Angels in my heart

srijeda , 18.10.2017.

Volim slikati anđele. Baš zato što ovdje zaista nema nekog pravila, mogu ga naslikati kako god ja to želim bio on nečija narudžba ili ne. Takvi su, šareni, luckasti i abstraktni. Nisam isforsirana ničim, nema onog "to tako mora biti" i zato me baš opuštaju. Konačno sam počela shvaćati slikare koji rijetko kad ili gotovo nikad ne rade narudžbe, ali oni u rijetkim slučajevima žive od svog platna... Želim reći, sa kolkim mirom i zadovoljstvom slikaju. Ne kažem da to nije moj slučaj, ali nekako patim u sebi jer ne stignem svoje ideje prenosit na platno koliko sam zaokupljena tuđim idejama. I kažem sebi da više neću, i opet si podvalim haha! No ne želim da ovaj post liči na neku žalopojku, jer nije baš tak strašno, samo si mislim... I sad mi kasni dostava platna i to debelo, imam rokove i sad će mi se samo sve bezveze nagomilati. Zaista su spori jer znam da nije do transporta...Inspiracija me pere a nemam na čemu slikat, mala platna (dostupna u prvom dućanu) na veliko izbjegavam, ne volim slikat male slike (40x60,50x70...) Ljuta sam.





Oznake: art, angel

Piced off

ponedjeljak , 09.10.2017.

Nije da me nešto pere ovih dana inspiracija za pisanje. No valjda bih nešto trebala reći. Slikala bih, stvarno bi, a zaista nemam vremena za ono što meni treba. Ne osjćam se baš najbolje ovih dana. Svašta se nakupilo iz privatnog života, plus brdo slika koje moram napraviti, a sad me već stiskaju datumi. I opet velim, sama sam kriva jer uzimam puno posla a svaki put kad me netko pita jel mogu napraviti.. Ma kako da ne, kako ćemo-lako ćemo.. Taj trenutak ne razmišljam o tome kakvi dani će doći, ako dođu. Nije da mi se ne slika, slika mi se ono što se meni slika, i zbog toga osjećam neku nelagodu i nervozu u sebi. Kao da imam nešto za reći, ali nije do toga da pišem već da to izbacim na platno. I sad rađe zujim nego da se primem posla...




Oznake: art, portret

Sailor

četvrtak , 05.10.2017.

Nedugo sam dobila narudžbu da iskopiram jednu predivnu sliku za jednog mladog mornara. Zapravo, ta slika ima dosta duboko značenje. Pristala sam da je radim jer me podsjetila na tatu. Moj tata je bio mornar 20 godina. Naslušala sam se mornarskih priča. Kad bi pričao kako su plovili, kad su čovjeka izgubili na Atlanitiku, pa o pljački pirata, kad su imali ogromnu rupetinu na brodu koja je puštala vodu, kako su se borili bolesni bez doktora. Naravno bilo je i vesellih dana no ovo mi sada ovaj trenutak pada na pamet...
Sjećam se kad sam kao mala curica sa mamom odlazila u posjetu kad su doplovili bliže, u Italliju, čak jednom i u Rijeku ako se ne varam.. Za mene je taj brod bio nešto najogrominije što sam vidjela u životu, brdo dizalica, kontenjera i još više željeza. Svaki kat broda bio je obojan u drugu boju, znala sam trčat gore-dolje po cijele dane.. Jednom sam se uspijela ušuljati i do kapetanove rezidencije.. Da, bili su to za roditelje teški dani-godine, predpostavljam. No ja ih pamtim kao sretne. I sretna sam što ga more nije uzelo, već se vratio doma i rekao da je dosta i više ne priča te priče, iako ih ja volim, zaista je taj dio života ostavio iza sebe.





Oznake: art

Secret

nedjelja , 01.10.2017.

Postoje dani kad se onako, bez nekog posebnog razloga jednostavno dobro osjećate. I sve je u redu, sve je ok. Eh, kad bi barem svaki dan takav bio. Al ne možemo uvijek igrati na sretne karte, ili ja neznam tu igru?
Znači, slobodno, bez opterećenja, bez pravila, u svojoj samoći (koju obožavam), u svom filmu nastala je ova abstraktna slika;


Oznake: art, portret

Behind the walls

petak , 29.09.2017.

Jutro je definitivno dobro počelo, škicnuvši na blog vidim moj blog u "Blog dana" i to nakon samo jednog i prvog posta. Divno i hvala onom tko god je krivac za to!

I sad razmišljam dal da stavim novi post ili ne. No ipak sam se odlučila za pisanje. Nije mi više danas do slikanja. Slikam buduće mladence-portrete. Svakako mi je dosta za danas. Iskreno, nekako bih voljela da imam više vremena za stvaranje onoga što ja želim. Naravno, krivac sam sama, ne kažem da nisam. Natrpam se narudžbama da ne mogu disat, al svaki put si mislim da koja kuna uvijek dobro dođe... Ionak pod hitno moram naručiti platna. Zapravo, moram priznati da se dobro osjećam kad ovo pišem, možda je to ono "nekaj" kaj mi je falilo svo ovo vrijeme. Iako kada slikam-maknem se od života, moraš se maknut kolko-tolko, pogotovo kad slikaš nekaj naručeno. Praktički emocija koju nosiš u sebi vidi se na slici, nebreš sebe prevarit jer ja to vidim ako ne vidi kupac. Slika koju danas predstavljam široj publici (Vama) zove se "Behind the walls". Malo mi je teško i iskreno glupo pričati kako i zašto je nastala, no s obzirom da sam ovdje da kažem sve što mi leži na duši.....
Na tom platnu ima još jedna slika, slika Isusa Krista (120x100cm), no s obzirom da sam bila puna adrenalina, inspiracije, prefarbala sam platno. Da, to ponekad znam napraviti...
Uglavnom, iza slike stoji jedna vrlo kratka, istinita priča; Požari
Nedugo, kod Splita kad je sve gorilo, pozorno sam pratila zbivanja, vidjela razno razne prijenose uživo, umorna, prestrašena i žalosna lica mještana. Riječima ne mogu opisati koliko me sve to potreslo, noću nisam nikako spavala. Te je sutradan nastalo ovo djelo;




Oznake: portret, art

Scream

četvrtak , 28.09.2017.

Nakon puno razmišljanja, odlučila sam opet otvoriti blog. Iako sam nekad bila bloger i bila čak na COOL listi, ali ovaj puta odlučila sam da idem ispočetka. Od nule..
Šalim se! Neznam šifru, nick, email...ma niš!! :)

Odlučila sam ovdje pisati o svojim radovima, zašto i kako su nastali. Iako se ne mogu baš pohvaliti nekim spisateljskim vještinama potrudit ću se da to sve donekle izgleda.
Sve je počelo prije skoro pa dvije i pol godine. Jedan dan mi puko film i naslikala prvu sliku koju naravno danas nemam, zapravo kasnije sam je preslikala, mislim čak da sam je na kraju i spalila... Da, toliko o mom "daru", samo ne treba odmah odustati, pa to je i najlakše napraviti, zar ne? Slikam gotovo svakodnevno, svo svoje slobodno vrijeme trošim na slikanje i usavršavanje same sebe. Samouka sam, nemam nikakav tečaj ni školu jer zaista nemam vremena još i za to. Od nedavno sam fascinirana slikanjem portreta.
Ova slika mi je još uvijek najdraža, sviđaju mi se boje u pozadini, način na koji su pomješane, stapaju se jedna sa drugom. Ovu je sliku puno ljudi doživjelo na različite načine, koji je Vaš?




Oznake: scream, vrisak, umjetnost, art, portret

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se