Prag 2. dio
|
Za sve koji nisu pročitali prvi dio brzo neka skoknu post ispod, a za vas ostale avantura se nastavlja. 3. dan Kako sam prethodnu večer zalomio do nekih 4 ujutro u discu, jednostavno nisam bio sposoban se ustati na nekakvu jutarnju fakultativu pa sam se tako probudio u 12, tj. točnije čistačica me probudila. Kako smo mi jedni dobili čiste ručnike proširila se priča da sam se prodao za čisti ručnik  . Nikoga od moje grupe nije bilo u hotelu pa sam sam započeo avanturu zvanu Robi sam u Pragu. A jebiga, čehulji i čehinje su se pokazali izrazito simpatični i dobri poznavaoci engleskog tako da sam sretno dospio do grada, a i balkanci su na sve strane Praga te sam uz samo jednu vožnju autobusom i dvije metrom došao do mjesta sastanka(vi koji ste bili u Pragu znate da je to sitnica). Tako sam se našao sa svojom ekipom u gradu i krenuli na ručak popraćen ogromnim količinama piva. Maglica je napravila presedan. Uz klasična uletanja u tuđe veze, svaku potencijalnu vezu i svaku muško-žensku čagicu, ovaj put je uletjela u film koji se snimao u Pragu .U hotelu su svi ćorili, a ja jednostavno nisam mogao zaspati. Pa sam oderao mp3 do kraja, počeo pjevati na glas i šutati nogama uspavane kolege. Oni su me zgrabili i izbacili bosog, u piđami i s mp3-om (umalo na pepsi) iz sobe. Nisu fer. Tako bos sam lijepo uletio u prvi lift i do sobe od frendova. Njima nisam pjevao. Luka i ja smo odlučili kupiti cugu pa smo ranije odlučili otići do grada i tamo se naći s ostalom ekipom prije večere na Vltavi. To ranije je značilo pet min. prije ostalih. Trčali smo ko debili. Najprije smo uletjeli u krivi bas, al ko iz vedra neba obratila nam se simpatična Bosanka i upozorila nas na krivi bus. Bilo kuda Balkan svuda . Zatim šprint do sljedeće stanice. Pa brzo mokrenje iza stanice, da nas je muraja uhvatila oderala bi nas za 50 eura. Nekako smo došli do grada i imali smo još samo nekoliko min ispred ostalih. Jedva smo našli neki dućan koji je radio i kupili cugu. Kada smo došli do stanice tamo su bile maglica i jednica koje se uopće nisu vraćale u hotel nego su šopingirale od ranih jutarnjih sati. Cijela ekipa je kasnila 20 min na kraju. Kad sam pitao prvog tipa kojeg sam našao zašto su kasnili rekao mi je da je neki debil iz gimnazije ostavio zaključao sobu i ostavio ključ na recepciji dok su njegovi kolege bili u susjednoj sobi, pa se oni nisu mogli vratiti u sobu. Ups!!!!! Nekako smo to preživjeli.Večera je bila izvrsna. U težnji da što prije dođe do hrane alastor se zašprintao i glavom udario od gredu broda. Hehe, glad je nekad jača od pameti. Nakon večere je uslijedio još jedan šprint. Večera je završila u 23:50, a zadnji metro ide u 12. Nakon trčanja na metro, pa presjedanja metroa i još trčanja na bus nekako smo stigli do hotela. Ovu večer smo se odlučili izbiti u sobi. Na zidu pokraj hotela stajao je natpis Tamara ja te volim. Potpis Armada Rijeka. Tulji, tulji šta im radiš. Tulum u sobi bio je lom. Izbili smo se ko stoke. Padale su priče o kenjanju u hodnicima zgrada, playbojevim večerima ili parodijama na pornjave, tradicionalnim liječenjima životinja (neki ljudi kuhaju mačkama hrast u mlijeku),tinejđerkama koje se izbiju u 12 sati popodne pa gađaju s trećeg kata klince koji se igraju u dvorištu grejpom, curama koje kradu biljke po školi i curi koja je imala puža za kućnog ljubimca i koji je natragom nestao za vrijeme šetnje  Zatim mi je frend protrljao iskorišteno seksulano pomagalo po jeziku, no kako sam prije toga eksirao beherovku bilo me svuda po wc-u.Zašto trijezni ljudi vole zajebavati pijane .4. dan Posjet praškom zoološkom vrtu i muzeju torture koji mi je dokazao da ljudska glupost stvarno nema granica. A kao prilog moja najdraža sprava Iron Maiden ili čelična djeva na našem lijepom hrvatskom. Šiljci su naštimani tako da promaše sve vitalne organe kako bi dugo, dugo krvalili u agoniji.  Izlazak - disco na 4 flora, ponovo fantastičan provod. Čuvajte se talijana u rozim majicama, čopkaju sa svih strana, a jedan me uhvatio za ruku i nacerio se, uhvatio sam šprint na zadnji kat disca  , osim toga sve je bilo sasvim ok.5. dan Nažalost to je bio posljednji dan. Vraćali smo se preko Saltzburga i posjetili rudnik soli. Vožnja vlakićem, spuštanje toboganima, vožnja brodićem i prijelaz preko austrijsko-njemačke granice, a sve to u rudniku. Najprije vam uvale bijelu gangsta odjeću, a onda šibaj kroz rudnik, par specijalaca je liznulo zidove i probalo slanu vodu što se nalazi u rudniku, hm.... recimo samo da su se pili hektolitri obične vode cijeli dan. Malo štrajkam u posljednje vrijeme........ipak je kraj škole, a puno se obaveza nakupilo..... |
. Zatim smo se uputili prema jednom od najveličanstvenijih dvoraca svijeta Shönbrunnu. Kroz njega nas je vodila simpatična vodičkinja Mojca. Najsretnije biće koje sam upoznao. Najveći gaf joj je bio upozorenje našim curama da ne postanu anoreksične kao cissi. Dvoranom se prolomio smijeh
, femme je izgubila ravnotežu(pete) i prosula se preko mene
