pokojne a posebno one kojih se više nitko nema sjetiti ni obići te se zaputili doma. Slutnja koju nije mogla da objasni pritiskala joj je grudi crna slutnja koja joj nije dala mira, bila je sama nikoga nije imala da bi mu ispričala što osjeća, a to ju je bolilo. Hvaljen Isus i Marija trgle su je strinine riječi dok je prolazila pored njene kuće, uvijek hvaljen strina oprosti mi nisam te vidjela nešto sam zamišljena pa te nisam ni primijetila. Hajde djeco navratite malo kod strine ima strina ormašice za vas iako nije imala namjeru navraćat , navratili su zbog Ivane i Marijana. Strina ih je dočekala raširenih ruku grleći ih sve kao da je zagrljajem želila da ih zaštiti od nečega što je vrebalo na njih. Sjeli su pred kućom a strina je donijela ormašicu i sok koji je sama pravila od ružinih latica , sok je bio hladan i veoma ukusan. Eh sirote moje rekla je kao za sebe dok joj je suza klizila niz lice milujući ih jedno po jedno , Marija je jedva suzdržavala suze koje su želila da provale iz nje, plakala je noću ili kad je bila sama. Zahvalili su se strini i krenuli doma jer sunce je počelo da tone ka zapadu, na toj strani je bilo selo Trebija pa su u šali znali reć da im oni iz trebije kradu sunce. Krave će doć sa paše a pastiri dotjerat ovce i ima još mnogo posla oko toga, a i tata će uskoro da dođe pa mu treba podgrijat večeru. Ivana i ti Marijane idite malo učit a ja ću da sredim sve ostalo uskoro dolazi tata pa ćemo zajedno da večeramo a tata če sigurno da vam donese nešto iz Vareša . Dok je to govorila začula su se zvona a bronza na njihovoj svilenki se naj, jasnije čula i odskakala od svih zvona. Imala je pripravljeno mito i kantu za mužu , pustila je svilenku i šaravu da uđu pošto im je otvorila vratnice a one naučene krenule svaka na svoje mjesto uz drvene jasle a Marija ih vezala za njih. Kao da nisu bile na paši krave su zagnjurile glave u mito a Marija je počela mužu, najprije svilenku jer je bila muhasta da joj ne bi prosula sveg pomuženog mlijeka. Pošto je pomuzla krave stavila je kantu na bure i pokrila ga. Vani se začulo blejanje ovaca koje su pastiri dognali sa paše samo je otvorila vratnice a njihove ovce su utračale žureći na mjesto gdje ih je uvijek čekalo nasoljeno sitno isječeno povrće. Baš je uzela kantu sa mlijekom zatvorila štalu i pošla doma kad se otac pojavio na vratnicama, djelovao je umorno. Hvaljen isus i marije pozdravio je dok je ulazio unutra u jednoj ruci je kao i obično držao štap jer je bio invalid imao je desnu nogu ukočenu u koljenu i nije ju magao sagibati. Lijevo oko mu je bilo stakleno, jer je izgubio oko kad je prolikom jednog blagdana po nagovoru svećenika pucao iz starog mužara koji je bio napunjen, malo vlažnim barutom pošto mužar nije htio da opali a on je naivno puhnuo u njega i tom prilikom je opalio i ostavio ga bez oka. Stigli su pred kuću a Ivana i Marijan su istrčali pozdravljajući oca. Marija je stavila vodu za kafu dok je otac pošto je skinuo ruksak sa leđa prao ruke a Ivana mu je posipala vodu bokalom. Marija je nalila fraklić rakije i stavila kavu pred njega i pepeljaru a otac izvadio ibar žutu kutiju cigareta koje je pušio. Marija je već stavila vodu za palentu i dok je čekala da zavrije pripremala zelenu salatu a u drugoj posudi se grijao gulaš. Kad je jelo bilo na stolu prekrstili su se, molili su prije i poslije jela a nedjeljom obavezno hodili u crkvu, oni na malu jutarnju misu a otac na veliku u jedanaest. Molili su i izjutra jutarnju molitvu i u podne Anđeo Gospodnji a uveče večernju molitvu i uvijek skupa naglas tako da se moglo čuti i vani, čuo bi i putnik namjernik jer kuća je bila uz put. Pošto su večerali i izmolili zahvalnu molitvu otac je uzeo ruksak i stavio pred sebe, stol sa kog su jeli je bio nizak a klupice još niže otac je napravio i stol i klupice. Kad je otac sjedio ispružio bih onu desnu nogu koju nije mogao da savija i stavio ruksak pred sebe sa osmjehom ih je posmatrao dok ga je otvarao, izvadio je thanan alvu koju svi jako rado jeli, Marija tebi sam donio jednu kecelju za kuhinju a vama dvome sam donio nove cipele jer su one počele da izdaju. E tata veli Marija i mi imamo nešto za tebe, govorila je dajući ocu pismo koje je donio poštar i dok ga je držala u ruci nešto nelagodno je prostrujalo njenim tijelom. |
