kozmologija

02.11.2008., nedjelja

ŠTO JE ŽIVOT?


Život je nosilac svijesti!
Svijet je onolik kolika je svijest o njemu!
Pitanja: tko smo?, što smo? i odakle smo? su znaći: svijest o svijetu ili obrnuto „otkrivanje“ svijeta koji jest.

Što je onda svijest za život? Informacija!
Informacija za život pak, javlja se u dvostrukoj „ulozi“:
- nastanak subjektiviteta, osobnosti ili zasebnosti unutar okruženja
- opstanak i prilagodba zasebnosti u okruženju

No, što je sad pak informacija?
Po Platonu, svijet jest iluzija. Ja bih na to dodao: stvarna iluzija.
Jer, kako je god život nosilac svijesti a ova iz informacija, tako je i život načinjen od stvari. Znači da je sama stvar nosilac informacije a može i obratno, stvar nije ili ne postoji ako ne sadrži informaciju o sebi.

Odnosi među stvarima, daju za posljedicu novu zasebnost svake pojedninačne stvari ili ako se u odnosu fuziraju, zasebnost nove stvari. To bi bio najkrači odgovor na pitanje što je informacija!
Dalje se može reći, da je svaka stvar prije odnosa nosilac informacija svoje dotadašnje osobnosti, kao i što je dodatna informacija iz odnosa s drugom stvari iz okruženja, dodana nova informacija, pa iz tog i nova zasebnost svake od stvari iz odnosa. U slučaju fuzije, nova stvar ima kombinaciju dotadašnjih informacija svake od stvari kao novu informaciju, no i zadržane dotadašnje informacije obe stvari. To „slaganje“ informacija je jedinstven izraz biti ili zasebnosti stvari.

Sve u svemu život na Zemlji je činjenica a čovjekova svijest takvog kapaciteta da je svijesna same sebe.
Za početak, za slaganje informacija, koje su u toku vremena po slučaju (a ne slučajne) - prelaz kvaliteta u kvantitet ili nastanak života, potrebno je vrijeme.
Moja hipoteza je da je život vječan a da se mjenja mjesto života. „Danas“ je to planet Zemlja. Znači da podržavam tzv. panspermiju kao „prenošenje“ života s mjesta na mjesto kao njegov nastanak.
Opstanak pak jest generacijsko „unapređivanje“ oblika i načina prilagodbe na svakom mjestu. To pak znači, da moguće ima paralelnog života u vremenu na više od jednog mjesta, ali su oni bitno različiti.
Iz tog pitanje:
- da li je na Zemlji nastao život? i da li je sadašnja starost Zemlje ispravno procjenjena?
- jeli uopće ima vanzemaljskih civilizacija? i ako ima, ima li mogučnosti da s njima komuniciramo?

Na navedena pitanja, moje teze, daju naslutiti drugačije viđenje nastanka i opstanka života.



- 08:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

30.10.2008., četvrtak

malo češanje OTR

Odgovor na postavljeno pitanje: da li je kretanje samo linearno? i dali je OTR slijed postojeće dualnosti? Moguće je i ovako prezentirati.

Dualnost je slijed slučaja „vračanje iz buučnosti“ u presjeku nužnosti. To znači da se prostor „skuplja“ a vrijeme više manje stoji ili oscilira. Najbolji logičan primjer protoka vremena je kretanje ili promjena kvantiteta stvari – djelovi stvari ulaze ili izlaze iz stvari ili mjenjaju lokaciju unutar stvari ili se sama stvar po istom mjenja u odnosu na druge stvari itd. To „logično“ kretanje moguće je samo kao apsolutno a to je linearno kretanje, jer ono mjenja stvar. Relativno kretanje pak, što je kružno kretanje rotacija/spin, je relativno kretanje jer takvo ne mjenja stvar (bar mi to po promjeni - protoku vremena ne zamječujemo).
To znaći da je po logici ili u presjeku vremena „zamjetno“ samo linearno kretanje. Iz tog da je i sila kao potencijalna suprotnost kretanju, samo linearna.

Vračanje budučnosti jest upravo to linearno kretanje jer se dodaje „energija“ da bi takvog kretanja bilo, odnosno da bi se iz slučaja prešlo u nuždu.
Tako je stvorena obrnuta „slika“ slijeda. Jer, ne može se vratiti nazad paralelnost ragova. Kemijskom promjenom prostora ili trasformacijom prostora iz jednih u druge stvari, u izrazu topline je rang zvijezde. Po tom i mjera ne može biti mjera za atom, jer je ta mjera e-V ili elektronvolt ili još bolja mjera Ge-V. Čini se naoko da je s tim sve rješeno, kvant, kvantna mehanika i to je to. No, linearno kretanje upravo je suprotnog smjera – smjera nužde, prelaza kvantiteta u kvalitet. Time če i OTR imati sasma druge razmjere. Naime, ne može rang atoma imati iste mjere kao zvijezdane mjere, pa če „odvrnuti“ radijus ili „kozmička“ brzina napuštanja atomskog sustava biti c = konstanta ili brzina svjetlosti za el.mag.val. Ovaj je pak element atoma, odnosno DIO kad je dovoljne „ prostorne veličine“ da izazove promjenu orbite elektrona, kvant. A to svakako nije DIO zvijezdanog sustava, što je materija. Materija je opet skup atoma, onaj koji pruža otpor kretanju, a 1.,2.,3. Itd kozmička brzina je 10 na 4. puta manja od c.
Stavi li se u odnos radijus i brzina rotacije/spina, pa se ista „odvrne“ iz rotacionog u linearno kretanje, bit če jasno da to nisu isti rangovi stvari.
Dalje, linearno kretanje materije brzinom svijetlosti učinit če nju samu (kod ubrzanog kretanja) takvom da će zauzeti skoro pa beskonačan prostor ili prostorni val materije. Nešto potpuno rasuto a to znači BRŽI PROTOK VREMENA ZA MATERIJU.
Isto važi i za Higgsov bozon. Proton u ciklotronu ubrzava a što znaći da se po tom i RASIPA, upravo zato što se linearno kreće. Jer, unutar sebe, spinu se ne dodaje brzina ophodnje već veličina prostora, jasno kod tog opada vrijeme. Opadati vrijeme znači da za njega samog (proton) vrijeme teće brže. Ipak je masa nešto drugo a ne Higgsov bozon.

- 18:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.10.2008., srijeda

uočene neke mane u OTR

Vidimo sad, po čemu se u OTR mjenja vrijeme? Brzina oslobačanja el.mag.vala je ta „kozmička brzina“ za materiju. Izlazna brzina el.mag. vala u atomski sustav – ele.mag.polje, odnosno rotaciona brzina veča je od „redovne“ po umnošku radijusa i broja ophodnje izražena linearno, zato elektron „pada“ u orbiti jer je izišao dio prostora „polja“ u izvanatomski prostor. Obrnuto kod ulaza, elektron povečava radijus, jer je „ušao“ dio prostora ili polja a zadržava broj ophodnji. Da se dalje ne tumači kako se prostor-polje ujednačava, nešto slično kao i kod ujednačavanja topline-tlaka itd.
No, kako je rečeno, da je „prenešeno“ kretanje – ubrzanje materije a što je rang zvijezde na el.mag.val ili brzinu svjetlosti, to se i vrijeme vezalo po tom ključu. Naime, kozmička brzina, što je izraz kritične brzine za rang zvijezde (materija napušta prostor zvijezde), nije isto što i atomski prostor i kritična brzina napuštanja a što je brzina svjetlosti. Zamislite koja je to brzina ophodnje: 10 na 30/sec ili veču potenciju (odokativna mjera) i iz tog koji je to radijus. Jasno je da je to neusporedivo, mješa se naime linearno i rotaciono kretanje a s tim u vezi veličina prostora u zavisnosti od radijusa a s tim u proporciji i brzini ophodnje.
Znaći, da vrijeme opada kad prostor raste ili brzina ophodnje izraz je stanja prostora i vremena. Naime što je veča brzina ophodnje manji je radijus a sukladno tom vrijeme duže a prostor manji. To ujedno znači, da kad se poveča rotacija a ne mjenja radijus ili se mjenja no neproporcionalno brzini rotacije, vrijeme „usporava“, odnosno ubrzava kad izleti dio „prostora-polja“, što se događa s el.mag. valom.
Što je umjetnik mislio reći? To, da el. mag val u ulazu mjenja vrijeme – usporava ga a isto tako u izlazu – ubrzava ga. Što znaći da ni u kom slučaju se kod brzine svjetlosti vrijeme usporava, več suprotno ubrzava. Uz to, neuporediva je brzina svjetlosti kao „kozmička brzina“ ranga atoma s materijom koja je unutar presjeka ranga zvijezde. A evo sad i „dokaza“ tj. smanjenje vremena u jurnjavi avionom. Naime, upravo je rečeno da povečanje brzine rotacije, što avion čini jest smanjenje vremena. Suprotno tom, „dio prostora-polja“ el.mag.vala u linearnom kretanju, između izlaza i ulaza svakako se rasteže a na što ukazuje pomak u crveno.
To je zasebna tema jer, kako je spomenuto presjek prostor vremena zvijezde što je kemija (vanjski prostor atoma i središnji zvijezde) nije isto što i unutarnji prostor atoma. Naime, val (prostor) se u kemiji transformira – prelazi iz jednog u drugo stanje (agregatna stanja) u zvijezdanom središnjem prostoru. To je gravitacija a transformacija je u MEDIJU. Suprotno tom, el.mag val nije materijalnog porjekla jer je „unutarnji“ prostor atoma a val koji zamječujemo kad „ulazi“ u polje atoma putuje „ETEROM“ odnosno prostorom „izvan“ atomskog sustava, ali ipak u samom sebi, u suprotnom nebi se mjenjao, itd. U tom grmu leži zec. Naime, OTR polazi od materijalnih mjera a odnosi se kako vidite na onaj drugi rang, atomski.
Ipak je bitna razlika linearnog i rotacionog gibanja-kretanja, to što se nama zamučuju te razlike proizlazi upravo iz samog presjeka u kojem jesmo, a jesmo u obadva.

- 16:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.10.2008., utorak

možda niti OTR nije savršena?

Nisam stručnjak (profesor) za objasniti prirodu kretanja, pa bi samo naveo knjigu „Tkivo svemira“ od Brian Greene, on je krasan znanstvenik i profesor.
Ja bi na već znano dodao neke moje hipoteze.
Danas je ključno razumjevanje kretanja iz čega i transformacije, opća teorija relativnosti (OTR) a u njoj temelj c (brzina svjetlosti=konstanta).
Ako se sagledava stvar bilo kog ranga, onda su elementi te stvari unutar njenog prostora. Da bi bili u tom prostoru i kretali se, ili da bi definirali taj prostor kretanjem, moraju i ostati u tom prostoru. Takvo kretanje može biti samo kružno spin/rotacija. Brzina kružnog kretanja elemenata znaći broj ophodnji oko središta ili spin oko osi. Kako je ta brzina zavisna o radijusu, odnosno što je manji radijus to više ophodnji, ničim se ne veli kolika je to brzina u klasičnom smislu, odnosno kad bi se „odvrtio“ opseg:
duljina (l)/vrijema(t) = brzina(c).
Tu dolazimo do osnovnog:
Vrtnja (brzina ophodnje) i radijus rotacija/spin su protusila poznatoj sili gravitacije za rang zvijezde i u međusobnoj su zavisnosti.
Evo primjera za usporedni rang atoma (element ranga zvijezde). Rotacija elektrona (vanjski prostor ili orbite elektrona i orbite „iza“ elektrona) u izrazu električne sile, suprotna je magnetskoj sili. Kad je brzina vrtnje i radijus iznad snage magnetske sile, što će reći da je „odvrnuti“ opseg (promatrano kao korpuskulu), ili veči prostorni obujam u dijelu „prostora“ isti se oslobađa. Izlazi iz atomskog sustava (foton), kako bi se vratio elektron pa predhodnu orbitu. Jer, kako je poznato elektron je ostao u atomu a ipak je neki vrag izašao? Kvant energije. I sad taj kvant energije „putuje“ linearno kao el.mag. val i to brzinom c. Jasno, do kraja a to je drugi atom na putu. U suprotnom, kad kraja nema, može putovati do smrti – odnosno da se toliko izduži da je prostor prešao u „jednu dimenziju“? (takav „glatki prostor“ može se zamisliti kad nije u vremenskom presjeku).
Vratimo li se sad na brzinu i radijus kojim se savladava sila gravitacije a što važi za materiju. To je svaka sila-energija koja mjenja lokaciju ili mjesto elementa u rangu. No, ona sila-energija s kojom izlazi element-materija iz ranga, to je za Zemlju 2.kozmička brzina, Sunce 1.kozmička brzina itd.
Nastavak sutra!


- 18:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.10.2008., nedjelja

transformacija toka nužde i slučaja

Rezime presjeka prelaza kvaliteta u kvantitet i prelaza kvantiteta u kvalitet.
Kako je strela vremena samo u smjeru nužde a mjere svih rangova po mjerama materije, treba iznesti kako je to moguće u logičnoj formi.

Trasformacije tih prelaza moguće je prikazati kroz kretanja a ova kroz izraze sile odnosno energije. Svakodnevnu transformaciju tih prelaza iz nužde ka slučaju i obratno iz slučaja u nuždu događa se upravo na planetu Zemlji. To iz razloga njenog položaja u odnosu na Sunce u kome je dnevni ulaz energije zračenja jednak nočnom izlaznom zračenju energije. Tu zemljinu transformaciju nazvao sam termodinamička stabilost.
Krenemo li od početnih spoznaja, što je sila? Dolazimo da je to ljudski rad u savladavanju te sile. Kad se govori o sili gravitacije podrazumjeva se kretanje. Dalje se nastavlja mjera te sile odnosno količina energije i odnos energije i sile. Kako je rijeć o kretanju u odnos se stavlja put i vrijeme i evo ti brzine itd.
Sve u svemu, odakle logika za silu? Iz pružanja otpora kretanju. Dalje slijedi da je to linearno kretanje i to ubrzano kretanje, što će reći dodatak na več postojeće kretanje.
Rotacija ili spin, Zemlja se vrti oko svoje osi, ne prati spoznajni slijed promjene od ploče ka kugli, pa iz tog zanemarivanje ravnopravnog odnosa sila spina (rotacije) i gravitacije.
Sile su uvjek u paru, jer jedna je vremenski izras presjeka stvari a druga prostorni.

No zašto je došlo do tog propusta? Zato što je svijet u svom izrazu -život- gdje stanuje svijest, zaista dualan! Jer, svijest jest sastavljena po slučaju ali funkcionira a iz tog i komunicira samo po nuždi. Kemija, bar u onom djelu spajanja elemenata, jest taj put slučaja. Namjerno sam naveo spoj H2O, da je 3 litre prostora prešlo u jednu. To jest smjer smanjenja prostora i povečanja vremena ili prelaza kvantiteta u kvalitet. Rezultat tog smjera jest ostatak od 2 litre prostora, koji je ušao u vanjski prostor „okolnih“ stvari. Ta trasformacija, ulaženja prostora, (zanemarimo sad valno kretanje u toj transformaciji ili holografsku preraspodjelu prostora o čemu je zaseban post) jest ustvari ista strela vremena kao što je tok vremena po nuždi.
Vratimo se sad početku, sili, energiji, kretanju. Ta „energija“ u obliku prostora jest za svijest u ovom slučaju toplina ili brže kretanje molekula zraka (vode, krutine).
Dalje slijedi da se energija može usmjeriti na ovu ili onu stranu, kako zahtjeva praktičan život, no i novootkrivene sile elektromagnetska, slaba i nuklearna, stavljaju se u postojeći obrazac sila-energija.
Na kraju fizičari sanjaju o objedinjenju sila?
Sadašnje stanje sila je ovakvo :
jednopolna sila = gravitacija i nuklearna,
dvopolna sila = električna i magnetska i slaba sila W i Z.
Ako prostor i vrijeme u presjeku čine stvar i ako se u toku po nuždi transformira vrijeme u prostor, po tom su sile uvjek dipolne. Hipoteza za sile po rangovima tada glasi:
rang zvjezda-atom = materija:
- presjek prostora zvijezde
- rotacija/spin(N) i gravitacija (P)
- presjek prostora središnjeg zvijezde i vanjskog atoma:
- električna(P) i magnetska (P)
- presjek prostora središnjeg zvijezde i unutarnjeg atoma:
- slaba sila W(P) i Z(P)
rang atoma
- presjek unutarnjeg i središnjeg prostora atoma
- rotacija(N) i nuklearna(P)
rang galaksije: spin/rotacija(N) i Weberova gravitacija(P)
za subatomski rang i svemir također su dipolne sile jer su one prostorni i vremenski izraz potencijalne transformacije.
(N)=nepoznata sila, (P)=poznata sila)

Naredni post, da li je kretanje samo linearno? i dali je OTR slijed postojeće dualnosti?


- 09:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.10.2008., srijeda

tok vremena po slučaju

Trebalo bi svakako nešto odgovoriti na predhodne komentare? Bolje da iznesem još neke „sitnice“ iz hipoteze obrnute proporcionalnosti prostora i vremena.

Tok vremena po slučaju, odnosno od manje uređenog sustava ka više uređenom sustavu ili uređenje prostora koji sustav definira, nije isto što i tok vremena „unazad“. Pojmiti kako je moguće da je vrijeme u „obrnutom toku“ ili u prelazu kvantiteta u kvalitet, nemožeš nikako do li ukazati na stvarnost. Život jest, što više, toliko je organiziran da ima svijest o samom sebi ili stvarnosno-egzistencijalni uvid u svijet, što u filozofiji zovu zbiljnost. Zbiljnost znaći uvid u ono što jest: stvarnost ili prostorni „prikaz“ svijeta i biti, trajati, egzistirati ili vremensko bitisanje stvari.
Život po tom, moguč je samo u presjeku oba vremenska toka: nužnosti ili prelaza kvaliteta u kvantitet i slučaja ili prelaza kvantiteta u kvalitet. To znači, da iako jest tok od večeg nereda ka manjem ili od manjeg reda ka večem redu, to nikako ne znači da je i strijela vremena obrnuta.

Nastanak života svakako jest slaganje sve složenijih elemenata stvari koje čine sve složenije stvari, pa iz tog ispada da je to smjer nužnosti, što i jest u tom dijelu presjeka. no to slaganje ide ka redu, harmoniji, smanjenju prostora i povečanju vremena, znači da je to smjer slučaja.
I tu je onaj klik iz transcedentnog stanja... gdje mi je sve postalo jasno. vračanje kroz metafiziku... logiku....matematiku..., što je to što je bilo u obliku nekog doživljaja svega?
Nije kontinuitet (izraz za stvari) a iz njega harmoničnost (izraz za život), u smjeru jednostavnijeg, istovrsnijeg, več obratno u smjeru kaosa. Što više, skora pa na samom kraju toka nužnosti, što če reći na izmaku vremena i u skoro pa beskrajnom prostoru. U moru slučaja, kojeg nema bez odnosa, a odnosa niti nema jer si blizu kaosa kad odnosa niti nema. Strašno komplicirano? Evo i pokušaja objašnjenja:

Zemlja kao planet jest na mjestu (orbiti) života. Točno u presjeku toka nužde i slučaja. No, to nije dovoljno, nego i to da je Zemlja atomsko-molekularnog sastava sasvim različita od Sunca. Kako je život na Zemlji činjenica, onda se pod mus mora promjeniti mišljenje da su Zemlja i Sunce oduvjek zajedno. Ili još gore, da je Zemlja produkt Sunca. Pa pokušajmo staviti neki red, što je prije a što kasnije. Vremenski slijed nužnosti.
Rečeno je da je na skali puta obrnute proporcionalnosti prostora i vremena od malo prostora i puno vremena ka puno prostora i malo vremena ili toku nužnosti element stvari i sama stvar sve složenija. Po tom ključu Zemlja je skoro na kraju tog puta dok je Sunce, bliže početku nego sredini. Što to znači? Pa jednostavno da je neka sad već skoro pa „raspadnuta“ (zauzima prostor najmanje za 10 na 12 veći od standardne galaksije) utopila u ovu našu galaksiju (i ne samo Kumovu slamu) ili je pak tek nešto starija od naše galaksije, samo je izračila (izišla iz nje zvijezda prije puno, puno, puno vremena) zvijezdu, koja se degenerirala i sad je Zemlja.

Razlika sastava Zemlje i Sunca očito ukazuje na skali prelaza kvantiteta u kvalitet da je Zemlja bar iz druge generacije zvijezde iliti degenerirana zvijezda.....ono što astronomi vele...iza crnog patuljka.

Svemir je vječan, a u toj svojoj vječnosti, Galaksija Kumova slama u dosadašnjem životnom vijeku je najmanje 10 na 9 više od onog što joj se sad pripisuje. Sunce pak staro je najmanje 1000 puta manje od galaksije, a Zemlja je stara najmanje po drugoj generaciji iliti starija od galaksije Kumove slame? Mislite da su ove usporedne vremenske mjere iz rukava? Ako mislite, odgovorite kako je onda nastao život? Riječ je o slučaju, a kako znate i kaos ima granica...., bar kad is toka po slučaju uđe u presjek vremenskog toka nužnosti,..... fraktali..itd. Ja sam to nazvao povratak budućnosti!
- 17:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.10.2008., subota

Tok vremena po nuždi

Prema Zakonu obrnute proporcionalnosti prostra i vremena, promjena stvari bilo kog ranga, izraz je kvalitete stvari. Kvalitet stvari pak, usporedna je među stvarima istog ranga i izraz je njenog mjesta u vremenskom toku. Osobnost stvari.
Tok promjene stvari, ili kako se kaže, vremenski tok je po nuždi i po slučaju.
Tok po nuždi je prelaz kvaliteta u kvantitet, a tok promjene stvari po slučaju je prelaz kvantiteta u kvalitet. Tok po nuždi, predmet je ovog posta, a tok po slučaju, narednog.

Tok koji izražava smjer promjene stvari po nuždi ili u smjeru uzrok-posljedica ili kauzaliteta ili entropije a što je smjer od većeg reda ka manjem redu ili od manjeg stupnja nereda ka večem... ka največem stupnju nereda kaosu. Taj smjer je znaći drugi Zakon termodinamike ili prelaz topline iz toplije stvari ka hladnijoj. Kratko, širenje prostora u kojem su stvari ili prostora između stvari. Kako je osnovni Zakon: „kad se prostor povečava, vrijeme se smanjuje“, to če reči, da se u smjeru po nuždi, smanjuje količina odnosa među stvarima iz kojih manje promjena. Što je manje promjena to je krače vrijeme. Tom svakako treba dodati i kakvi su elementi stvari u sagledavanju rangova i jednog u drugom.
Kako je več rečeno, početno stanje „vječnog“ vremena i „0“ prostora u kome su elementi stvari identični, pa tako i čine samu stvar „identičnu“ drugoj itd. Po tom ključu. Znaći da su elementi a po tom i stvari, što su bliže nastanku to simplificiraniji a odnosi među njima učestaliji. To znači veliko vrijeme i mali prostor.... po nuždi, i nastavlja na sve složenije elemente koje čine sve složenije stvari. Dalje što je karakteristika za izraz same promjene stvari jest sam odnos. Odnos jest ako je to kretanje. Pa je na kraju suština same promjene stvari samo kretanje elemenata stvari koji je definiraju, kao i kretanje samih stvari unutar vlastitog ranga.
Relativno kretanje elemenata jest kad se elementi kreču unutar ranga stvari, odnosno stvari unutar svog ranga. To kretanje je kružno i kad je kretanje elemenata onda je to njihova roracija a za samu stvar to je spin. Ta gruba podjela, ustvari je zavisna o samom promatraču jer je element stvari ujedno i sama stvar. Ovo relativno ili kružno kretanje, povezano je na apsolutno ili linearno. Linearno kretanje ustvari je napuštanje elementa stvari ili same stvari vlastitog ranga.
Relativno kretanje stvari je zbog tog, što se čini da se ništa ne mjena, jer elementi stvari ostaju unutar stvari kao i što sama stvar ostaje unutar ranga. Dok linearno kretanje jest samo zračenje. Tako Sunce zrači sve vrste elektromagnetskog zračenja, neutrine itd., no i „materiju“ samu, tzv. sunčani vjetar.
Počnimo opet od Sunca, u srcu srca, rečenoj „bezprostornoj“ crnoj rupi, gdje su svi „elementi“ identični, ako je iz tog središta beskonačnog spina izišlo „nešto“, poremetilo je okruženje, tako da je ubrzalo spin, jer „više“ vremena znači veči broj okretaja oko vlastite osi. Da bi se uskladio spin s prostorom – širi se radijus ili širi se prostor. Tako proširen prostor, utječe na susjedni prostor, poveča brzinu vlastitog spina.....
E, kad bi sad bilo lako objasniti valno kretanje, jer, očito je da se širi u sve tri dimenzije, ali svejedno rotaciju nemoš zamisliti nego kao polje koncentričnih krugova i kao da je u svakom dijelu tog kruga nešto–zrnati prostor? Zasad se zadoljite s kvantnom mehanikom
I na kraju dođemo do sunčeve fotosfere koja se stalno „odozdola“ napaja a prema van zrači, isto tako i korona zrači svoje korpuskule. Linearno u svim smjerovima. Vlastite elemente izvan samog sebe.
Kod „opisa“ ovog toka po nuždi, sad se vjerovatnijim čini da nije od nekih maglica plina vodika i nešto sitno helija, nastale zvijezde, nego če biti prije obrnuto.
Sad se vidi i smjer „trošenja“ vremena i povečanje prostora, smjer usložnjavanja elemenata stvari i same stvari te smjer povečanja nereda......


- 17:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.10.2008., ponedjeljak

idemo ka vremenu

Prikaz prostora, nije bez vraga, jer to je osnova za shvačanje drugog prostor-vremenskog zakona: prelaz kvaliteta u kvantitet.

To je povečanje prostora i smanjenje vremena. Najbolji izraz tog prelaza su valovi!
Tako, prostor se „razliježe“ u eksploziji spoja vodika s kisikom 2H + O = H2O ili 1 l vode + 2 l prostora na način:
- predaje 1/1 prostora susjednim atomima-molekulama i to u x,y,z ili vektori u svim smjerovima.
- predani prostor na susjedne atome, širi se također u svim smjerovima, pa tako i „nazad“ ka izvoru, što znači da ka izvoru ide po -3 potenciji (korjenu), kao što po istom principu predaje narednim susjednim atomima-molekulama.
- i Jovo nanovo, samo sad slijedi „rasipanje“ na -9 potenciju itd.
- moguće i varijanta širenja valova na vodi, u „dvije“ dimenzije ovisno o mediju itd.
Izloženo jest več više, manje objašnjeno kretanje valova. Jasno, ako se stavi u rang materije ili presjeka središnjeg prostora zvjezde i vanjskog prostora atoma-molekule.

Več je drugačiji primjer elektromagnetskog vala, jer to več nije „materija“, jer je to unutarnji prostor atoma a moguče, i onaj međuprostor u jezgri atoma složenih elemenata (više od jednog protona-neutrona), tzv. slaba sila ili W i Z „čestice“. Naime, on se kreče i u tzv. „eteru“, odnosno, nema uporišta po našem viđenju da se taj prostor prenosi iz jednog u drugi korpuskularni oblik, a što se prikazuje u obliku fotona. Da li je to prostorno x,y,z prostiranje ili drugačije, npr. spirala-kalem i s tim povezana rezonancija, što je opet pitanje medija.

Pa, probajte zamisliti da je to oslobođen prostor. Neće vam biti onda teško zamisliti niti dužinu ekspozicije za „hvatanje fotona“ iz udaljenih djelova svemira a niti pomak u crveno, sad tumačeno kao Dopllerov efekt.

Ako tu nešto nije jasno pitajte!
Dalje, bez shvačanja već iznesenog: što je kretanje? što je i kako teče vrijeme? Neće biti nimalo jesnije.

- 18:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.10.2008., nedjelja

Prostorni raspored stvari:


U predhodnom izlaganju najprije je iznesena hipoteza da su stvari rangirane, jedna su u drugoj. Zatim da je materija prostor-vremenski presjek središnjeg prostora zvijezde i vanjskog prostora atoma. Nadalje, da mi promatramo svijet iz sad i ovdje, a to je materija na zemlji po kojoj su mjere s kojima se uspoređuje cjelokupna stvarnost.
Tako ono što podrazumjevamo pod užom stvarnošču su tri agregatna stanja. Promjena tih stanja je ustvari prostorna promjena mterijalnog stanja. Za kemijsku promjenu H2O, je novo stanje 1 litre vode, dobivene od 2+1= 3 litre. Za 2 „nestale“ litre kažemo da je energija – povečalo se kretanje, podigla temperatura itd.
Na hipotezu o vanjskom prostoru materije, što je kemija, naravno i fizika, dodaje se unutarnji atomski prostor. Taj unutarnji prostor do orbita elektrona, i nadalje se mjeri temperaturom, iako je već odavno u upotrebi kvantna mehanika. Nadalje, u unutarnji prostor svakako treba svrstati i samu jezgru, izuzev vodika. Naime, pod jezgrom se podrazumjevaju složeni elementi (s više od jednog protona-neutrona). Znaći da je središnji prostor atoma tek stabilni proton-neutron, jasno i svi danas poznati derivati leptoni, mezoni i barioni.
Danas, zahvaljujući matematici, otišlo se izvan uže stvarnosti po kojima su mjere. Otišlo se u rangove stvari „ispod“ i „iznad“ materije, tim usporednim mjerama što jest matematika. To je rezultiralo, zbog praktičnih primjena, da se svijet promatra ne samo hipotetično, nego kao stvarno.
I sad evo ukratko hipoteze, kakav je prostorni raspored Sunca odnosno svih zvijezda na približnoj orbiti sličnih galaksija Kumovoj slami:
Radi lakše predodžbe podjelimo taj prostorni raspored na 5 segmenata:
- atmosfera od fotosfere do korone, sastavljena od prosječno nešto guščeg sastava od zemljine atmosfere, odnosno atomi su s vrlo velikim vanjskim prostorom.
- sloj „magme“ ili materije „plinovitom“ stanju gustoče proječno nekoliko puta više od tekučine, odnosno atomi još uvjek imaju sva tri prostora, središnji, unutarnji i vanjski.
- plazma, gdje nije riječ sadašnjem poimanju plazme, već su to „atomi“ s središnjim i unutarnjim prostorom, bez vanjskog. To je sad tzv. fuzioni prostor, što ne odričem, no uz to taj prostor je i „individualizirajuči“
- „neutronski“ sloj ili sloj u kome atomi nemaju svoje obilježje, jer su bez vanjskog a i pretežnog unutarnjeg prostora. To je rađaonica – formiranje uz središnjeg i dijela unutarnjeg prostora ili stanje koje nema materijalnu mjeru.
- crna rupa, odakle se prelaskom u „neutronski“ sloj „atomi“ rađaju.

koliko po ovoj hipotezi 1 litra „materije“?, sad kažu 1,7 kg/l? Zemlja=5,3kg/l

http://www.astronomija.net/article.php?sid=275&mode=thread&order=0
http://eskola.hfd.hr/fizika_svemira/vijesti/grb.html
http://www.astronomija.co.yu/suncsist/Sunce/sunce/index.htm
http://www.ad-loznica.org.yu/planete/sunce/sunce1.htm

- 11:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.10.2008., utorak

što je prostor I


Pa evo priće o prostornom viđenju materije, rečenom vanjskom, unutarnjem i središnjem prostoru. U primjeru materije, to je presjek središnjeg prostora ranga zvijezde ili zemlje kao derivata zvijezde (zemlja je pomaknuta u vremenu – 2.generacija) i vanjskog prostora atoma. To su klasična tri agregatna stanja materije: plinovito, tekuće i kruto.
Poredan vanjski, unutarnji i središnji prostor atoma bio bi za atom vodika:
proton=središnji, orbita elektrona (elektromagnetsko polje) unutarnji i vanjski = radijus od 1/2 udaljenosti susjednog atoma.
Središnji pak prostor zemlje, je sam globus s atmosferom.
Fizičari su već izmjerili veličinu ili promjer protona, pa nek on predstavlja u ovoj prići 1.
Unutarnji prostor, polje, je radijusa najmanje do 10 na 6 veće od radijusa protona.
Ono što se ne iznosi je vanjski prostor, koji odnos unutarnjeg i vanjskog prostora je jošveči od odnosa središnjeg i unutarnjeg prostora. Jasno zavisno od agregatnog stanja, no i najgušće agregatno stanje, tekučina je u večem odnosu vanjskog prostora s unutarnjim od unutarnjeg i središnjeg prostora Koliki je taj omjer vanjskog i unurtarnjeg prostora pokazuje kemijski spoj, npr. voda u kojoj molekuli H2O je 2 litre vodika i 1 litra kisika, ili stale su 3 u 1 litru. To upučuje na dvije stvari. Da je 2 litre oslobođenog vanjskog prostora = energija, koja je u eksploziji ubrazala kretanje susjednih atoma (dodan im je vanjski prostor) i da gubitak vanjskog prostora nije poremetio unutarnji i središnji prostor.
Sve ovo, jasno, bez uviđanja na predhodno navedene odnose, središnji, unurarnji i vanjski prostor, govori i službena znamnost, pogledaj:
http://www.phy.hr/~dbabic/periodni_Bacani_Djuric_2001.pdf
http://www.pmfst.hr/~luketin/metodika/gradja%20tvari/tvari2.htm


- 17:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (11)
Rujan 2008 (7)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

svijest

Linkovi

popis postova

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se