dosadne priče... jedne krijesnice
Prijelomi, osiguranja i ostalo...
Danas sam se ja bahato zaputila prema gradu bez štake... jer kaj će mi, pa prije tjedan dana sam skinula gips! Zbog iste odluke sam požalila već na tramvajskoj stanici kada sam na 30 minuta (toliko sam čekala tramvaj) kao roda svu težinu prebacila na zdravu desnu nogu.
Nego... kako je moje trotjedno ležanje i nepokretnost u kombinaciji sa bolovima pokrenulo lavinu osvetoljubivih i tužilačkih misli... saznala sam nešto što nisam znala! Ja sam osigurana od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) - kako piše na mojoj polici osiguranja! 
A-ha!
Naime, ja to nisam znala jer nam na faksu nitko nije ništa posebno spomenuo. To mi je neki dan čisto slučajno rekla kolegica. Prilikom upisa u višu godinu studija svi moramo platiti 150kn nekakvih troškova upisa, a u toj cijeni je uračunato i osiguranje! 
Teta u dekanatu me malo uplašila jer je mislila da polica možda neće vrijediti jer sam ja tek (?pa tek su me odgipsali?) sad došla, ali potrgala sam se sredinom mjeseca tak da mi nova polica niti ne treba! Jeeeeee!!!!
Nego vratimo se na bahatost. Kao što to obično biva kada obavljate poslove tipa - prijava nesretnog slučaja onda ćete obići cijelu zgradu i vratiti se na početak, na ono mjesto na koje ste prvi put došli i to sve zbog loše informacije. 
Kako bilo da bilo, to je bila situacija druga kada sam poželjela svoju štakicu. Dojadilo mi je sve ostalo i pokupila sam se doma mišjim koracima jer veći nisu dolazili u obzir s obzirom na konstantno kljucanje u lijevom stopalu i proklete trnce u potkoljenici. 
Sutra nosim štaku sa sobom... barem će mi se dizati u tramvaju!
