nedjelja, 31.05.2015.

prosti post





Da ne ispadne da sam ja ljenguza koja radi samo jezikom i nestašnim prstićima po drndavoj tastaturi i da ujedno cijelom blogopučanstvu obznanim kako sam kul i u trendu hahahaha a i da se pofalim još nečim osim "rižolina", evo jednog staračkog, prostog jela, većini znanoj kao valjušci,šufnudle,njoke, kroketi, a u mojoj obitelji ovo jelo od stoljeća sedmog, po ženskoj lozi prenešeno usmenom predajom( dala ime moja pok. baka Finka) zovemo - "kurčići".Vrlo jednostavno - kad pravite pire krumpir, napravite ga više pa sutradan unutra samo jaje i brašna kolko tijesto primi hahaha i onda mjes-mjes,dio tijesta čup kolka vam je ručica pa kotrlj-kotrlj. pa rez-rez, pa onda opet po rukicama kotrlj-kotrlj, zavisno kakve " kurčiće" više volite- slatke ili slane. Slatki su dugački i tanki, pa poslije kuhanja čim isplivaju hahaha na prepržene krušne mrvice s vanilim šećerom i prstohvatom ( kako baratam gastro-pojmovima hahaha) cimeta uz vrhnje.
Slani (dotični, da previše ne "prostačim") su kratki i rebrasti ( s viljuškom napravite utore) pa ih prelijete nekim finim, ljutim saftićem.
Men draži ovi rebrasti hahaha. Nažalost završnu verziju,onako ala Marta Stjuart, sam lovala jedno šest mjeseci, al dok ja namjestim sve za fotkanje, moja čeljad to skotrlja i izmjesti u želučiće,
Ukoliko vas zanimaju ovakva "prosta" jela duhovitih naziva- kao gnojna juha ( ajnpren ili prežgana), ćoravi paprikaš ( cijenjeno vegetrijansko jelo na masti hahaha), jabuke u šlafroku, poderane gaće ( u Slavojiji i najnoviji modni brend hahah), banane ko mačka (mačje oči-kolač) očnjaci (vanilin krancle), žaba u jarku ( bez žaba s kobasama) prosjačke pite ( stotinu inačica iskorištavanja starog kruha jer se kruh ne baca) itd.itd dojavite pa budem obajvila sve te "komplicirane" recepte.Možda i fotkam, ak budem bržija od mojih gladoša.
Kako francuzi imaju kokota u vinu, tako i mi imamo pijanog šarana. Slika dolje je pripremna faza današnjeg ručka - uliješ 5 l bijelog vina u kadu i pustiš šarana (savski, ulovljen prije 2 sata) da se napije...hahahaha povjerovali ste mi ovako "smrtno" ozbiljnoj hahaha



- 11:51 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

srijeda, 27.05.2015.

frtalj samo od 2/2

......al idem ja dalje u ispostavu, jednog područnog ureda, jednog ministarstva propitati se što je s mojim zahtjevom predanim i urudžbiranim od prije godinu i pol dana na koje sam platila sve moguće takse i na zahtjev i na izdavanje riješanja Usput, održavam ravnotežu, nabadajući glupim štiklama, po kaldrmi mog grada, koji je u zadnje tri godine, više varošica, na granici zaseoka jer se iselilo 2500 "građana", jer u svakoj četvrtoj kući u bilo kojoj ulici netko živi i to gerijatrija dok su ostale tri ili na prodaju ili se bezuspješno iznajmlju ili ih je banka deložirala pa ne mogu nakon pet aukcija prodati, i u mom gradu-varošici-zaseoku-pripizdini- bogu iza nogu ostale su samo "trafike" svih važnih institucija ( al zato imamo agenciju za promicanje lokalne demokracije-bemti šta je to- tu sigurno rade sposobni, a ne podobni).
I banem ja njima (dvoje ih u sobi i oboje znam, al oni mene baš i ne ????) uz - evo ja došla hrabro pitati što je s mojim zahtjevom .
Službenica, moj referent (ono sam četiri godine vodi me, al eto nismo si bliske hahahah) veli il OIB il urudžbeni broj i klasu mog predmeta - Ja joj reko napamet ( brojevi su mi uvijek bili super išli sve dok "patuljci koji POJMA nemaju nisu rekli - e sad ti više ne idu) i ona tup-tup-tup u sustav i reče - to je na drugostupanjskoj komisiji, trećeg kata, četvrte zgrade, lijevo od desne centrale, u postupku je.- Kad će se riješiti i kad ću dobiti riješenje?- Ne znam,,morate biti strpljivi, to je proces i još ne znam da li ćemo izdat riješenje, najbolje da vi ponovo naiđete....
Kad, za godinu dana u isto vrijeme, jel to optimalno?- izvalim ja ( oblak iznad kojeg teglim za sobom opasno iskri- platila si riješenje,imaju sve podatke,ti njima moraš sve u osam dana- tko tu koga, ajde napravi frku) . Ona .......................................

errooooor....krc ( onako krc ko kad slomiš suhu granu, al nisam se ja slomila ili puknula ja) jednostavno neću pisat o tome da nisam napravila ništa, neću pisati niti o tome da sam, poslije, zbog očevog poziva, završila u paralelnoj stvarnosti kad se banka pretvorila u špijunsku organizaciju htijući saznati SVE o meni koja nisam njen klijent, nego samo očev opunomoćenik, pa sam im rekla- da koji će terorist priznat da je terorist i... odjebala ih u pol kršenja moje privatnosti, noseći se poslije s unakrsnim ispitivanjem MOG oca (đizus sat i pol) zašto ja to sve za njegovu lovu nisam obavila na šalteru, a ne dva-tri dana podižući mu NJEGOVU lovu na bankomatu (otad ne priča sa mnom jer ja sam neprijatelj, a ne bančurine). Neću pisati niti o tome kako sam, pokucavši, otvoriviši vrata, sjedajući u fotelju ( ma sve u hrastovini i svili i kadifi) postavivši pitanje mom odvjetniku ( 100 eura bez fiskalnog računa) o tome što je s moja dva predmeta, gdje sam ja tužiteljica, podnešenim prije DVIJE godine ( tako nebitno što mi je odgovorio jer hvastao se kako smo dobili prijašnji spor vođen 13 godina gdje sam ja njemu sve platila, a ja sam izvojevala Pirovu pobjedu- bemti glupu mene- legalistu)
Neću niti o tome kako su mi veseli dječaci ( ma sve isti dan) iz HEPI-HEPA zbog greške precvikali struju,pa se ja sukobila s ( ma ni milimetar nisam uzmakla) s nabildanim, steroidnim, portirom koji može rep volu isčupat, koji me pokušao ne pustiti k odgovornom, da s njim riješim njihovu grešku.Neću pisati o tome kako je odgovorni riješio pogrešku- jer tko igra ratne igrice pod radnim vremenom...ha i pogriješi, al se ne ispriča
.Neću niti o tome kako me kći nazvala sva jadna zbog životnih klipova, gdje joj uporno "veliki" govore ili ne odgovore - da jebeš njenu školu- uzdigla sam je i rekla mi je - tako mi je drago da si moja mama-
Neću niti o tome da me je i sin nazvao s problemom nečasnih ljudi u njegovom životu pa poslije mog "nabrijavanja" i savjeta koji ili hoće ili neće prihavatiti, nasmijao se i rekao - e jesi ti jedna žilava žena-
Ma neću niočem takvom , zbog svih dragih blogera koji ove moje riječi jednostavne, zemljane, brus papiru slične. pročitaju, ali ću završaiti ovako- tog čudnog, apsurnog dana ( hahahah ma meni su svi taki - al su moji)-

-......sklupčana ležeći, glavom u krillu mog ljubljenog, prepričavajući mu moj" normalni" dan, on pod cijenu ušćaka leđa poljubi me i reče- e da mi njije tebe crko bih- a ja nastavi gledati kazalište sijena, koje su plamičci svijeća izvodili na zidovima naše dnevne sobe i u jednom trenutku Skarlet mi namignu onom rečenicom - sutra je novi dan-

Sutra dan u pasju zoru - veseli dječaci iz HEPI-HEPA uključiše struju bez naknade. Zovnu me fina djelatnica, fine institucije i veli- sustav je pogriješio ( bemti ko da sam u Terminatoru, pa Skaj-net, umjetna inteligencija objavila rat ljudima - e otpor nije uzaludan)dođite i donesite vaše podatke, nemojte zvati direkciju- Ja- hvala budem!
Zove i odvjetnik - veli, krajem mjeseca, imamo predročište????????????? Mislim si, ne znam što je to, al bolje od neročišta- Hvala na obavijesti! - velim.
Zvr-zvr - mobitel - javim se (javljam se ja SVIMA) kad gospođa s kojom se sporim moli za čvenk da se dogovorimo - Ja OK stižem-
Stiže i poruka s nepoznatim stranjskim brojem - rodice evo ti broj junion expresa, pa odi na poštu, konačno ti mogu početi vraćati lovu koju si mi posudila......

Život je lijep,život je čudo i dok je duha i mrva kruha ( volim ja i slaninu i kulen)sve bude ....par ekselans...Živote - in your face!

- 23:55 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 20.05.2015.

1/2 posta

I ugizdim se ja i udiketim, nabacivši na se Hadada imiđastog odjelastog, ukovrčam se,uštiklim crveno, našminkam se uz teške muke jer tuš i vjeđe koje nategneš do komšije, pa pustiš, stalno ispada cik-cak, al od peti put (a i nisam vježbala jedno tri godine) uspijem, stavim i preostalo zlato- više najdraže uspomene( jer ostatak je davno prodan za sahrane,karmnine, školovanja, boleščine,poreze i naknade) uzmem no-neim kožnu tašnu i krenem na željezničku postaju - vlakom prema zapadu na "foto-sešn", iščekivan osam mjeseci, dubinski, sa kontrastima i žicama.

Usput svratim do fine agencije, predati šest papira i stic sa podacima koje sam ja napravila za točan zbir netočnih podataka, ali prije
predaje za 6 sekundi aplauda mojih podataka u njihov sustav, platim naknadu za statistčke i javne objave i dođem do fine šalteruše fine agencije s papirima, sticom i uplatnicama - Izvolite- velim. Fina šalteruša me pogleda u čudu i odbrusi - ne mogu to primit, jučer je bio zadnji dan za predaju - Ja - nije, danas je zadnji dan, objavljeno je na vašim službenim stranicama.Ona već vidno narogušena-valjda ja znam, j u č e r je bio z a d n j i dan- Ja - OK ako je tome tako, vratite mi novce koje sam netom uplatila! Ona (pjena joj već na ustima) - pa ne mogu, već ste uplatili. Ja - uplatila sam za uslugu koju Vi odbijate napraviti, dakle, nema usluge, nema love - Ona već na usijanju- ne samo da Vam neću vratit novce, nego ćete još i kaznu platit, a ako ne možete ovršit ćemo vas! Ja (ma soda voda)- znate, žurim na vlak, sutra to budem riješila s vašom direkcijom, Ugodan vam dan želim.-
Okrenem se i pohitam sa oblakom zle slutne iznad glave,danas se bude sve krivo posložilo (ma ono vještičje u meni) a ona nešto viče za mnom, ne bendam je, žurim na vlak.

I dođem, na blagajnu - prazna, unutri nikog.Čekam, al otiće mi vlak- pa kuckam, kucam, lupam.I prije nego sam je vidla, čula sam je - strpljenja molim- i pojavi se ONA, plaćena blagajnica HŽ-a, s burekom u ruci.Žvak-žvak-mljac-mlac veli -gdje gori?
-Molim Vas povratnu kartu do....žvak-žvak.mljac-mljac -danas vlakovi ne voze- Ja - dalste osigurali buseve?- Jesmo al, poslijepodne-
Ali meni je to kasno, imam zakazan termin.......žvak-mljac-pljus (zatvori staklo)....nije moj problem i ode.......Ma ni snašla se nisam.

Oblak iznad moje glave sve veći i tamniji.

Ja, falim te bože, prodala flaške, pa nadopunila bon - zovem odjaviti termin... nakon 15 minuta upornosti-Halo, dobar dan ja sam ta i ta i objasnim što se događa i da mi je mišn impasbl doć na snimanje i dal mogu dobiti termin.....
- oooo usporite malo, strpljenja molim, nije moj problem što HŽ ne vozi, morate ponovo sve ispočetka (meni se učinilo da sam u daljini čula otvaranje šampanjaca, što neću doći?) i da termin možete dobiti u veljači 2016, i što niste ranije javili blalalalalalla- napiči me ko da ja svako jutro pijem kavu s nadležnim ministrom, pa znam što se događa il ko da se ja zovem Milan vidoviti i du... prekinu..

Ostade ja, s olujnim oblakom iznad glave s onom narodnom- tko na malo gleda malo vrijedi, jer zbog 15 kuna uštede nisam rezervirala bus (on već otišao prije pola sata) i pomislim, ajd sva sam "glamurozna" pa idem sad iz ovih stopa, obići sve javne kuće ( ako su trgovačka društva- trgovačke kuće, onda su ove od "javnog" interesa - javne op.p) vidjeti što je s mojim zahtjevima, pritužbama, očitovanjima, upitima,zamolbama i svim ostalim šuć-muć pa proli bla-bla-bla, čist da si popravima raspoloženje.

Oblak za mnom.

Svratim u policijsku postaju vidjeti što je s mojom osobnom, jer kartončiću koji nosam isteko rok. Uđem unutra, prijavi dežurnom tko sam,zašto sam i šta oću - uputi me tamo gdje i sama znam otić (delaju, šta ne).Uđem u hodnik, par ljudi čeka, al vidjevši me onako u "odijelu" pomislivši da sam neka inspektorica, razmaknuvši se ko Crveno more, uđem u službene prostorije ( ne kucam, jer sve sam ja to platila i sve ih doživljavam kao servis) i lijepo pozdravim uz upit što je s mojom osobnom.
Ona- javna službenica (znam je iz osnovne škole-mali grad svi se znamo, bila ....a taman za policiju) uzgalami se - Pa di si ti evo već dva mjeseca tvoja osobna čeka !!!!!! Uz oblak zli, pojaviše se i upitnici - pa rekla si mi da ćete mi poslat SMS kad stigne.-
Ma nemamo novaca, više za to, a i objavljena je ta informacija na službenim stranicama ( e pa da ja svako jutro još krmeljiva,ma ni ne umijem se još, prvo odem na stranice svih Ministarstava vidjet šta su "veleumnici" smislili da bi "uštedjeli" na nama-moš misliti).Naivno ja upita što tu obavijest nisu stavili na ulazna vrata - Ona u čudu - pa nismo dobili okružnicu!
Dobi ja osobnu, uz jezikovu juhu, a ja njoj - ugodan ti dan želim.

4:1 za sustav, u samo sat i pol.............al idem dalje u ispostavu jednog područnog ureda, jednog ministarstva ....fuuu umori se od pisanja.................

nastavlja se..............

- 23:13 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.05.2015.

automat za optimizam

Što mi je-

pitaš?

(pomislim:

danas ništa

jučer sve
sutra
svejedno mi je)


Odgovorim
pitanjem:

Što
tebi sam
ja?


(sadašnjim likom,
prošlim djelima
budućim neizgovorenim
priznanjima)

Pitanjem odgovor
ucelofaniš:

Zar ne znaš
da meni si sve?!

SVE?

(sedreno
možda jer
mrvim se)

koje godinama.

(dal zbog
šupljikavosti
il trakaste
građe?)

stavljaš
na čekanje

dok zrnce
slano
od mene
u
oku ti
ne
ostane.

I tad
samoodrživo,
na autopilotu
moje

-dobro sam!-

poždra
mi sve
emocije.

Automat za optimizam
trenutno
van funkcije!

RESET nužan,
potrebit,
jedino logičan!

pa RESETIRAJ SE!

- 18:08 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 08.05.2015.

dijareja

Ovršit se
može
prošlost materijalizirana,
sadašnjost tekuća,
budućnost grobnim
mjestom planirana,

novčana sredstva,
dentalno zlato,
pokretnine i
nekretnine,
a meni
ovršiše
i moje rime.

U slast vam
"odijela"
,menađeri,političari
i bankari!

I dok budete
blagovali tu
moju pjesmu,
"djetešce" moje
ušlingano
od smjeha,suza,
života i plama,
želim
da vam
probavljanje
stihova mojih
i ispuštanje
strofa
bude
bol sama.

- 11:09 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 06.05.2015.

iznad mene ,odavno, zvijezda nema

Prohladna večer, zvijezda nevraćenih
iznad Van Gogohovih – čempresa i sela.

Jesen proljeće obljubila,

tek luna dobroćudna, baršunastim morem nebeskim detektivski,
družbenice svoje traži.

Iznad mene samo grivne krošnja, sa sonatama zeleno fićukavim,
šaputavim,treperavim, latice,snijegom nalik, otresa,

Uz mene svijetiljke vrištave,s plesom noćnih buba hipnotizirane,

A ja malešna-najveća, mikro-makro svemira žitelj,
hodim rupičastim asvaltom, u ljubičastim patikama s žutim pertlama,

Cilj mi jasan i njemu hitam,

Vjetar mi pratitelj, nedrag, usta mi kosom puni,
vjeđe prašinom zatvara, uspravnom biti, mi brani,pognutom naprijed,stopala korijenjem sputava i molim ga, ponizno, malenkosti svoje velike svjesna:

- Vjetre, pusti me, da svom domu dođem,neslomljena,topla,ljudski vrijedna!-

- Briga me -ja sam vjetrio i dok su roditelji tvoji samo želja roditelja svojih bili, pušem i sad kad se toliko trudiš dići ispod zvijezda i kad ih nema, i kovitlat ću i kad od tebe ni sjene,ni odraza, ni koraka, ni pomisli ne ostane, jer ja sam i jučer i danas i sutra, a ti?-

- Ja? Sve sam i ništa, univerzum sam i atom,pepeo i kometni sjaj, ja sam putnica, dio sam svega i sve je dio mene i ovdje sam sam samo na proputovanju, suputnik mi budi!-

Smiri se,vjetrušina pradavna, povratnik iz budućnostu, zamisli se-
krošnja utihnulih, svjetiljki odhipnotiziranih,latica prizemljenih, patika mi nanovo, lakih.
odkorijnovanih i zaurla-

- Pustit ću te, al znaj, mogu te propuhat, mogu te otpuhat,mogu s tobom kao s paučinom,jer ja
sam vječnost i beskraj, a ti, prašina vlastitom obmanom stijena, ti si samo sad!

Jesam li ..............




- 20:31 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 01.05.2015.

antiprotivan post

Danas je trostruki praznik, 1.svibanj ( tko radi sretan mu, tko ne radi, jebga i sam sam taka već tri godine- bemti moje diplome), Bljesak ( ma ono, bilo pa prošlo i tko Vas jebe) i Josip radnik. E sad, u mom gradu nema besplatnog graha, nema karanfila, nema zastava, mimohoda, nema ama baš ništa što bi nagovijestilo da smo bili na prvoj liniji " fronte, a i na blogu -hr - o tome ni trc-mrc. Imam potrebu, zahvaljujući mojim prijateljima koji su nas pozvali ne samo na druženje i roštilj, nego empatično pružajući i vezu, jer ja sam "bez beze", jer sam i bez struje, bez obzira što je to Javno dobro i što je Ustavni sud i Zakon rekao drugačije, al tko još od "velikih monopolista i guzonjinih sinova" mari za to, jer Zakoni su za nas "male" a uhljebi i tako žive na nekom nama nepoznatom planetu, pa "car Dušan" eto za njih reko drugačije.
Hoću s vama podijeliti, moja sjećanja na Bljesak. Dan prije( 20 godina od toga), moja kći je imala prvu pričest, sve smo obavili po PS, 70 ljudi nahranili u našem dvorištu ( nema više - bančurine- oteto prokleto- istinski vjerujem u to) spakovali i "uniformama"- našim braniteljima na prvoj liniji.Sutradan, zvuk opće opasnosti u pasju zoru, ja budim supruga, njemu ništ nije jasno onakvom bunovnom, tko-što , velim naši su krenuli, ajd kupi djecu idemo u podrum mojih roditelja- on jedno dijete. ja drugo. Prekrasan sunčan dan i moj sin veli ( četiri godine, rodio se u podrumu, ljubim moju "spomenicu") kakva opće opasnost pa sunce sije, zašto se ne mogu ići igrati van- ja - ajde smiri se- ići ćemo sutra, sad naši pucaju- on - ak naši pucaju zašto smo mi u podrumu? Uglavnom, moj suprug već tad HRVI ( 91 zaradio ranjavanje, dok je troje njegovih suboraca poginululo - jedan maloljetnik) bio je ko na iglama, oboje djece se uhvatilo za njegove noge i nisu ga puštali van. Granate zuje- vam - tam, mi odbrojavamo, ajd za razliku od 91. više naših neg njihovih i tad, u večer, saznajemo da je suprugov otac, djed moje djece i moj svekar - ranjen.I to najteže,vozio je bicikli i granata ga je
našla.
Poanta svega ovoga - moj svekar nikad, sad je već pokojni, nije ostvario status civilne žrtve. Moj suprug već tri godine ne radi,ma ni Gandi mu nije do koljena, nema mirovinu nit je ikad išta "koristio"od silnih beneficija braniteljskih, za istinu ima 153 kn za invalidnost na zaštićićenom računu, a ja žena. majka, kraljica- e ja sam posebna sorta - prvo dijete- devet mjesci na porodiljnom jer smo "crkavali" od gladi, drugo dijete (ono hahaha 91.) nisam ni imala porodiljnii jer sam do zadnjeg dana, pod granatama, radila u firmi u stečaju, da bi 92. došla u svoju bivšu firmu pitati direktora jel mogu ( tad se išlo okolo) s njihovim kamionima u Zgb, posjetiti supruga u bolnici- i nije me primio, mislivši, valjda,i da ga hoću pitati za posao.Taj moj bivši direktor prošao je Golgotu, sin mu se ubio, što ne želim ni najljućem neprijatelju
.Moju djecu ja sam odškolovala uz sva odricanja (, nit dječijeg ikad, nit bilo čeg drugoga) i dal ima gorčine u meni: NE, ja i moji preživjet ćemo i živjet jer smo LJUDI.
Onaj 21 gram sve nas određuje dal ćemo biti ljudi il stvorovi! I sve Vlaste i Vlade mogu bit maćehe, al ja svoju domovinu ljubim,- i moja djeca u kojoj god državi živjela znaju -Slavonce moš istjetar iz Slavonije ( ma sad, zahvaljući svoj državotvornoj brizi odu i sami) al Slavoniju iz njih nikad!!
Sve su se Vlaste i Vlade ogriješile o moju Slavoniju, al neka,, bećari smo i bećaruše i kerimo se,i ponosni smo i znate što mi smo - Sunčevi ratnici!

- 23:03 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se