kreeza identeeteta

nedjelja, 25.12.2005.

šaka u mom bubregu

ovo se može dogodit samo meni!!! vraćam se jutros oko pola 5 iz rondanja, jednom od 3 puta godišnje kad sam obučena kao žensko - u miniću i na štiklama. imam do kuće nekih 20tak minuta pješke i svaki vikend idem po noći tim putem sama pješke, ulica je jedna od glavnih i nije pusta. nisam čak bila jako ni pijana, inače bi pomislila da sam zabrijala.
hodam ja tako i vidim zvijezde pri svakom koraku, koliko me bole noge od štikli, tako da sam hodala prilično sporo. i već sam bila nekih 500tinjak metara od kuće, zastanem ja hladno da pogledam kino-plakate. i stvori mi se neki lik iza leđa i stavi mi ruku na usta!!!!! u prvom trenutku sam pomislila da je netko poznat i da se zajebava, jer mi je sve skupa bilo pre nemoguće... ne, ovo se ne događa! ali već u sljedećoj sekundi sam znala da se ne zajebava, jer mi je spičio jebenu šaku u desni bubreg!!!! zabila sam mu nokte u ruku koja mi je bila na ustima i malo ju pomakla, tako da sam počela vrištat kao nespašena. lik me srušio na pod!!! i onda je zdimio. jebeš mi sve, ne mogu faking vjerovat! još sam ja kao nešto i opsovala za njim dok je trčao prema dravi, vidjela sam ga samo s leđa, mislim da je bio neki mlađi.
mislim šta??!! vot d fak je on brijao u glavi?! ako ćeš nekog napast, valjda nećeš na sred glavne ulice! možda je bilo neko nadrogirano dijete (iako je udarac bio sve samo ne slab), ili neki frik koji inače drka u parku, ali se noćas ohrabrio!
ne mogu vjerovat, majke mi, mislila bi da sam sanjala, da me danas još uvijek ne boli bubreg i nos koji mi je zgnječio i da nisam iz njega ispirila malo krvi!
ali ovo nije ni zagreb, ni milano, ni new york, ovo je osijek!!! grad u kojem ja hladno u ponoć šetam pse sama na dravi, i hodam po mraku preko po trim stazi u šumi! ovo nije grad u kojem se moraš bojati da će te netko napast i silovat!!! ... ili barem nije bio...
stvarno pomišljam da na leđima imam natpis "nisam normalna i želim da mi se događaju nenormalne stvari!" ...neki frendovi kažu da mi to piše na čelu :D dok sam prelazila tih zadnjih par metara do kuće, rekoh naglas: ajde, šta će mi se još dogodit!? nije pao klavir na mene, ne mogu vjerovat!
sve je otišlo u kurac. ovaj tjedan kupujem skakavac.

- 13:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 24.12.2005.

hieros gamos

sinoć sam skinula jumfer u karaokama. čudim se kako danas uopće govorim.. svidjelo mi se vrlo hihi i nije mi ni išlo tako loše kako sam očekivala... osim tu i tamo :) u fitnesu je party blago rečeno propao. ne znam zašto su ljudi u takvom kurcu. ali nas 6 karaoke-entuzijasta se nije dalo smesti, tako da smo dobrano zarondali unatoč svojoj neshvaćenosti :))
kupila sam prije par dana da vincijev kod. i završim ja tako knjigu koju sam čitala prije toga (povratak kralja, drugi put) oko 8 navečer. i rekoh - idem prelistati samo prvih par strana da vincija, pa ću nastavit sutra.... sljedeća scena: ja u 2 u noći sklupčana, gladna, dehidrirana i smrznuta, frenetično gutam 400. stranicu knjige. onda sam lagano već vidjela dupla slova, a i ujutro sam išla radit, tako da sam tužna morala ostaviti zadnjih 100 strana za sutra. u životu nisam pročitala ništa napetije! a i uboli su me u žicu sa stavom kontra crkve, svetom ženstvenoću, vitezovima templarima, svetim gralom i obredom svetog sexa - hieros gamos :)))) prva religija koja me se dojmila, da znam gdje ih ima, otišla bi im se pokloniti iste sekunde :))))

- 16:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 16.12.2005.

prsti u zemlji

jučer sam napokon presadila cvijet, koji je na to čekao prilično dugo. opet sam bila u strci s vremenom, pa hrpu toga nisam stigla, uključujući i toliko stvari koje volim raditi. tako da danima nisam bila ni na dravi - mom izvoru mira i dodiru s prirodom koji me tako smiruje. plavim, zelenim i smeđim prizorima, mirisu pijeska i zvukovima šume. mislim da ću otići čim završim tekst :)
jučer me to presađivanje cvijeta malo vratilo u ravnotežu - crna zemlja pod noktima, a u nosnicama njen vlažni miris. cvijet raste kao blesav - nemam pojma koja je to vrsta, ali sad već dobrano prešišao metar i pol. definitivno smirujuća aktivnost.
a jučer sam čula i ovu stvar, nakon dosta vremena. volim ju, nekako je ljepa i tužna... ne volim kad nešto na očigled prolazi.. idem sada baš tamo.

I come from down in the valley
where mister when you're young
They bring you up to do like your daddy done
Me and Mary we met in high school
when she was just seventeen
We'd ride out of that valley down to where the fields were green

We'd go down to the river
And into the river we'd dive
Oh down to the river we'd ride

Then I got Mary pregnant
and man that was all she wrote
And for my nineteenth birthday I got a union card and a wedding coat
We went down to the courthouse
and the judge put it all to rest
No wedding day smiles no walk down the aisle
No flowers no wedding dress

That night we went down to the river
And into the river we'd dive
Oh down to the river we did ride

I got a job working construction for the Johnstown Company
But lately there ain't been much work on account of the economy
Now all the things that seemed so important
Well mister they vanished right into the air
Now I just act like I don't remember
Mary acts like she don't care

But I remember us riding in my brother's car
Her body tan and wet down at the reservoir
At night on the banks I'd lie awake
And pull her close just to feel each breath she'd take
Now those memories come back to haunt me
they haunt me like a curse
Is a dream a lie if it don't come true
Or is it something worse
that sends me down to the river
though I know the river is dry
That sends me down to the river tonight
Down to the river
my baby and I
Oh down to the river we ride

Bruce Springsteen

- 17:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.12.2005.

... myself dizzy

možda bi se jučerašnji dan mogao nazvati savršenim - jebala sam se cijelo popodne i plesala cijelu noć!!! :)))))))
danas me sve boli, ali ovako dobro duuugo nije bilo :) čarobni recept za izlazak - potpuno novi ljudi i potpuno novo mjesto.
čarobni recept za savršeno popodne... nema ga, i guess. možda količina hormona cijele čete ljudi, u jednom čovjeku :D ...i moja neizreciva beskarakternost. živjela! :D

- 12:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2005.

..just as fast as I can










I'm lyin' here on the floor where you left me
I think I took too much
I'm crying here, what have you done?
I thought it would be fun

I can't stay on your life support, there's a
shortage in the switch,
I can't stay on your morphine, cuz its making me itch
I said I tried to call the nurse again but she's
being a little bitch,
I think I'll get outta here, where I can

Run just as fast as I can
To the middle of nowhere
To the middle of my frustrated fears
And I swear you're just like a pill
Instead of makin' me better, you keep makin' me ill
You keep makin' me ill


Pink

obožavam tu stvar, uz nju vrištim i skačem kao blesava, nekako oslobađa.
and now I'm finally running just as fast as I can...
finally.

- 21:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 02.12.2005.

hepi brzdej tu maj blog :)

malo kasnim (bili smo u transakciji prodaje starog i kupnje novog kompa, a imala sam i brdo posla). 28.11.2004. rodio se ovaj blog, a njegov prvi post nosio je naslov 'u totalnom sam kurcu' a naslov sljedećeg dana glasio je 'dobila sam nogu'. sada, nakon godinu dana, puno je toga drugačijeg, a opet se nije puno promijenilo. osim što sam kupila auto, potpisala ugovor na poslu i što mi je stančić pri kraju, život mi nije puno drugačiji.. jer sam još uvijek nekako (previše) orjentirana na velikodušnog udjeljivača nogu ;) iako je on sad kao opet moj dečko, vidimo se otprilike jednako koliko i onda, a u riječniku stranih riječi, pod pojmom 'usamljenost' i dalje stoji moja slika.. što zbog više sile i kilometara među nama, što zbog njegove divlje neprilagođenosti. iako, moram priznati da su i tu neke stvari bolje nego što su bile, samo se s njim sve događa ultra mega jebeno sporo... napredujemo koracima mrava nedonoščeta :D
ponekad se pitam jesam li ja zbilja osuđena na vječnu samoću, imala nekog u životu ili ne, (jer bilo je i u ranijim godinama ovakvih situacija), ili ja to, iz nekog mazohističkog razloga, podsvjesno sama odabirem...?? jedno je sigurno - nikad, ali nikad, ne učim na tuđim greškama... čak su mi i neke vlastite pre zabavne da ih ne bi par puta ponovila. i uvijek, ali baš uvijek, idem težim putem. tabani su mi krvavi, ruke i lice izgrebani, u kosi upleteno trnje, ali ne... mrs. kreeza uvijek hoda bosa po staklu, trnju, šiljatim stijenama, žegi, hladnoći i snijegu, jer tako očito najbolje usvaja lekcije... vrištim 'BOLI ME' i hodam dalje, ne stajem na udobnim mjestima uz put, jer je ono što (koga) želim još uvijek negdje ispred. je li to hrabrost, (m)učenje, mudrost, ili možda kompletna iracionalnost, šizofrenija, ludilo.. nitko ne zna.. ja najmanje.
samo, čudna me jedna sitnica bode u mali mozak... ne mogu se sjetiti ničeg zbog čega žalim. ni jedne situacije (barem u ovih godinu dana mog bloženja) u kojoj bi postupila drugačije nego što jesam. zanimljivo. dolijat će vjetrenjače kad tad ;)))

- 11:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se