srijeda, 25.11.2015.

1/3 No.3

Nazdravljajući s mojim suprugom ,kristalnom šampanjskom čašom u kojoj je bilo recesijsko pivo iz Bosne, uz taktove valcera,na smjeni prošle i ove godine rekla sam mu - Čuj u ovoj novoj 2015, ja imam dva cilja za ispuniti, ovnovskom upornošću i nepokolebljivom voljom-
Trebalo mi je devet i pol mjeseci za oba - al oba su "pala".

Prvi je bio, ove moje goluždrave misli koje se u mojoj čudnovatoj glavi sapliću jedna od drugu, obući u papirnate halje, jer što sam starija baš me bilo strah da - se mojim imenom baš ništa neće zvati. I počelo je s Blogoknjigom, pa druga, treća, četvrta, peta....zajednička zbirka gdje su i ove moje, što pjesme što pričice, našle "dom" bok uz bok s renomiranim i dokazanim pjesnicima i pičopričalicama. Zadnja horror priča koja je na kraju je ispala tolikooo smješna nije nešto dobro primljena u Friki Frajdej, hehehehe, buuuuuuuu- "prestrašno se pitam haha a zašto.

Paralelno, certificirala sam jezike, engleski na B1, a njemački (nikad prije ga nisam učila) na A2 jer morala sam naći posao izvan Hrvatske, jer ja sam ovdje stara ( a meni TEK 54), imam previše ili premalo škole ili staža, nisam multikulturna, nego samo pristojna i kulturna, nisam ničija ( u vremenima teškim nitko ne stoji iza mene), nikad me nitko nije "hranio" ( prvu lovu sam zaradila s 13 godina, berući metlice, kestene,skupljajući žir). Poslala sam preko 500 zamolbi, CV-ova, motivacijskih pisama od Kanade, Novog Zelanda, Njemačke, Irske,Austrije, Švicarske...................obavila razgovore, skajpom, telefonom,uživo sa skautima i uz sve to vodila brigu o mojim ljudima. Znala sam spavati 2-3 sata dnevno da sve stignem i stigla sam sve jer kad čovjek nešto hoće nađe način, a kad neće, nađe sto isprika.Prošla sam testiranja, usmena, pismena....ma .....bilo mi je na pameti samo....naći posao.Osvanula sam i na fejsu (vele klinci da tek sad živim) i učlanila se u sve moguće grupe - IDEMO U.... (tri čipke dražesne)
I sredinom listopada, počele su stizati ponude.....i odlučila sam se za Austriju, otišla na testiranje ( 5 sati i usmeno i pismeno) i napokon potpišem ugovor u petak ( na 6 mjeseci) i u ponedjeljak me zovu da u utorak počinjem raditi. Jedva sam taj dan povadila sve papire i uspjela ih prevesti i u utorak 20.10, bila sam u Austriji i POČELA RADITI.

I???????Pa otprilike, kao da sam slobodnim padom opizdila u zemlju drito s Marsa - raspala sam se u 1000 komadića i desetak dana svaki taj moj komadić imao je vlastiti život,vlastitu percepciju,a ja gluha, nijema, tupa i kao da se sve to događalo nekom drugom, a ja eto to samo nemoćno promatram. I tu nedjelju, poslije jedne dugačke telefonske šutnje mog supruga jer po prvi put u naših 37 godina, ja sam bila ta koja je mimo kompromisa i dogovora, donijela odluku i promijenila sve naglavce - ja sam se slomila i plakala žešće nego 91. kad nisam znala da li će on, poslije ranjavanja uopće preživjeti, više i jače nego prije desetak godina kada sam majci promijenila prvu pelenu - kao nikad u životu- svaki taj komadić mene sasuo se u pepel.I uzela sam ogledalo i ja i ja obavile smo razgovor - sve pluseve i minuse moje odluke rasčlanile,analizirale i s jutra (nismo niti jedna spavale) u 5 ujutro, u mrkli mrak na -2, iznijele kavu i konačnu odluku u dvorište,zapalivši cigaretu, ponovno spojene, slijepljene,dočekale svitanje s ružičastim oblacima,namirišale krpe magle koje su se lijeno vukle u daljini, i zadnji trenutak uskrsnuća je bio pogled na razigrane konje na brdovitoj livadi. Počela sam gledati,slušati,mirišati, osjećati.I od tada sve je krenulo na bolje. Ja sam opet bila ja, vlastitom odlukom stijena, djevojčica drvo,čovjek punovrijedan.

- 01:58 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 20.11.2015.

s brda, s dola No.2

Pozdrav veliki iz Burgenlanda, iz gradića s 2800 stanovnika Gussinga,nad čijim ulicama stražari Draškovićev dvorac koji je sad restoran s ogromnom salom za svatove i domjenke, 7 km od mađarske granice, sa vrlo zajebanim gradiščanskim dijalektom. RADIM evo danas točno mjesec dana i konačno se osjećam kao čovjek sa velikim Č! O svemu više kad stignem doma!







BIS BALD!

- 10:22 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 18.11.2015.

PAMTIMO!!



Plamen svijeće, da izmučene duše nađu spokoj, a živi ne zaborave!


Nismo zaboravili! Oprostili jesmo. Trudimo se biti dobri ljudi za sve one koji nisu mogli, znali ili htjeli biti ljudi. Za sve one koji su sada sjenke, sjećanja, uspomene. Za sve nas koji PAMTIMO!

- 00:53 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se