Gledam u ove ljude u Rijeci.
Svi su različiti.
Školarci, stariji ljudi, bolesni ljudi, mladi ljudi...
Svi oni imaju neki svoj film u glavi koji vrte dok šetaju gradom.
Ja sjedim i razmišljam...
Zbog čega postoji rat...zbog čega rasizam...zbog čega sve ono sto je ljudsko pretvaramo u nešto neljudsko...
Vidim da puno ljudi misle da nisu savršeni jer se okreću za drugima pa pogledaju u sebe i razmišljaju...
Vidim da starije žene čudno gledaju u današnju mladež i izgledaju zabrinuto. Sigurno iz razloga što oni takvu mladost nisu imali ...
Imali su bolju nego mi...
Neki ljudi se jedva kreču a svi ih s gadosti gledaju!
Oni zapravo ne znaju kroz kakvu patnju oni prolaze.

Dok sam čekala na željezničkom kolodvoru u Zagrebu da uđem u vlak, jedna žena je pala na stepenicama iz vlaka, druga žena koja je također čekala da uđe u vlak, samo nju je pogledala i upitala: "Jesi se udarila?",a što sam napravila ja?

Uzela ženu za ruku, pomogla da ustane, uzela joj torbu koja je pala na nju i pružila u ruke, dok je ta žena, koja ju je pitala dali se udarila, samo uletila u vlak i nestala...
Žena mi se zahvalila, a ja sam se osjećala puno bolje.

I tako dok sjedim tu na kavi, gledam ljude dok se šetaju, ja razmišljam kako svi ti ljudi gledaju kako se nekoj tuđoj nesreći nasmijati i izrugivati.
Oni gledaju sebe.
Imaju i pravo!
Treba gledati sebe i prvo sebi pomoći, ali ako imaš priliku pomoći nekome, onda pomozi, nemoj ju propustiti!

Nemoj se rugati i smijati ako se nekome nešto loše dogodi, nego pomozi!
Ako pomogneš čovjeku u neprilici, jednog dana će i on tebi pomoći,on će zapamtiti tvoje dobro djelo, jer takva djela se rijetko dogode, a Bog će te nagraditi!
Žalosno je to, ali takav je svijet danas oko nas.

Oznake: svijet