kozmologija

Gledaš bilo u kom smjeru svemira i vidiš „kraj“, što kažu u teoriji Big bang „početak“ iliti jeku prvobitnog praska? ... ebi ga, to nije pravi odgovor? A što jest? Iskustvo nas ući da je iza nečeg uvjek nešto. Pitanje jest: Što je iza kraja? Ili što je bilo prije početka? Neugodno jedno i drugo.
Odgovor na prvo jest: svemir če se rastezati....ako nema dovoljno mase, tamne tvari i tamne energije prostorno u beskonačno.
Odgovor na drugio jest ...Big bang je izišao iz vječnosti (to ja kažem), inaće se kaže da vrijeme počinje s praskom.
No, logika kaže da vrijeme jest (znači vječno-beskonačno)......samo se STVARI rađaju (pojavljuju), u ovom slučaju iz Big bang. A stvorene stvari u Big bang (ako nije oscilirajući svemir) iscure u beskonačnom prostoru svemira.

Ili vračamo se početku, što je iza „stvari“ što se šire, ako su one na „kraju“.
Jedini zaključak što se nameće jest: Nema beskonačne i vječne stvari jer se svijest sastoji od prostorno konačnih i vremenski ograničenih stvari. Što je onda beskonačno?
Beskonačan je prostor jer – kineska poslovica „velika je ona stvar koja ni u što ne može stati“ i obrnuto minimalitet (blisko ništici + elementi stvari su identične) „malena stvar je tolika u koju ništa ne može stati“

Ima i vremenska vječnost, ali to bi poduže trajalo.

Zaključak za kraj priće:
Prostor i vrijeme su apsoluti – iz tog beskonačni i vječni. Nema stvari iz međuodnosa prostor-vremena koja nije u njihovom presjeku, prostorno konačna i vremenski smrtna!

I na kraju odraz svijeta u svijesti:
Svijest jest o stvarima koje nas okružuju i s kojima smo u odnosu a svijet je onolik i onakv kakva je svijest o njemu.

Najprije nešto o čemu se već zna – teorija Big bang:
1. Prasak se dogodio, poćinje teči vrijeme i prostor se širi, ali što je sa „stvarima“?
- kvarkovi, materija, antimaterija, energija? „stvari“ sve to jest, ali drugačije nego danas, odnosno „onda“ što vidimo iz udaljenosti, jer ono što vidimo (čujemo), je isto što i sad – zračenje vodika na 2,7 K., što znači da su onda i danas stvari iste?
E, nisu, onda se smišlja inflacioni u nastanku... itd. Svejedno, suštinsko je pitanje kako je sve to stalo u taj singularitet, odnosno kako je sve to izišlo iz njega?
- dalje ide, svemir ipak nije bio savršeno jednoličan, nego su se, kad je pala temperatura? formirale nakupina plina, pretežno vodika, pa gravitacija, pa galaksije, a u djelovima galaksija na dijelu gdje su gušće, nastaju zvijezde itd.
- a u zvijezdama, kad se sažmu, vodik fuzijom prelazi u helij, ovaj u teže elemente?
2. Pitanje je sasvim jednostavno:
- ako je sve to nastalo iz singulariteta kako to da su „stvari“ uopće nastale i to baš u ovoj i ovolikoj mjeri – veličini, koja upravo odgovara nama ljudima (svijesti) koliko smo dosad uspjeli svemir obuhvatiti.
- zašto se uopće istražuje od čega se sastoji proton – elektron (atom vodika), kad je „onda“, nakon 300 milijuna godina, kad se temperatura spustila....i kad su se od plina vodika počele formirati galaksije a u njima zvijezde itd.

Ja ču složiti puno, puno, puno.....manju laž.
Ako prostor vremenski međuodnos u presjeku beskonačno vrijeme i 0 prostora, što odgovara zamišljenom singularitetu, stavi PARALELNO kao središte središta u sve rangove stvari : svemir, galaksije, zvijezde i atome, onda se događa i takav tok prelaza.
Evo o čemu je riječ:
- ako je u središtu galaksije crna rupa, slijedeći obod zvijezda na najkračem je radijusu, mlade tek „izišle“ zvijezde iz crne rupe, ekstremnog spina i gustoće i brze rotacije. Prema periferiji sve je veči radijus (odsječak radijusa), manji spin i gustoča i sporija rotacija..... (sve ovo dokazano za Andromedu).
- iz rečenog, lako se izvede zaključak da su i zvijezde takvog unutarnjeg rasporeda. To znaći da je unutar sunca u središtu središta moguće crna rupa, pa protoproton, pa tek onda proton i na kraju tek onda atom vodika, koji u spom putu do površine sunca prelazi fuzijom u manjem dijelu u helij...itd. Nikako ne obratno, kako se sad tumaći.
- paralelnost ukazuje na jednu bitnu stvar: koliko je element udaljen od središta odnosno koliki je njegov radijus, rotacija, spin i gustoča? Sve ovo preneseno iz ranga u rang.
- tako je sunce na cca 30.000 svjet. god. od središta galaksije, a kako vidimo gustoća galaksije radijusa najmanje 1/2 od 4 svjet. god. (najbliže zvijezde). Pa računaj ti koliko je na radijusu galaksije po orbiti sunca gusta naša galaksija.
Komparacijom galaksije mlječni put i sunca, znaći da je unutar sunca na radijusu od cca 1,5 svjet.sek. tolika gustoće atoma.
- isto tako, po ključu gustoće galaksija, može se izračunati gdje bi mogao biti radijus „središta“ svemira. Ako je sferan onda je ta „točka“ na svakom mjestu plašta „kugle“ s tim radijusom.
- paralelnost pored rećenog znaći da subatomski elementi „protoni“ nastaju u središtu zvijezde, pa i u suncu, ne samo „rođenjem“ galaksije (kvazara) u svemiru ili pak zvijezde u galaksiji. Takvi presjeci pojedinačne stvari bilo kog ranga čini njenu zasebnost ili posebnost.
- upravo ta različitost elemenata stvari, odnosno stvari kroz promjenu sastavnih elemenata i jest izraz stvarnosti, ali i ukaz na njen put nastanka ili „životopis stvari“.

....da nastavim, ovaj put na drugi način, jer dosadašnji način izlaganja, čini se, nije učinkovit. Prije tog evo korisne rekapitulacije:

prvo: prostor i vrijeme u svom međuodnosu čine stvar (stvarnost) a materija je jedan od oblika stvarnosti.

drugo:prostor i vrijeme očituju se u stvarima obrnuto proporcionalno ili obrnuto razmjerno, što znaći: kad je prostor 0, vrijeme je vječno i kad je prostor beskrajan vrijeme je 0. Između te dvije krajnosti prostor raste a vrijeme opada, i obratno?

treće: izvedenica predhodno rečenog kako „raste“ prostor tako „opada“ vrijeme je smjer toka vremena, uz dodatak: kako se povečava prostor i smanjuje vrijeme to su elementi stvari ranga to osobnije (raznovrsnije) a odnosi među njima sve manji.

četvrto: vremenski izraz u ovom toku jest iz samog kretanja elemenata ranga stvari. Kretanje pak (rotaciono-spin i linearno), u međuzavisnosti je o veličini prostora a iz tog i učestalost međuodnosa elemenata. Odatle slijedi tok od jednostavnijeg ka složenijem i to je tok nužnosti. Standardni tok kauzaliteta vremena (slijed uzrok-posljedica).

Dalje slijedi objašnjenje (nadam se jasnije nego dosad), ovih međuodnosa:
- u slijedećem postu: Paralelnost toka prostor-vremena po rangovima stvari,
- iza njega: kretanje, prelaz kvaliteta u kvantitet, nužda i slučaj,
- iza, iza njega: generacije, prelaz kvantiteta u kvalitet, prelaz slučaja u toku nužde
- iza, iza, iza njega: život, kakav je to potencijalni međuodnos?

Nema nekog odaziva..., pa si moram sam podizati reiting...
....da nastavim, ovaj put s vremenom. Vrijeme u rangu materije je promjena stvari. Promjena, ne u bilo kom smjeru, već u smjeru entropije, odnosno povečanju nereda, što je drugi zakon termodinamike. Jer, samo je jedan smjer, strela vremena, od toplijeg ka hladijem...itd.
No, to ukazuje na prelaz kvaliteta u kvantitet, jer ako stavimo nazivnik kvaliteta za vrijeme (pored ostalog) a kvantitet za prostor (pored ostalih nazivnika) onda se zaista povečava prostor i smanjuje vrijeme. To iz uzroka ili samog osnova vremena – kretanje.
Pa kakvo kretanje poznajemo: samo dva oblika! Relativno kretanje što je rotacija i/ili spin i apsolutno ili linearno.
Kod relativnog kretanja elementi ranga rotiraju unutar ranga stvari i iz tog iskustva tzv. potencijalna sila (zavisno o rangu, koja?) U mjerama materije to je gravitacija što je izraz mase za element (kad je u središnjem prostoru nadranga) a el.magnetska sila, što sila unutarnjeg – vanjskog, prostora atomskog sustava. Slaba sila je sila nuklearnog ili unutarnjeg prostora jezgre atoma (izuzev vodika koji tu silu vjerovatno niti nema). Silu koju zovemo jakom jest ono što zovemo držanje kvarkova u protonu-neutronu. To već nije rang materije, pa o tom ne možemo ništa suvislo znati – neprevodivo je na jezik logike izuzev komparacije. Matematika pak, nažalost, ne vodi komparaciji nego to „doživljava“ kao mjeru materije i iz tog uspoređuje neusporedivo.
Kod apsolutnog kretanja, rang stvari napuštaju njegovi elementi. Sunce zrači sunčev vjetar što su atomi, a njegovi elementi atomi, elektromagnetsko zračenje (ukratko). Za zračenje, znači treba „utrošiti“ energiju, a što jest isključivo „materijalna“ mjera koja izražava to zračenje. Naime, trošiti energiju, znači (za život – ljude) da se to zračenje usmjerava u savladavanje sile. Mjenja se raspored elemenata u relativnom kretanju. Apsolutno trošenje jest gubitak elemenata ranga stvari, ili trošenje vremena, jer s trošenjem elemenata, rangu stvari ostaje sve kraći život.
Ukratko, to bi bilo objašnjenje jednog od prelaza kvaliteta u kvantitet, vremena u prostor (ima ih nekoliko) unutar općeg zakona obrnute proporcionalnosti prostora i vremena.

I da nastavim....Rađanje materije kakvu znamo... atomi... molekule ....zvijezde ..galaksije po tumačenju Big bang teorije nastali su istovremeno na istom mjestu. Gledano unatrag, kroz informaciju što nam daju el.mag-valovi u sadašnjosti smo mi, a prošlost je samo rađanje svemira, što je jeka praska. U sadašnjosti galaksije, a po tom vjerovatno i zvijezde a onda i atomi i molekule, su iste „ovdje“ i „tamo“ (pod „tamo“ se misli na svemir nakon 1 mld. godina starosti). A, kako ista tumači, silna energija prelazi u neke oblike submaterije i antisubmaterije, pa se odvaja jedna od druge itd. Sve u svemu, nedugo nakon praska prostor se raširio i pala je temperatura...imamo element vodik, koji zraći i on je dokaz jeke Big bang.

U čemu je obrat? U postavljanju tog Big banga u svako mjesto i svako vrijeme. Mjesto rađanja prva je točka unutar skale opčeg Zakona obrnute proporcionalnosti prostora i vremena. Ta prva točka jest prostorno ništa i vremenska vječnost. To znaći, da je prva promjena u toj točki, nazovimo je singularitet....start vremena (samo za taj singularitet). No što se to promjenilo? Prostor se „opredmetio“. Naime, prostor jest samo onda kad je opredmećen a to opredmečenje je različito jer se kvantitet (brojčanost i gustoča sastavnih djelova) dimenzije (usporedba prostornih karakteristika forme i ostalih atributa vezanih uz dimenzije srodnih opredmečenja) i lokacija.I vrijeme kao promjena prostornih opredmečenja, što je izraz kretanja (energija).
Izlazak iz 0-tog prostora pak, jesu različiti rangovi tog opredmečenja. Onaj famozni radijus spina „nečega“ što su istovrsni elementi, nije više skoro pa 0, nego elementi, sastavni djelovi koji dobivaju prostorno obilježje, no toliko malo da je to tek opredmečena cjelina ili rang stvari u kojem su ti djelovi još skoro pa identični. Naime, djelovi nemaju još sva prostorna obilježja. To znaći spin (jer djelovi nisu prostorno razlučeni) cjeline tog ranga ima skoro pa vječno vrijeme ili brzinu okretanja oko vlastite osi skoro pa beskonačno. Vratimo li se na radijus, znači da je taj rang stvari opredmečen jer zauzima neki prostor no usporedbom s drugim stvarima istog ranga, koji su u odmakloj fazi promjene (vremenski izraz kvalitete stvari), dimenzije i lokacija ukazuju na tu početnu fazu nastanka ili rođenja.
Ako taj rang stvari pripišemo zvijezdi, onda njeni djelovi u toj fazi nisu još atomi, nego su zgusnuti njegovi sastavni elementi. Zvijezda kao cjelina moguće ima radijus do 1 km a spin nekoliko nanosekundi. Može se pomisliti, pa to je pulsar? Nebi žurio, no mišljenja sam da su takve zvijezde na rubu crne rupe u galaksijama.
Rangovi su znači, u čemu je što: pa su galaksije sastavni djelovi svemira, zvijezde galaksija, atomi zvijezda i subatomski djelovi (strune?) atoma. Kod tog materija nije rang, već presjek središnje skale ranga zvijezde i atoma.

Ovaj pak radijus u skali obrnute proporcionalnosti prostora i vremena raste, što znaći stvar se individualizira, na način da se individualiziraju (svaki rang zasebno) njeni djelovi i to širenjem „prstenova“ i zračenjem (prelaz u beskonačni prostor i 0 vrijeme). No, i dalje ostaje u središnjem radijusu mjesto rađanja....koje stari, nestaje...slijedi nastavak.

Faktor zakrivljenja vremena - gravitacijom

Izračunaćemo ovaj faktor sada, na površini Zemlje:
(1-(2 f M)/(c˛r))^˝ = (1-(2•6,67•10Żąą•5,96•10˛4)/(299792458˛•6,36•10^6))^˝ = (1-1,39•10Ż^7)^˝ = 0,9999999305 ( = skoro 1)
Iz razloga što je faktor vremenskog zakrivljenja na površini Zemlje skoro 1, vreme na Zemlji prolazi gotovo brzo/sporo kao na mestu bez gravitacije. Kada pogledamo formulu za faktor vremenskog zakrivljenja gravitacijom, primećujemo da postaje manji kada je 'M' veće ili je 'r' manje. Ako je 'M' toliko velika i/ili ako je 'r' toliko mala vrednost, faktor vremenskog zakrivljenja bio bi = 0. Tako, gledajući spolja, čini se da vreme miruje. Neko bi na ovakvom mestu verovatno potpuno poludeo (ako bi bilo moguće uopšte živeti na takvom mestu), zato što bi takva osoba videla prolazak vremena neograničeno brzo, van tog izolovanog sistema (gde ne postoji ograničena gravitacija).
Primer ovoga, jeste Crna Rupa. Da bismo objasnili ovaj objekat, potrebno je prvo da uvedemo nov pojam: "Švarcšildov radijus", ili "Horizont događaja". Ovo je razdaljina između mesta gde je potrebna brzina nešto veća od brzine svetlosti, kako bi se "pobeglo" gravitaciji crne rupe. Telo koje je unutar horizonta događaja, nikada ne može "pobeći" iz crne rupe, iz razloga što bi bila potrebna veća brzina od brzine svetlosti za to, a tela se nikada ne mogu kretati većom brzinom od te. Zato je potrebno da razmišljamo u četiri dimenzije.

Prva ili izlazna točka (crna rupa) presjeka obrnute proporcionalnosti prostor-vremena tek je nešto iznad vrijednosti 0 prostora i vječnog vrijemena. Uzeo sam zato Švarcšildov radijus kao primjer prikaza početne veličine prostora, koji je ekstremno mali. Suprotno tom vrijeme stoji (vječno je)
Poveže li se to, crna jama je u sasvim suprotnom kraju od onog što se sad smatra - u kraju rađanja, nastanka, izlazi iz vječnog vremena i 0 prostora.
Osnovna karakteristika što je vrijeme u stvari jest kretanje "stvari"
Ako je prostor ekstremno malog radijusa onda je to kretanje - SPIN crne rupe ili rotacija njenih sastavnih djelova (identičnih jer djele isti prostor - suprotno od kaosa) skoro pa beskonačnog broja obrtaja gledano iz pozicije toka našeg vremena. Isto tako iz tog i beskrajne "temperature" ako se na taj način mjeri energija, jer "identične stvari" više se ne djele na materiju i energiju.

i da podvučem. Pod crnom rupom pored enorme mase (gravitacije) u enormno malom prostoru s čim se svi slažu, donedavno je većina smatrala da je ista usamljen objekt i u relativno rijeđim podrućjima svemira. Da je stanje u totalnom kaosu i da je na temperaturi blizu apsolutne 0. Ako se prije horizonta događaja kod "usisavanja" stvari iste kreču kao voda u lijevku tj. da se ubrzava rotacija što se više smanjuje radijus, nema razloga da se tako ne ponaša i nakon horizonta događaja. No, onda se ne slaže s hipotezom o stanju na apsolutnoj nuli, a naročito ne kaos.
Ako se to obrne, da crna rupa nije smrt zvijezde-materije, nego njeno rođenje (materije u zvijezdi i zvijezda u galaksiji), onda stanje nakon 0 prostora i vječnog vremena, kad međuodnos prostor-vrijeme u rođenju prelazi u svoje konačnosti-individualnosti "ostvara se", "materijalizira se".....A na samoj granici tog stanja, što je crna rupa, sve "stvari" su identične a identične su jer djele isti prostor, što če reči da nemaju nijedan prostorni izraz: količinu ili broj stvari, dimenziju i lokaciju ...jedno su....bolje reči nijedno jer nema nijednog elementa s kojim bi se usporedio itd. A kakvo je to vječno vrijeme? Kretanje s beskonačnim spinom, jer osnovni vremenski izraz stvari jest kretanje, a kako je prostor (radijus) skoro pa 0, onda je kretanje - spin beskonačan.

Evo nešto što mi ide u prilog:

Nedavno su astronomi koristeći Hubble teleskop identifikovali izvor misteriozne plave svetlosti koja okružuje supermasivnu crnu rupu u susednoj galaksiji Andromeda (M31). Iako je priroda ove neobične svetlosti zaokupljala pažnju astronoma više od deset godina, novo otkriće čini ovu priču još neverovatnijom.

Plava svetlost dolazi od diska veoma vrućih, mladih zvezda. Ove zvezde se vrtoglavom brzinom okreću oko crne rupe, na način sličan onom na koji se planete našeg Sunčevog sistema vrte oko Sunca. Astronomi su zatečeni činjenicom da se ovaj disk zvezda koji oblikom podseća na palačinku formirao tako blizu ove džinovske crne rupe, upravo tamo gde nikako ne bi mogao da bude. Ogromna količina gravitacione energije crne rupe inače je u stanju da cepa materiju i ne dozvoljava gasovima i prašini da se sažmu i formiraju zvezde. Posmatranja jezgra ove galaksije mogla bi da astronomima daju nagoveštaj o prirodi aktivnosti jezgara mnogo udaljenijih sličnih galaksija.

i da nastavim. Ako je crna rupa mjesto rađanja (jasno, različite početne veličine prostora i vremena): u galaksijama zvijezde u zvijezdama bozoni (leptoni i barioni) u bozonima subbozonske čestice (možda strune), onda i svemir nema jedan veliki prasak, nego kontinuirano rađanje galaksija odnosno kvazara (mlade galaksije). Današnje tumačenje o starosti svemira od 13,7 milijardi godina, znači da je galaksija Mlječni put kojoj je godina 220 milijuna zemaljskih godina, zarotirala tek 60-tak puta? Pa po prostornom radijusu i brzini rotacije, odnosno njihovom međuodnosu i jest izvedeno pravilo o "dužini" života, postojanja vremenskog trajanja pojedine stvari. Nešto je trulo u znanstvenoj zajednici? Po teorija velikog praska na udaljenosti od 13,7 milijardi svjetlosnih godina. primamo radio signale valne dužine zračenja vodika na 2,7 K (ispod tog i nema više zračenja, jer je međugalaktički prostor svemira na toj temperaturi) to je "jeka" praska. Prije če biti da je to zadnja granica od koje zasad (a moguće i zauvjek) primamo signale, izvor informacija. To znaći da je bliže istini da je svemir vječan a moguće i prostorno beskrajan. Prostorno beskrajan -sferan nije isto što i beskonačan - linearan.

Tko će o čemu ja o kozmologiji. No ovaj put sam zauzeo drugačiju strategiju. Svako toliko (dan-dva) u nekoliko rečenica obrazlagat ču ovako sažeti iskaz mog viđenja kroz viđenja drugih. Ti drugi su več poznata tumačenja, zakoni i teorije. Nešto u nastavcima poput sapunice !

Što se danas pod prostor-vrijeme razumjeva?
Prostor i vrijeme su okvir stvarnosti ! Skoro pa neutralni okvir ! Prostor-vrijeme su produkt stvarnosti ili materije i energije, što se pod stvarnost podrazumjeva.

Skromno bih izložio kako ja zamišljam prostor-vrijeme:
Prostor i vrijeme su APSOLUT koji u međuodnosu prostor-vrijeme čine stvarnost.
Stvarnost pak ukazuje svojom individualnošču presjeka prostor-vrmena rang stvari unutar stvarnosti, među kojima su materija i energija dva ranga stvari, između ostalih rangova.
Svaki od rangova stvari razlikuje se svojom individualnošču po mjestu na skali presjeka prostor-vremena. To mjesto jest između dva kraja stvarnosti. Prvo je izvor ili rođenje stavari. To mjesto je skoro pa vječno vrijeme i skoro pa ništa prostor. Drugo je izčeznuće stvari, a to je skoro pa beskonačan prostor i bez odnosa s drugim stvarima ili vremenskog toka.
U toj skali prostor-vremenskih presjeka između navedena dva krajnja presjeka, stvari egzistiraju. To znači da su stvari u trajnom međuodnosu i da se prostorno i vremenski mjenjaju iz čega njihova različitost.

Prostor i vrijeme kao apsolut obrnute su proporcionalnosti i u međusobnom su toku promjena prelaza kvaliteta u kvantitet. To je tok promjene povečanja prostora stvari i smanjenje odnosa ili vremena. Tok ovih međusobnih odnosa čine individualne presjeke ili zasebnost stvari. Taj tok je u skladu s entropijom ili strijelom vremena.

Jasno, da je malo tog jasno, no kratko i jasno nije u korelaciji. Stojim na usluzi za detaljnija pitanja ako je jasno što pitati?