Linkovi
Blog.hr
Windfucker's sister
bombonina
nataša
Zona Z.
Luki
Kenguur
mae

Simo Mraović

e-mail

krizasrednjihgodina@gmail.com
Biseri

...jer je život samo ovaj jedan,
nema ništa, ništa izvan njega

***

Uzmi sve što ti život pruža,
danas si cvijet, sutra uvela ruža.





Neki moji biseri


Kako umiru osjećaji
Malo objašnjenje moje situacije
Život poslije tridesete















Kriza srednjih godina?

petak, 05.05.2017.

Novi postovi na fejsbuku!

Uskoro počinjem objavljivati nove postove na fejsbuku.
O korisničkom imenu bit ćete uskoro obaviješteni :)

- 11:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 29.07.2014.

Ovako je to bilo

Nadam se da On ne čita blogove pa se neće niti prepoznati. Dakle, ja nisam zaljubljena u njega, ne očekujem da ćemo biti zajedno do kraja života ni slične gluposti, ali da sam se zapalila - jesam ... što je meni i normalno, ako s nekim vodiš ljubav redovito.
Ja se nalazim u glupoj situaciji, formalno sam udana, ali s mužem nemam odnose već puno godina i ne viđamo se često jer ja zbog posla dosta putujem ... više si dođemo kao brat i sestra. Crni je mlađi od mene više od deset godina, nije u vezi, imao je par dužih veza i nije sklon avanturama.
Upoznali smo se još prošle godine kad smo poslovno surađivali, ali meni je on tada bio samo klinac (mislila sam da je još mlađi nego što je). Kasnije smo počeli češće surađivati tako da smo se i izvan posla viđali na nekim poslovnim društvenim događanjima u opuštenijoj atmosferi. Bio mi je zgodan, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da se ja njemu sviđam (mislila sam ono - prestara sam za njega) jer je on takav, šutljiv, suzdržan i na njegovom izrazu lica nema šanse da pročitaš šta misli. Mislim, često sam u društvu muškaraca na kojekakvim zabavicama i druženjima i točno odmah vidim tko kako diše, ali njega ne mogu pročitat nikako.
I uglavnom, imali smo neki posao za odradit u drugom gradu gdje je i on trebao ići, a nakon posla večera pa u neki klub do jutra. Par dana prije tog puta zvao me da se privatno nađemo zbog tog projekta da to kao još uskladimo (nebitno uglavnom) što je meni bilo malo čudno, ali i dalje sam mislila da je to čisto prijateljski i poslovno. Odradili smo to oko projekta strogo poslovno pa sam u sebi pomislila, ako mi je i palo na pamet da mu se sviđam, sad je dokazao da to nije točno, jer da mu se sviđam, nešto bi rekao, nekom gestom pokazao... ali ništa. Čak sam ga gledala dok je stajao pored mene i odmjeravala, ali on je bio skroz hladan. Jedini znak koji je govorio u prilog tome da mu se sviđam je taj što se namirisao neposredno prije nego smo se našli (osjetilo se baš) i vidjelo se da je birao što će obući.
Na službenom putu proteklo je sve regularno što se tiče posla i večere, a nakon večere društvo se malo po malo razbježalo i ostali smo sami. I tako smo mi rundu za rundom, meni se jezik razvezao, pričala sam o svemu i svačemu, o sebi, mužu, Mikiju.. gluposti uglavnom, a on je slušao i povremeno se ubacio kojim komentarom podrške. O sebi nije pričao osim kad bih ga nešto pitala, a i tu je bio škrt na objašnjenjima. Uglavnom, tad mi je rekao kako sam ja njemu od kad me upoznao baš dobar komad, da nije vjerovao da imam toliko godina i da sam udana, i bla bla... i tek sam tada skužila da on ustvari želi nešto sa mnom. Ali i nakon toga on se držao sa strane i ništa nije pokušavao sve dok ja nisam rekla da idemo prošetati pa da sjednemo na klupicu i počela pričati o poljupcima, kemiji bla bla i tek onda se odvažio i poljubio me. Poseksali smo se tek drugi dan. I nakon toga, ja mu pošaljem poruku dobro jutro i stavim smajlića s pusicom, a on meni odgovori dobro jutro i stavi običan smajlić. Helooou! Pa ja pusice dobivam i šaljem iz zajebancije prijateljima i prijateljicama, a on koji me ljubio (gore, dolje i svuda) ne može u poruci staviti smajlića s pusom??? Ne kužim. Od tada pa do danas šaljemo si samo obične smajliće. To mi je ustvari bio prvi znak da želi biti na distanci. Ili da možda želi da se stvari odvijaju polako. Samo u njegovim godinama polako traje puuuno duže nego u mojim. Kod mene više nema polako, što sam starija to sam direktnija, želim odgovore odmah i sada, reci što želiš, i ja ću tebi reći, bez čitanja između redova... nemam vremena za to... a onda usput, neke stvari se mogu i promijeniti, nije važno, vrijeme će pokazati...
Kad smo se vratili s puta, drugi dan našli smo se na piću, malo se držali za ruke i ljubili i razišli se bez seksa. Kao klinci. Tu noć imala sam noćne more. Počelo mi se vrtit u glavi kako sam na dobrom putu da se zaljubim i da moram stati na loptu. Ne zato jer se bojim ljubavi, nego zato što mi je došlo u glavu da on to ne želi. Pa znao je da sam udana. Ne bi se ni upuštao sa mnom u vezu da je mislio nešto ozbiljnije, dapače, pomislila sam da se baš zato i upustio u vezu sa mnom, da nema obaveza. Drugi dan sam ga nazvala i teška srca rekla mu da nema smisla da se ponašamo kao tinejdžeri i da to svedemo na seksualne susrete s povremenim druženjima i na otvorenom prostoru. On je jedva dočekao da mu to kažem jer je upravo i on to mislio samo nije znao kako da mi kaže. I eto u čemu je problem. Dan prije me držao za ruku i ljubio i pravio se da je sve ok umjesto da je rekao odmah što misli. Da ja nisam ništa rekla, on bi i dalje šutio, ali bi vjerojatno počeo izbjegavati susrete izmišljajući kojekakve izgovore. To je ono što moj mentalni sklop ne shvaća. Pa reci čovječe što misliš i želiš da se znam postaviti i odlučiti želim li i ja to ili ne. Ovako nikad ne znam.
I tada, kad je to rekao, rekla sam da se moramo dogovoriti neke stvari, kako i šta, pa smo utvrdili neka nepisana pravila. Rekla sam mu da želim iskrenost i otvorenost.. sve što mu smeta nek kaže i sve što želi nek kaže ... kad više ne bude želio nek isto kaže, a ne da me počne izbjegavati. Sa svime se on složio i naravno, rekao da se i ja toga pridržavam, ali imam dojam da opet ne govori sve otvoreno nego drži u sebi.
Nastavit ću....

- 14:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.07.2014.

Treba mi savjet

Prvi put mi se desilo da sam s nekim u nekoj tzv. vezi, a da tu osobu nikako ne mogu skužit. Crni je ful ok, tako mi je dobro s njim... i kad smo zajedno imam osjećaj da želi isto što i ja, ali kad ode od mene tako je hladan, ne javlja se osim ako se trebamo dogovoriti za novi susret.
Viđamo se otprilike tri puta tjedno, on dođe kod mene, poljubimo se strastveno, zatim popijemo nešto i popričamo, odemo u krevet, poslije seksa odmah ustane jer mu je užasno vruće ili su mu suha usta...onda sjedimo još malo i pričamo i on ode. Zvuči totalno hladno, zar ne?
Ali ja ipak mislim da on nije bezosjećajan nego nekako imam osjećaj kao da namjerno bježi od bliskosti jer se boji osjećaja. A možda se ipak varam, možda bih ja samo željela da sam u pravu. Pokušavala sam doprijeti do njega, ali uzalud. A sigurna sam da nema drugu i da me želi. Jednostavno ne razumijem tu hladnoću. Zbog čega je takav i zašto ne mogu naći način da mu se približim.
On uopće ne želi pričati o sebi...kad ga pitam zašto je prekinuo s bivšom curom njegov odgovor je da nije išlo...i stalno daje takve odgovore. A niti on mene ne pita nikad ništa, ni o vezama ni o osjećajima.
Mislim, da se razumijemo, mi smo vezi za koju nitko ne smije znati, pa prema tome niti ne očekujem bračnu ponudu, ali jebemu miša, bar malo da se otvori i približi. Stvar je u tome što ne mogu zaključiti želi li on to ili ne. Rekao mi je da je takav, suzdržan, i da inače kad treba inicirati nešto sa ženom je dosta sramežljiv, ali da je to samo na početku. Pa koliko on misli da traje taj početak? Pola godine?
I najgore mi je to što nikad ne kaže što želi ili misli. Pa ne čitam ja tuđe misli! On jednostavno, kad ja kažem nešto da bih htjela da napravimo ili odemo negdje, šuti umjesto da se izjasni ako to ne želi...ali ne!...on sve hoće na finjaka..da se ne zamjeri.
Ma ne znam više. Lupetam gluposti..djetinjarije. Svjesna sam toga da smo mi samo seksualni partneri i ne polažemo jedan drugom račune. Na početku smo dogovorili neka pravila igre kojih se pridržavamo i to mi odgovara. Samo mi fali malo više bliskosti. Bar malo. Pa dok traje - traje!

- 22:30 - Komentari (33) - Isprintaj - #

subota, 14.06.2014.

Kraj i početak

Saga o Mikiju je napokon završila. Barem za mene. Nakon zadnjeg posta, još smo se našli jedanput iako sam znala da je samo pitanje dana kad će Miki ponovo napravit neko sranje. Nisam dugo čekala, već slijedeći dan napao me verbalno bez pravog razloga i to u alkoholiziranom stanju ... drugo jutro pokušala sam razgovarati s njim, ali izgovorio mi je užasne riječi i za mene je to bio kraj. Nekoliko dana nismo se ni čuli ni vidjeli, a onda, kad je znao da nisam kod kuće, nazvao me i pokušao isprikama vratiti sve na staro. Međutim, iako mi je bilo teško tih dana i iako sam pogledavala stalno u mobitel i dok sam šetala gradom hoću li dobiti poruku od njega ili ga vidjeti, nisam popustila.
Znam da mnogima koji su čitali moje postove od početka sve ovo liči na lošu sapunicu, ali kunem se da je sve istina, od riječi do riječi. Znam i da je sve što pišem površno, ali za mene je jedino tako moguće jer se bojim da bih se inače otkrila...
Uglavnom, počela sam se više družiti s kolegama i kolegicama s posla, izlaziti u šetnju, na piće... sad je zatoplilo pa je sve živnulo... i tako na jednoj zabavi učinilo mi se da mi jedan poprilično mlađi dečko od mene šalje neke signale. Dečko, nazovimo ga Crni, mi se sviđao od prvog dana, ali naravno da nisam ni pomišljala da bih se ja njemu mogla sviđati, pogotovo što je puno mlađi od mene. I tako smo se mi dogovorili jedan dan nešto naći da mi nešto donese i tu smo se malo zapričali o svemu i svačemu i baš sam uživala u njegovom društvu. On nije ni na koji način pokazao da mu se sviđam ili da nešto želi sa mnom, ali opet kroz neke njegove izjave dalo se naslutiti. Tek na toj zabavi, kad se malo popilo, počeli smo malo slobodniji razgovor i tada je otkrio svoje želje. Slijedeći dan završili smo u krevetu. Ne moram ni pričati da sam ga željela i zamišljala u krevetu još od onog dana kad smo se našli prvi put i samo pričali. Prvi put je bilo na brzaka, ali sam osjetila da mali zna šta radi i dobro to radi. Ponovili smo to nakon par dana, ali ovaj put polako, od početka do kraja... i moram priznati da mi je to jedno od najboljih vođenja ljubavi ako ne i najbolje do sada. Naravno, nisam mu to rekla, ali on je meni natuknuo nešto u tom smislu tako da je oduševljenje obostrano. Svaki put kad pomislim na njega, prođu me trnci od glave od pete. Luda sam, znam, ali što se seksa tiče, mogla bih potpisat do kraja života samo s njim.. ne treba mi drugi.
A ne tako davno, mislila sam da ne bih mogla živjeti bez Mikija.... Ipak je Miki, malo po malo, uspio ubiti skoro sve osjećaje u meni prema njemu. Ponekad pomislim na njega, i osjetim neku tugu u sebi... što je sve tako ispalo, i što nismo uspjeli, ali onda se sjetim trenutaka kad se ponašao prema meni kao prema zadnjem smeću (a u zadnje vrijeme je to bilo često)... i pomislim, kako sam uopće mogla tog čovjeka voljeti... tek sad jasno vidim kako je manipulirao sa mnom, a ja sam se osjećala krivom za sve... Ali srećom, došao je kraj. Zbogom Mikiju.
I sama sebi sam rekla da neću ulijetati u nikakve veze, da ću neko vrijeme biti sama sa sobom, da sredim situaciju kući i sve to, ali opet upadam u sranja. I ne mogu si pomoći. Crni me totalno očarao. Tako je zgodan i lijep, a i prelijepo mi je s njim u krevetu, a najbolje od svega je što znam da je i njemu tako. On i Miki su dan i noć. Koliko je Miki bio stariji, toliko je ovaj mlađi, koliko je Miki bio otvoren i pričljiv, toliko je Crni zatvoren i šutljiv. Ali upravo me to privlači. Uvijek sam mislila kako su zreli muškarci privlačniji i više seksi od nekog zelenog balavca, ali sad sam se definitivno uvjerila - mlađe je slađe.
Toliko. Za sada :) .

- 22:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 13.05.2014.

Feniks

Đizus, kako te godine lete... a kad malo pročitam postove unazad, vidim da se skoro ništa ne mijenja... samo smo mi stariji.

Prošlo je previše vremena (ne želim ni spomenuti točno koliko) otkako sam s Mikijem. Naravno, on se nije promijenio. Nikad ni neće. Ne može. Čak i da želi. A ne želi. Ima faze u kojima je doktor Đekil i one druge Hajdovske. To je ustvari i najveći problem. Kad je ok, onda je savršen, predivan, najbolji. Nakon svih ovih godina sex nam je još uvijek isti kao na početku. To znači da s njim stvarno imam "kemiju". Da ostanemo zajedno do kraja života, mislim da bi vodili ljubav svaki dan do posljednjeg dana. Jednostavno, volim njegovu prisutnost, volim njegov dodir, zagrljaj, držanje za ruku... paše mi... Kod Muža nije bio takav slučaj. I dok je naš odnos koliko toliko funkcionirao, nisam toliko uživala u njegovom zagrljaju...a s vremenom me počeo nervirati svaki njegov dodir. Mislila sam da je to zbog toga što smo dugo zajedno, ili zato jer se ne slažemo u nekim drugim stvarima... i da nisam upoznala Mikija (s kojim se ne slažem u još više stvari) i dalje bih mislila da je tako.

Dakle, što se promijenilo nakon svega..... Iako sam praktički od početka bila svjesna da s Mikijem nema budućnosti, nadala sam se da će se ipak uspjeti donekle promijeniti i da ćemo na kraju biti zajedno. Sada više u to ne vjerujem ni malo (što mi je dokazao nebrojeno puta) i ne nadam se nikakvoj budućnosti s njim. Dapače, ne želim budućnost s njim. Čak i da sam razvedena, ne bih ga voljela predstavljati bliskim osobama kao svog "dragog". Da ne budem licemjerna, ne mogu sad reći da ga se sramim, jer što bi to govorilo o meni u krajnjoj liniji.... ali, postoje trenuci u kojima je Miki (kao što sam već rekla), ne samo divan, nego predivan... trenuci u kojima nam riječi ne trebaju... eksplozija endorfina i serotonina... to su trenuci za koje sam živjela svih ovih godina i tada bih najradije popela se na najvišu zgradu i iz sveg glasa vikala: ovo je moj dragi, moja ljubav najveća. Ali ti trenuci su bili rijetki, a svo ostalo vrijeme bila je borba. Uvijek neka svađa, uvijek neke optužbe... on se uvijek osjećao zapostavljenim, a ja sam se uvijek morala opravdavati za nešto što nisam učinila.... i tako stalno. A dodatno je pogoršavalo situaciju to što se s njim nikad nije moglo ništa dogovoriti. Sve što bi obećao u trenutku pomirenja, već sutradan bi bilo zaboravljeno. Nikad se nije pridržavao dogovora, čak bi kasnije i nijekao da je isti postignut. Ali nema smisla sad ispisivati sve njegove loše strane, ionako to ničemu ne vodi kad se zna - promijenit se neće.

I sad dolazim do toga da nađem način kako ga se riješiti. Nije to lako. Pokušavam u glavi zbrojiti pozitivno i oduzeti negativno i onda vidjeti na čemu sam. Postoje tri stvari koje su najveća prepreka u tome da ga ostavim. Na dvije mogu utjecati, a na treću ne mogu. Prva i najvažnija prepreka je "kemija". Moram se pomiriti s tim da više nećemo imati te zajedničke trenutke i da možda takvu kemiju neću više nikad imati s nijednim muškarcem. Utjeha mi može biti to što sam je ipak imala i znam što je to kad s nekim stvarno "klikneš" jer puno ljudi to nikad ne doživi. Druga stvar je navika. Godinama smo zajedno, bili smo bliski, dijelili sve probleme, ali i lijepe stvari .. i sad to odjedanput treba prekinuti. Gdje god se okrenem, što god da želim učiniti, pomislim kako mu to moram reći... teško je promijeniti navike. Pa i da kamen svako jutro godinama stavljam u džep i nosim sa sobom, bilo bi mi ga teško baciti nakon toliko vremena... Ali sve se to može... samo trebam donijeti konačnu odluku. I posljednja prepreka je ona na koju ne mogu utjecati, a to je on sam. Kako je on jako posesivan, bojim se da me neće htjeti ostaviti na miru i da će mi raditi probleme (pogotovo kad popije). Iako on u svađi vrlo lako pristaje na prekid, kad ga ljutnja prođe ne misli tako već zna reći kako nitko neće biti sa mnom osim njega. Zato se i bojim da bi mi mogao stvarati probleme na poslu i u obitelji. Nadam se da neće.

I na kraju ... kako dalje? Muž i ja smo formalno i dalje u braku iako on sve zna, a i on je imao svojih izleta. Ipak, on želi da nastavimo dalje i pokušamo živjeti kao pravi muž i žena. Ja mislim da ja to ne mogu. Više ne mogu zamisliti vođenje ljubavi s njim. Nije mi čak ni stranac, odbojan mi je u tom smislu. Volim ga kao brata, ali mislim da je nemoguće vratiti ono što je bilo... Ali korak po korak. Trenutno mi je najvažnije riješiti se Mikija. Potpuno. I zauvijek. Onda ću biti slobodna. Ustat ću kao feniks iz pepela.

- 11:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Opis bloga
Da li je to samo kriza srednjih godina ili sam sama odabrala takav životni put? Ne znam, ali nadam se da ću otkriti...

Upozorenje







OBAVIJEST
Svi komentari uvredljivog sadržaja bit će obrisani.


Copyright © 2007. krizasrednjihgodina
zabranjeno korištenje objavljenih tekstova ili dijelova tekstova bez pristanka autora










Tko je tko?
Ja - žena, blizu četrdesete, u potrazi za smislom života ili bolje rečeno - u krizi srednjih godina

Ostali - nećemo o njima