Kriza srednjih godina?
četvrtak, 13.09.2007.
Malo objašnjenje moje situacije
|
Svaki put kad pročitam naziv svog bloga ne mogu vjerovati da sam ja u srednjim godinama. To mi zvuči tako staro. To je nešto što se događa roditeljima, a ja se još uvijek osjećam kao nečije dijete (mada sam i sama roditelj). Kad sam bila mlađa zamišljala sam da ću u srednjim godinama drugačije razmišljati i osjećati se. A ja sam ustvari ista. U nekom periodu života čovjek uđe u neku kolotečinu, brak, djeca, kuća, posao, svi dani su isti i imaš osjećaj da je došlo vrijeme kad se čovjek treba smiriti. Prisjećaš se prošlih dana ludosti i misliš - sad sam se smirila uz obitelj i to je to. Takav je život i tako treba biti. A onda te netko gurne s kolosjeka kojim sigurno i mirno putuješ i počneš osjećati da se sve trese, da više nisi siguran u ništa, a tako ti je lijepo da se više ne želiš ponovo vratiti na kolosjek. To mi se dešavalo više puta u životu. Jednostavno bilo je perioda kad mi se nije dalo ići van i frendice bi me nagovarale i nagovarale dok na kraju ne bih popustila. Preko volje bi se spremila i izašla, a kasnije kad bi trebalo ići kući morale bi me vući jer nisam htjela doma. Da sam ostala doma ne bih znala što propuštam. Živjela bih i dalje mirnim životom i mislila da tako treba biti. Ako nešto nisi probao ne možeš znati je li dobro. Ljudi žive zadovoljni i bez da probaju puno stvari. Na primjer, ima ljudi koji nemaju djece. Možda osjećaju da im nešto fali u životu, ali žive i dalje normalno i zadovoljno. Pomire se s time. Oni ne znaju kakva je to neopisiva radost. Jer je nisu osjetili. Ja se ne želim pomiriti s ničim. Ne želim propuštati ništa (odnosno, želim propustiti što manje toga). Ove zime sam imala nekih zdravstvenih problema i to mi je zbilja utjecalo na psihu i raspoloženje. Shvatila sam da godine prolaze i da će s godinama dolaziti sve više i više smetnji i problema. Koliko još imamo vremena u životu? To nitko ne zna. Zato sam odlučila da se ne želim više opterećivati s nikakvim glupostima. Samo želim živjeti. Ne želim nikoga povrijediti (zaslužio on to ili ne), i zato sve što radim trudim se da ne utječe na meni drage osobe. Sve što radim, radim zbog sebe, da bih se ja osjećala dobro. Stavila sam sebe i svoje potrebe u prvi plan. Dosta mi je bilo prilagođavanja. Dok si s roditeljima, moraš se prilagođavati njihovim pravilima. Kad se udaš, moraš se odricati puno stvari i prilagođavati potrebama muža, pa onda djeteta. Dosta mi je toga da moram živjeti po nekim pravilima. Želim živjeti i osjećati svaki trenutak u svom životu. Uvijek sam bila tip osobe koja je voljela izlaziti i uživati u životu, ali puno puta sam propustila neke stvari iz obzira prema meni bliskim osobama. Sad imam drukčija shvaćanja. Ne mislim da radim nešto loše ako imam ljubavnika. Mom Mužu ne fali ništa, jer on ni ne zna ništa. Ne bih imala protiv ni da on radi nešto slično. Samo da ja ne saznam, naravno. Za kraj poznati citat: Znam da ništa ne znam! |
- 20:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
Da li je to samo kriza srednjih godina ili sam sama odabrala takav životni put? Ne znam, ali nadam se da ću otkriti... Upozorenje OBAVIJEST Svi komentari uvredljivog sadržaja bit će obrisani. Copyright © 2007. krizasrednjihgodina zabranjeno korištenje objavljenih tekstova ili dijelova tekstova bez pristanka autora
Tko je tko?
Ja - žena, blizu četrdesete, u potrazi za smislom života ili bolje rečeno - u krizi srednjih godina Ostali - nećemo o njima |
