Behind the walls

petak , 29.09.2017.

Jutro je definitivno dobro počelo, škicnuvši na blog vidim moj blog u "Blog dana" i to nakon samo jednog i prvog posta. Divno i hvala onom tko god je krivac za to!

I sad razmišljam dal da stavim novi post ili ne. No ipak sam se odlučila za pisanje. Nije mi više danas do slikanja. Slikam buduće mladence-portrete. Svakako mi je dosta za danas. Iskreno, nekako bih voljela da imam više vremena za stvaranje onoga što ja želim. Naravno, krivac sam sama, ne kažem da nisam. Natrpam se narudžbama da ne mogu disat, al svaki put si mislim da koja kuna uvijek dobro dođe... Ionak pod hitno moram naručiti platna. Zapravo, moram priznati da se dobro osjećam kad ovo pišem, možda je to ono "nekaj" kaj mi je falilo svo ovo vrijeme. Iako kada slikam-maknem se od života, moraš se maknut kolko-tolko, pogotovo kad slikaš nekaj naručeno. Praktički emocija koju nosiš u sebi vidi se na slici, nebreš sebe prevarit jer ja to vidim ako ne vidi kupac. Slika koju danas predstavljam široj publici (Vama) zove se "Behind the walls". Malo mi je teško i iskreno glupo pričati kako i zašto je nastala, no s obzirom da sam ovdje da kažem sve što mi leži na duši.....
Na tom platnu ima još jedna slika, slika Isusa Krista (120x100cm), no s obzirom da sam bila puna adrenalina, inspiracije, prefarbala sam platno. Da, to ponekad znam napraviti...
Uglavnom, iza slike stoji jedna vrlo kratka, istinita priča; Požari
Nedugo, kod Splita kad je sve gorilo, pozorno sam pratila zbivanja, vidjela razno razne prijenose uživo, umorna, prestrašena i žalosna lica mještana. Riječima ne mogu opisati koliko me sve to potreslo, noću nisam nikako spavala. Te je sutradan nastalo ovo djelo;




Oznake: portret, art

Scream

četvrtak , 28.09.2017.

Nakon puno razmišljanja, odlučila sam opet otvoriti blog. Iako sam nekad bila bloger i bila čak na COOL listi, ali ovaj puta odlučila sam da idem ispočetka. Od nule..
Šalim se! Neznam šifru, nick, email...ma niš!! :)

Odlučila sam ovdje pisati o svojim radovima, zašto i kako su nastali. Iako se ne mogu baš pohvaliti nekim spisateljskim vještinama potrudit ću se da to sve donekle izgleda.
Sve je počelo prije skoro pa dvije i pol godine. Jedan dan mi puko film i naslikala prvu sliku koju naravno danas nemam, zapravo kasnije sam je preslikala, mislim čak da sam je na kraju i spalila... Da, toliko o mom "daru", samo ne treba odmah odustati, pa to je i najlakše napraviti, zar ne? Slikam gotovo svakodnevno, svo svoje slobodno vrijeme trošim na slikanje i usavršavanje same sebe. Samouka sam, nemam nikakav tečaj ni školu jer zaista nemam vremena još i za to. Od nedavno sam fascinirana slikanjem portreta.
Ova slika mi je još uvijek najdraža, sviđaju mi se boje u pozadini, način na koji su pomješane, stapaju se jedna sa drugom. Ovu je sliku puno ljudi doživjelo na različite načine, koji je Vaš?




Oznake: scream, vrisak, umjetnost, art, portret

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.