nedjelja, 21.09.2014.

crveno,crvenije,najcrvenije

Moje crvene zavjese,
markizetno prozračne,
paučasto lelujave,
propuhom zibljane

(svjetlosti i suncu
prijateljice,
sivilu
i olovu,
pogledima tupim,
tugom vlastite ispraznosti znatiželjnih
zaklete
neprijateljice)

skladaju u nijansama,
jutarnju,dnevnu i noćnu
fontanu tankoćutne
topline,

heklajući mazno
i zavodljivo

(neuštirkano i neušećereno)

fluidne,psihodelične,
oblike po zidovima
mi dnevnim,

šlingaju plamičke
vražičke
na slikama
mi dragim,

necaju smješčiće
u otkucajima
zidne
aštafirung mi
ure.


Moj crveni kišobran
(u jednoj ruci)
pase je
s crvenim mi bucama,
eonima pradavno
s štiklama,
kao artefaktom
u eri,
arhiviranim.


(nesmočena i nepokisla,
bujicama suđenicama
samo i skoro utopljena)

čekam u redu
pred crvenom DVD cisternom,
s crvenim karnistrom
(u drugoj ruci)
vodu živu za-

oprat
20 kg.čistog crvenog
sunca,
ispeći ga,oguliti,skuhati,
ustaklenčiti
i
blagovati,

u kristalnoj
čaši tekuće
crveno zdravlje
razrijediti pa
ispiti

crvenim lončićem
s bijelim tufnama
miris crveni

(il vonj kako vam draže)

mene i moje kujine
isprati

(za grijehe je to i tako
nedovoljna količina
i bistrina)

Ritualno palim crvene svijeće
(žigicama za hrabrost,mijene)

da im se krijes
nadivani i
proljudika
s mojim
iskukičanim
životnim
nitima.

Crvenima.

- 01:20 -

Komentari (29) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2014.

Vera ima......

.....tumor na mozgu!
SMS-om sam dobila poruku,životno trenutačnu,šnjurski ogoljenu,smrtno istinitu! I cijeli dan kao da sam u oku tornada, u meni mir u nepojmljivosti tih par riječi, a oko mene se vrtlože, kovitlaju,rušilački nastrojene sve moguće emocije- od šoka,bijesa,ogorčenosti, uspomena,ljubavi,prijateljstva, ljutnje,olakšanja,proklinjanja, bespomoćnosti (opetttttt),hrabrosti, bijelih laži, samozavaravanja-miš-maš svega i ničega.
Tko je Vera?
Moja vedra i vesela ptičica, moja desna ruka dugih 15 godina, osoba koja se brinula za moju djecu kad sam ja kao manijak radila, dobra i radosna vila bez koje moja obitelj ne bi bila to što je. Ona peče najfinije i najbolje kolače na svijetu, ona pravi najunikatniji nakit na svijetu, ona mi je pomogla napraviti najoriginalniju dekicu za bebu kad sam saznala da ću postati tetka,ona................
Ne mogu pojmiti, ne mogu procesuirati, ne mogu shvatiti, ne znam kako bih se ponašala, kako bih joj pomogla,što mi je činiti i učiniti, kako biti njena snaga, hrabrost....
Pomozite mi (i njoj) kako se nositi s tim, a da ne zamrzim život, koji toliko ljubim!

- 22:31 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 16.09.2014.

majci

Danas bi moja majka navršila 78. godina da je živa. A nije već četiri i pol godine. Bila sam na groblju, upalila, njenoj duši svijeću i odnijela cvijeće i napričala sam se s njom , tako iskreno, tako strastveno tako..........
Nisam plakala,jer zašto plakati, kad je njeno srce ostalo ovdje,multipiciralo se,kuca i u mom i u moje djece.
Kad pomislim na moju majku sjetim je se, s žutom maramom na njenoj kao oniks crnoj, ulakiranoj frizuri, kako uz sevdalinke, koje je pjevala anđeoskim glasom, razvlači kore, preko stola i još više, za pite,krumpiruše, zeljanice, sirnice,bureke,jabukovače,višnjevače, mesnice...koje je na brzinu "zgovnala" (njene riječi)za ručak.Pjevala je kad god bi nešto radila,klala piliće, pomagala ocu na cirkularu ili mješalici, pravila zimnice....uvijek je pjevala..Kad smo kod pilića ( 50 komada odjedanput), nakon jednog takvog performansa, ja sam joj u kupaonici na ogledalu napisala njenim crvenim ružem- u ovoj kući živi ubica- i natukla me, ne zbog napisanih riječi, već zbog ruža koji joj je moj otac donio iz Italije.
Sjetim je se kad sam u osmom razredu došla sva jadna, jer su me na plesu zamijenili za vješalicu ( a cijeli taj ples, sve oko njega i u vezi s njim ja sam organizirala da bi smo mogli na eksurziju) i rekla joj da se nikad neću zaljubiti, a kamoli udati, jer svi su muškarci glupi i površni, a ona je meni tako proročanski kazala- ne trebaju tebi oni svi, nego samo jedan koji će u tebi naći ono najbolje, najsvjetlije, ne na tebi nego u tebi.
Gledam sad njenu sliku kad je imala 18 godina ( ta joj je slika i na mramoru vječnog prebivališta), crno-bijelu u stilu holivudskih zvijezda, gdje joj ni Ava Gardner, nije do koljena i pogledam svoju kći, koja joj je tako nalik samo plava i porculanska verzija i zahvaljujem svemiru što mi je uslišio molitve, da moje dijete, bar fizičiki nije na mene, nego na moju prekrasnu majku.
Sjetim je se kad se došla obračunati s mojom profesoricom tjelesnog jer sam se kući vratila sa šljivom, skačući preko prepone uvis u dvorani (glupo postavljenoj) završila sam u radijatoru.Što je bilo između njih dvije ne znam, ali ja sam uvijek imala trojku iz tjelesnog, kao i moja kći (profesori duuuugo traju).
Sjetim je se kad je ošamarilla jedno dijete jer je to dijete nasiljavalo njenog unuka (mog sina).Potpuno nebitno, što sam ja imala muke s njegovim roditeljima.
Kad joj je moja kći zbrisala ( uvijek je bila pobjegulja) i kad ju je jedva našla u nepoznatom gradu rekla mi je- da joj se nešto dogodilo, ja bih se ubila-
Moja je majka umirala šest godina, gasila se,dio po dio ......... žena zmaj,pretvorila se u svoju sjenu...........
Par dana prije smrti, tražila je od mene da je dotjeram i namažem joj njene prekrasne pune usne s ružem najcrvenijim na svijetu jer moja je majka bila dama, što ja nisam nikad bila i neću biti..
Moja je majka umrla sama, u domu, ne u svojoj kući, ne u svojoj postelji, jer se ja nisam znala i mogla izboriti s mojim ocem i mojim bratom i ko za vraga, taj dan je takooo padao snijeg, ja nisam mogla upaliti auto i..... Kad je tu večer zazvonio mobitel, dok sam išla po njega, izvadit ga iz torbe, znala sam, osjećala,naslutila,prije nego sam uopće izvadila prokletinju od mobitela, da mi javljaju da moje majke fizički više nema.
Na sahrani (koju sam ja sama organizirala jer...nebitno) moje majke, ja nisam plakala, nisam ni crninu nosila (kći kamen-rekli su), jer par mjeseci prije sve suze svijeta ja sam isplakala na ramenu moje druge (jedne jedine koja me nije osuđivala) i dan poslije proslave18. rođendana mog sina gdje je moja majka, u kolicima zadnji put među svom rodbinom bila, kada smo suprug i ja odvezli moju majku u dom (mom ocu je to bilo "preteško").I sramim se i stid me je i svaki put, kad na to pomislim, mogla bih vrištati i kosu čupati što je nisam zaštitila, što joj osim kćeri, nisam mogla biti i roditelj , suprug,zaštitnica.Fuuuuuu
.Preteško mi je i kad pročitam,u blogosferi, i kad čujem u stvarnom životu, da su majke nezanimljive, jadne, beskrajno dosadne, s vrećicama koje tegle za svoje i svima takvima kažem, jebite se, dal bi vi svi uopće bili tu gdje jeste da vam nije majki.
A opet, svojim postupkom ja sam upravo to dokazala
I sama sam majka,komada dvoje (ja sam htjela jedno, on troje, pa smo se našli na broju dva) i nitko mi nije prislonio pištolj pri tom MOM izboru (dapače uživala sam ). Nisam ih rodila za domovinu( moji odoše tamo gdje će ih sunce tuđeg neba grijati bolje nego ovo naše), nit sebi jer kako možeš nekog, pa i dio tebe, čovjeka, svojim vlasništvom zvati.
Žao mi je samo da ja život, koji je mene stvorio, nisam znala i mogla zaštititi. I za to mi majčice moja, oprosti!
A svoj djeci, velim.letite, samo vam je nebo granica!

- 23:18 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 06.09.2014.

prijateljstva kao i ljudi............

" U srce sam te
zaključala,
me možeš
izaći.

Ključić sam
izgubila,
ne mogu
ga
naći"

Tražila sam
ga mahnito

danas,

da te
otključam,


(tko bi ga našao
poslije 40 godina
i tolikih
čergarenja)

i šarafcigerom

(kalauz nije
bio nadohvat)

sam
srce
obila,
raskrvarivši
ga do
zadnje
tanjušne
kapilare.

I kapam
okolo,

(ne možeš
takvo što
flasterom riješiti)

kapajući
tebe
iskrvariti
ću
nas.


Voljno sam
lokvom
crvenom
postala

(i zgrušat ču se
i skorit
radovoljno)

da bih te,
oslobodila
pustila,
otpustila
prepustila
isčupalaaaaaaaaaaaaaaaa


Moćiću ja
bez tebe

(ta lokva sam)

ali da li ćeš ti
dražesti sjenovita,
struno koja mi
je krvlju plivala
da li češ
ti
moći bez
mene!



- 11:24 -

Komentari (30) - Isprintaj - #

utorak, 02.09.2014.

školjka



fotkala i obradila moja kći


MEMLJIV, KIŠNI DAN.
KRAJ UZGLAVLJA- ŠKOLJKA.
ZAROBLJENA SAM SJEĆANJIMA. ONA MI DOTIČU VJEĐE I DONOSE ZABORAV.
SKLAPAM OČI I LIJENO SE PROTEŽEM.POKUŠAVAM ŠTO DUŽE OSJEĆATI MIRIS MORA I DOSANJATI SVOJ SAN,
SLOBODAN, NESPUTAN, FLUIDAN , PLAV.
U NJEMU NEMA MJESTA ZA PLAŠLJIVE, NESRETNE, PROKLETE I TUŽNE.
U NJEMU NEMA GRANICA I PRAVILA. NITI BOLI.NI SUZA. SAMO ON I JA.
VRIJEME NE POSTOJI.
NI DANAS NI JUČER NI SUTRA, SAMO SAD.
NIŠTA SMRTNO.ŽIVOT SAM.
OKREĆEM SE NA BOK I NE OTVARAJUĆI OČI,OSLUŠKUJEM KAKO SEKUNDE KAPAJU KAP PO KAP.

MORSKA PJENA MILUJE NAM TIJELA,
MOLEĆI DA POSTANEMO JEDNO. STAPAM SE S PLAVETNILOM, S BESKONAČNOŠĆU ŽELEĆI SAMO ……NJEGA
…………MOJ SRODNI VAL.


OTVARAM OČI I VIDIM KAKO SE SUMRAK KAO TAT, TIHO UVLAČI U MOJU SOBU, TJERAJUĆI S MOJIH TREPAVICA I POSLJEDNJI TRAG SANJARENJA.VJETAR U NALETIMA VRTLOŽI MOJE IME, ZOVUĆI ME DA ZABORAVIM DODIR BESKRAJA I VRATIM SE U STVARNOST.
KIŠA I DALJE JECA POPUT DJETETA KOJEM SU UZELI NAJDRAŽU IGRAČKU.POTPUNO SAM BUDNA.
TAMA JE U POTPUNOSTI RAŠIRILA SVOJA CRNA JEDRA ZAGRLIVŠI ME CIJELU.
U RUCI MI JE ŠKOLJKA.
PRISLANJAM JE NA UHO I ČUJEM ŠUM MORA.

- 00:46 -

Komentari (35) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.09.2014.

dlakava

Iz mora,
kao iz Iridja,
preporođena,
osvježena,
ja Lada
izlazim.

Ko
Bo Derek
plažom
hodim
( u mojoj glavi
pljunuta ona,
sam bez
pletenica,
i bez tijela
pješčanog sata-
više obrnute
kruške, al
inače sestra
joj blizanka)

I tad začuh
duboki muški
glas:
- vid ove ko
da ju je majmun,
napravio-

Okrenu se ja i
spojih glas i lik-
trbušina pivska,
a dlake na leđima
ko plašt,
uz povjetarac
vijore.

I počela sam
se smijat,
jer njemu
se lakše
posaugat,
neg ić
se kupat
u more!

- 11:11 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se