subota, 30.11.2013.

mom sinu

Sretan ti rođendan čovječe dobri. čestiti, najbolje od najboljeg,mene i tvog oca i svih gena kamenih i zemljanih. Rođen prije 22 godine u podrumu, u hodniku, dok su unosili ranjenike, a iznosili mrtve. I svom zlu i tuzi, usprkos. ti si se rodio.Radosti moja. Tvoj otac, tada na fronti, tjedan dana nije znao za tebe jer , zamisli nije bilo interneta, SMS bile su granate i mrak.Dani ponosa i slave, svemu usprkos.
Danas, kad vidim 193 cm čiste čovječnosti nije mi bitno da li ćeš oženiti ili imati doživotno partnerstvo ( zar to nije isto), da li ćeš biti lijevi. desni. vjernik, ateista ili agnostik jer ja sam rodila i odgojila čovjeka, budućnost , svemu i svima usprkos.
LIV LONG END PROSPER, i nikad, nikad nemoj koračati malen ispod zvijezda.

- 17:48 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 29.11.2013.

CRO STAR DREK-NO KUNA PRODAKŠN-FAZA PRVA

U jednoj dalekoj, dalekoj Galaksiji, tu odma iza ugla, lijevo od pakla i desno od zone sumraka, u vremenu prošlom, sadašnjem i bez budućnosti dogodio se susret, na granici bez granica , bez osobnih, bez putovnica, dogodio se susret zadnje vrste.
Na jednoj strani velebni svemirski brod, moćan, ogroman , nesamoobnovljiv, gdje su red pravili iz nereda, a tugu, jad, neimaštinu koristili za svoje warp-gorivo. Njihov moto bio je "spaljena civilizacija kad je već spaljen ljudski rod. Mislili su da su nad svima jer su strastveno vjerovali u perpetum-mobile. Bili su sami sebi svrha.Bili su Carstvo.
Na drugoj strani zamišljene granice ( jer granica već odavno nema) pojavilo se milijun i preko nešto malih svemirskih brodova. Neki su bili i prazni jer su ovršeni i deložirani. Neki su bili dupkom puni jer su u njima živjele po tri generacije, Neki su bili bogati, ali većina njih jedva je održavala hladni pogon. Neki su svijetli, nekima je HEP isključio pogon, a kako su se Zakoni u njihovoj Republici stalno mijenjali nisu imali motivacije priključiti se na alternativne izvore. Bila je to bauljajuća, plutajuća od danas do možda sutra družina povezana samo prošlošću jer teritorija više nisu imali, sav je monetiziran- jer na kraju krajeva, svemir je beskonačan.
U tom srazu Davida i Golijata, odjednom se prolomi glas, od kojeg zadhrtaše i susjedne galaksije. Glas moćan, vrhunskog bića, proizvoda genetske indoktrinacije, genije, čudo prirode kodnog imena I-BI-LINČ, i zagrmi:
MI smo POREZNA UPRAVA.
FISKALIZIRANI STE.
SVAKI OTPOR JE UZALUDAN.


nastavak slijedi...................................

- 00:00 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.11.2013.

medo i medići

Bio jednom jedan tata-medo koji je donosio svojoj obitelji coca-colu, svojoj sretnoj obitelji koja je pijuckala colu gledajući u suton, ni malo ne dvojeći da su oni obitelj. Tad je došao zločesti lovac i ne samo da je upucao tata-medu, nego ga je preparirao i spremio u podrum i pokrenuo je lavinu nesretnih događaja.
Medvjeđa obitelj je tugovala ali je i dalje ostala obitelj. .Mudre glave, odjednom nisu samo mudrovale ( i solile pamet svima)
nego su morale i raditi jer postavila su se pitanja i moralna i zakonska i etična i ljudska i medvjeđa.Da li je lovac došao do mede remorkerom ili neki drugim prometalom? Da li je platio carinu na medu ili ga je prošvercao? A podrum, te tko mu ga je iskopao, zašto i jeli pitao tetu Legalizaciju, poznatiju i kao ako nije zatrpat ćemo ga.
I ja imam medu tj. medića. Ne mogu ga preparirati niti zamrznuti niti spremiti u podrum. Zadnjeg (danas) dala sam teti u dućanu,da ga proslijedi u državni proračun jer bez računa se računa.Podruma mi je za cijeli život dosta jer ne samo da sam bila primorana provesti tri mjeseca u njemu, nego sam i novog poreznog obveznika rodila u istom.
Stoga poanta cijele ove priče je :
NETKO NE SAMO IMA PREPARIRANOG MEDU U PODRUMU(NEGO IMA I PODRUM), NETKO NEMA NI MEDIĆA U NOVČANIKU( NEMA NI PODRUMA), ALI SVI IMAMO OBITELJ (što god netko mislio o tome).

- 12:59 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 23.11.2013.

ljevica ili desnica pitanje je sad

Meni koja sam blagoslovljena time da imam i lijevu i desnu ruku, nametnulo se pitanje (ničim izazvano!Ne š ničim,_ ) koja mi je draža, potrebitija- ljevica ili desnica.
Po mentalnom sklopu sam desna. Pišem desnom,desnom se više služim.Desnica je u mene veća i jača.Da li mi je ona draža i da li s njom ponosim.? Evo upravo sam, desnicom, umutila brdo tijesta za pogačice od čvaraka, jutros sam desnim dlanom pomilovala mog životnog supatnika i poslala mu tom istom rukom pusu pri rastanku.
Mrzim je kada njome prebirem po sitnišima u novčaniku jer nemam izbora nego kupiti najjeftiniji kruh (poslije 15 sati ili poslije 20 za cijenu jednog dobiti dva pa drugi odnijeti svom tati) i kada s njom plaćam kojekakve pizdarije lijevih i desnih koji su se lijepo uhljebili pod hrvatskim stijegom.
Ljevica, pa ona mi je manje obljubljena jer samo mi tu i tamo uskače u pomoć, uglavnom, tu je, pa što ću s njom, nego je tolerirati.
Danas su moja ljevica i desnica, združene, napravile niz dobrih djela. Zagrlile su moju rođaku, koja osmi put ide na umjetnu oplodnju i već tri godine je na listi posvojitelja.Pomogle su, združene, pogurati auto susjedi, koji nije htio upaliti jer po Murfijevom zakonu mužjaka ni alfa, ni hetero ni homo nema nigdje kad ga najviše trebaš itd. itd.
Ipak, najdraži dijelovi i moje ljevice i moje desnice su mi srednji prsti( tzv. centar) jer trenutno, u sveopćoj vrištećoj tišini i šutnji, u sveopćem mnoštvu po onoj Pale sam na svijetu, mogu ponosno poput Mr Beena,, pokazati srednji prst moje ljevice i moje desnice i LIJEVIMA i DESNIMA.
Svaka sličnost sa prozvanima na političkoj sceni je namjerna.
A sad bi svi radosno mogli zapjevati:
KAD SE MALE RUKE SLOŽE, SVE SE HOĆE, SVE SE MOŽE...LALALALALALAL

- 13:43 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.11.2013.

ma sve U.........

Imam vrlo jednostavno rješenje za sve naše probleme.
To je ukidanje slova U. Stoga predlažem da se po hitrom postupku slovo U zabrani zakonom. Zločesto jedno slovo U, marš u zaborav i ropotarnicu povijesti( osjeti se da sam odrasla u socijalizmu). Prognanstvom slova U i njegovom zabranom, te strogim kažnjavanjem svih koji samo na njega i pomisle dobile bi se super stvari za našu državu. Ovako:
Više ne bismo imali USTAV, nego bi ostao samo čvrst STAV da naša povijest ne počinje 1941 i ne završava 1945 godine te bi zbog toga konačno znali tko smo što smo i kakva nam je budućnost. Na taj način bi se izbjegli i proračunski troškovi poštarine slanja naših povijesnih knjiga na revidiranje i odobravanje i dodvoravanje nekim levim ministarstvima.
Potpunim gašenjem slova U ne bi više bilo UDBE i UDBAŠA pa bi se oni preimenovali u DA BAŠ dobre dečke, i izbjegle bi se
pravne peripetije oko kojekavih lex, rex i dex zakona.Problem riješen.
Srca naših komšija ( nema U pa nema ni susjeda) preplavila bi ljubav prema nama jer ne bi više bilo Ukrajine, već samo KRAJINA pa eto im još jedna zemlja više. Ne bi naši komšije skidali osmijeh s lica, znajući da više nema krUha u Hrvatskoj nego da sada jedemo hleb.(nikad)
I najveće postignuće bila bi spoznaja da više u dragoj nam i jedinoj domovini nema šupaka i šupčina. Ostali bi samo JACKASSovi.
Negativnosti su slijedeće:
Ne bi bilo više muških organa, ma mislila sam naziva organa u originalu.
.Naši ženski organi bi ostali (naziv, naziv) ali kako nema originala ..... pa prašinu ionako brišu samo žene
Plakati popularne irske grupe označeni samo s 2 izazvali bi nedoumice,ne bi im se došlo na koncert pa ne bi više mogli humanitarno pomagati potrebitima.
I stoga ma sve U............................................ Na kvadrat

- 14:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 20.11.2013.

ruža hrvatska

Ovo je moja kći napisala prije s 17 godina u školskoj zadaćnici. Kada je počeo rat imala je 5.5 godina.

=Tužna sam jer 18. studenog je.
Nebo krvari hrđavim suzama i ostavlja tragove na mom prozoru pretvarajući okno u plačljivu, grotesnu masku, dodirujući mi dušu vlažnim dodirom. Na obzorju noć razastire svoje crno jedro.Tama me omotala cijelu osvojivši na juriš svaki kutak moje sobe.Tek stidljiva svjetlost svijeće ( zapaljene, da izmučene duše nađu spokoj, a živi ne zaborave) obasjava moju sobu stvarajući čudne fluidne oblike na mom krevetu, mojoj duši i mojim sjećanjima.
Opet imam pet godina i djetinjstvo su mi naglo zatamničili u podrumu tri sa tri. Ne mogu van jer otvorila su se vrata pakla i zrak je ispunio miris sumpora, krvi, smrti. Najogavnija stvorenja izpuzala su plešući samrtni ples, slineći i gnojeći po bijelim pupoljcima mog diječeg osmjeha.
U podrumu je toplo, sigurno ( iako se spotičemo o gajbe i jedni o druge) i mama mi govori kako je to najljepši i najjači dvorac u kojem mi se neće ništa loše dogoditi, jer tamo negdje u dugoj, tamnoj noći , moj tata, vitez na bijelom konju, čuva naš dvorac i svoju princezu u njemu.Stavlja me u krilo i priča mi priču o prokletom narodu kojeg sablasti prošlosti ne ostavljaju na miru i koji kroz vjekove krvari za svaki svoj kamen i svaki grumen zemlje.Priča mi o dvije sestre koje su ugledavši more vidjele u njemu izplakane božje suze, kao da su znale da ćemo i mi toliko suza isplakati. Priča dalje o domobranima, zelenom kaderu, partizanima, ustašama, četnicima..... o povijesnim olujama koje nas nisu skršile, nego smo i dalje neuništivi kao ogromni slavonski hrastovi, kao stoljetne kvrgave masline. Ne razumijem ju , ali mi godi zvuk njenog glasa i otkucaji srca mog brat u njenom stomaku i spokojna i smirena tonem u san u njenom krilu.
Nešto me prene iz sna i vidim svoju majku kako plače, prvi put od kad je počelo ovo bezumlje. Čujem djeda kako psuje skidajući sve svece, zvjezdu Danicu i samog boga s neba i baku kako moli Zdravo Mariju.Mamina suza mi je pala na obraz i ona samo prošapta V U K O V A R.
Nisam zaboravila.Pokušavam razumjeti i oprostiti. Biti dobar čovjek za sve one koji nisu mogli, znali ili htjeli biti ljudi.Za sve one koji su sada sjenke , sjećanja i uspomena. Za sve one koji su umrli da bi Vukovar i Hrvatska živjeli.=


LJUBIM TE PONOSU MOJ, MOJA PRELIJEPA RUŽO HRVATSKA
Laku noć svima.

- 23:54 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

kolone naše svagdašnje

Prošli tjedan 800 ljudi svaki dan, ovaj tjedan 1500 ljudi svaki dan pridružuje se KOLONI nezaposlenih .A komentar Dragog Vođe je da je to veliki broj??????
Polako ali sigurno, svaki mjesec 8500, toj KOLONI primiče se i kolona blokiranih i ovršenih građana jer ne da neće, nego ne mogu izvršavati svoje obveze. I nisu samo blokirani iznosima vlastitih dugova, nego im se tu prikelje i kamate, FINA, troškovi odvjetničkih ureda, javnobilježničke nagrade,troškovi agencija koje zovu da te podsjete da nekom duguješ , ma cijela KOLONA onih kojima je Zakonima omogućeno da od ovrha i ljudske tuge naprave dobro plaćen posao u Hrvatskoj. I unatoč cijeloj toj mašineriji dogodi im se da ovrše nekog ni krivog ni dužnog samo zato jer ima isto ime kao stvarni dužnik, a jedan od drugog žive 500 km i zamisli čuda imaju različite OIB-e. Pa bože moj, tko radi taj i griješi.
I ona najtužnija kolona, u koju se svi zaklinju da je naše najveće bogatstvo, naša budućnost, kolona mladosti, naše djece koja nakon dvadeset godina školovanja bauljaju po Hrvatskoj tražeći posao. Javljaju se na sve moguće natječaje, a roditelji potroše tisuće kuna na ovjerene preslike, uvjerenja, potvrde, poštanske troškove itd. Prođe Golgotu od kojekakvih testiranja, intervjua,ispitivanja ovog i onog i ako ima sreće ( jer silnim diplomama, certifikatima, izvrsnim rezultatima na testiranjima već je dokazao da je obrazovan i pametan) prime ga na godinu dana za 1600 kuna.Možda smo za tu kolonu krivi mi roditelji jer smo odgojili i školovali nekoga tko hoće ostati u Hrvatskoj i u svom rodnom gradu.
Maloprije sam pročitala bajkovitu i svetu knjigu. Zove se USTAV RH. U njoj svi imaju pravo na rad, pravo na dostojanstven život,
pravo na zdravstvenu skrb, svetost doma nam je zagarantirana( tko ga još ima), pravo na različitost, pravo na slobodu odgoja naše djece, država se obvezala stvoriti nam uvjete za sve to. I zašto se ja onda osjećam obespravljeno, poniženo, nimalo dostojanstveno. Možda zato jer sa svojom obitelji koračam svim tim kolonama.
Želim ugodne snove svima.

- 00:02 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.11.2013.

hrvatski bog mars

opet nam objesiše hrvatsku, umjesto da su o klin objesili vlastita ega i titule.
U Vukovar se dolazi kao čovjek ponizan i skrušen prema mučeništvu i žrtvi te naše rane koja još krvari.
Dok god ima ljudi koji traže svoje nestale, dok god ima silovanih čiji silovatelji nisu kažnjeni, dok god nema pravde za žrtve Vukovar je naš ponos, naša tuga i naše SVE. Stoga gospodo vladajući, poklonite se dostojno onima bez čije žrtve prinesene na oltar domovine VI ne biste bili na svojim sadašnjim položajima. Zaustavilo Vas je par svijeća, umjesto da je svatko uzeo svijeću i odnio je na groblje. Upitajte se što bi bilo da su 91 Vukovarce zaustavili tenkovi i granate, da su se poput Vas okrenuli i otišli.
Ja sam kršćanka i velim oprosti im Bože jer ne znaju što rade. MI smo sve oprostili ALI NISMO ZABORAVILI, kao što nećemo niti Vama zaboraviti 2015. vašu nehumanost i aroganciju kojoj nije bilo mjesta u gradu HEROJU.
Sramite se.

- 13:27 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se