_Prorok_
17.10.2009., subota
|
Suza joj je kliznula niz lice, a bol probadao srce kao otrovna strijelica, trgla se i nastavila da čupa travu koja je rasla brže od svega. Riješila j kad dođu Ivana i Marijan ručat će skupa kao po običaju i poć na groblje da upale svijeću pokojnoj sestrici Juliji koja je umrla prije mjesec dana. Nije mogla da shvati oca koji nije dovukao mamino tijelo već je ukopana na Koševu Sarajevskom groblju a tijelo pokojne sestrice Julije u grob svoga oca. I to da je sa zadnje strane spomen ploče od betona pisalo da tu počiva Julija. Pogledala je na položaj sunca i shvatila da je vrijeme da počne spremat ručak jer kad dođu Ivana i Marijan bit će gladni kao i obično, volila ih je posmatrat kako jedu sa tekom i pričaju događaje iz škole. Ponovo je morala založit vatru u starom štednjaku i dok je to radila prisjećala se vremena kad je mama još bila živa, sad je sve na meni mislila je ali neka izdržat će jer je njeno srce bilo veliko i puno ljubavi do svojih bližnjih. Uzela je luk crveni koji joj je uvijek tjerao suze na oči a danas treba napravit gulaš , a gulaš je jako dobar i drugi dan , čak i bolji drugi dan kao da dozori. Dala je luk u veliku crnu posudu u kojoj je cvrčala svinjska mast u kojoj je bilo sitnih ostataka čvaraka i dinstala da bi luk dobio zlatno žutu boju. Zlatno pravilo je kako reče pokojna mama da luka mora biti koliko i mesa da bi gulaš bio ukusan. Cijelo vrijeme dok je to radila imala je neki čudan predosjećaj nelagode koji nije mogla da objasni. Konačno je dodala sve potrebno i zalila vodom sad treba pažljivo miješati da ne uhvati na dnu posude. Trgnulo ju je kucanje na vratima, okrenula se, na otvorenim vratima je stajao stari poštar Hvaljen Isus i Marija pozdravio je taj dobroćudni stari poštar. Imam za tatu pismo iz daleka danas a i žedan sam molim te za čašu vode one vaše hladne iza vaše kuće. Nalila mu je čašu vode i prihvatila pismo, pogledala odakle na pečatu je pisalo Međugorje. |
