_Prorok_
18.10.2009., nedjelja
|
Nije ni primijetila da stoji baš kao drvena Marija prenuo ju je poštarov glas iz razmišljanja. Idem ja dalje imam danas mnogo posla pozdravi tatu reče i ode. Od koga može bit pismo iz Međugorja i gdje je to Međugorje nikoga nisu imali tamo a ni tata ga nikad nije spominjao razmišljala je Marija, pogledala je na sat i prenula se kako to vrijeme leti još malo pa će Ivana i Marijan na vrata. Na brzinu je stavila vodu na štednjak i podložila vatru te počela da prprema zelenu salatu koju je već oprala vani. Garov je vani već najavljivao dolazak sestre i brata kad je salata bila gotova a a voda prokuhala na štednjaku za palentu. Pažljivo js sipala kukuruzno brašno u ključalu vodu miješajući da se ne stvore grudice jer je bila pažljiva u svemu što je radila. Hvaljen Isus i Marija zazvonio je glas sestre i brata na vratima Okrenula se prema njima anjih dvoje joj je potrčalo u zagrljaj. Zaboravila je na sve čak i na pismo i Međugorje. Idite presvucite se i operite ruke ručak će bit gotov jeste li mi gladni upitala je, o da kao vukovi odgovorili su njih dvoje složno. Miješala je palentu jer bi mogla da zagori a onda struganje i čišćenje posude to nije volila, pravila je najbolju palentu u selu govorili su Ivana i Marijan, ona im se tako slatko smijala na te riječi. Pokojna mama joj je rekla kćeri tata donese iz Vareša lijep začin, vegetu digne za blokove koje dobije za marendu stavi u svako jelo žličicu tako je ukusno. Marija je dala i mast unutra onu mast koja u sebi ima ostataka čvaraka pa je palenta bila tako ukusna da bi se mogla jesti i sama onako sa salatom. Već je sve bilo postavljeno na stolu i nasula im je palentu sa gulašem jedino su salatu jeli iz iste zdjele. Naučili su se svatko iz svog tanjura je jeo, jedni rijetkih u selu. kad je išla kod neke kolegice kod njih su sve jeli iz iste zdjele nije joj se dopadao takav način. Tata je iz Risana gdje je bio na liječenju donio tako lijepe tanjire i čuvali su ih kao oko u glavi, bilo ih je šest od pravog porculana su bili sa slikom dječaka i djevojčice. Ivana je govorila Marijanu to smo nas dvoje naslikani. Molili su zajednički prije jela i prihvatili se kao da nisu dva dana jeli, i marija je osjetila glad bilo je slatko jesti uz njih dvoje. Kad su ručali ponovo su molili zahvaljujući Bogu za darove Marija ih upita da li imate mnogo zadaće danas imam jedan plan? Ne nemamo odgovoriše u jedan glas obadvoje. Sad dok ja operem suđe poći ćemo na groblje upalit svijeću pokojnoj seki Juliji na grob i dat svježe cvijeće iz vrta. Polako su se penjali ka seoskom groblju koje je bilo na vrh brijega a lijevo su stajale četiri lipe tako debele da ih ni tri čovjeka ne bi mogli obuhvatiti među njima je bio i jedan orah koji je uvijek dobro rađao. Tu su bile igranke za seoske svetkovine, Markov dan ili Petrov dan tako je bilo veselo tih dana kad se iz susjednih sela saberu na misi a onda svatko pozove svoje prijatelje na ručak , a poslije ručka igranka koja je trajala do duboko u noć ako se ne bi obijesni i pripiti mladići potukli zbog cure, ili nečega nebitnoga. Srce joj se stezalo kako su se bližali kapiji groblja stari drveni zvomik je bio na samom ulazu na groblje polako su koračali ka staroj kapelici koja je bila takođe drvena i stajala skoro na kraju groblja. A blizu nje je bio djedov grob na čijoj poleđini spomen ploče je bilo izrezano ime pokojne sestre, Matić Julija. Pitala se kako da je na poleđini napisano . Zašto ju tata nije pokopao u poseban grob i zašto mama nije pokopana tu već tamo negdje daleko, daleko? |
