kreeza identeeteta

četvrtak, 24.11.2005.

nejkid on d snou

kad prije snijeg?! ne sjećam se kad je zadnji put pao prije nove godine i to još u ovolikoj količini! anyway, vani je prekrasno. jučer sam vidjela 2 savršena, predivna prizora:
prvo u prolazu pokraj moje kuće, gdje je desetak reflektora iz poda usmjereno koso na zid zgrade. pahuljice je kovitlao prilično jak (i hladan) vjetar, a vidjele su se samo u snopovima svjetlosti od reflektora, u mraku prolaza. plesale su i vrtile se, baš kao da se igraju. to me odmah sjetilo na priču o ledenoj kraljici, koju sam zandji put čula prije dobrih 20 godina, ako ne i više. ne sjećam se više baš ničega iz nje, osim da su se likovi zvali kaj i gerda. valjda je moj mozak još onda, dok sam slušala priču, stvorio slike slične ovoj, ili sam ih vidjela u knjizi, tako da su simpatične podivljale pahuljice isti trenutak izvukle tu sliku iz prašine mog uma. kako zanimljivo.
i drugo - isti taj ledeni vjetar je, na trgu ispred katedrale, raznosio slojeve snijega u nekoliko smjerova, kao neke bijele krpe ili trake... ili pjenu u kadi kada ju otpuhneš sa dlana.
toliko me ponio snježni ugođaj, da sam se prije spavanja skinula gola i izašla na balkon, jer sam se sjetila da još nikad nisam osjetila pahulje nigdje na koži, osim na rukama i licu. ali samo na kratko. hladno, naježeno, mokro, osjetljivo, oštro, intenzivno, predivno :))) i, ne, ne vidi se s ulice na moj balkon, u dvorištu je ;)

- 17:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 19.11.2005.

divlji čovjek... kojeg se usuđujem zvati svojim

on ima nešto što me opčinjava. nešto je jednostavno u njemu - prirodno, spontano, divlje i iskreno. apsolutno nepredvidivo i intrigantno, što me drži napetom. nešto djetinje naivno, iskreno i dobroćudno. nešto iskonski muško, strastveno i divlje. on ima stav, ima petlje... za sve osim za emocije :D on je zbunjen, izgubljen, ponekad uspaničen, ili blago rečeno uplašen. ali je to što je. bez maski, bez glume, bez skrivenih namjera.
nemoguće ga je zadržati duže od 2 sata na istom mjestu, ako događaji ne uključuju pivo ili nogomet :D nemoguće ga je odvući na kavu ili u shopping. prilično teško razgovarati s njim u bilo kojem budućem glagolskom vremenu. ali on uči, on me tjera da razmišljam o sada.
on je tako intenzivan, tako stvaran. ima predivan, iskreni smijeh. on je jedan od onih rijetkih primjeraka koji bi uvijek ustali zaštiti slabije od sebe. on ne podnosi nepravdu i neiskrenost. u nekom davnom životu je bio nekakav mušketir, vitez, ili ratnik, sigurna sam u to. na neki je način to i sada. on je elementarno muško, apsolutno i neupitno. svakim svojim atomom, svakom česticom te enormne količine testosterona koja ključa u njemu.
ja sam neizlječivo fascinirana i zaražena njime. nikad se pokraj nekoga nisam osjećala do te mjere ženom. radi mi tako čudne stvari, bez da uopće ima o tome pojma. moja vrela krvna zrnca se počinju divlje sudarati kad je u blizini. on je izvor tolike količine energije... ja sam začarana.
a tako često imam osjećaj da nešto u njemu vrišti za toplinom... sve češće se ulovim kako uživam u ovoj igri... dva neprilagođena divljaka... ja sam onaj s malo više petlje za emocije, ništa drugo :)

- 17:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.11.2005.

Corto Maltese glavom i bradom

neki dan su jednu frendicu u fitnessu popljuvali, jer je ona njih popljuvala što ne znaju tko je corto maltese. da odakle joj takva ideja i da zašto bi oni znali tko je tamo neki corto maltblabla kad to nitko ne zna! ja bi recimo, od možda 5 ljudi koje poznam očekivala da znaju tko je on, za to moraš biti stripofil, a takvih je danas, nažalost, jako malo. iako, tko zna da li bi se on našao i u mom životu, da, dok sam išla u osnovnu školu, pa i ranije, naša kuća nije bila prepuna stripoteka i alan fordova. shvatit ću to kao jedan od rijetkih pozitivnih utjecaja moga oca (doduše neizravni) na formiranje moje ličnosti.
žao mije što danas prilično rijetko čitam stripove.. možda zato jer nisu baš jeftini, možda zato jer mi je hrvatski prijevod lošiji od onog iz gornjeg milanovca (oni su imali feeling), ili jednostavno zato jer nemam vremena. ali corto, alan ford, dylan dog, ili crnobradi uvijek me odvedu u neki tako predivni, nestvarni, maštoviti, makar i crno-bijeli svijet. u kući na moru imam jednu epizodu modesty blaze koju čitam valjda već 20 godina, svako ljeto ponovo. i nikad mi nije dosadna.
i nizašto ne bi mijenjala utjecaj koji su na moj život imali i sve ono što su u njega unijeli corto maltese, poručnik blueberry, alan ford, asterix, gaston, crnobradi, modesty blaze, dylan dog, cat claw i hrpa drugih...

- 21:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #