kreeza identeeteta

ponedjeljak, 11.12.2006.

i opet moja patetika

Zgažena sam po tisućiti put. Već mi prelazi u naviku. Boli, peče i trga... prilično ružno. Iako, čini se svaki put sve manje i kraće. Možda jednom potpuno prestane. A možda i ne.
I opet ista kolona pitanja bez odgovora. Pokušavam li nemoguće? Želim li nemoguće? Jesam li izgubila 2 i pol godine uzalud? Dokle će biti ovako? Zar sam bila toliko zla da moja agonija traje ovoliko dugo?
Sasvim uzalud nije, to znam, jer sam naučila neopisivo puno. O strpljenju toleranciji, nesebičnosti, predrasudama, pa čak i taktici. Ni o jednoj od tih stvari ranije nisam znala gotovo ništa. Malo mi fali da se počnem tješiti floskulama poput – što me ne ubije, čini me jačom... iako me trenutno čini samo izuzetno tužnom.
Košmar u njegovoj glavi, njegova slabost i sumnja u sebe samog udarili su mi šamar po tko zna koji put. Zgazili me i popljuvali, bez gotovo i jedne riječi. Samo nedostatkom reakcije. Izostankom bilo kakvog suosjećanja, barem onog vidljivog. Možda mi tako i treba, možda sam pretvrdoglava i preuporna. Vjerujem kako sam se sama dovela u ovu situaciju. Po n-ti put.
Mogu se zavaravati kako je sad definitivno kraj, mogu se pokušati natjerati da razmišljam o nekom drugom, mogu (opet) obrisati njegov broj, mogu mu psovati sve po spisku... ne mogu samo ono što najviše želim. Utonuti u zagrljaj.
Neće me ovaj dvanaesti mjesec, ni jedne godine. A mislila sam da je sreća vidjeti jato divljih gusaka... rado bih otišla s njima.
Ali ostajem ovdje. Na vjetru.

- 17:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2006.

Wind of change

Dugo, dugo, predugo me nema.. toliko dugo da sam se jedva sjetila passworda, a stavljanje slike je pravi Sizifov posao. I nisam slučajno ovdje. Dovukla me za rukav moja divlja potreba za pisanjem, uragan misli u glavi, koje su postale preglasne i prebrojne da bi tamo ostale. Dotjerala me bičem i divlja žena, koja živi u meni, koja sam ja, i koja se prije samo pola sata počela tako divlje bacakati u meni, udarati u moje unutarnje stijenke i vrištati iz sveg glasa. Probudila se zajedno sa žabama na Dravi, koje su izašle iz mulja, zbog ovog čudnog toplog vremena i 20 stupnjeva u studenom i sada skaču okolo misleći da je proljeće.
S njima se probudila i Ona, divljakuša, s dugim pandžama i kosom od mahovine. Nanjušila je promjenu, znam ju dobro.
Ovisnik sam o vjetrovima promjene, ništa me tako ne uzbuđuje, a čini se kako je napokon došlo vrijeme za uragan. Iako volim strujanja, valjda je normalno da tu i tamo odlutamo s glavnim tokom rijeke i odjednom se probudimo do vrata u mulju. Tako i u mom životu već 2 godine sve stoji, poslovno i privatno. Prije tjedan dana nam je došao novi šef, pravi gad. Sve mogu podnijeti, i to što radim dan i noć, i to što sam premorena i pod stresom, i to što nemam privatnog života, a i da ga imam, ne bi imala vremena za njega. Ali ne mogu i ne želim podnijeti u svojoj blizini ( a kamo li kao pretpostavljenog) zlu, licemjernu i oholu osobu, poltrona željnog ego-tripova. Klima se na poslu znatno promijenila i od prvog dana njegove vladavine razmišljam o odlasku. Danas sam povukla prvi potez, tek jedan preliminarni razgovor koji možda obećava, a možda i ne, ali sama pomisao na promjenu je prouzročila u meni takvu buru emocija, takvu euforiju, takvu neobuzdanu sreću. Definitivno je vrijeme da šutnem život nogom u guzicu i natjeram ga da krene u nekom drugom smjeru. Kod mene se i inače svakih par godina događaju korjenite promjene i nikada jedna, dvije... uvijek se sve okrene za 180 stupnjeva.
Pa mi je sama pomisao na to kako ću uskoro zatvoriti jedna vrata donijela takav predivni, blaženi osjećaj (u koji nimalo ne sumnjam), kako će se uskoro preda mnom otvoriti puno, puno novih vrata.. jer, vrijeme je.
Sve se to dogodilo u nekoliko minuta razmišljanja o novom poslu, dok sam šetala psa na navečer na Dravi i odjednom me preplavio onaj rijetki, dragocjeni, ali dobro poznati osjećaj elementarne sreće i povezanosti s energijom, od kojeg se ježi koža od glave do pete, ježe se čak i bradavice, blesavi osmjeh se širi od uha do uha, a šire se i ruke... negdje prema nebu. I pogledam u tom trenutku zanesenosti gore i padne zvijezda, samo za mene.
I zato znam. Tu je. Čeka me. Moja promjena, moja nova struja, bura u mojoj kosi i divlja žena koja izlazi kroz sve pore i goni me u trk.... došlo je vrijeme da se opet sretne sa svojim dragim... mojim vječnim Nemirom.

- 18:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 25.04.2006.

Dugo me nema. Nisam mislila da ću ovo pisati, barem ne tako skoro, ali čini se kako je ovaj blog na svom kraju. Ne tvrdim to, samo mi se čini. Valjda je ispunio svoju funkciju. Kada mi je bilo teško, bilo mi je lakše, jer je on bio tu.
Večeras sam ga se ponovno sjetila zbog jednog filma, bezbroj žaba i energije. Krajnje ekstatične.
Film je V for Vendetta, ili O za Osvetu, kako je kod nas patetično preveden. «Power to the people» tip filma, kakve najviše volim. O hrabrosti. Revoluciji. Strahu. Ljubavi. Oslobođenju. Prekrasan.
Nakon filma sam, naravno, bila pre uzdrmana da bi otišla ravno kući, pa sam, naravno, otišla preko Drave. Zrak miriši na proljeće, na slobodu, na ljubav, na pupoljke, savršeno. Bila je poplava i još je dosta toga pod vodom, pa se čuje više žaba nego sam ikada u životu čula odjednom. A čula sam ih puno, to mi je jedan od najdražih zvukova, jer za mene znači upravo to – toplu noć, negdje uz vodu. Cikade su njihov ekvivalent na moru. Od njih treperi zrak.
I osvijetljeni grad koji se zrcali u vodi. Ja koja stojim na klupi s raširenim rukama i pogledom negdje u smjeru Velikog medvjeda. Trenutak za vječnost. Osjećaj kojem riječi nisu dorasle.
Na mom licu grč... boli?... sreće? ....ekstaze? Ili svega toga odjednom, vjerojatno sve to i dolazi iz istog mjesta – duše. Suze koje mi ulaze u uši i savršen osjećaj jedinstva s energijom, srećom, kreketanjem žaba, mirisom, slobodom. Val orgazmičke ljubavi – pisalo bi u Celestinskom proročanstvu. Osjećam kao da znam više. To je razlog zašto sam tu. To je razlog zašto smo svi tu. Da vidimo ljepotu, njušimo ju, slušamo, osjećamo. Da budemo sretni. Kad čujete žabe, sjetite se..

- 12:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.03.2006.

narasle su mi sise :))

kupila sam neki dan novi grudnjak i sva ponosna ustanovila da mi, umjesto dosadašnjeg 75B, treba 80B :))) ah, sreće li neopisive! mislim da je to zbog toga što su u zadnje vrijeme dosta tetošene, mažene i pažene.. ali ja to najozbiljnije mislim! inače imam ženskih hormona malčice manje nego prosječna žena, a do tog zaključka sam došla jer: 1. imam puno mišićnog, a malo masnog tkiva 2. imam slabe, bezbolne menstruacije koje traju 5 dana i ja svo to vrijeme nosim tange, a tampone ne koristim uopće (a frendice me intenzivno mrze) i 3. što se sexa tiče, imam totalno muški mozak - da, da, hoću, hoću uvijek i onda hoću još malo!!! a kad me se dobro ispraši, postajem nježnija i ženstvenija (barem na neko kraće vrijeme :D) pa zašto mi onda zbog toga ne bi skočio i nivo ženskih hormona, a s njim i sise.... jupi :)

i, da... imam još jednu teoriju.. koju se ne bi ni sjetila napisati, da me nije podsjetilo jedno drago, slatko biće, moj lega centurion (koji ima novu curu hihi).
dakle, teorija... hrpa psovki u stvari uopće nije ružna.. mislim, kako može biti ružno kad ti netko kaže "jebi se" ili "puši kurac", pa to su najljepše želje!! da mi barem to netko govori svaki dan i da se barem to onda i ostvari! i zato mislim da si ljudi ne bi trebali čestitati rođendane, blagdane i blabla onako kako to inače rade, nego lijepo, umjesto toga jebi se ili puši kurac... da se pola od tih želja i ostvari, svi bi mi bili puno sretniji.....



- 18:55 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2006.

i did it

napokon sam uspjela! napokon sam to završila. nakon mjesec i pol dana apstinencije, uslijedio je urnebesni sex, a odmah nakon toga zahlađenje odnosa, čim sam se ja drznula potegnuti pitanje subote navečer. čovjek je hladno, nakon mjesec i pol, proveo noć sa ekipom. stvarno sam bila neizmjerno glupa, kad sam povjerovala da će se nešto promijeniti, što je obećao prije odlaska. njegov sustav vrijednosti je malo pomaknut i to je to. uvijek bi bila na redu tek poslije utakmice, njegovih frendova i pijanstva. šteta, jer i dalje mislim kako nije loš čovjek i zbilja mi je žao, jer mislim da će na takav način teško ikada biti stvarno sretan, ali to je njegov izbor.
prekipilo mi je još u subotu, ali i dalje nisam bila sigurna šta da radim, jer mi je bilo glupo odustat nakon ovoliko vremena (jer ipak mislim da sam ja jedina koja je dobila od njega i to malo što sam dobila), ali sam onda imala jedan "znak" isti taj dan (potpuno nepoznat čovjek mi je rekao nešto što je imalo prilično veze s mojom situacijom... ma, nebitno) a u nedjelju ujutro sam se probudila s rečenicom u glavi: "ti mi daješ samo nemir i čežnju". tako da mislim da sam napokon trebala to napraviti. vratila sam mu neke stvari koje su bile kod mene i zamolila ga da mi se više nikad ne javi... sms-om, nažalost. htjela sam to napraviti uživo, ali takvih smo razgovora imali već bezbroj, ne bi ništa time postigla, samo bi otežala i sebi i njemu.
mislim da je sad stvarno gotovo. jučer sam cijeli dan provela vani, po onom savršenom vremenu. danas se osjećam tako oslobođeno, lagano i opušteno. pao mi je kamen sa srca. još volim luđaka, tu si ne mogu pomoći tako brzo, ali sad mi je napokon jasno da se s njim jednostavno ne može funkcionirati i ja tu ništa ne mogu. dala sam nekoliko puta više nego sve od sebe. a sad je vrijeme da uživam u suncu :)))

- 12:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 11.02.2006.

loonatic

nema, jednostavno nema boljeg osjećaja od vjetra na mostu, po noći, ispod punog mjeseca. ništa nije vrijedno dovoljno da to zamijeni. nikada i nigdje se ne osjećam toliko slobodna. psihodelično udišem punim plućima dok mi se ne zavrti u glavi, blesavi smajl mi je razvučen od uha do uha, a po licu bridi hladni vjetar... koji nije više toliko hladan da neke najveće optimiste ne bi podsjetio na proljeće. i onda još vidim puni mjesec iznad sebe... aaaaa, ti si... to objašnjava mnoge stvari u današnjem sjebanom danu ;) još posjedujem i rijedak talent da svaki mjesec dobijem upravo u dane punog mjeseca. kakva ljupka kombincija, grof drakula je dijete cvijeća u odnosu na mene :D
ne zna se tko je bio sretniji trčeći po pijesku večeras preko drave - pas ili ja :))) skoro svi ljudi koje znam su me, nakon onog napada na badnjak, pitali: dobro, hoćeš sad napokon prestat okolo bauljat po noći sama??!! pa naravno! ...da neću :))) ne dam to ni za šta na svijetu! tamo sam tako slobodna.
negdje sam nedavno pročitala kako u znaku raka (dec mi :) dominira mjesec. a mjesec se ne nalazi slučajno u korijenu engleske riječi za luđaka :) ah, tako dakle.. osim što sam hazzard to myself i creep, ja sam i loonatic :D

- 20:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 03.02.2006.

đigimigići

jučer sam pronašla svoj prvi đigimigić!! radi se o pojavi koja je najčešće rezervirana za muškarce, možda zbog toga što imaju dublji pupak, ili možda ima neke veze s njihovom dlakavošću... a možda se samo rjeđe peru :D anyway, đigimigići su one male mucice koje se skupe u pupku, od neke majice ili pulovera. moj jučerašnji đigimigić je bio minijaturan i crven, ali je bio pravi pravcati ponosni đigimigić! (preporučila bih izgovaranje riječi "đigimigići" tako ga naglasak bude na slogu "gi" ali obavezno drugom po redu! pri tom taj slog mora biti propisno, slavonski razvučen. onako, kada pomislite da je već bolesno duuug, e, onda još koju sekundicu duže :D)
luda sam za takvim bolesnim izrazima. najdraža riječ koju sam naučila za vrijeme studija u zg su šmrklje (prijevod za slavonce: bale). šmrklje su mi nekako zvučnije od bala, prava pjesnička onomatopeja :)))
a mila mi je i fraza "ni v rit ni mimo" (prijevod za slavonce: ni u šuleta/pakšu, ni pokraj). zar to nije slikovito? :)))
a kad smo već kod dragih mi izraza, moram podijeliti s vama i najosječkiju rečenicu na svijetu: lega, nije ti dumina pravit diklića od kondora u treski! (prijevod za ne-osječane: prijatelju, nije ti fora pravit budalu od konduktera u tramvaju). :)
željno očekujem vaše omiljene riječi..

- 12:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.01.2006.

trbušni ples i klizaljke

kakav zanimljivi vikend... u subotu sam bila na radionici trbušnog plesa :))) istina da sam crkla i da je jebeno naporno, ali mogu reći da me voditeljica nije ništa posebno fascinirala. ne radi ona to loše, ali nisam naučila ništa što već nisam znala >:) mislim, kakva bi ja kučka bila da ne znam propisno zavrtiti guzom? ;) čak mi je i malo pre statično to sve skupa, ali to vjerojatno ima veze s tim što godinama plešem puno drugih stvari.
uglavnom, ugodno me iznenadilo to što su osječanke i te kako zaintersirane. umjesto jedne, održane su 2 grupe i obje su bile krcate. ali me naživciralo to što nam nisu dali da snimamo, jer im je bilo neugodno, kao da je to što su tamo u najmanju ruku sramota ili kao da rade nešto nepristojno i zabranjeno. uvijek me takve stvari naživciraju. bila si na radionici trbušnog plesa!!!! moš si mislit, sad će te vjerojatno tračat sve susjede.. kako jadno. teoretski, tabui padaju, ali praktično smo još uvijek jebeni malograđani.
jučer sam cijelo prijepodne bauljala okolo sa psom, vrijeme je bilo savršeno! već me stvarno umorila ona hladnoća. predivno predivno sunce :))))
e, a jučer popodne sam bila na klizanju na staroj dravi nakon 1000 godina! to je jedan rukavac malo izvan grada, koji više ne teče. za klizanje nekoliko kilometara prostora, na obje obale šuma i trska iz koje izlijeću sive i bijele čaplje :)) obožavam baranju.
a navečer.. kakav predivni, zdravi umor :)) kako bi to divlji čovjek rekao: sve me boli, što od umora, što od hladnoće.. kakav dobar feeling! :D :D

- 11:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2006.

kreeza... ovaj put apstinencijska

My name is Willie. Wicked Willie. I'm Kreeza's new friend. Hello.
Gumen sam i proziran. Mirišim na nove lutke. Imam plosnato postolje koje se, kada se smoči, može zalijepiti na glatku površinu poput ruba kade, ogledala ili glatkog stola. Moj oblik liči na nekoliko kuglica poredanih jedna do druge. Vrlo sam mio i drag, konzistencije koja vrlo ugodno paše u ruku i nekoliko drugih otvora. Za vrijeme upotrebe, za razliku od japanskih kuglica, ne proizvodim nikakve zvukove. Prvi orgazam koji sam odradio je bio više nego zadovoljavajuć.... trajao je i trajao i trajao...
Prošla su skoro 3 tjedna. Još 2. ...čini se kako ću napokon prošikat do kraja... doodle doodle dirdidijammm dooooom uihihihihihihi.. Ghost busters! ;))

- 21:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2006.

I'm a creep

svi se nešto na veliko žene, udaju, kuće, rađaju djecu.... prošikat ću, proganja me to na svakom koraku. a ja i dalje bauljam kroz vakuum i ne prestajem razmišljat o kurcu! kada bi se na neki način moglo izmjerit koliko puta na dan pomislim na to kako divlji čovjek ulazi u mene, broj bi sigurno uvelike prelazio barem 200.... AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARGH!!! prošlo je tek tjedan i pol, dakle još 3 i pol :( sexy shop je na drugom kraju grada i ima neko čudno radno vrijeme, pa nikako da odem po svoj novi gumeni ud.... :D :D nema mi smješnijih riječi od: ud, vulva i dojke :D :D zvuče kao neki virusi, ili zimzelene biljke :D
neki dan se vraćam navečer iz fitnesa i pričam sama sa sobom (kao i uvijek, bože moj) i skontam da me bijelo gleda neki lik iz auta 2 metra ispred mene. i ajd što sam pričala sama sa sobom, ali sam se odmah sjetila da sam se par sekundi prije toga i počešala po pici! :D (dala mi je znak da je vrijeme za brijanje)
barem me nije vidio kako trljam nožicama... to sam skužila da radim dok jedem ili kad se uvučem u krevet i totalno mi je dobro i toplo. valjda neki infantilni reflex, mislim da bebe to rade... ja sam slučaj za medicinski priručnik.

But I'm a creep,
I'm a weirdo
What the hell am I doin' here?
I don't belong here


Radiohead

- 17:57 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.01.2006.

ovih dana svako jutro proživljavam agoniju dok se ne uspijem izvuć iz kreveta, kakvo šugavo vrijeme! uključim snooze 5 puta za redom, 17 puta zaspim u međuvremenu. još se nalaktim da ne zaspim, ili kleknem u krevetu, ali uspijem zaspat čak i tako! ne volim faking zimu!
danas vozam okolo trudnu frendicu i dižem umjesto nje kutiju punu tetrapaka s mlijekom, kao pravi kavalir. trbuščić joj je tako sladak... primijetih kako, od 4 moje najbolje frendice, jedna se udala prije 3 tjedna i trudna je, druga se udaje u 9. mjesecu, a treća se prije par mjeseci preselila s dečkom. jedina koja je izvan tog filma, kao i ja, živi u zagrebu i vidim ju jednom u par mjeseci. osjećam se kao alien... ali, kad bolje razmislim, ja se oduvijek tako osjećam.. E.T. phone home...
grad je pun jadnih borova, koje su kupovali, kitili, tetošili, divili im se i sad su ih pobacali na ulice kao neke silovane, potrošene, leševe... zlo mi je od božića. kakvo društvo licemjera.
ovaj post je malo nepovezan... a i onako je trenutno sve nepovezano. osuđena sam na apstinenciju od sexa 5 (ne)jebenih tjedana!!!! divlji je otputovao poslom. prošlo je tek 5 dana i ja sam već luda, pod hitno kupujem vibrator, japanske kuglice ovaj put neće biti dostatne. svi oko mene su najebali.
a kad sam već nepovezana.. kako su bile dobre lazanje! :))

- 14:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2006.

ludo jedna...

govori mi puno ljudi da nisam u pravu, da patim nepotrebno, da mu previše opraštam, previše dozvoljavam, da sam zaljubljena i nerealna... i još brdo sličnih stvari.
ja samo po prvi put u životu nisam sebična i ne gledam samo na to kako da ugodim samoj sebi. i da, teško mi je. i da, patim već prilično dugo. i da, još uvijek sam većinu vremena sama. ali još uvijek osjećam neku silu koja mi ne da da odustanem od njega. osjetim nešto iz njega što me zove k sebi, nešto što vrišti da me treba jednako koliko i ja njega, ali je pre slab da to prizna sam sebi, a kamo li meni.
ja nisam samo zaljubljena, ja ga obožavam. lud je i čudan i neprilagođen, povrijedio me tisuću puta. ali jednako toliko puta je povrijedio i sebe, jer je bio slab. jednostavno volim tu njegovu smušenost, volim ga što je takav marsovac i jedan jedini drugačiji među tisućama sličnih. osjećam među nama neku jaku povezanost, koja se ne čuje kroz riječi. osjetim ju u njegovom mirisu, u tome kako mi nespretno dotiče ruku, u njegovoj stidljivoj brizi za mene koju skriva na sve moguće načine, jer ne zna ni sam što bi s njom... izbjeglice iz besmisla...
možda sam glupa. i dalje postoji jednaka količina vjerojatnosti da se nikada ne promijeni i povrijedi me još bezbroj puta, ali i da se to ipak dogodi i da ponovno vidim onu predivnu osobu koju sam vidjela jednom davno, prije nego su se digle njegove psihodelične blokade, zbog straha od ljubavi i njegovih vlastitih emocija kojih se na smrt prepao.
a boli me i dalje. jesam li glupa ako sam spremna neko vrijeme biti nesretna, zato što negdje duboko u sebi osjećam da sam ja možda jedina koja mu može pomoći?... a nisam čak u to ni sigurna. samo vjerujem. zbog onog zagrljaja na kiši... u ono ljeto.... pod onom vrbom...

Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad
zažmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...

Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna.


Đole

- 21:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.01.2006.

trinaesto prase iliti vodič kroz galaksiju za ukurčene ljude

uvijek sam mrzila prviprvi. mislim da mi slično počinje i prošlogodišnji post-novogodišnji post. imala sam loš predosjećaj u vezi dočeka i bila sam u pravu. bilo je loše, trulo, jadno. loša glazba, loš štimung, sve loše. ako će cijel agodina stvarno biti kao doček, nije morala ni doći, što se mene tiče.
bilo nas je 13 u ekipi - 5 parova, 2 frenda i ja. nikad se nisam osjećala više kao trinaesto prase, nije ni južnjačka utjeha pomogla.
onaj koji je obećao da će me potražiti poslije ponoći to, naravno, nije učinio. koja je meni pička materina mazohistička!? osjećam se razočarano, prazno i tupo. nije da se nisam sama dovela u dotičnu situaciju. zlo mi je od svega, ovaj cirkus traje već godinu i pol. davnih dana je postalo kao vodič kroz galaksiju za autostopere - tolika količina apsurda i gluposti, da je neprepričljivo pola stranice, a kamo li nekoliko poglavlja unazad!
bila sam kod kuće već u pola 4. čudno, ali nije me nitko napao. sanjala sam kako hodam bosa kroz žabe krastače, poplavu i kako me netko napada (ah, eto, barem nešto od nasilja) i probudila se kao vampir u 7 ujutro.. i vidjela kišu.
sretna vam nova godina... jebo joj pas mater!

- 18:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.12.2005.

šaka u mom bubregu

ovo se može dogodit samo meni!!! vraćam se jutros oko pola 5 iz rondanja, jednom od 3 puta godišnje kad sam obučena kao žensko - u miniću i na štiklama. imam do kuće nekih 20tak minuta pješke i svaki vikend idem po noći tim putem sama pješke, ulica je jedna od glavnih i nije pusta. nisam čak bila jako ni pijana, inače bi pomislila da sam zabrijala.
hodam ja tako i vidim zvijezde pri svakom koraku, koliko me bole noge od štikli, tako da sam hodala prilično sporo. i već sam bila nekih 500tinjak metara od kuće, zastanem ja hladno da pogledam kino-plakate. i stvori mi se neki lik iza leđa i stavi mi ruku na usta!!!!! u prvom trenutku sam pomislila da je netko poznat i da se zajebava, jer mi je sve skupa bilo pre nemoguće... ne, ovo se ne događa! ali već u sljedećoj sekundi sam znala da se ne zajebava, jer mi je spičio jebenu šaku u desni bubreg!!!! zabila sam mu nokte u ruku koja mi je bila na ustima i malo ju pomakla, tako da sam počela vrištat kao nespašena. lik me srušio na pod!!! i onda je zdimio. jebeš mi sve, ne mogu faking vjerovat! još sam ja kao nešto i opsovala za njim dok je trčao prema dravi, vidjela sam ga samo s leđa, mislim da je bio neki mlađi.
mislim šta??!! vot d fak je on brijao u glavi?! ako ćeš nekog napast, valjda nećeš na sred glavne ulice! možda je bilo neko nadrogirano dijete (iako je udarac bio sve samo ne slab), ili neki frik koji inače drka u parku, ali se noćas ohrabrio!
ne mogu vjerovat, majke mi, mislila bi da sam sanjala, da me danas još uvijek ne boli bubreg i nos koji mi je zgnječio i da nisam iz njega ispirila malo krvi!
ali ovo nije ni zagreb, ni milano, ni new york, ovo je osijek!!! grad u kojem ja hladno u ponoć šetam pse sama na dravi, i hodam po mraku preko po trim stazi u šumi! ovo nije grad u kojem se moraš bojati da će te netko napast i silovat!!! ... ili barem nije bio...
stvarno pomišljam da na leđima imam natpis "nisam normalna i želim da mi se događaju nenormalne stvari!" ...neki frendovi kažu da mi to piše na čelu :D dok sam prelazila tih zadnjih par metara do kuće, rekoh naglas: ajde, šta će mi se još dogodit!? nije pao klavir na mene, ne mogu vjerovat!
sve je otišlo u kurac. ovaj tjedan kupujem skakavac.

- 13:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 24.12.2005.

hieros gamos

sinoć sam skinula jumfer u karaokama. čudim se kako danas uopće govorim.. svidjelo mi se vrlo hihi i nije mi ni išlo tako loše kako sam očekivala... osim tu i tamo :) u fitnesu je party blago rečeno propao. ne znam zašto su ljudi u takvom kurcu. ali nas 6 karaoke-entuzijasta se nije dalo smesti, tako da smo dobrano zarondali unatoč svojoj neshvaćenosti :))
kupila sam prije par dana da vincijev kod. i završim ja tako knjigu koju sam čitala prije toga (povratak kralja, drugi put) oko 8 navečer. i rekoh - idem prelistati samo prvih par strana da vincija, pa ću nastavit sutra.... sljedeća scena: ja u 2 u noći sklupčana, gladna, dehidrirana i smrznuta, frenetično gutam 400. stranicu knjige. onda sam lagano već vidjela dupla slova, a i ujutro sam išla radit, tako da sam tužna morala ostaviti zadnjih 100 strana za sutra. u životu nisam pročitala ništa napetije! a i uboli su me u žicu sa stavom kontra crkve, svetom ženstvenoću, vitezovima templarima, svetim gralom i obredom svetog sexa - hieros gamos :)))) prva religija koja me se dojmila, da znam gdje ih ima, otišla bi im se pokloniti iste sekunde :))))

- 16:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se