petak, 19.01.2007.

kronično neispavana
kronično umorna
pomalo sjetna
previše hiperaktivna
jednostavno rubno histerična

- 09:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 13.01.2007.

dječji biseri


TKO JE BIO IVO ANDRIĆ?
- On je bio zidar i napravio je najveći most na Drini, al mu nisu platili.
- On je pisao o jednoj Jeline, koju je izgubio pa je tražio po kamenju.
- On je izmislio saobraćajne znakove
- Imao je puno knjiga i šešira.
- Svi imaju samo jedan spomenik, a on ih ima mnogo.
- To je mamina prva velika ljubav i kad se udala za tatu o njemu puno priča, a tati svejedno.

TKO SI TI?
- To me pitaju mama i tata kad me tuku, a ja im odgovaram da sam njihovo dijete.
- Ja sam fina djevojčica i lijepo pišem po čistom zidu.
- Ja sam deda jer se zovem kao on.

ŠTO NAJRADIJE JEDEŠ?
- Volim sve, a najviše grah s dokoljenicom.
- Volim i pekmez od šljivovice.
- Meso od pileta s drškicom.
- Najslađe jedem kupusa od salate.
- Što drugo nego kuhano jaje na oko.
- Najviše volim da ne jedem. A kad moram kažem da nisam gladan, da me boli srce, uho i da imam krajnike u trbuhu.
- Volim jetrice i druge unutrašnjice.

ŠTO SANJAŠ?
- Sanjam razne snove u boji.
- Jednom sam sanjala da sam velika i debela. Poslije sam se probudila i dobila batine.
- Mama je rekla: "Ovo nije dedina posteljina u koju možeš piškiti kad hoćeš..."
- Sanjam da sam Pepeljuga i da je moj princ ljepši od njenog.
- Nije lijepo sanjati. To rade samo oni što idu u puno razreda i nose kravatu, a poslije dođu kod tate tražiti pare.

ŠTO JE KARAKTER?
- To je sport. Moj brat je karakterista.
- To sam vidio u zoološkom vrtu. Ima rogove, ali nema rep.


ŠTO JE SLOBODA?
- Sloboda je kada pitam mamu da li smijem uzeti čokoladu, a ona kaže: "Uzmi slobodno!"

ŠTO JE DJETINJSTVO?
- To je moj život kad sam bio mali.
- To dobijemo kad se rodimo, pa poslije prođe.
- Djetinjstvo je kad gledaš slike žute boje.

ŠTO JE PUBERTET?
- Neizlječiva je to bolest. I doba kad ti brkovi narastu preko noći.
- Pubertet je život sastavljen od gluposti.
- To je kad prestaneš biti djevojčica i slobodno se možeš šminkati.
- Kad sam s dedom stalno pričamo o djevojkama iz tog puberteta.

ŠTO JE ODGOVORNOST?
- To je nešto što svi traže, a nitko ne zna što je. Ne znam ni ja.
- Čuo sam da je to nešto jako teško što ne može svatko nositi.
- Odgovornost je kad ja tražim sladoled, a tata odgovara: "Ne može!"
- Odgovornost je kad odgovaraš prijatelja da ne uči i nagovaraš ga da se igra.

KAKO SE PRAVE BEBE?
- One se prave od babica u rodilištu.
- Sram me je to reći jer je to bezobrazan posao.
- Prave se noću, zato žmire kad se rode.
- To je jedan glupav posao za koji se prima dječji doplatak.
- Bebe se prave od rode ili od kupusa. Kako ko voli.
- Bebe se prave kad si dobar pa ti rode brata, a onda je on glavni pa si uzalud dobar.

ŠTO JE HOBI?
- Te štapiće sam jeo kad sam bio mali.
- Moj hobi je da kvarim televizor.
- Hobi mog dede je laganje bake i hvatanje riba.
- Hobi je nešto besplatno što te skupo košta.

ŠTO JE SUNCE?
- Ko gleda u sunce a ne žmiri, ima da mu se razboli učiteljica.
- Najljepše sunce je na moru. Ono tamo stanuje i čim dođemo pita koliko imamo para.
- Ja sam bakino sunce. Valjda jesam jer me i mama tako zove.

ŠTO JE HOROSKOP?
- Tamo sam išao gledati Hari Potera.
- To je nauka zbog koje se ne ide u školu.
- Horoskop je ono kad su djeca isto obučena i pjevaju istu pjesmu u više glasova.

ŠTO JE VJEROISPOVIJED?
- Tko ima vjeroispovijed uvijek je čist, ne laže i redovito reže nokte.
- Ne znam za što to služi, al to dobiješ čim se rodiš.

TKO JE PAPA?
- On je predsjednik muškim i ženskim popovima.
- On je isto što i Sveti Ante samo što je živ.
- Kad je Božić ili Uskrs on pjeva, a nije snimio CD.
- Papa je onaj što se prekriži kad mu mi mašemo.

ŠTO JE POLITIKA?
- To je lijepa riječ za pokvarene poslove.
- To su ljudi koji čudno pričaju da bi drugi mislili kako su pametni.
- To je kad stričeki u odijelima lažu pred puno ljudi, a ovi im
plješću.

ŠTO JE EURO?
- Euro je kad na televiziji pobijedi Moja štikla i Lordi.
- To je isto što i eurokrem samo u manjoj tegli.
- Čuo sam kad je mama rekla susjedi da je gledala Eura sa onoga svijeta.
- To su najskuplji novci koji se kupuju kad primiš plaću.

ŠTO JE JUGOSLAVIJA?
- To je ono gdje smo živjeli ali više ne postoji.
- To je država u kojoj su nastali Srbi u raspadu.
- Kad nešto imaš pa nemaš, onda je to Jugoslavija.
- To je sestra od nekog Jugoslava, al je ja ne poznajem.

ŠTO JE GLAVNI GRAD?
- Tako zovu Zagreb na televiziji.

TKO JE SLOBODAN MILOŠEVIĆ?
- To je tip što je jednom bio glavni.
- To je striček kojem se sudi na televiziji kad nije bolestan.
- On je bio jako dobar, ali ga ne vole zbog žene.
- Njega su odveli jer je tukao policiju.

ŠTO JE NACIONALNI INTERES?
- To je nešto što se stalno izdaje.
- Naši susjedi to imaju, a mi smo imali pa smo dali njima.
- To je ma gdje otišao pa da si Hrvat.

ŠTO JE KOMUNIZAM?
- To su starkelje kojima viču bando crvena.
- To je neki pusti otok za neplivače.
- To je samo za odrasle. Djecu od toga boli trbuh.
- To je moj deda kad je bio mlad i lud.
- Ja nemam komunizam jer redovito pijem mlijeko.

TKO JE DOKTOR NAUKA?
- To je doktor koji liječi nauku.
- Doktor nauka je naučno biće.
- To je onaj što ne nosi bijelu kutu, nego odijelo pa je smiješan.
- On ti ne kaže da otvoriš usta i kažeš Aaaa, samo on priča.
- To je neki što se maskira, pa ne znaš da je doktor.

ŠTO JE KULTURA?
- To je kazalište, a mene često vode u kulturu.
- To se dobije u kući i nosi se kamo god ideš.
- To se sadi na selu, pa se poslije prodaje na placu u gradu.

ŠTO JE GENOCID?
- To su oni filmovi koji se prikazuju iza ponoći.
- To je nešto iz poznavanja prirode.
- Genocid nasljeđujemo od mame i tate.
- Genocid je nešto o čemu se priča stalno, a u vezi je s nekim gradom od srebra.

ŠTO JE KLONIRANJE?
- To je kad se clown nervira.
- To se radi na ovcama, a poslije će na nama.

ŠTO JE MAFIJA?
- Kad se kradu trešnje to nije mafija.
- To je jedan gospodski, vrlo plaćen posao.

ŠTO JE ŠOVINIZAM?
- Šovinizam je da se netko zove Specijalni izaslanik visokog
predstavnika Ujedinjenih naroda.

ŠTO JE DROGA?
- Moj deda se drogira. On je dijaboličar i svaki dan daje sebi drogu iz šprice.

ŠTO JE PRESS KONFERENCIJA?
- To je kad jedni pitaju, a drugi sjede i piju Pan pivo.
- Na to se tjeraju novinari.
- Ko god hoće nešto slagati on napravi tu konferenciju.

ŠTO JE AEROBIK?
- To je stočni aerodrom.
- Kad trčiš uz muziku a nisi balerina.
- Da bi dobio aerobik moraš biti jako debeo.
- U to vjeruju samo ružne tete.

GDJE JE AMERIKA?
- To su oni što ne znaju gdje je Srbija.
- Tamo su živjeli kauboji i indijanci, ali su se poubijali pa sad žive
samo glumci.

ZA ŠTO SLUŽI KOMPJUTER?
- On služi da mama i tata ne spavaju više zajedno.

- 18:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 06.01.2007.

otmjena večera njami

mrzim državne praznike... sve radi do 13 max. do 14 (mislim na dućane) i ja rijetko kada uspijem na vrijeme stići kupiti sve što mi treba, a pogotovo kad zaboravim da je em praznik em državni... tako je bilo i danas... legla sam kasno navečer ili rano ujutro (kako ćete već nazvat pol 4 ujutro) iz nekog svog protesta, ustala se kasnije tog jutra jer me probudio mob... spremila se, malo prosmucala gradom pa kava i tako dućani zatvoreni... za ručak sam skuhala nešto što sigurno nikad više neću kuhat, mislim nije tako loše no onako ljuta sam pretjerala sa začinima (da je bar samo to bilo loše)... u pekarnu nisam htjela ići zbog protesta (koji mi neće baš puno pomoć, no nema veze)
u iščekivanju the significant one stavila sam masku na lice i dobila alergijsku reakciju koja me naprosto oduševila: divne crvene fleke na mom licu gotovo da su umjetnost... iz protesta sam sjela na komp i smetala sestri svojim naricanjem u heksametrima... alergija se na moju veliku radost povukla nakon sat vremena, pa sam to odlučila proslaviti otmjenom večerom: vinom, čokoladnim morskim plodovima maštovitog naziva "Fruits de mer Belges" i kokicama (spremajući dotične uspjela sam dobiti tanjur u glavu (nikad ih ne stavljati na vrh police) i opekla se)... i sad zavaljena u tvrdu stolicu u "otmjenoj haljini" (tj. spavaćici made in china) uživam u državnom prazniku... hrvatska


- 21:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.01.2007.

udri mujo u tepsiju

i tako prođe i ta zbrka oko blagdana, horoskop kaže da će mi ova godina biti jako dobra, puna uspjeha itd itd da ne nabrajam, isto tako rekoše za prošlu da će biti nikad bolja i bila je reći ćemo ako ništa onda uzbudljiva i jako zanimljiva i uspjela je pojest sve moje zalihe strpljenja... toliko o horoskopu...
bila sam doma... odmorila se jesam no nekako mi osta gorak okus u ustima... i nikako se ne mogu oslobodit stiha one pjesme "ovdje se sporo živi a brzo umire" i istina je... nekad sam sva bila sretna i cvrkutala kad sam išla doma, trudila se vidjeti sa svima, svima se javiti... danas više ne... mnogo sam se promijenila i život gledam drugačije... i naprosto mi se gadi smješkati ljudima koji čekaju samo da nešto dvosmisleno kažem, da im dam materijala za nove priče... gadi mi se glumatanje (da sam htjela biti glumica upisala bi glumu), ljudska pakost i zloba i ljubomora... imam osjećaj da jedva čekaju samo da izmisle kakvu novu prljavu izmišljotinu... no prevazišla sam to, nije me briga što će ko reći i što misle tamo neki ljudi... nekad me to užasno uzrujavalo, danas više ne, danas sam samo tužna što ima takvih ljudi... u šali sam rekla da ću nositi bilježnicu sa sobom da bi mogla zapisat fino kad sam šta radila, jer svi znaju to bolje od mene, pa ako sam štogod propustila i zaboravila da znam...
jutros sam se opet probudila ruku pod ruku sa svojom najboljom prijateljicom glavoboljom... zajedno smo se spremile i zaputile na zakazani pregled... divnog li čuda gužve nije bilo, sve je bilo tiho i vjerovali ili ne uspjela sam doživjet da doktor počne raditi prije radnog vremena... i dok sam uživala u tišini i bila sva sretna jer nema baba čije su tetke konstantno trudne, kad poče jedan gospodin graktat... toliko glasno da niko nije čuo doktora kad proziva... pričao je o svom horoskopskom znaku, o ljudima krotkim koji će baštiniti zemlju (u njegovom prevodu poljoprivrednici) i slično... i duša me moja zaboli, prijateljica se još više združila sa mnom a ja od očaja nisam znala što bi... iskreno ne znam kako sam u tom trenutku izgledala, vjerojatno tragično jer su mi se ljudi oko mene počeli smijati... no na sreću uskoro sam bila prozvana u ordinaciju... i gotovo se okinula smijat kod pregleda, biti mirna i ozbiljna nije moje prirodno stanje, pa si tako nisam mogla pomoći... i tako ovaj mjesec će biti jako veseo jer moram hrpu pretraga uraditi a sve zbog moje divne prijateljice glavobolje... osjećam se ko kakav penzić no izbora nemam...
ovaj post sam htjela posvetiti sasvim drugim stvarima no nekako me prenjelo pa sam morala malo i kukat (a kao inače to ne radim nut) i upravo na radiju svira i feel good a meni u glavi slika reklame za floriol kad plešu oni krompirići i ono povrće i ne znam zašto osjećam se baš nekako povrćasto...
a sada par osvrta na filmove...

Na HRTu 1.1. bijaše jedan divan film koji na moju veliku žalost (a i sramotu) nisam odgledala u kinu


CARSKO PUTOVANJE

redatelj: Luc Jacquet
scenarij: Luc Jacquet, Michel Fessler (prema priči Luca Jacqueta)
gl. uloge: ti divni pingvini
trajanje: 85. min
Nakon što su proveli razmjerno ugodno, donekle sigurno i hranom bogato ljeto na obalama Antarktike, carski pingvini zajedno kreću na dug put u unutrašnjost ledenog kontinenta, u potrazi za mjestom prikladnim za parenje i podizanje mladunčadi. Nanizavši se jedan za drugim, pingvini kreću na neizvjesno putovanje i najbrže, tj. najbolje što znaju - najčešće geganjem, a ponekad i kližući na glatkim, oblim trbuščićima - prilaze odredištu, boreći se pritom s okrutnim vremenskim uvjetima. Kad napokon stignu na odabrano područje, pingvini započinju ljubavne igre i nakon nekog vremena odabiru partnera s kojim će zasnovati obitelj. Međutim, kad ženka napokon izlegne jaje, svi pingvini izmoreni su glađu i išibani ledenim vjetrom. Ženke tada opet kreću na putovanje, ovaj put do obale po hranu za sebe i mladunče. U međuvremenu, mužjak ostaje čuvati jaje od smrzavanja, brižno balansirajući njime na stopalima i prekrivajući ga trbušnim perjem...


film je jednostavno divan... priča, glazba, slika sve se nekako nadopunjuje i sve to vas uvlači u jednu divnu, poetsku, no ipak tužnu priču o požrtvovanosti, ljubavi... neki su rekli da je film previše sentimentalan da pretjeruje u poistovjećivanju pingvina s čovjekom... no meni se upravo sviđa to što priču ne priča neki čovjek nego baš pingvini i to me sasvim uvuklo još više u samu priču... i ponovo sam se zaljubila u pingvine... a i nakon filma sam mislila o pingvinima pa sam čak smislila plan kako im pomoći: ja bi im tamo donijela hranu, imala bi specijalnu jednicu zaduženu za spašavanje zalutalih pingvina, jedinicu za grijanje pingvina i malih ptića... mislim da ovo govori koliko me se film zapravo dojmio pogotovo one tužne scene kao što su zalutali pingvin, slomljeno jaje, mrtav pingvin, i mrtvi ptići... i moram pohvaliti glazbu koja je savršeno nadopunila film... glazbu možete poslušati, a i saznati mnogo više o filmu ovdje

ARTHUR U ZEMLJI MINIMOJA

redatelj: Luc Besson
gl. uloge: Mia Farrow, Freddie Highmore, Penny Balfour, David Bowie, Madonna
trajanje: 103 min.
Arthur je prosječan desetogodišnjak koji slobodno vrijeme voli provoditi u kući svoga djeda. No jednog dana saznaje kako se kuća treba srušiti, što on želi spriječiti pod svaku cijenu. U jednom od svojih potraga po djedovoj kući, Arthur pronalazi njegove upute kako stići do čudesne zemlje Minimoya, sićušnih ljudi visokih tek dva centimetra koji žive u ravnoteži s prirodom. Kako bi spasio djedovu kuću od uništenja, Arthur odlazi u potragu za blagom u zemlju Minimoya, gdje upoznaje prekrasnu princezu Seleniu, njenog malog brata Betamachea i doživljava mnoge uzbudljive avanture…


oduvijek sam voljela bessonovo filmove jer su imali dušu i uvijek neku lijepu poruku... Nakon što sam pogledala Arhtura bila sam vesela kao malo dijete... film je tako lijep... i zabavan... i smiješan... i zato sam bila malo tužna kad sam čula da besson neće više režirati... pa ja hoćem još Arthura no ne brinite se... ovih dana ću mu poslat pismo s molbicom da barem završi priču o Arthuru do kraja... možda upali... nikad se ne zna yes

možda će te primijetiti kako sam mnogo rječitija kad su u pitanju kritike no ova dva filma su me se baš dojmila da stvarno nemam riječi... no nadam se da mi nećete zamjeriti zbog toga...
htjela sam napisati o osvrt na izložbu u arheološkom muzeju, no to ću tek kad je pogledam do kraja postavljenu jer vidjela sam samo nedovršenu izložbu zbog neozbiljnosti organizatora koji su je takvu otvorili (tj. na otvorenju izložba nije bila do kraja postavljena)... iako mi je arheološki muzej jedan od dražih muzeja no ovo što su uradili je krajnje neozbiljno a i neprofesionalno... no što je tu je... ovih dana ću otići da je vidim kompletnu pa ćete onda dobiti detaljan opis izložbe ;) a do tada mah mah mah


- 15:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #