| < | prosinac, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ma kakav opis bloga?! Kao prvo sve je receno u naslovu - nisu joj dali da bude babaroga, pa je htjela biti bajka i na kraju postala krimic. A kao drugo - ja sam ovdje nova!
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Babaroga + bajka = KRIMIĆ
Guske u magli
- 12:27 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
Radi se o gospođici koja mi je u protekloj godini tancala po živcima, pila krv na slamku i secirala jetru. Po mojoj slobodnoj procijeni dotična je u dobi od 28 do maksimalno 32 godine. Ime i prezime okičeno joj je s onim famoznim mr. dr. brrr. frrr. grrr. i sl. privjescima koji bi trebali obilježavati učena čovjeka (ženu). Gospođica je znanstvenica s navodno ogromnim znanjem i iskustvom u svom profesionalnom području. Nekom mješavinom slučajnosti i preporuke, došetala je ona još negdje pred kraj prošle godine u našu vrlu Firmu. Lijepo smo je primili, ugostili i saslušali. Ukratko, gospođica se spremala u realizaciju nekakvog projekta, za koji su navodno i nekim čudom sredstva bila osigurana, pa se dala u potragu za nabavku opreme i ostalog potrošnog materijala potrebnog za realizaciju već spomenutog projekta. U tom kontekstu njen interes i zahtjevi bili su, od nas prikupiti ponude za robe iz programa kojeg nudimo. Dobro! Čak što više – odlično! No, da se odmah na početku razumijemo, ja pak, s druge strane, nisam nikakav znanstvenik, pa čak niti približno srodne struke, tek običan trgovac ili ljepše rečeno samo dobar ekonomist koji zna relativno dobro pregovarati i ugovarati, u tom kontekstu relativno povoljno pronaći i kupiti, pa onda to prodati, pritom nešto zaradivši. Imam nešto znanja stranih jezika, razumijem po koju čak i latinsku, i sasvim pristojno plivam po zakonima i pravnim pitanjima (zahvaljujući nekakvom višegodišnjem honorarnom iskustvu). I to bi bilo to! Ništa posebno za posao koji obavljam. Jedina posebnost ili neobičnost s moje strane, za koju vas, doduše, niti jedan poslodavac zasigurno neće pitati pri zapošljavanju, a što ljudi koji me duže i bolje poznaju nazivaju: onaj njen nos i rengen za ljude. Znam da vrlo glupo i umišljeno zvuči – Znala sam odmah! Ipak, iz iskustva sa samom sobom znam da ono na prvu je uvijek pun pogodak. I svaki puta kada bih samu sebe pokušala uvjeriti u suprutno, osobito ako bi ocijena na prvu bila naizgled prestroga, na kraju bih se uvijek morala suočiti s vlastitom obmanom, samo iz razloga što sam one na prvu, signale svog nosa i rengena iz ovih ili onih razloga, logičnih ili nekog razumijevanja radi, odbacila. No, pustimo mene, pa da se vratimo na gospođicu savjetnicu ministra. Pri tomu prvenstveno valja imati na umu da se radi o jednom ozbiljnom ministarstvu i da takvu savjetničku stolicu, odnosno radno mjesto ne može dobiti baš makar tko ili ipak može....???!!! Osim toga, logično bi bilo za očekivati da osoba na takvoj poziciji posjeduje, ako već ne veću količinu znanja od ostalih običnih smrtnika onda barem prosječnu. Također, bilo bi logično za očekivati da se osim nekim standardnim znanjima odlikuje i nekim drugim sposobnostima ili barem malo iznad prosječnom inteligencijom. Stvarnost je, kao što već vjerojatno pogađate, nažalost sasvim drugačija, a tijek sve dubljeg mog uranjanja u tu grubu realu išao je otprilike ovako... Još na prvom sastanku pitala sam gđicu. Savjetncu tko (koja ustanova) je nosioc projekta i na koga ponude treba nasloviti. Odgovor, tada, navodno još nije znala, jer je sve, a što se tog dijela tiče, još u nekakvim pregovorima i dogovorima. (Ma hajde!!!) Prema tome znači ponudu pišem na N.N., koji N.N. će to onda i naručiti ili neće, pa kad onda istom tom N.N.-u ispostavimo račun, N.N. će to platiti. Jednom riječju – posao godine! Na pitanje da li zna s kolikim novčanim sredstvima raspolaže (pritom ne zahtjevajući da meni kaže tu famoznu cifru već samo pitajući da li ona zna kolika je), nije znala odgovoriti i bila je vrlo ponosna zbog toga, pa je u tom smislu čak značajno tajanstveno i koketno zatreptala očicama. Perfektno – znači gđica. Savjetnica možeš si priuštiti da kupi sve, odnosno ili u stvari ništa! (Kako je kod nas sve, ali ama baš sve moguće, jer oni bogati znanjem, kruha prose, a oni pak bogati novcem, vezama, ne rijetko i šarenim titualam, teško se i potpisuju, bolje da krenemo dalje...) Pitam ja gospođicu savjetnicu koliko joj je velik prostor (jer moglo bi tu biti volumenozno i većih komada) u koji tu opremu misli smjestiti. Ali jooooj, što ja isto svašta pitam, jer gospođica veli da je prostor još u nacrtnoj fazi, a lokacija se tek ima pronaći. (Ma čovjeće, pa tu je, vidi se, sve od početka pomno isplanirano.) OK! Ostavljam po strani arhitekte i građevince jer vidim da je određena lokacija na skliskom i trusnom terenu, pa krenuh na struku pitanjem – Koju vrstu roba u stvari trebate? Veli gđica. Savjetnica – Sve! Ama baš sve što možete zamisliti da jedan takav prostor može trebati! OK opet! Znam da imamo poprilično širok program, ali iapk...!!! Već mi se lagano počinje dimiti iz glave, ali samo ljubazno (trudila sam se jako) preformuliram pitanje – Budući da nisam upoznata sa sadržajem i detaljima projekta, a Vi to normalno znate, možete li mi reći što se u okviru istog planira raditi, jer primjerice budete li se bavili ovim roba A i B Vam ne treba, a primjerice onim C i D će Vam biti neophodna?! – Nastala je stanka u kojoj me pogledala širom razrogačenih očiju. (Znam! Već su mi rekli da postavljam teška pitanja.) Onda je zinula i vidim stiže odgovor... - Znate, ne zna se još točno, ali ja mislim raditi i ovo i ono, tako da će mi trebati i A i B, i C i D! Genijalno! Sad kad smo suzili područje, možemo dalje, pa nastavljam – Dobro! Recimo od ovih A, da li trebate veće ili manje, ovakve ili onakve, za ovo ili za ono (nabrajam karakteristike i sl., jer zaista nije svejedno)?! - Paaa, znate, ne znam u stvari kakvih sve ima! – odgovora savjetnica ministra vrlo ozbiljno. - Razumijem, – velim – tehnologija se tako brzo mijenja i napreduje da ju je zaista teško pratiti! (sad već postajem bezobrazno ironična iako uspijevam zadržati smrtno ozbiljnu facu) – Možda, stoga nebi bilo loše da onda ipak pričekamo da prostor bude gotov na toj lokaciji koja već bude, jer će do tada sigurno izaći nešto novo, što danas ni Vi ni ja ne znamo još da "ima" ili će biti?! - pitam dalje. - A ne, ne! – prihvaća ona najozbiljnije moju ozbiljnu ironiju – Ja do tada moram imati sve spremno! Nisam htjela pitati gdje će to držati do tada. U svakom slučaju, šteta! Nije upalilo! Da vas ne zamaram dalje tijekom ovog odužeg prvog razgovora koji je u svakoj slijedećoj minuti svog trajanja tonuo u sve dublju i širu glupost, reći ću vam samo vrlo skraćeni rezime cijelog slučaja. Gđica. Savjetnica ministra nosi prezime koje ste zasigurno čuli u onom dijelu Vijesti koji se odnosi na domaću političku scenu i njene aktere. (Da oktrijem tko je komu tko, nisam se baš zamarala, pa nemam pojma još ni danas.) Gdje je i kako gđica. Savjetnica ministra stekla svoje ogromno znanje i iskustvo, zaista ne znam! Iako sam imala prilike upoznati jednog od zaista rijetkih ljudi, čovjeka koji je u dobi od 21 godine imao završena dva fakulteta, već tada govorio nekoliko stranih jezika (danas ih govori puno više), koji je ubrzo nakon toga postao jedan od viših diplomatskih dužnosnika u jednoj od ambasada, ne naše već jedne strane zemlje, te u to doba bio najmlađi diplomat u svijetu, vjerujte da govoreći o gđici. Savjetnici definitivno nije riječ o osobi takvog kalibra. Što se tiče njena profesionalnog znanja i iskustva, prosto-narodnim rječnikom rečeno njoj je crno i bijelo jedna te ista boja, a šija i vrat dva u potpunosti, ne samo različita, već upravo oprečna pojma. Kada se pak radi o stvarima koje njeni kolege iz struke ne samo da koriste danas već i proteklih barem 10 godina, i to u svakodnevnoj upotrebi, dakle o nečemu što je konstanta skoro kao sunce i mjesec na nebu, ona će vas zatražiti da joj pošaljete sliku kako bi mogla saznati kako to točno izgleda, te dodatno zamoliti pisano objašnjenje i karakterisike iste stvari, kako bi (valjda kasnije) znala i kako se ista upotrebljava. U slučaju da joj, već totalno izluđeni od slanja slikica i objšanjenja za nešto što je toliko obično i uobičajeno, na kraju pošaljete čak i uzorak, ona će vam uputiti oduži mail kojim će vas zamoliti da joj točno objasnite što u stvari predstavlja to što ste joj poslali. Vrhunac ćete doživjeti, kada vam nakon godinu dana, netom opisane i još puno gore (nazovimo to) suradnje, gđica. Savjetnica ministra uputi zahtjev da joj (iako to definitivno nije roba kojom tržite, a ponajmanje ne profesionalna) nabavite plastičnu tirkiznu kantu za smeće koja će se (prema njenom viđenju i objašnjenju) estetski, jedina i najbolje uklapati u njen budući znanstveni prostor i projekt. (Vjerojatno kao jedan od bitnijih elemenata???!!! – No, kako bih ja to mogla znati kad nisam te struke, a niti me ovaj narod plaća da savjetujem ministra?!) Ako čujete da nešto pišti i da je zaglušujuće ruknulo – to sam se ja pretvorila u pretis lonac koji se do daske razviždao i upravo eksplodirao! Stara poslovica kaže (barem su mene tako učili) da se lagano (samo) guske mogu natjerati i provesti kroz maglu. Čini se da je kroz protekla vremena tehnološki napredak djelovao i na guske, jer reala današnjeg naravoučenja, iz ovog primjera, govori da su guske uznapredovale do te mjere da im je omogćeno da čak i ministre savjetuju kako se (narod) tjera i provodi kroz maglu. |