<body> Come on and save me,I'm loosing my mind, waiting and waiting, for you to be mine... <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

2008 Studeni (3)
2008 Kolovoz (1)
2008 Srpanj (1)
2008 Lipanj (7)
2008 Svibanj (5)
2008 Travanj (6)
2008 Ožujak (7)
2008 Veljača (7)
2008 Siječanj (12)
2007 Prosinac (22)
2007 Studeni (16)
2007 Listopad (3)
2007 Rujan (8)
2007 Srpanj (2)
2007 Lipanj (18)
2007 Svibanj (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

>>Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam rusevinama..

> ex.Netko to od gore vidi sve,
povlaci konce igra se...

...
Come on and save me,
I'm loosing my touch
day after day
cause I miss you so much,
Come on and save me,
I'm loosing my mind,
waiting and waiting
for you to be mine...


>I Can't Help My Self<
If I would tell you
how much you mean to me
I think you wouldn't understand it
so I wait,I wait
until this day comes
when you will understand me

But I can't help myself
I can't stop myself
I am going crazy
I can't stop myself
cannot control myself
I am going crazy

And I love you
I want you
I wanna talk to you
I wanna be with you
And I love you
I want you
I wanna talk to you
I wanna be with you

I cannot change it
I'm sure not makin it
One big hell of a fuss
I cannot turn my back
I've got to face the fact
Life without you is hazy

And I love you...

Kiss me,thrill me
don't say goodbye
Hold me,love me
don't say goodbye
Oh,oh,oh...Don't say goodbye

Kiss me goodbye
<3

>>I guess people change or maybe they are too scared to accept love - the most beautiful feeling off all...

....
I kada poželiš plakati,
ti se nasmij...
I kad osjećaš da se lomiš,
ti pogledaj visoko...
I kad vidiš da ti sreća dolazi,
ti stavi život na kocku...
I kada vidiš da gaze po tebi,
ti se digni sa poda...
I kada vidiš da ljubav odlazi,
ti je pusti da ide...
Život te neće maziti,
ne dopusti da budeš lutka,
ne dopusti da ljudi kažu da si
bila kukavica jer to bi
bilo kao da se nisi rodila...
Digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno
pogledaj gore
i što god te u životu čeka,
ti budi svoj,
samo ćeš
tako postati čovjek

>>
Izgubio sam igračku
koja me pratila kroz moje djetinjstvo,
ali sam dobio uspomenu na ljubav
onoga tko mi ju je poklonio.
Izgubio sam zaštićenost
i maštovitost djeteta,
ali sam dobio mogućnost
da se razvijam i živim slobodno.
Izgubio sam neke ljude
koje sam volio i koje još uvijek volim,
ali sam dobio ljubav
i primjer kako treba živjeti.
Izgubio sam jedinstvene trenutke,
jer sam plakao umjesto da se smijem,
ali sam otkrio da sijući ljubav,
žanjem ljubav.
Vjerovali ste da je sve izgubljeno?
Bio je to samo početak oporavka.
Nije važno u kojem trenutku života
smo se umorili.
Ono što je važno je da je uvijek moguće
i potrebno ponovo krenuti..
>>

CREDITS

picture: deviantart
base code: blogskins


Nista nije zauvijek..
utorak, 29.04.2008.

Rekla mi je:
''Ne biras kad ces se zaljubiti''
na sto sam pomislila..
''Ne biras ni u koga ces se zaljubiti''..

Sa vremenom sve prolazi, blijedi, nestaje..
stvari koje trebaju nestati ali nazalost i one koje
smo pozeljeli zauvijek imat uz sebe..
Cudni su ovi putevi zivota, svakog na svoju stranu
vode, jednog dana..ovo dvoje ljudi ni pozdraviti se nece..
Ali..
Ima onih ljudi koje i nakon sto su zivijeli u nasim srcima,
jos dugo nosimo sa sobom..oni koji ostave dubokog
traga u nama..mozda oni koji su ostali neprezaljeni?Ne..
Oni koji su bili dragi srcu nasem..

Ja cu u sebi zauvijek nositi osobu koja mi je bila svijetlo
u onim tmurnim danima, osobu koja mi je bila osmijeh
na licu ranim jutrima, moj sjaj u ocima..
moja podrska i potpora, onaj poticaj..
Osoba koja mi je otvorila oci i pomogla mi da se
maknem sa mjesta..da krenem dalje..

Osjecam da tu osobu polako gubim,
nestaje iz dana u dan..Ali kao sto sam vec napisala..
Postoje osobe koje zauvijek nosimo sa sobom..
U mome srcu i mislima ta ce osoba ostati jos dugo..

Jer rekli bi;
Neke osobe samo prođu kroz nas zivot,
a neke u njemu ostave dubok trag...

Samo..
kako onakve stvari nestaju?
To nikad necu saznati..

14:35 - Komentiraj ( 16 ) On/Off
Jedna stafetica, jer nemam inspiracije...
petak, 25.04.2008.

Meni je ocito ponestalo inspiracije, pa evo jedna stafeta..
Javim se sa pametnijom temom za par dana..

SLOVA TVOGA IMENA SU…
lijepa..cerek
Martina..

IMAŠ LI NICKNAME?
Vise ne, ali bilo je Tina, Marty(fuj)..

PRVI PUT SI UDAHNULA ZRAK…
14.03.1989..

TRENUTNO ŽIVIŠ U…
Rijeka-Cres

TVOJU OBITELJ ČINE…
Starci, i brat..i jos masa njih..:p

TVOJI PRIJATELJI SU…
Ana, Ivana, Daca, Jele, Arta i Flu..itd.

DVIJE OSOBE BEZ KOJIH NE MOŽEŠ ZAMISLITI SVOJ ŽIVOT…
Ima njih malo vise...

DIJELIŠ LI DOBRE SAVJETE?
smokin kako kad..

JESI LI SANJAR?
Uff..teski sanjarfino

KAD ODRASTEM, ŽELIM BITI…
Mama, ako treba i samohranasmijeh
Profesorica marketinga u pocetku,
ali dalje..uff...greedy

DA SE PROBUDIŠ U NEKOM DRUGOM VREMENU, KOJE BI TO BILO…
Sve je bolje od ovog danasnjeg vremena..

DA TE OTMU IZVANZEMALJCI, REKLA BI IM…ŠTO?
Digla bi ja njima frku, tako da bi me odmah vratili..

VJERUJEŠ LI U NEŠTO…BOGA…BILO ŠTO?
Vjerujem..u Boga..i svasta jos..

ŠTO TE MOŽE JAKO NALJUTIT?
Mene ne moze nista bas lako naljutiti,
osim onih baba u busu dok idem na fax..

TVOJE VRLINE SU…
Joj ne zelim se hvalitismijeh

A ONO LOŠE, MANE…
Lijenost..

ŠTO BI MJENJALA NA SEBI…DA MOŽEŠ…
Ovo sam ja..tako da..

TVOJ SAVRŠEN DAN BI BIO…
Nista nije savrseno pa tako nema ni savrsenog dana.
Ali ajde, spavanje malo duze, kavica negdje na terasici, sunce przi..smokin

TVOJ TIP…hm…DEČKA…
Volim tamnije decke..samo to dolazi u obzirbeljvazna je dusa ljudi mojisretan
Dobar, sarmantan, simapatican, romanticar, radisan, covijek sa ciljevima i stavom..
Mogla bi ja do sutra o necemu sto ne postojicerek...

GDJE SE VIDIŠ ZA DESET GODINA…
Ma ne znam, ovdje nije lose(Rijeka), a mozda cak i kod tete..daleko odavdjewave

DA MOŽEŠ NEŠTO PROMIJENITI U SVOM ŽIVOTU ŠTO BI TO BILO…
Sve sto mi se desilo u do sad, sve je to bilo sa razlogom..Mijenjala nebi nista,
to me samo naucilo nekim stvarima, ono ruzno sto se desilo-vise se nece ponovit
jer sam na onome prije naucila..

TRI STVARI KOJE BI PONJELA NA PUSTI OTOK…
Pa ja zivim na pustom otokuzubo
Ma nebi nista ponijela, sta ce mi..

TRI STVARI KOJIH SE BOJIŠ…
Mogu samo 3???
1.bojim se pauka..grrr
2.visine..
3.....i morano ..(ne vode, to je nesto dublje od toga..ahh)

PET STVARI KOJE TE VESELE:
1. obitelj
2. prijatelji
3. iskren osmijehzubo
4. proljececerek
5. i jos puuuunoooo toga...

NAJDRAŽA BOJA…
bijela, crvena, ljubicasta, zelena, i crna..

ODJEĆA KOJU NOSIM SVAKI DAN
Odjeca..
Hlace, majica, tenisice..

ODJEĆA KOJU NOSIM VIKENDOM
Hlace, neka majica..balerinke, ili one cipeletine koje
moram usred veceri ici prominjeniti doma..jer me zabole nogebang
Joj, sto volim cipelefino

PJEVAČ / PJEVAČICA / GRUPA
Ma nemam pojma...slusa sve sto mi je dobro,
nemam nekog odredenog pjevaca ili pjevacicu..

NAJDRAŽI FILM…
P.S. Volim te, Prljavi ples, i tako ti...

JAGODA ILI ČOKOLADA…
jagoda sa cokoladom..

IDEALNO MJESTO ZA SUBOTNJI IZLAZAK:
Ninacerek, Rio, Mangos...
ma samo da sam vani...

MOJ ŽIVOTNI MOTO JE…
ehhh...

NAJDRAŽI STIH:
Ma sad..kad bi pocela nabrajati..nono
''Moras prvo puzati da bi znao hodati''
''Netko to od gore vidi sve, povlaci konce, igra se''
''Ono sto me nije ubilo, novu mi je snagu ulilo''


VJERUJEŠ LI U ŽIVOT POSLIJE SMRTI…
A vjerujem..sta cu drugo, nadam se da postoji..

SMISLI ODJAVU…
A ljudi moji,
nemam ni ja vise inspiraciju..namcor

15:13 - Komentiraj ( 23 ) On/Off
Ovo je moja odluka..vracam se na staro..
srijeda, 23.04.2008.

Ovo je moja odluka, moj blog,
nekima se ovo nece svidjeti ali..
Kome se ne cita, nek ne cita..
kome se komentira, nek komentira,
ali samo pametno...jer grizemnaughty

''Frendice, stan, lova,
sta mi jos treba??''

Tako je glasio naslov moga ne tako davnog posta..Post iz vremena kada sam jos i znala za sebe, ali stvar se omakla kontroli..sve je krenulo krivo.
Srednja skola bilo je razdoblje moje promjene, razdoblje kada sam se izgradila kao osoba, dobila ono svoje Ja.Stavovi, misljenja, postupci..sve je bilo na mjestu.Tada sam govorila ''karijera na prvome mjestu'', e ljudi moji, to je bilo razdoblje kada sam ja bila najsretnija do sad.Imala sam svoje ciljeve i planove koje sam postepeno ispunjavala, svaki zadani zadatak izvrsavala..Time se jacala, bila snaznija, i svakim danom sve upornija, jer nisam htijela stati na necemu, uvijek sam isla dalje, i dalje..
Sa zavrsetkom srednje dosao je i fax..selidba u drugi grad.E to je bio šok..Sta moze osoba poput mene u drugome gradu sama?Dobro, nisam bila sama potpuno, tu je bila ONA..Ali, ja koja sam uvijek sve sto sam zeljela dobivala na gotovo?Ja koja sam svaki dan na spremno serviran rucak kuci dolazila?Prstom makla nikad nisam, imala sam sta sam zeljela, sve mi je bilo nuđeno, bila sam im ta ''ljubimica''..Dosla sam ovdje, morala sam se snac..i postepeno sam se i snalazila nekako, ali sa time se javljala i ona nervoza, stari nemiri koji su bili duboko skriveni u meni polako su poceli izlaziti na vidjelo..
Spavala sam malo, cijele dane lutala gradom, pocela sam pusit troduplo vise nego sto sam prije, jela sam po sendvic na dan, i to zato sto srecom nista ne znam kuhati..Kad sam i spavala tih par sati, bile bi to nocne more, ujutro bi se budila sva mokra..u ovih pola godine sto sam tu, bas sam se izmorila, nemam snage za nista..Sto je najgore postala sam tako bezvoljna, ona stara JA se izgubila negdje, svi moji snovi, maste i zelje su nestali,pitala sam se di je ona cura koja je imala sve pod kontrolom?Srecom, ona je bila uz mene i dani su lakse prolazili..sad ni nje nema vise..ostala sam sama.Moj dan se svodi na spavanje po danu, komp, predavanja, koja su puno puta i prespavana..dolazak kuci, spavanje, komp do ranih jutarnjih sati..a to je ...strasnoooo!!!!
Sinoc sam legla, razmislila o svemu..Moj zivot ce se vratit ubrzo pod kontrolu.
U srednjoj sam se trudila jako da postanem ono cvrsto bice(jer inace nisam takva bila) i postala sam to, bila sam zadovoljna.Ja kad nesto zelim, to cu i dobiti..Moj zivot ce se opet vratiti na ono staro..mozda nekima to nije bilo dobro, ali ja sam se tad osjecala najsigurnije..najbolje..
Osjecajna sam, i to je sve izaslo na vidjelo u ovome gradu, prije nije bilo tako..Maske stare vracam na sebe, necu pokazivati da mi je stalo, necu klonuti svakim neuspjehom..Bilo mi je dobro dok su mislili da sam hladnokrvna, bezosjecajna..nek, bit ce jos bolje.Danas sam si slozila bar donekle misli u glavi, imam neke ciljeve i planove, kakvi god oni bili, ali barem su tu..krenut cu sa ostvarivanjem svega toga.Ja necu odustati..Meni ce fax, posao..biti na prvome mjestu..jer , bar nesto da napravim u svom zivotu..
Ljubav, heh, nek ceka..ja necu nista traziti, ako mene netko nade slobodno ako ne..nista.

Danas se osjecam puno bolje nego zadnjih dana, a znam da ce jos i bolje biti..jer ja kad se potrudim uspijem.mam svoj zivot u ruci, i to mi se svida..to mi zadaje osmijeh na licu.

Danas mi je ona dosla, popricala sam sa njom o nekim stvarim..i shvatila da se ne treba truditi oko gluposti..Dosla sam u stan, napokon sam se udostojila uzeti metlu u ruku i pomesti, ono odvratno suđe koje uzasnom stoji tamo vec par dana oprati..Torba mi je bila na hodniku od kad sam dosla!!!Ne mogu vjerovati di sam ja to zivjela..ono smece sa balkona napokon sam bacila..robu raskopusanu napokon u ormar slozila..
I znate sta, osjecam se bolje...I ja znam da ce biti bolje, jer ja krecem graditi ovaj zivot..vracam se na staro..
..na ono dobro staro..

Uzivajte mi ljudi;))

14:17 - Komentiraj ( 17 ) On/Off
Ziva sam, dakle sretna sam...
ponedjeljak, 14.04.2008.

Vec duze vrijeme gledam u prazan papir, olovka u ruci..ali rijeci nema.Nekad je puno lakse pisati o suzama, patnji, o onim losim danima, nego o sreci i razlozima zbog kojih zivimo.Citajuci svoje postove shvatila sam da te stvari nisu vrijedne pamcenja, svu tugu i bol treba pustiti u zaborav..mnogi od vas ce nakon citanja postova pomislit da je moj zivot samo jedna tuzna prica..ne, on je daleko od toga..

Pozdravila sam se najmilijima,sjela u bus i krenula..
Bila su to dva odlucujuca sata za mene..razmisljala sam o svemu..

Sjetila sam se proslog ljeta, onog kobnog dana.Mladost ludost kazu neki..ma koliko god se ja cinila zrelom osobom, u nekim najgorim trenutcima pokazem da to i nisam bas.Bio je tmuran ljetni dan,vrijeme kad su se događale mnoge nesrece na moru, vrijeme kada su mnogi nazalost pogubno zavrsili..tako sam mogla i ja.Tamni oblaci su se spustili na zemlju, vjetar nam je parao lice, valovi kao da su jedva cekali da uzmu nekog k sebi..na ulici ni zive duse, plaze puste, ma sve to sa razlogom..No, bile smo nas tri tamo a to nitko nikad nebi od nas ocekivao.Kao u inat zivotu otisle smo na najvece stijene, mlade, zeljne neceg novog, ispostavilo se i ne bas prisebne..i nazalost to novo iskustvo stajalo nas je skoro zivota.Tiho usle u more,mislile smo da smo dovoljno jake da se odupremo onim valovima, koji su tog dana bili nemilosrdni..Ne, mi nismo bile toliko snazne..Onaj tren u vodi..ma to ne mogu opisati.Valovi su me vukli ka sebi, pa odbacivali od sebe..nije se nista moglo.U jednom trenutku osjetila sam samo jedan snazan pritisak, pomislila sam samo ''baca me o stijenu''..mislima mi je prohunjala rijec ''gotovo je''..i dalje nisam znala nista.Do onog trenutka..kada sam ugledala lice svoje prijateljice, spasila nas je nekako..Nasa uplasena i blijeda lica jedino su sto se moglo vidjeti poslije svega, ali u ocima..sreca i zahvalnost.Sjecam se, dotrcala sam kuci sva u soku ali ipak svjesna necega..izljubila sam sve redom, rekla im koliko mi znace i da ih volim..Sta nekad treba takva stvar da bi shvatili sve??Pomislila sam samo ''ja sam ziva''..ja sam sretna..Taj dan je ono cega se sjetim svaki put kad nesto nije po mojoj volji,kad mislim da je sve lose..
Sjedim u busu, moj sretan i zaigran pogled promatrao je svu onu ljepotu..zahvaljivala sam se Bogu, na svemu sto mi je dao i pruzio, zahvaljivala sam se na darovanom zivotu i na ovoj prilici da stvaram, gubim i dobivam, na prilici da se smijem i budem tuzna, na prilici da volim i budem voljena..Toliko je ljepote oko nas, toliko dobrih i vrijednih stvari koje ponekad ne znamo cijeniti jer smo zaslijepljeni onim ruznim.
Male stvari su te koje cine moj zivot..pokoja lijepa rijec, poklonjen osmijeh, bezbrizna igra leptira, cvrkut ptica ranom zorom, sum nestasnih valova..Ma mali milijun stvari koje su tako male i nekad nezapazene, koje su tako vrijedne ali ipak besplatne..i to je ona sreca koja mene cini covijekom..stvari koje su neizmjerne vrijednosti.
Sjecam se..
Dosla sam na fax, masa ljudi koje prvi put u zivotu vidis..na temelju izgleda ne mozes suditi, ali molim te onda niti ne sudi...Par cura nema dobro misljenje o meni (zacudo..:p )Recenica ''Zar ona misli da je iznad nas?'' me u tom trenutku izbacila iz takta.Tenisice marke neke, jakna, hlace..pa sta to ima veze sa covijekom??Ono sto mi nosimo unutra je ono sto smo mi zapravo, one nase male stvari i svi oni nasi mali postupci koje cinimo..To je ono sto mene cini a ne one tenisice koje sam kupila prosli tjedan.Za par mjeseci njih vise nece biti, bit ce vec stare i izgrebane..ali ono sto ja nosim u sebi ostat ce vjecno mlado i svjeze..

Vidim skrenula sam sa teme i pocela pisati o tenisicamanut
Ne znam, za kraj mogu napisati samo da ne smijemo dopustiti da lose stvari zavladaju nad svim onim lijepim sitnicama koje nam izmamljuju osmijeh na licu.Trebamo biti sretni sto smo dobili priliku da zivimo i stvaramo, zato radujmo se tome i nek nam to bude poticaj u ruznim situacijama.

Istina, moj zivot je imao te ruzne situacije,i imat ce ih jos,
ALI one nisu nista u usporedbi sa onim lijepim..koje me cine sretnom i zadovoljnom osobom.

Zivim, dakle sretna sam..sretan

20:09 - Komentiraj ( 39 ) On/Off
ali ipak..i nakon sunca dolazi kisa..
subota, 12.04.2008.

Uzaludno prevrtanje hladnim krevetom,i sama znam da san na moje oci nece tako skoro..Cudan me osjecaj obuzeo jucer kad me napustio, sa njime je iznenada nestala i ona sigurnost, ona snazna toplina.Ostala sam sama sa svojim sumnjama i predosjecajima..daleko od svih, daleko od njega..Jedna misao vrludala je
mojom glavom, bila je to prevara..ona me jos nikad nije izdala pa nazalost, ni ovog puta..Tiho sam utonula u san sa nadom da ce sve biti bolje, ali kao sto to inace biva kod mene..nista nikad nije bolje.Rano jutro, rascupana kosa, razmazana sminka..tragovi suza na blijedome licu.Dubok pogled kroz dim cigara,prolivena kava..Iz svijeta trenutne praznoca vratio me iritirajuci zvuk mobitela..njegova poruka..rijec po rijec..ne nije to bilo to..Nije bilo kao prije, bilo je nekako prazno i povrsno, nedostajalo je ono..ono sto mi samo znamo i osjecamo.I u tom trenutku moje je srce znalo da je prevare sigurno bilo..
Previse sam ga idealizirala, a nisam trebala..jer svi mi grijesimo i pogreske cinimo...Ne, nisam se previse iznenadila,jer ja sam znala, moj me predosjecaj nikad ne vara..
Rekao mi je, i vise nego sto sam htijela znati..suze su se samo nizale..
Unatoc svemu oprostila jesam, ali lako je izustiti tu jednu malu rijec, no zaboraviti..to je malo teze..
Stojim na raskrscu, ne znam sto cu sa sobom, razna pitanja,dileme..Ah, uvijek se dobrima nesto ruzno desava,rekli bi..Kazu takodjer da tko jednom napravi opet ce..ali ne znam, nisam pametna..Jer unatoc svemu, on je i dalje moja srecica, unatoc svemu meni se ponovno javila ona toplina u srcu koje nije bilo te veceri..unatoc svemu..on je meni jos uvijek drag, i nije mi kao ostali..unatoc svemu mene za njega vezu veliki osjecaji..zbog kojih sam i oprostila,ali zaboravit ne mogu..povjerenje ne mogu tako lako vratiti, trebat ce vremena za to..
ako uopce i bude prilike..Mislim da nista vise ne moze biti isto..samo su osjecaji jos tu, jednako snazni i veliki..
ma..idem..
ostajem sama, ja, prolivena kava,
i dim cigare sad vec rasprsten po hladnoj sobi..

Ne znam sta cu, htijela bi sve ispocetka..
ali ne mogu protiv sebe..

18:35 - Komentiraj ( 15 ) On/Off
..ti si izvjesnost u ovom ludilu, i jedino sunce sto mi sja..
ponedjeljak, 07.04.2008.

Tri sata su davno odzvonila na starome satu.Mracna soba ali ipak male zrake svijetla dopiru u nju.Tisina koja bi mi inace dusu razarala, ali ne i ovoga puta..Tu tisinu moju davnu prijateljicu,ometali su ubrzani otkucaji moga srca, danas je tuklo kao nikada..tako zaigrano i sretno..Kazaljke se na satu i dalje pomicu, vrijeme prolazi, osmijeh na mome licu a ON u mojim mislima..napokon pravi razlog zbog kojeg ne mogu prepustiti snu, pomislih..
Sreca moja mala..=) (a tako veelika..)
Nije vazno kad niti gdje smo se upoznali,dosao je u moj zivot kad sam se najmanje nadala..dosao je u trenutku kada sam pomislila da nema vise srece za mene, u trenutku kada sam htijela odustati..Napokon sam osjetila neku snaznu toplinu u sebi..napokon..moje lice krasi iskren osmijeh..Budim se i misli su mi vec kod njega, guram kroz dan jer znam da je on tu..Ove teske dane lakse je proci uz njega..Taj osjecaj sigurnosti i topline odmah sam osjetila.
Nakon svih poraza i padova..mogu reci da imam osobu kojoj je iskreno stalo do mene, imam osobu kojoj se svidam zbog onog sto ja jesam..Puno puta se zateknem kako razmisljam o tome jeli sve ovo samo san, ali onda se trgnem i nasmijesnim..pomislim da ima jos lijepih i dobrih stvari na ovome svijetu..Pomislim kolika sam sretnica, polako dignem pogled ka nebu i obecam da cu cuvati ovaj dar..

..ispisaću po nebu riječi za tebe
vjekova mir vračaš mi ti
smiruješ vode nabujale
moj šapat i krik ćeš pomiriti
pijem ti dah kao lijek
svaku noć
prije no što usnim ja
i taj tren i zauvijek
samo ti, ti si mi u mislima..

17:07 - Komentiraj ( 23 ) On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.