spontano...
danas je već 30. 07. ,za čudo kako vrijeme brzo ide ili možda leti, prolazi, teče ili kako već.
ja trenutno nemam pametnijeg posla od pisanja posta i po običaju neće biti pametan (but who knows maybe it will be).
pošto mi je u petak bio rođendan željela sam kao i svake ili bolje rečeno gotovo svake godine pribilježiti neka svoja shvaćanja svijeta i događaje koji su obilježili tu godinu. u četiri stranice sam opisala kako sam proživjela tu šesnaestu godinu, zaključak je glasio: "Bila je odlična i zbog ničega se ne kajem." nakon zapisa svojih mudrih misli, odlučila sam zaviriti u svoj stari dnevnik i to u dan kada sam opisivala kako je bilo kada sam imala četrnaest godina. ljudi moji, ja sam se šokirala, koje sam ja gluposti tamo nadrobila do duše tako je tada i bilo. sva sreća da ništa ne traje vječno.
da vam opišem sebe po izvorima iz dnevnika... bila sam luda za nekom grupom koja se zvala game over, sada kad ih vidim na fotkama stvarno mi izgledaju ko pederi, a pjesme tek... ne shvaćam što sam vidjela u njima.
kaže dnevnik da je bilo tada još gluposti za kojima sam bila luda, da mi ih je sve zlo spominjati. dok sam čitala taj "divan" rukopis osjećala sam se kao da odgonetavam hijeroglife, ako je rukopis takav onda možete zamisliti kakva je gramatika. ne bih željela gnjaviti sa detaljima jer mi se plače na to kakva sam bila, ali sreća moja što je prošlo pa mogu na to sada crkavat´ od smijeha.
vremena se zaista mijenjaju.
!kety ja se nadam da si se vratila već iz dojčlanda, kaj ćeš više tamo? kada ti je tu ljepše, zar ne?
!majo moja, miceku, da ja budem svetica ne znam gdje bi crkva došla, ali ti bi mogla biti svetica i tvoj anđeoski glasić (već te mogu zamisliti).
ja bih silno željela da druge godine za rođendan dobijem (ono što mi je netko poželio) jednog određenog tipa s mašnom.
30.07.2006. u 14:46 | 1 Komentara | Print | # | ^
danas je sveta Ana...
danas mi je imendan.
pa evo nešto o mome imenu...
podrijetlo riječi Ana dolazi iz hebrejskog jezika i znači milost. mnoge su kraljice kroz povijest nosile to ime. samo 2 žene Henrika VIII. zvale su se Ana, a tu su još neke poznate Ane tipa Ana Jagelović, Ana mater od Luja XIII, Ana Frank i dakako ja. Ana je prema Bibliji i prema nekim apokrifima bila majka Djevice Marije, u Bibliji se spominje još jedna Ana,proročica.
Sv. Anu naročito zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje, majke općenito. U Njemačkoj su je naročito štovali zlatari, rezbari drveta i ebanovine, rudari. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari pa su na njezin blagdan priređivali uvijek svečanu procesiju. Svjedok je tog kulta crkva Sv. Ane u Vatikanu, podignuta godine 1505.
Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je ona na smrtnome času, prema jednoj tradiciji, bila obradovana prisutnošću svoje kćerke Marije i njezina djetešca Isusa. Glasoviti bankari i bogataši Fugger u Augsburgu (znameniti grad po bitkama u doba srcnjn, neki će valjda znati što je srcnjn) svoju su grobnu kapelu posvetili sv. Ani. U sjevernoj Europi u vezi sa štovanjem sv. Ane bila je mnogo u upotrebi »voda sv. Ane« – voda blagoslovljena njoj u čast, s kojom su škropljeni bolesnici u groznici, a i opsjednuti. Svetoj Ani je kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se misli da se ona u taj dan rodila i umrla.
eto toliko... tko me čita, baš mu hvala..
tko želi nek navrati danas ili u petak (na rođendan) na kolače i sok..
LJUBAV SMRDI!!!!!
Vjerovao meni itko ili ne, zaljubljenost dođe i prođe i ne traje cijeli život. Ali zašto se onda svi gnjave s njome kada je postala tako patetična i dosadna??!!??! Pa daj malo razmislite, što bi ljudi bez ljubavi??? Više ne bi bilo onih dobrih, starih, sočnih tračeva, cure ne bi imale redovite teme uz popodnevnu kavicu poslije faksa ili posla, a dečki ne bi imali opravdanje za sve one popijene količine piva. Ja tu ne pokušavam popljuvati cijeli ljudski rod jer je zaljubljen, ali morate priznati da je ljubav koa oni mali tehnološki gadgeti. Zapravo ti nisu potrebni, ali ne možeš zamisliti život bez njih.
I poanta cijele ove priče jest: ljudi se vezuju zbog ljubavi, ali ona na kraju prođe i počnu uočavati detalje koje prije nisu vidjeli. Što ja zapravo tu želim reći??? To se i ja pitam, ali u teoriji ovako to stoji.
Curi se svidi tamo neki frajer i zaljubi se u njega jer ima lijepu guzu, okice ili što već cure gledaju kod frajera. Tom frajeru se naposljetku i svidi ta cura jer i ona najverojatnije ima manekenske proporcije, dugu plavu kosu, ili što god oni primjećivali na ženskom rodu. I oni su sad u prekrasnoj vezi svi im zavide jer su najslađi par u kvartu te nakon nekog vremena skuže oni da je to postalo ozbiljno ili tako nešto. Najverojatnije će se i vjenčati, ali sa svadbenim gostima ode i zaljubljenički zanos. Ona sve češće počinje primjećivati njegove neodgojene prijatelje kojima je jedino stalo do pive, a on shvati kako ona bezveze gubi vrijeme ispijajući kavice svakog popodneva s frendicama. I naravno niti jedno, ali niti drugo nisu spremni se suočiti s takvim problemima. I sad se svi pitaju: zašto!!??????!!!!!!!
Ljudi, odgovor je tako banalan i jednostavan da je naposljetku i glup. Svi se mi zaljubljujemo u ono čega zapravo nema. A to je lijepo lice, tijelo, etc. I kada to prođe počinjemo uviđati ono u što smo se trebali isprva zaljubiti. To je ona osoba koja se skriva ispod lijepog izgleda, njene kvalitete i nekvalitete s kojima naposljetku čovjek treba i živjeti. Jer bez obzira na svu naprednu medicinu (čitaj: estetsku kirurgiju) za 20 godina ti se može dogoditi da ćeš se probuditi pokraj osobe koja je prazna iznutra, a onaj lijepi izgled je negdje ispario.
Pa zato, razmislite zašto ste se vi "zaljubili" i nemojte da jednog dana moramo pročitati: rastali se zbog nepomirljivih razlika. A samo idioti uvide te "nepomirljive razlike" nakon 15 godina. Budite iskreni i recite: rastali se zbog nedostatka ljepote, ili, nestanka iste te.
živa sam... samo je monitor krepo..
ja sam odlično. sve oko mene je u najboljem redu. nemam se na šta žaliti (uvijek se nađe nešto), ali u principu sada je moj život normalan. svaki dan mi je sve bolje, imam sve manje rana i Bogu sam zahvalna što je sve prošlo kako je prošlo. neku večer pokušavam se sjetiti kako je sve bilo prije nego što sam napravila famozni salto i shvatila sam da koliko sam brzo vozila da su toliko brzo i moje misli prolazile glavom, a kada sam pala vidjela sam samo krv i u glavi mi je bila samo misao pa dobro je i nasmijala sam se. tako nasmijana sam bila cijelim putem dok je i krv curila ko luda. sada ću imati samo dva veća ožiljka i sve je prošlo. moglo je biti gore, ali nije. sada svakim danom sve više uviđam kako je Bog bio sa mnom nije me napustio i pazio je na sve, ali kako je moglo biti.
19.07.2006. u 22:06 | 2 Komentara | Print | # | ^
