Dreamer

četvrtak , 26.10.2017.

Kad u pol 7 ujutro kreneš pisat blog, mora da je to jakooo velika nesanica. Još sam u toplom krevetu, no mozak mi radi 100 na sat i ne mogu više spavati. Iako imam svoje male jutarnje rituale, pisanje bloga definitivno nije jedan od njih. Otvorim oči i već sam na nogama, spremna za novi dan, pobjede. Ma danas ću naslikati 5-6 slika, vrte mi se po glavi jebeno dobre ideje!! I onda -kava, i nitko mi za to vrijeme nesmije prilazit i ukućani znaju da se prije 8 nesmiju budit jer kraljica pije kavu. Nakon kave, doručak za klinca. Pa sljedi standard pitanje "kaj danas kuhat" - danas budu ziher na meniju ništvanci. I tako dođe podne, ručak i meni se počne spavat..I pitam se kaj se dešava, ujutro sva spremna osvojiti svijet, 6 sati kasnije nemreš me probudit iz mrtvih...

Oznake: art

Angels in my heart

srijeda , 18.10.2017.

Volim slikati anđele. Baš zato što ovdje zaista nema nekog pravila, mogu ga naslikati kako god ja to želim bio on nečija narudžba ili ne. Takvi su, šareni, luckasti i abstraktni. Nisam isforsirana ničim, nema onog "to tako mora biti" i zato me baš opuštaju. Konačno sam počela shvaćati slikare koji rijetko kad ili gotovo nikad ne rade narudžbe, ali oni u rijetkim slučajevima žive od svog platna... Želim reći, sa kolkim mirom i zadovoljstvom slikaju. Ne kažem da to nije moj slučaj, ali nekako patim u sebi jer ne stignem svoje ideje prenosit na platno koliko sam zaokupljena tuđim idejama. I kažem sebi da više neću, i opet si podvalim haha! No ne želim da ovaj post liči na neku žalopojku, jer nije baš tak strašno, samo si mislim... I sad mi kasni dostava platna i to debelo, imam rokove i sad će mi se samo sve bezveze nagomilati. Zaista su spori jer znam da nije do transporta...Inspiracija me pere a nemam na čemu slikat, mala platna (dostupna u prvom dućanu) na veliko izbjegavam, ne volim slikat male slike (40x60,50x70...) Ljuta sam.





Oznake: art, angel

Piced off

ponedjeljak , 09.10.2017.

Nije da me nešto pere ovih dana inspiracija za pisanje. No valjda bih nešto trebala reći. Slikala bih, stvarno bi, a zaista nemam vremena za ono što meni treba. Ne osjćam se baš najbolje ovih dana. Svašta se nakupilo iz privatnog života, plus brdo slika koje moram napraviti, a sad me već stiskaju datumi. I opet velim, sama sam kriva jer uzimam puno posla a svaki put kad me netko pita jel mogu napraviti.. Ma kako da ne, kako ćemo-lako ćemo.. Taj trenutak ne razmišljam o tome kakvi dani će doći, ako dođu. Nije da mi se ne slika, slika mi se ono što se meni slika, i zbog toga osjećam neku nelagodu i nervozu u sebi. Kao da imam nešto za reći, ali nije do toga da pišem već da to izbacim na platno. I sad rađe zujim nego da se primem posla...




Oznake: art, portret

Sailor

četvrtak , 05.10.2017.

Nedugo sam dobila narudžbu da iskopiram jednu predivnu sliku za jednog mladog mornara. Zapravo, ta slika ima dosta duboko značenje. Pristala sam da je radim jer me podsjetila na tatu. Moj tata je bio mornar 20 godina. Naslušala sam se mornarskih priča. Kad bi pričao kako su plovili, kad su čovjeka izgubili na Atlanitiku, pa o pljački pirata, kad su imali ogromnu rupetinu na brodu koja je puštala vodu, kako su se borili bolesni bez doktora. Naravno bilo je i vesellih dana no ovo mi sada ovaj trenutak pada na pamet...
Sjećam se kad sam kao mala curica sa mamom odlazila u posjetu kad su doplovili bliže, u Italliju, čak jednom i u Rijeku ako se ne varam.. Za mene je taj brod bio nešto najogrominije što sam vidjela u životu, brdo dizalica, kontenjera i još više željeza. Svaki kat broda bio je obojan u drugu boju, znala sam trčat gore-dolje po cijele dane.. Jednom sam se uspijela ušuljati i do kapetanove rezidencije.. Da, bili su to za roditelje teški dani-godine, predpostavljam. No ja ih pamtim kao sretne. I sretna sam što ga more nije uzelo, već se vratio doma i rekao da je dosta i više ne priča te priče, iako ih ja volim, zaista je taj dio života ostavio iza sebe.





Oznake: art

Secret

nedjelja , 01.10.2017.

Postoje dani kad se onako, bez nekog posebnog razloga jednostavno dobro osjećate. I sve je u redu, sve je ok. Eh, kad bi barem svaki dan takav bio. Al ne možemo uvijek igrati na sretne karte, ili ja neznam tu igru?
Znači, slobodno, bez opterećenja, bez pravila, u svojoj samoći (koju obožavam), u svom filmu nastala je ova abstraktna slika;


Oznake: art, portret

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.