Kriza srednjih godina?
utorak, 03.07.2012.
Vrtim se u krug
|
Čitam malo ovaj zadnji post što sam ga napisala prije više od pola godine... i u oči mi upadaju ovi moji biseri što sam ih sa strane ubacila.. pa opis bloga ... i sve mi to sad nekako čudno izgleda.. kao da ne pripada meni. I onda sam shvatila.. vrtim se u krug.. Mislim, jasno mi je da u životu sve ide u nekim ciklusima, pa tako i naše raspoloženje, naša razmišljanja... ali eto, sad sam postala svjesna da se to upravo ovog trenutka dogodilo i meni. Dok sam bila cura, željela sam naći svog princa i s njim provesti ostatak života... Kad sam ga 'našla' i vidjela da on baš i nije princ, pomirila sam se s tim da prinčevi ne postoje i da je on sasvim ok... Međutim, počela sam se malo po malo sve lošije osjećati, hvatale su me depresije (za koje tada nisam ni znala da su ustvari depresije), moj 'princ' klinca nije kužio, otuđili smo se jedan od drugoga.. svatko je vodio svoju brigu... i da ne bih pukla, počela sam se ponovo družiti i izlaziti kao srednjoškolka.. E, upravo u toj fazi nastao je i ovaj blog.. još malo i bit će punih 5 godina od tada... Tada sam postala... recimo 'sebična' na neki način... nikom nisam više ugađala do samoj sebi.. dosta mi je bilo toga da mi čitav život netko određuje što bih trebala raditi, a što ne... i gle čuda... bilo mi je bolje... depresije su nestale, a s njima i fizički simtomi zbog kojih sam se loše osjećala... Bilo je tu svega.. ludovanja, izlazaka, lumpovanja, razočaranja, ali sve me to nekako držalo živahnom, valjda sama ta spoznaja da i kad nemaš više dvadeset da isto možeš izlaziti i uživati kao i tada.... I onda, usred svega toga naišao je Miki, najveća obmana mog života.. Mislila sam da je on čovjek mog života, moja druga polovica, toliko toga smo imali zajedničko, jednostavno bili smo kao jedno... Istina, sve to je bilo tako, kad je bio ok, ali kad nešto nije bilo kako je on valjda zamislio.. puff! ... nestalo bi svega lijepoga i to više nije bio on... Sve sam to ja vrlo brzo uvidjela kad sam ga upoznala i napomenula mu da ne želim vezu s takvom osobom, ali njegova obećanja natjerala su me da popustim... i evo, nakon toliko puno vremena (iako već dugo niti ne vjerujem njegovim obećanjima) više nema popuštanja... gotovo je! Definitivno! Ja sam stavila točku na i! E, sad dolazim do tog mog kruga... više me uopće ne privlači to izlaženje, lumpanje, cuganje... ne da mi se uopće slušat nikog, a pogotovo ne neke budale kako mi se upucavaju.. želim živjeti sa pravim partnerom, družiti se s prijateljima i njihovim obiteljima, putovati s obitelji i ništa drugo.. samo.. je li muž pravi partner.. da je, onda se sve ovo što mi se dešavalo ne bi desilo, pretpostavljam... a možda sam ja ta koja je od početka kriva za sve... ne znam odgovor na to... ali recimo da je on taj i da probam (samo ne znam kako kad fizički ne mogu) uspostavit neku intimu s njim.. i recimo da uspijem u tome... bojim se da će se i moje depresije (koje sam prepoznavala po fizičkim simptomima) vratiti i da ću se užasno loše osjećati.... Interesantna stvar je da s Mikijem, koliko god loše bilo, koliko god se zbog njega loše osjećala, ama baš nikad nisam osjećala niti jedan jedini simptom depresije, dapače, osjećala sam da sve mogu dok sam s njim.... :( ... a možda moj princ negdje još uvijek čeka na mene (moš mislit).... |
- 14:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Da li je to samo kriza srednjih godina ili sam sama odabrala takav životni put? Ne znam, ali nadam se da ću otkriti... Upozorenje OBAVIJEST Svi komentari uvredljivog sadržaja bit će obrisani. Copyright © 2007. krizasrednjihgodina zabranjeno korištenje objavljenih tekstova ili dijelova tekstova bez pristanka autora
Tko je tko?
Ja - žena, blizu četrdesete, u potrazi za smislom života ili bolje rečeno - u krizi srednjih godina Ostali - nećemo o njima |
