utorak, 21.04.2015.

odo........


Ostavljam ovaj blog,privremeno,bez suvišnih svojih riječi, koje su neke dotaknule, druge rasrdile, nekima bile beznačajne, s fotografijama viđene čarobnim očima moje kćeri i njenog mobitela, s knedlom-njokom u grlu, jer interakcija s Vama mi je bila neprocjenjiva, lijekovita, duhovita,isljejujuća....Ostajte mi zdravo, radosno.....a ja ću se jednom vratiti....

















- 20:52 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.04.2015.

vjetar u kosi

naprijed gledam,
u retrovizor,

a zjenicama
mi se budućnosti prošle
zazrcale

sve dalje,
sve udaljenije

izvjesno
s druma
proživljenog

u daljini
ostaju
tlapnje,

(za potvrdu-
pogledom
preko ramena,
još jednom

mrtvi kut,
život mi pečatnjakom
potvrdi)

Na cesti
dvosmjernoj
šajba napuknuta-
prednja

prošlost mi buduću
vidom varljivim
zamuti.

Drum zamjeniti
cestom?
stati?
rikvercom krenuti?
u ler ubaciti?

NE!

I gumama izlizanim
voziti,voziti,voziti,
100 na sat,

jer nemam vječnost
i još jedan dan,,

Imam svoju
kaldrmu
i samo
sad!

I nisam stala
ni na znak
STOP,
(ni vidjela ga nisam)
kao i milijun puta
prije,
završih u slijepoj,
jednosmjernoj
uličici,

učinih životu radost,
i on mi se
besramno il djetinje
smije,smije!

- 16:02 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.04.2015.

al baš svakog proljeća......

U zanosu,

suncem izljubljena,
vjetrićem izgrljena,
miomirisom prvog
otkosa opijena,
radošću bezimenom
probuđena........

...........krenem u potragu
za pjesmom -
proljetnicom

gdje riječi su maslačkaste,
strofe tratinčaste,
slogova zemljanih,
pčelastih zareza
i visibaba punih
upitnika,
ljubičastih promišljanja.

I nađem ja nju,
(ni skrivala se nije)
tu moju
pjesmu - pticu

zadnju kaplju
osvježenja
otrese sa
svojih leptirastih krila


Prepozna me i
namignu mi,
bećarski
i ja odlučih

ostaviti pjesmu-
proljetnu
neuhvaćenu
da bi letjela
raspjevano
svima!



- 16:10 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 11.04.2015.

mrva duše

kao svitak
pergament,
ladičica možda,
škrinja duborezna,
sef?

da sam ja pjesnik
ili alkemičar

kako bih 21 gram
tajanstveni i čarobni
materijalizirala?
kiss

- 17:38 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.04.2015.

sasvim obična pričica

Zeleni kontejneri, kao stećci, u šutljivoj plastičnoj molitvi u nizu smrdljivom,civilizacijskom kočoperno stražare,na betonom, ukradenom djeliću zelenila,nature,livade urbane.
Na njima, teško čitljiv,vremenskim neprilikama,poluspran grafit,-JAVNA KUHINJA:
Kraj jednog od njih, starica, s kolicima na kojima je svaki točkić drugačije veličine, - crna marama na sivoj joj slijepljenoj kosi, crni haljetak, prorupljen,pokrpan pokrpanim pokrpama,crne besprsne,rupičaste rukavice na žilavim joj plavičastim rukama. Na nogama, umjesto obuće, dvije plastične vrećice svezane špagom- jedna bijela, a druga crveno-zelena.Oko vrata crvena (nekad) krunica, s otpalim,izgubljenim il otrgnutim križem.Na nosu, selotejpom il flasterom il izolir trakom zailjepljene "socijalne" naočale.
I kopa po odbačevinama drugih,a njoj "gozba" i još jedan dan života .
I kopa i nešto mrmlja. Molitva? Proklinjanje? Razgovor s nekim oku joj nevidljivim? Prevrće žusto, nestrpljivo i riječi i "hranu". Iskopa vrećicu.
Uto njoj s lijeva, dolazi, preko travnjaka, pas bezvlasnik, lutalica usamljena, zanoseći i vrteći repom, udesno. I dođe do nje, sjedne i njušku joj gurne u dlan. Ona se okrenu, iznenađeno, pa ga radosno pogladi po glavi. On u nju gleda kao u spasitelja, diže se na sve četiri, maše repom, češe se uz nju i sve joj - uuuuuu - nešto govori. Ona ga češka, gladi, vadi iz one iskopane vrećice nešto i prije neg sebi daje mu, to, nešto jestivo, kao najboljem prijatelju, kao bližnjem svom kog voli više od sebe
.I počeše nih dvoje, kao dvije zaboravljene duše od svih i svakoga, a opet srodne i prepoznate, razgovarati.I spremi Ona, tu dragocjenu vrećicu u kolica,
On skače oko Nje veselo, razdragano i krenuše. Ona, ljudsko biće koje živi psećim životom, i On, živo biće koje živi, njenim ljudskim životom, a između njih kolica s različitim točkovima - škrip-plop-kotrlj-bljop.......odoše......sretni što su se pronašli, Ona meljajući riječi kroz krezuba usta, a On zanoseći ulijevo, repa visoko,ponosno uzdignutog.
Vjetar, tad vrisnu, nebo zagrli zemlju, a krupne suze nebeske, razmoče slova na kontejnerima i ona polako počeše klizitiiiiii.......

- 00:36 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se