U svom odgovoru Pliniju imperator Trajan donekle uzima u zaštitu kršćanski svijet pred anonimnim optužbama , koji će pravno postati slobodan tek 313. godine Mediolanskim ediktom cara Konstantina : » Moj dragi Sekunde , potpuno si pravilno postupio u istraživanju slučajeva onih lica koja su ti bilo do ¬ stavljena kao kršćani . Jer nemoguće je da se dâ neko opće pravilo i neki određeni oblik što treba raditi . Ne treba ih goniti , ali ako budu prijavljeni i optuženi , onda ih treba kazniti ; ali ako neko porekne da je kršćanin , i ako to javno dokaže prinošenjem žrtava našim bogovima , neka je i bio sumnjiv u prošlosti , treba zbog svog kajanja dobije oproštaj . Ali anonimne optužbe ne smiju igrati nikakvu ulogu pri optužbi : jer one stvaraju najgori primjer i nimalo ne odgovaraju duhu našeg vremena - Actum quem debuisti , mi Secunde , in excutiendis causis eorum , qui Christiani ad te delati fuerant , secutus es . Neque enim in universum aliquid , quod quasi Čerti formam habeat , constitui potest . Conquirendi non sunt ; si deferantur et arguantur , puniendi sunt , ita tamen ut , qui negaverit se Christianum esse idque re ipsa manifestum fecerit , id est supplicando dis nostris , quamvis suspectus in praeteritum , veniam ex paenitentia impetret . Sine auctore vero proposito libelli in nullo crimine locum habere debent . Nam et pessimi exempli nec nostri saecula est . Sollemne est mihi , domine , omnia de quibus dubito ad te referre . « ( Ep. X. 97 ) Trajanov odgovor odiše nesuvislošću : s jedne strane preporuča da kršćane ne treba tražiti , as druge strane naređuje da budu pogubljeni ukoliko se pronađu i ne odreknu se vere . Kasnije , u svojoj ' Apologiji ' , Tertulijan se osvrće na Trajanovo igranje s pravdom , pa pita , ako sagledava kršćane kao krivce , zašto se ne daje u potragu za njima , a ako već ne traga za njima , zašto ih onda ne proglasi nedužnima ( II 0,8 ) ?

Takva juridicka Trajanova kolebljivost , o kojoj svjedoči i Jovan Malala ( ' Hronografija ' , IX ) , ukazuje da je on u sebi nazirao da kršćanski svijet ne obilježava bezakonje koje zaslužuje gonjenje , as druge strane pokazuje da je djelovao pod pritiskom onih koji su u nadirućem kršćanstvu vidjeli opasnost za vlastito moćničke održanje i napredovanje . Justin Mučenik hrabro ukazuje imperatoru Hadrijanu da rimska vlast hrišćane goni nahuškana i razjarena zlotvor : » ... Obuzeti nerazumnim strastima i pod utjecajem zlih demona , kažnjavate upravo nas / pravednike / bez imalo grižnje savjesti i trezvenosti . « ( ' Apologija ' , I , 5 ) Minukijev Oktavije ukazuje da rimski gonitelji nisu ni pomislili da saslušaju hrišćanje , već su ih odmah obasuli teškim optužbama ( Pogl. 28 ) . Jednostavno , riječ o Kristu , Tama nije dopuštala nigde da se čuje . Rijeke laži o kršćanima su puštene da teku i da se šire , kako bi se sakrio sjaj njihovog svetog življenja , kako bi bili prezreni kao ' beščasnici ' , kako bi se onemogućilo da ih mnogi upoznaju u pravom svjetlu , i krenu Putem Života . Gubljenjem sljedbenika demoni bi gubili i snagu , i njihov upliv na čovječanstvo bi tako bio sve manji i manji , sve do konačnog svezivanje . Kršćanski poziv za čist i pravedan život , ostvaren bio bi prevelika opasnost za Imperij i Državu smrti ; kada bi svi ljudi sveto živjeli , sudovi i mnoge imperijalne službe pokazale bi se kao nepotrebne , a gubljenjem hijerarhije zemaljske moći i demoni bi bili ugroženi , demoni koji crpu energiju iz ljudskih sporova i nemira , grabežljivog uspinjanja po ljestvici svjetovne moći i slave .

Svetonije Trankvil ( Gaius Suetonius Tranquillus ) iz Rima , koji je živio otprilike od 75. do 150. godine , bio je vitez , odvjetnik , te tajnik ( magister epistularum ) cara Hadrijana . Gotovo u cjelini je sačuvano njegovo djelo De Vita Caesarum , u kome sa dosta pikanterijskih detalja opisuje život 12 rimskih vladara , od Gaja Julija Kesara do Domitijana . U tom spisu spominje i kršćane i Krista ( hrestom ) , ne pokazujući da je iole ozbiljno upućen u kršćansku doktrinu . Tako u ' Životu kesara Klaudija ' ( Liber V ) , na početku II stoleća , Svetonije piše : » On / Klaudije / isterao je iz Rima Judejce zato što su na nagovaranje hrestom / Chrestus / , stalno pravili nerede - Iudaeos impulsima Chresto assidue tumultuantis Roma expulit . « ( 25,4 ) - Odmah se uočava doza Svetonije neupućenosti , jer je on smatrao da je Krist / hrestom živio u Rimu u vrijeme Nerona , te u ovim događanjima iz Klaudijevog doba nije striktno razlikovao judejsku vjeru od kršćanske vjere koja je dolazila iz Judeje . ( On Krista naziva hrestom ; u helenskom jeziku termin chrstos ima značenje ' dobrostiv ' ) .

Sve ovo , opet pokazuje koliko su , makar i iskrivljene , u to vrijeme bile jake razne priče o Kristu Božjem ! Židovska monoteistička vjera je inače vrlo podozrivo i sa gnušanjem gledana u rimskoj idolopokloničkoj i mnogobožačkoj religiji . Tu mržnju dobro ilustrira žargon Petronija Arbitra , autora ' Satirikon ' , Neronovog dvorskog administratora , koji u jednom sačuvanom fragmentu , najavljujući progone Židova prema grčkim gradovima , iznosi : » Neka se Židov moli , neka priziva svog svinjskog boga , neka slobodno uši svoga gospoda po nebu traži ... « Rimskoj vlasti jako je smetao i ondašnji židovski proselitski entuzijazam , na koji i Krist ukazuje razotkrivajući licemjerje vodećih židovskih sekti : » Teško vama , književnici i farizeji , licemjeri , Obilazite more i kopno da stvorite jednog proselita , i kad postane , činite ga sinom paklenim , dvaput gorim od sebe . « ( ' Matej ' , 23:15) Imperator Septimije Sever godine 202. izdao je zakon kojim je zabranjivano , pod prijetnjom smrtnom kaznom , prelazak u judaizam i kršćanstvo .

Inače , o progonu kršćana iz Rima na temelju Klaudijevog dekreta iz 49. godine imamo zabilješku iu ' Djelima Apostolskim ' ( 18:2 ) , gdje se kaže da je Pavao u Korintu susreo » jednog Židova po imenu Akilu , rodom iz Ponta , koji je sa svojom ženom Priskidom nedavno bio došao iz Italije - zbog Klaudijeve naredbe da svi Židovi napuste Rim . « - A to nam pak kaže da je već poslije samo nekoliko godina od Isusove smrti , na tlu Rima postojala jaka Crkva . Zar bi se ta Crkva okupio oko nekog ' mita ' ili oko Imena od Snage ? !
U ' Životu kesara Nerona ' ( Liber VI ) Svetonije potvrđuje da je sam Neron zapalio Rim pod izgovorom da mu » smeta rugoba starih zgrada te uske i vijugave ulice « ( Prg. 38 ) , te ukazuje na njegov rigidni i represivni nastup prema kršćanima : » Za njegove vlade izrečeno je mnogo strogih kazni i zabrana po starim propisima , a uvedeno je isto toliko novih . / ... / Smrtnim su kaznama bili pogođeni kršćani , vrsta ljudi odanih novom i opasnom praznovjerju - afflict suppliciis Christiani , genus hominum superstitionis Noua ac maleficae . « ( Prg. 16,2 ) - Za rimske bezbožnike kršćanska vjera u jednog i jedinog Boga Krista bila je ' praznovjerje ' i ' bezbožništvo ' , i svo njihovo nastojanje u sljedećim stoljećima je bilo da ih prislile da se odreknu Krista i priklone bogovima njihove imperije . Julijan Otpadnik u jednom svom pismu ( zbirka Bidez 0,79 ) upućenom nekom svećeniku , možda maloazijskom Teodoru , obrazlaže svoju odlučnost da za poganskog svećenika imenuje Pegasija , po činu kršćanskog episkopa u Novom Iliju čije je srce naginjalo poganskim božanstvima , koji mu je onamo otvorio i pokazao Atenina svetište : » ... pokazao mi je sve kipove odlično očuvane , i nije napravio ništa od onoga što bezbožnici u takvim prilikama obično čine : mislim na to što iscrtavaju znak onog Bezbožnika na čelu , ... «
Gaj Svetonije Trankvil , u ' Dvanaest rimskih careva ' , opisuje podrobnije ranije spomenuto Neronovo palež : » Ali Neron nije poštedio ni naroda ni bedema glav ¬ nog grada . Kada je netko u jednom općem razgovoru citirao grčki stih : '

Kad umrem ja , nek zemlja s ognjem smjesa se ' , reče on : ' Ne , nego još dok živim ' . I upravo je tako uči ¬ nio . Pod izgovorom , naime da mu smeta rugoba starih zgrada te uske i vijugave ulice , zapalio je Rim , i to tako očito da su mnogi konsulari zatekli njegove sobara s kučinom i bakljom u svojim kućama , ali ih nisu dirnuli ; neke su žit ¬ nice oko zlatne palače , kojih je gradilište Neron žarko želio dobiti , ratnim spravama srušene i zapaljene , jer su bile sagrađene od kamenog zida . Šest dana i sedam noći harala je ta nesreća . Narod se bio prisiljen skloniti u javne zgrade i grobnice . Tom su prilikom , osim golemog broja stambenih zgrada , izgorjele kuće starih vojvoda , koje su još bile iskićene zarobljenim odorama neprijatelja , i hramovi bogova , koji su bili zavetovani i posvećeni od kraljeva i poslije u vrijeme punskih ratova i galskih ratova , ukratko , sve što je ostalo iz starine vrijedno da se vidi i spomene . Taj je požar Neron gledao iz Mekenatove kule i , veseo zbog ' krasote plamenova ' , kako je govorio , pjevao je pjesmu o zauzeću Ilija u svom poznatom kazališnom kosti ¬ mu . Pa da bi i iz te nesreće nagrabili što više koristi i plijena , objavio je da će badava ukloniti mrtvace i ruševi ¬ ne , pa nikome nije dopustio da priđe do ostatka svoje imo ¬ vine . Dobrovoljnim prinosima , a još više prisilnim , go ¬ tovo je iscrpio provincije i imetak privatnika . « ( Nero 0,38 )

Rim je , vidimo , i mačem i klevetničkom riječju , gonio i pokušavao zatreti ' bezbožnički ' kršćanski rod . I u samom rimskom narodu krojile su se izvitoperene i nadmen predstave o Kristovim sljedbenicima . Iz tog reflektirajuća ambijenta i Apulej u svom romanu ' Zlatni magarac ' daje moralno vrlo negativnu sliku žene nekog mlinara , koju aluziono nalazimo kao kršćanku : » Prezirala je i gazila bogove , i umjesto propisane religije javno je i bezbožno govorila kako vjeruje u boga za koga je tvrdila da je jedan jedini . « ( IX 0,14 ) da je se Rim držao autentične religioznosti donešene i pokazane preko velikih Božijih Svetitelja ( Numa , Mitra ) , i kršćanima ne bi , svakako , bio nikakav problem da se uklope u taj duhovno - socijalni ambijent .

***

Dalje , o progonu Gospodina Isusa Krista , od ranih novozavjetnih dokumentarista , svjedoči i najveći židovski historik - Josip Flavije , rođen . 37. godine nove ere , koji je stekao i rimsko obrazovanje , te Vespasijana i Tita imao kao svoje dobrotvore . Flavije spominje kako Isusovog brata Jakova Pravednika ( Starine , XX, 9,1 ) , tako i Isusovog rođaka i najavljivača Ivana Krstitelja ( XVII, 5,2 ) Tako za Jakova Pravednika , njegovu osudu od strane prvosvećenika Kanaana , kaže : » ... skupi / Hanan / Sanhedrion u sudsko veće i naredi da se pojavi pred njim brat Isusa , koji se zove Krist , a njegovo ime je bilo Jakov , i neke druge ... « - a samom Isusu iznosi i prenosi : » “w˝µÄ±ą ´r ş±Äp ÄżćÄż˝ Äx˝ ÇÁy˝ż˝ 8·Ăżć ÿĆx ˝uÁ , µ4łµ ˝´Á± ±PÄx˝ »słµą˝ ÇÁu : &˝ łpÁ Ŕ±Á±´yľÉ˝ ÁłÉ˝ Ŕżą·Äu , ´ą´qĂş±»żÂ ˝¸Á}ŔÉ˝ Äö˝ !´ż˝Ç Ä»·¸Ć ´µÇżĽs˝É˝ , ş±v Ŕż»»żz Ľr˝ 8żĹ´±wżĹ , Ŕż»»żz ´r ş±v Äżć »»·˝ąşżć Ŕ·łqłµÄż : A ÇÁąĂÄx żWĿ &˝ . ş±v ±PÄx˝ ˝´µwľµą Äö˝ ŔÁ}ÄÉ˝ ˝´Áö˝ Ŕ±Á ' !ĽÖ˝ ĂıĹÁ÷ ŔąÄµÄąĽ·şyĿ  ą»qĿŠżPş Ŕ±{ñ˝Äż ż1 Äx ŔÁöÄż˝ ł±Ŕuñ˝ÄµÂ : Ćq˝· łpÁ ±PÄżÖ ÄÁwÄ·˝ ÇÉ˝ !ĽsÁ±˝ Ŕq»ą˝ ¶ö˝ Äö˝ ¸µwÉ˝ ŔÁżĆ·Äö˝ ıćÄq ĵ ş±v »»± ĽĹÁw± ŔµÁv ±PÄżć ¸±ĹĽqĂą± µ0Á·şyÄÉ˝ . µ0 Äą ĵ ˝ć˝ Äö˝ §ÁąĂÄą±˝ö˝ Ŕx Äżć´µ `˝żĽ±ĂĽs˝ż˝ żPş Ŕs»ąŔµ Äx Ć滿˝ . - U to vrijeme / - vrijeme pobune protiv Pilata koji je htio iskoristiti hramovni novac za dovođenje vode u Jeruzalem / pojavi se čovjek Isus , mudar čovjek , ako se smije čovjekom nazvati . Jer je činio velika čuda i bio uvažen kao učitelj od onih koji su bili željni istine . Za sebe je pridobio mnoge Židove , a također i mnoge pogane . On je bio Mesija / Pomazanik ; a kad ga je Pilat , na optužbe prvaka našeg naroda , osudio na raspeće , ipak su mu ostali vjerni oni koji su ga od početka voljeli ; on im se , naime , trećeg dana ponovo pokazao kao živ , kao što su to proroci koji su poslani od Boga i prorokovali , koji su za njega predskazali i tisuće drugih čuda ; kršćanska sekta , koja se po njemu tako zove , postoji do današnjeg dana . « ( ' Starine ' , XVIII, 3,3 ) - opaska pojedinih kritičara da je tzv . Testimonium Flavianum potpuno neautentičan , rezultat je i neupućenosti i pakosti koja vlada njima . Svjedočanstvo odiše izvjesnim kopističko - redaktorskim uplivom . Ako je Flavije kao nekadašnji farizej mogao s toliko divljenja ( u ' Judejskom ratu ' ponajprije ) da piše o esenima , koji su , bilo kojoj grani pripadali , bili dakako puno bliži Isusu nego farizeji , onda nije čudno ni to što je donekle bio oduševljen Isusovom povijesnom pojavom

To Flavijev svjedočanstvo citira kasnije ( oko 330. g. . ) Historik Eusebije u ' Historiji Crkve ' ( I 0,11 ) , u ' evanđeoski dokazivanju ' ( III, 5,143 ) iu ' Teofanji ' ( V 0,44 ) Prije toga Origen ( 185-254 ) u spisu Protiv Kelsa naznačuje da Flavije nije priznavao Isusa za Mesiju - kai toi ge apistMn tM Isoy Hos hřiště ( I 0,47 ) . Dakle , u Flavijev svjedočanstvu ostaje problematična prevashodno rečenica : » ... On je bio Mesija « , koja ili nije uopće postojala , ili je glasila » On je možda bio Mesija « , ili » Govorili su da je bio Mesija « ... Pseudo - Hegesip , koji je živio nešto poslije Eusebija , u svom spisu ' o razaranju Jeruzalema ' (II, 12,1 ) citira Flavija bez rečenice o Isusovom mesijanstvu . Ako je Flavije odbacivao Isusovo mesijanstvo , ne znači da je odbacivao i Njegovo postojanje , odnosno da ga navodno nije uopće spomenuo , kako to neutemeljeni kritičari Isusovog povijesnog lika hoće predstaviti . Jeronim u ' znamenitim muževima ' ( 13 ) citira također dati Flavijev pasus , u kojem se iznosi da su ustvari Isusovi učenici iz raznih naroda vjerovali u Njega kao u Mesiju . - U arapskom dijelu iz X stoljeća Kitb al - ' Unwn ... ( Historia Universalis ) , koje predstavlja , u skladu s islamskom objavom interpoliran prijevod izgubljenog sirijskog originala , kojemu je autor arapski kršćanin Agapius episcopus Mabbugensis , također se daje testimonium Flavianum ; episkop Agapije inače izlaže svjetsku historiju od biblijskih vremena do sredine VIII stoljeća , prenoseći za Isusa jedno dosta uvjerljivo postavljeno Flavijev svjedočanstvo . » U to vrijeme živio je mudri čovjek , koga su zvali Isus / Isu ' / , čije vladanje je bilo besprijekorno i / Koji je / bio čuven po svojoj čestitosti / ili : očiglednim moćima / . I mnogi od judejaca , i iz drugih naroda , postali su učenici . Pilat Ga je osudio na raspeće i smrt . Ali oni , koji su Mu bili i učenici , nisu se odrekli Njegovog učenja . / Oni / su pripovijedali da im je se On javio kroz tri dana poslije Svojega raspeća , i da je On bio živ . Stoga je On možda bio onaj Mesija , o kome su proroci zanosno govorili / = povodom kojega su proroci najavljivali čuda / . « - I ovaj arapski prijepis vjerojatno daje originalu najpribližnije Flavijev svjedočenje o Isusu , bez kršćanskih grčkih interpolacija .

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se