dosadne priče... jedne krijesnice
(Ne)Kultura...
Kao i većina ljudi u ovo doba godine, uspjela sam i ja u zadnji tren sklepati odlazak na zasluženi godišnji. Spremila sam svoje krpice i zapalila u kamp-kućicu prijateljice iz srednje. Šta drugo mogu reći nego da je bilo odlično? Kako svemu dođe kraj, tako je došao kraj mojoj maloj avanturici u divljini. Spremila sam svoj kofer, rezervirala i kupila autobusnu kartu za Zagreb. Ne volim pokazivati X-icu okolo jer na njoj izgledam kao leš i nije mi jasno kako me netko živu može prepoznati, ali kada se pri kupnji autobusne karte radi o popustu od 60-ak kuna, uvijek rado uvalim taj komadić plastike. Upravo zbog toga što nemaju svi prijevoznici popust za studente, a ja jaaako volim taj popust, nisam u mogućnosti previše birati liniju kojom ću putovati. Tako sam ja kupila kartu za autobus koji je na putu do Zagreba stao u više mjesta i dva grada. Bus je došao, strpala sam kofer u bunker, platila 7 kuna, pozdravila se s frendicom i ušla u bus ne bi li pronašla svoje mjesto pod brojem 14. Okice su mi skoro ispale od iznenađenja, čuđenja i nevjerice kada sam vidjela da je autobus pun i da skoro svi sjede. Pitala sam neku gospođu koja je sjedila da koji je njezin broj, na što mi je ona nervozno i pomalo drsko odgovorila da ovdje nema brojeva. Kako nema brojeva, kad ja imam jebenu rezervaciju?! Nisam to rekla ali sam pomislila. Skužila sam da su to lokalni ljudi koji putuju iz jednog mjesta u drugo i ne jebe ih živa sila kaj ja imam rezervaciju. Oni su u mjestu prije ušli u bus, kupili kartu i ugurali svoje guzce, bez obzira na purgericu s ruksakom na leđima koja ide doma. Iz poštovanja prema starijima nije mi se dalo svađati. Neka baba sjedi, neće dugo, a i pogled mi je bolji kada stojim. U nadi da ću ipak pronaći neko sjedeće mjesto progurala sam se do samog kraja autobusa gdje sam vidjela da ima slobodnih mjesta međutim, jedan stari deda je na mjestu do prozora držao svoju vrećicu, a na onih zadnjih 5 sjedala 2 mjesta su bila zauzeta nekim torbama. Jedan stariji gospodin je zamoliio neku curu da makne stvari da on može sjesti, a rudlava, žuta žena, izbuljenih, razvodnjeno plavih očiju, lagano opečena suncem u srednjim godinama, mudro je držala svoju torbu na mjestu do prozora. Da sam htjela, teško bi se fizički progurala do tamo, jer je autobus već krenuo. Moj duševni mir je bio prevelik da bi se zamarala prepucavanjem sa ionako sebičnom seljačom čiji je izraz lica govorio da je ona vjerojatno predobra da bi se vozila u takvoj gužvi i kako je prijevoznik uopće dopustio da se svi ti ljudi ukrcaju u autobus s njom jer kako će jadna udisati zrak sa svim tim smrtnicima? Uostalom, pomislila sam kako ionako ne ide do Zagreba i kako će sići u Rijeci nakon sat i pol vožnje... Kada se vozač progurao do mene da mi potrga kartu, pogledao me i kao da se ispričava rekao: "Ah... vi idete do Zagreba." Ja sam se nasmijala i pitala hoću li stajati do tamo, a on je rekao da ne, jer će ionako većina uskoro sići. Došao je do napuhane babe, pogledao njezinu kartu i na moje veeeliko oduševljenje, očitao joj bukvicu oko njezine torbe. Čak je pokazao na mene i rekao da nije u redu da stojim. Međutim babu to nije jebalo ni 5% i torba je ostala gdje je bila. Kako se onaj čovjek koji je zamolio da se stvari maknu kako bi on mogao sjesti - maknuo, ja sam sjela na njegovo mjesto i skužila da cura koja sjedi do mene ima manji kofer pod nogama. Koju minutu kasnije skužila sam da je ta mala kćer od one rudlave, žute, prepotentne babe. Na moje očekivanje većina ljudi je izašla van u Rijeci i ja sam se premjestila na mjesto ispred, do prozora gdje sam i ostala sjediti sama, ali baba i kćer su ostale i vozile se sve do Zagreba! Bilo je još problema s milostivom jer se njoj piškilo i nije joj bilo jasno kak bus neće nigdje stati na autoputu prema Zagrebu. Bila bi strahota da je svoj kraljevski mjehur ispraznila prije polaska,a kruna bi joj pala s glave da je platila 7 kuna da strpa torbu u prtljažnik, koja je ruku na srce bila dovoljno malena da stane ispod sjedala. Možda nije ona kriva. Možda joj nitko nije rekao da se cijena karte koju plaća odnosi samo na jedno sjedalo, a ne na dva. Teško mi je razlučiti da li je ta rudlava baba buljavih očiju, razvodnjeno plave boje samo nekulturna ili sebična i umišljena... ili sve zajedno?
05.08.2006. u 15:57 | 4 Komentara | Print | # | ^
