nedjelja, 15.03.2015.

zašto mrzim peć kolače

....pri kraju 7.razreda, majka mi se razboljela.Teško.Bolnice 150 km svjetlosnih od nas,neizvjesnost.
Otac je ili radio ili bio po raznim Cekaima,Izvršnim vijećima,partijskim sastancima ili se u svojoj radionici bavio "mitologijom" (pravio neki namještaj za doktora koji je trebao operirati moju majku).

Brat i ja smo bili prepušteni sami sebi i ja sam polako, nesigurno,raštimano-organizirano, ali ovnovski tvrdoglavo preuzela svu brigu za bašču,kuću,dvorišta (dva smo imali jedan za ljude drugi za živinčad),blago i njega,- mog malog bracu.On,jadan, bojao me se više nego majke i oca zajedno. Išla sam mu i na roditeljske sastanke,informacije,vodila doktoru,zubaru i kud ja okom on je moro skokom, ma tako sam ga "izdresirala" da mi,danas,njegova supruga piše zahvalnice.
Osim brata (jer je moro)nitko mi nije pomogao organizirati i pripremiti proslavu mog 14 rođendana.Čak sam i neku tortu, erlavu i naherenu,sama sebi ispekla (ma ni sličila torti nije- više UFO - uf oooo što je to?)
.Htjela sam pozvati samo svojih dvoje prijatelja, ali otac mi "pomogao" pa su na proslavu došla i natjerana djeca prijatelja mojih roditelja (moraš ić na taj rođendan-neću ona je čudna.Marš na taj rođendan-100% je tako tekao razgovor, a kad su djeca otišla-, roditelji su zaključili - i je čudna, samo leluja okolo i šuti, al et moraju zbog mog oca face u KP-koji plavi,hrabri i ini telefoni- nitko tad telefona nije imao)

Em sam bila ujutro u školi (subotom se išlo u školu),em sam trčala kući,nahranila sve one životinje,nahranila nas,ispekla tortu, napravila sendviče (poslije sam imala žuljeve od rezanja kobase i slanine),napravila sokove ( ma koji kupovni, ni tog bilo),razmaknula namještaj,povješala neke krep-papire po domu i sama sebi napisala i izvjesila SRETAN ROĐENDAN. Nije mi bilo do proslave i nimalo se nisam osjećala sretno.

Taman sam namještala ono malo kose ( kosa mi se strašno mastila pa me majka odvela na trajnu-minival, i kad sam se ugledala u ogledalu, poslije frizera, i moj mi odraz zameketao, oma sam se samošišala)-kad uleti moj najbolji "drugar" s hrpetinom ploča- Slejd, Svit, T-rex, Đenis itd.- samoproglašeni di-đej.....

...........E koji smo mi "par" bili.Ja, samo me s motkom možeš preskočit, a njega prekoračiš, al zato oko njega maraton trčiš, ja šutljiva, a on frfljav i 1000 riječi u sekundi, ja samooštrigana, a on kosat, ja vječno u crnom, a on ko papagaj, boje vrište s njega. Obožavala sam i njega i njegovu šašavu obitelj (valjda jer je bila toliko različita od moje ajnc,cvaj,draj). Skroz je bio samoneodgojen- otac pijančina (konstantno duša od čovjeka kad je pijan, ne pamtim ga trijeznog) i, majka- vječito na putovanjima preko sindikata,baku nikad nisam vidjela bez pregače i dalje od pol metra od šporeta, a za djeda su bili najsretniji kad je bio na tavanu i vodio "razgovore" sa slikama Svetog Save i kralja Karađorđevića jer je inače bio ko vrag zločest (jedanput je mene i njega opleo nekom motkom samo zato jer smo ga pozdravili s -dobar dan- umjesto s -zdravo-) Imao je braću dupliće, vršnjaci mog brata......Zavidjela sam mu i na "njegovom" Božiću, jer je imao bor i poklone...

..............i s vrata-ugledavši me - hahahah, "debela" nikad ti momka neš nać- a ja njemu - hahaha" mršo", curu nikad neš poljubit, vid kaki si -
( te riječi tada u šali izgovorene, život je polovično potvrdio - momak-suprug našo mene, a on mi se nedavno javio sa svojim najnovijim dečkom hahahi još poslo sliku - on s tektonskom pločom, a boyfriend s pločicama).

Sve smo nas dvoje, brzinski dogovorili, i još naša tri mušketira (mog i njegovu braću) zadužili da budu "konobari" i zaprijeti im , ak ne budu dobri i poslušni da će svinjac i kokošinjac čistiti bez gas maske.

Počela ona natjerana i od roditelja išćerana djeca dolazit. I frka, nisam im štokrlice, nit lojtrice priredila, a ja nisam bila spremna saginjati se il fuuuuj poljubiti se, pa je to čestitanje proteklo onako ko da ja imam ebolu, a oni rubelolu veru, s odmakom kolko su nam ruke bile dugačke.

Krenu proslava (ja u kutu-ko i uvijek, a u mojoj glavi vrtlože se misli-, jer mislila sam o majci,o tome kako je nisam vidjela mjesec dana, kako bi sve drugačije bilo da je ona sa mnom, i o mojoj prijateljici koja nije došla - taj dan brat joj se objesio u šumi-sutradan sam to saznala), glazba trešti, sendviči se jedu, trio fantastikus (moj i drugareva braća) s kaznom iznad glave savršeno opslužuju.
I dođe doba da se torta proba, svi revu (preko one stvari i hihoću zbog izgleda torte) - Sretan rođendan- ja režem i šnitice dijelim.

I tad poče spektakl, ajajajaj - kako koje natjerano djete stavi zalogaj torte u u usta - ispljune je....po maminim tepisima, ćilimima,ponjavama.Nasta opće pljuvačina, brišu usta, prave grimase.Meni ništa nije jasno, sva sam zaprepaštena, pa i ja komadić u usta..........blja....slana.U svoj strci taj dan ja sam umjesto šećera stavila sol - nije ni čudo što je torta izgledala apokaliptično, a okus bio za popljuvat. I tad sam odlučila- peć ću kolače samo pod prijetnjom smrti, a rođendane više nikad neću slaviti.

Što da vam velim, nikad vlastitoj djeci tortu nisam ispekla ( bake su to savršeno radile pa svaka njihova slika s rođendana ima dvije torte na stolu) s kćeri sam imala dogovor - ona ispeče kolač ja joj napišem lektiru, a prije par godina, ne znam šta mi je bilo, ispekla sam neki fini čokoladni kolač s višnjama, pa mi sudradan došla kontrola financijske policije... tak da stvarno MRZIM peć kolače.
Hahaha slavonka koja nit peče nit jede kolače, al zato mi je život "sladak"! U slast!

- 10:46 -

Komentari (36) - Isprintaj - #

utorak, 03.03.2015.

dobar dan, ja sam danas suncobran

shvatila sam

(konačno
i napokon)

čovjek-kišobran,
sam

veliki,

limitid edišn

komada samo
jedan,

ne možeš me
sklopiti,
(pa u torbi nosati
il vozati)
strgati,
polomiti,
pa ko
jeftinu stvar
baciti,

(pospremti da,
dok me netko
ne
zatreba)

tkanine
svilene
padalinama
stanjene,
vjetrovima
zderane,
ljubavlju samo
skrpljene

žice žilave,
služe
sve na kupu
drže

rukohvata
čvrstog
drvenog

mehanizma,

životom
podmazivanog
od crnog
do crvenog

I tolikima,
zaštitu
u nevremenu
pruži,
(čak sam im
ponekad gromobran
bila)

da mi nije
bisto

(po difoltu
kišobran)

zašto to
tako biva,

kad nevere
halabuka
prođe,

završim u
zapećku,
zaboravljena
čekajući da
slijedeća
nepogoda
dođe.

i samo iz
neporicanja
vlastitih rana
iz kojih
dolazi moja
snaga

(izvorište isto,
sjecište kakokada)

odlučih

danas
suncobran biti
koji svoje
kišobranaste
snove,
uspravna,
pa i u kutu,
paučastom
i dalje
tvrdoglavo
sniva.
pjeva