nedjelja, 30.11.2014.

sine moj,

te jeseni,

rane

opojne i sretne

(ima tome dvadeset četri
,zime,proljeća i ljeta)


bili smo jedno
zbog tebe u meni
za nas,
dok je tvoja sestra
zujala djetinje,
s pitanjima
kako si u mene ušao,
kako ćeš izaći,
kako...

mirišalo je žuto

(zbog ukuhanih paprika)

zeleno se isparavalo
(kiseli krastavci s koprom u sirćetnom rasolu)

i počelo je crveno vonjati
(ne zbog napola skuhanog paradajza)

s neba.
preko rijeke
iz komšijine bašče

krvavim,
zlim,
jesenjim plodovima.

ljuljačke su zašutjele,
tobogani počeli hrđati,
u pješčaniku ostale
lopatice i kantice,

psi četveronožni
pobjegoše pred
dvonožnim ćukcima

ptice dobiše
aluminijska krila,


iz žitnih polja
proklijaše mine,


te jeseni,

kasnojesenje,

sine moj,

prošlost i uspomene
nagurali smo
u pet vrećica,
i dvije kutije

perine,
molitve za sutra
zamjenismo
krtičnjakom


a ćale tvoj

blatom i rovom

( srca punog nas i
dvorišta nam,
obraz nezablaćen)



U pauzi
(između "krmača"
granata i uzbuna)

u prolazu
( za mrtvačnicu)

na prelazu,
(između sad i možda
nikad)

s prvim pahuljama,
rijetkim,
krhkim,
unikatnim,
moćnim
kao i život
oradostio si nas
ti.


Sretan ti rođendan,
čeljade moje,
koje si tako svoje.

Kao svemir,
srce mi je!

( od pogleda,
samog,
na tebe)

Ove jeseni.


- 00:11 -

Komentari (32) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.11.2014.

smjerokaz

pokušavaju nas
slomiti

godinama

zbog godina,
kamatnjacima
zbog kamata,
liborom,
dekurzivnim
izračunima,
amortizacijom,
revalorizacijom,
privatizacijom,
nacionalizacijom,
kvantitativnim
padom,
indexnom
stagnacijom,
počelima po
čelima,
strategijom bez
pismena,
kapitalom
bez etike,
kruhom
bez motike,
ovrhama do
vrha
pendrekom
na deložacije,
snovolovkom
na snove,
sjenama
na
lovce,
kuhinjama javnim
za "nestale"
novce.


nas ljude pitome,
nas satire,

nas zvijezde padalice
koji zadnjim sjajem,
tminu
hoćemo,
moramo
i
želimo
osvijetliti!

I svijetlimo

jer u životu se
samo
svijetlit i
umrijet
mora.

Sve ostalo
čak ni
vježbanje života
nije!

- 22:28 -

Komentari (31) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.11.2014.

91.







"Tužna sam jer 18. studenog je..
Tek stidljiva svjetlost svijeće ( zapaljene, da izmučene duše nađu spokoj, a živi ne zaborave) obasjava moju sobu stvarajući čudne fluidne oblike na mom krevetu, mojoj duši i mojim sjećanjima.

Opet imam pet godina i djetinjstvo su mi naglo zatamničili u podrumu tri sa tri. Ne mogu van jer otvorila su se vrata pakla i zrak je ispunio miris sumpora, krvi, smrti. Najogavnija stvorenja izpuzala su plešući samrtni ples, slineći i gnojeći po bijelim pupoljcima mog diječeg osmjeha.
U podrumu je toplo, sigurno ( iako se spotičemo o gajbe i jedni o druge) i mama mi govori kako je to najljepši i najjači dvorac u kojem mi se neće ništa loše dogoditi, jer tamo negdje u dugoj, tamnoj noći , moj tata, vitez na bijelom konju, čuva naš dvorac i svoju princezu u njemu.Stavlja me u krilo i priča mi priču o prokletom narodu kojeg sablasti prošlosti ne ostavljaju na miru i koji kroz vjekove krvari za svaki svoj kamen i svaki grumen zemlje.Priča mi o dvije sestre koje su ugledavši more vidjele u njemu izplakane božje suze, kao da su znale da ćemo i mi toliko suza isplakati. Priča dalje o domobranima, zelenom kaderu, partizanima, ustašama, četnicima..... o povijesnim olujama koje nas nisu skršile, nego smo i dalje neuništivi kao ogromni slavonski hrastovi, kao stoljetne kvrgave masline. Ne razumijem ju , ali mi godi zvuk njenog glasa i otkucaji srca mog brat u njenom stomaku i spokojna i smirena tonem u san u njenom krilu.
Nešto me prene iz sna i vidim svoju majku kako plače, prvi put od kad je počelo ovo bezumlje. Čujem djeda kako psuje skidajući sve svece, zvjezdu Danicu i samog boga s neba i baku kako moli Zdravo Mariju.Mamina suza mi je pala na obraz i ona samo prošapta V U K O V A R.

Nisam zaboravila.Pokušavam razumjeti i oprostiti. Biti dobar čovjek za sve one koji nisu mogli, znali ili htjeli biti ljudi.Za sve one koji su sada sjenke , sjećanja i uspomena. Za sve nas koji pamtimo.


Ovo je školska zadaća moje kćeri, napisana prije osamnaest godina.

- 22:30 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.11.2014.

prvo hopni,onda reci skoč




- 18:32 -

Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi