kreeza identeeteta

ponedjeljak, 30.01.2006.

trbušni ples i klizaljke

kakav zanimljivi vikend... u subotu sam bila na radionici trbušnog plesa :))) istina da sam crkla i da je jebeno naporno, ali mogu reći da me voditeljica nije ništa posebno fascinirala. ne radi ona to loše, ali nisam naučila ništa što već nisam znala >:) mislim, kakva bi ja kučka bila da ne znam propisno zavrtiti guzom? ;) čak mi je i malo pre statično to sve skupa, ali to vjerojatno ima veze s tim što godinama plešem puno drugih stvari.
uglavnom, ugodno me iznenadilo to što su osječanke i te kako zaintersirane. umjesto jedne, održane su 2 grupe i obje su bile krcate. ali me naživciralo to što nam nisu dali da snimamo, jer im je bilo neugodno, kao da je to što su tamo u najmanju ruku sramota ili kao da rade nešto nepristojno i zabranjeno. uvijek me takve stvari naživciraju. bila si na radionici trbušnog plesa!!!! moš si mislit, sad će te vjerojatno tračat sve susjede.. kako jadno. teoretski, tabui padaju, ali praktično smo još uvijek jebeni malograđani.
jučer sam cijelo prijepodne bauljala okolo sa psom, vrijeme je bilo savršeno! već me stvarno umorila ona hladnoća. predivno predivno sunce :))))
e, a jučer popodne sam bila na klizanju na staroj dravi nakon 1000 godina! to je jedan rukavac malo izvan grada, koji više ne teče. za klizanje nekoliko kilometara prostora, na obje obale šuma i trska iz koje izlijeću sive i bijele čaplje :)) obožavam baranju.
a navečer.. kakav predivni, zdravi umor :)) kako bi to divlji čovjek rekao: sve me boli, što od umora, što od hladnoće.. kakav dobar feeling! :D :D

- 11:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2006.

kreeza... ovaj put apstinencijska

My name is Willie. Wicked Willie. I'm Kreeza's new friend. Hello.
Gumen sam i proziran. Mirišim na nove lutke. Imam plosnato postolje koje se, kada se smoči, može zalijepiti na glatku površinu poput ruba kade, ogledala ili glatkog stola. Moj oblik liči na nekoliko kuglica poredanih jedna do druge. Vrlo sam mio i drag, konzistencije koja vrlo ugodno paše u ruku i nekoliko drugih otvora. Za vrijeme upotrebe, za razliku od japanskih kuglica, ne proizvodim nikakve zvukove. Prvi orgazam koji sam odradio je bio više nego zadovoljavajuć.... trajao je i trajao i trajao...
Prošla su skoro 3 tjedna. Još 2. ...čini se kako ću napokon prošikat do kraja... doodle doodle dirdidijammm dooooom uihihihihihihi.. Ghost busters! ;))

- 21:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2006.

I'm a creep

svi se nešto na veliko žene, udaju, kuće, rađaju djecu.... prošikat ću, proganja me to na svakom koraku. a ja i dalje bauljam kroz vakuum i ne prestajem razmišljat o kurcu! kada bi se na neki način moglo izmjerit koliko puta na dan pomislim na to kako divlji čovjek ulazi u mene, broj bi sigurno uvelike prelazio barem 200.... AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARGH!!! prošlo je tek tjedan i pol, dakle još 3 i pol :( sexy shop je na drugom kraju grada i ima neko čudno radno vrijeme, pa nikako da odem po svoj novi gumeni ud.... :D :D nema mi smješnijih riječi od: ud, vulva i dojke :D :D zvuče kao neki virusi, ili zimzelene biljke :D
neki dan se vraćam navečer iz fitnesa i pričam sama sa sobom (kao i uvijek, bože moj) i skontam da me bijelo gleda neki lik iz auta 2 metra ispred mene. i ajd što sam pričala sama sa sobom, ali sam se odmah sjetila da sam se par sekundi prije toga i počešala po pici! :D (dala mi je znak da je vrijeme za brijanje)
barem me nije vidio kako trljam nožicama... to sam skužila da radim dok jedem ili kad se uvučem u krevet i totalno mi je dobro i toplo. valjda neki infantilni reflex, mislim da bebe to rade... ja sam slučaj za medicinski priručnik.

But I'm a creep,
I'm a weirdo
What the hell am I doin' here?
I don't belong here


Radiohead

- 17:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.01.2006.

ovih dana svako jutro proživljavam agoniju dok se ne uspijem izvuć iz kreveta, kakvo šugavo vrijeme! uključim snooze 5 puta za redom, 17 puta zaspim u međuvremenu. još se nalaktim da ne zaspim, ili kleknem u krevetu, ali uspijem zaspat čak i tako! ne volim faking zimu!
danas vozam okolo trudnu frendicu i dižem umjesto nje kutiju punu tetrapaka s mlijekom, kao pravi kavalir. trbuščić joj je tako sladak... primijetih kako, od 4 moje najbolje frendice, jedna se udala prije 3 tjedna i trudna je, druga se udaje u 9. mjesecu, a treća se prije par mjeseci preselila s dečkom. jedina koja je izvan tog filma, kao i ja, živi u zagrebu i vidim ju jednom u par mjeseci. osjećam se kao alien... ali, kad bolje razmislim, ja se oduvijek tako osjećam.. E.T. phone home...
grad je pun jadnih borova, koje su kupovali, kitili, tetošili, divili im se i sad su ih pobacali na ulice kao neke silovane, potrošene, leševe... zlo mi je od božića. kakvo društvo licemjera.
ovaj post je malo nepovezan... a i onako je trenutno sve nepovezano. osuđena sam na apstinenciju od sexa 5 (ne)jebenih tjedana!!!! divlji je otputovao poslom. prošlo je tek 5 dana i ja sam već luda, pod hitno kupujem vibrator, japanske kuglice ovaj put neće biti dostatne. svi oko mene su najebali.
a kad sam već nepovezana.. kako su bile dobre lazanje! :))

- 14:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2006.

ludo jedna...

govori mi puno ljudi da nisam u pravu, da patim nepotrebno, da mu previše opraštam, previše dozvoljavam, da sam zaljubljena i nerealna... i još brdo sličnih stvari.
ja samo po prvi put u životu nisam sebična i ne gledam samo na to kako da ugodim samoj sebi. i da, teško mi je. i da, patim već prilično dugo. i da, još uvijek sam većinu vremena sama. ali još uvijek osjećam neku silu koja mi ne da da odustanem od njega. osjetim nešto iz njega što me zove k sebi, nešto što vrišti da me treba jednako koliko i ja njega, ali je pre slab da to prizna sam sebi, a kamo li meni.
ja nisam samo zaljubljena, ja ga obožavam. lud je i čudan i neprilagođen, povrijedio me tisuću puta. ali jednako toliko puta je povrijedio i sebe, jer je bio slab. jednostavno volim tu njegovu smušenost, volim ga što je takav marsovac i jedan jedini drugačiji među tisućama sličnih. osjećam među nama neku jaku povezanost, koja se ne čuje kroz riječi. osjetim ju u njegovom mirisu, u tome kako mi nespretno dotiče ruku, u njegovoj stidljivoj brizi za mene koju skriva na sve moguće načine, jer ne zna ni sam što bi s njom... izbjeglice iz besmisla...
možda sam glupa. i dalje postoji jednaka količina vjerojatnosti da se nikada ne promijeni i povrijedi me još bezbroj puta, ali i da se to ipak dogodi i da ponovno vidim onu predivnu osobu koju sam vidjela jednom davno, prije nego su se digle njegove psihodelične blokade, zbog straha od ljubavi i njegovih vlastitih emocija kojih se na smrt prepao.
a boli me i dalje. jesam li glupa ako sam spremna neko vrijeme biti nesretna, zato što negdje duboko u sebi osjećam da sam ja možda jedina koja mu može pomoći?... a nisam čak u to ni sigurna. samo vjerujem. zbog onog zagrljaja na kiši... u ono ljeto.... pod onom vrbom...

Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...

Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.


Đole

- 21:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.01.2006.

trinaesto prase iliti vodič kroz galaksiju za ukurčene ljude

uvijek sam mrzila prviprvi. mislim da mi slično počinje i prošlogodišnji post-novogodišnji post. imala sam loš predosjećaj u vezi dočeka i bila sam u pravu. bilo je loše, trulo, jadno. loša glazba, loš štimung, sve loše. ako će cijel agodina stvarno biti kao doček, nije morala ni doći, što se mene tiče.
bilo nas je 13 u ekipi - 5 parova, 2 frenda i ja. nikad se nisam osjećala više kao trinaesto prase, nije ni južnjačka utjeha pomogla.
onaj koji je obećao da će me potražiti poslije ponoći to, naravno, nije učinio. koja je meni pička materina mazohistička!? osjećam se razočarano, prazno i tupo. nije da se nisam sama dovela u dotičnu situaciju. zlo mi je od svega, ovaj cirkus traje već godinu i pol. davnih dana je postalo kao vodič kroz galaksiju za autostopere - tolika količina apsurda i gluposti, da je neprepričljivo pola stranice, a kamo li nekoliko poglavlja unazad!
bila sam kod kuće već u pola 4. čudno, ali nije me nitko napao. sanjala sam kako hodam bosa kroz žabe krastače, poplavu i kako me netko napada (ah, eto, barem nešto od nasilja) i probudila se kao vampir u 7 ujutro.. i vidjela kišu.
sretna vam nova godina... jebo joj pas mater!

- 18:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #