evo mene, nakon nekoga vremena. planirala sam sinoć napisati post, ali malo čitajući ostale blogove sam shvatila da su i drugi u sličnoj situaciji kao i ja pa nisam. a ta situacija bi bila? moram učiti jer stvarno trebam, ocijene mi nenormalno klize prema dolje. cijelo vrijeme osjećam umor i što više spavam to sam umornija. glavom mi prolaze neshvatljive misli. za lektiru smo imali Patnje mladog Werthera, nisam ju na vrijeme pročitala pa je bilo amo-tamo po internetu. kada sam došla u školu čula sam vijest ne piše se lektira, ali ja ju svejedno još čitam. knjiga je predivna. ima ona izjava Ema Bovary to sam ja, a ja kažem mladi Werther to sam ja. tko me poznaje zna o čemu pričam. neke je zabrinulo da slučajno ne počinim suicid, ma ljudi moji ja sam iznad toga. nego stvar je u tome što ja toga lika osjećam u sebi.
toliko bih otprilike ispričala o tome. nešto sasm se razbolila, ali valjda će proći. ima još jedna stvar, sada je kao već 6. mjesec, a ja uopće nemam takav filing. lipanj i kiša?
jučer, idem ja iz škole, izađem iz busa i ono prolom oblaka. kap po kap kiša proljeva se... ali na sreću imala sam svoj "suncobran" iliti kišić, pa je bilo ok. osjećala sam se tako zaštićeno. da sada kada o tome razmišljam vidim neke besmislice. valjda je razlog što sam imala kišić i padala je kiša, što se u normalnim uvijetima ne događa. 
razmišljala sam i o još nekim stvarima pa se nadam da ću vam i napisati postove na te teme. stvari koje mi se motaju po mislima su otprilke ovakva: snovi- stvarnost, ljubav-rodbina-nasljedstvo, kada Werther pati i slično. uskoro vam pišem pa se čitamo.
pusek ( ne Mimin)...
OSTANI S NAMA
Ostani s nama, jer večer je,
ostani Gospode,
Ostani s nama jer mrači se,
ostani Gospodine!
1. Dvojica braće išli su tužni
što Isus umrije,
kad priđe Isus uskrsli k njima,
tuga ih minu u tren.
2. Riječ tvoja jasna često mi zbori,
želi me podići,
al’ sav moj govor, djela i misli
žele Te mimoići.
3. Sebe nam daješ, život nam vraćaš,
sa nama blaguješ,
Hvala Ti, Kriste, za ljubav silnu,
koja nas vodi kroz svijet!
4. Primi nas Kriste, sinove Oca,
tvoja smo braća mi,
premda je večer, tama sve veća,
pođimo skupa sad svi!
ova je pjesma tu ,jer osjećam da tu treba biti.. i to sada.. 4.6. svake godine je urnebesan na ljubavnom planu, ali ove godine kako mi se čini neće biti ništa. niti mi je žao što neće biti ništa.
sanjala sam jedan strašan san... čovjek sa žutom majicom i uz to ta osoba je mome srcu jako draga pojavila se mom svijetu snova.. hello mašto, zašto si ga obukla u žuto, on to inače sumnjam da bi ikada obukao, a uz to mene muče fobije od žute boje i Arsenala, zapravo ih mrzim. san je fakat bio freaky, ali ga neću prepričavati. evo jučer smo slavile Mimin rođendan. škvadra s rođendana zakon (sami početak- urnebesan), a ostatak ljudi oko nas pogotovo na mjestu gdje smo poslije parka išle (pritom ne mislim na stanicu)je bio dosadan do bola. sve mi se čini da je jučer bio neki gay praznik, jer ono alo dečki pa nemorate baš tako... fuj.. fuj.. onog ću pamtiti do kraja života, tako ću se tiješiti da uvijek postoji gore. sve nešto dečki skakali na dečke. doduše bilo je i iznimki, baš sam sretna zbog jedne frendice, a ova druga frendica skoro da je uspjela, ali ne znam baš priču. što je najsmiješnije skoro cijelo vrijeme sam bila s njom, a ne sjećam se što se sve događalo. ali iskreno vam kažem da nisam bila pijana. kao da sam znala da ću sanjati tako nedefiniran san. najvažnije je da kada imam osjećaj da se gubim osjećaj Božje ljubavi mi daje orijentaciju.
peace people i velka pusa svima, pa do čitanja.
dan otvorenih vrata!!
Danas je bio dan otvorenih vrata u našoj najmilijoj srednjoj školi. Bilo je fenomenalno. Najbolja radionica mi je bila kombinacija hrvatskog i engleskog sa Shakespearovim «Romeom i Julijom». Živa komedija. Đulije su rasturivale, a ni suvremeni Romeo de Bakšić nije zaostajao. Kladim se da pola od te djece imaju traume od Bakšića. A profesorice? Tek je tu komedija, one su bile u nekom svom điru, samo su se kesile. Fakat, fakat zakon. Da bog da se ponovilo!
A sada nakon komedije tragedija!! Nad našom povijesnom radionicom povio se sivi oblak. Kao prvo nismo imali učionicu, kao drugo nismo imali projektor, kao treće nije bilo dovoljno primjeraka časopisa i kao četvrto što možeš kad imaš tri dobra razloga za propast. Na kraju smo se iščupali iz nekih problema i dva puta odvrtili film, ja sam ispričala što sam trebala. Kako god, Vreš je rekao da smo tamo s razlogom da budemo najljepši, a ne najpametniji. Pa zato…
Shvatila sam jednu stvar ,koju zapravo već dulje vrijeme shvaćam, a to je da u meni postoji želja da svoj život pretvaram u neku vrstu filmske priče. Ja žudim da svaka moja zaljubljenost bude kao iz romana. I ta simbolika stvarno postoji. Brijem na Petrarcu, romantizam i tako neke sladunjave, ali nesretne priče. Ja sama shvaćam kako neke stvari bez potrebe kompliciram, kao npr. neću nikome ništa direktno da kažem, već mi je furka što si više kompliciram život, to ću kao više postić. A moš mislit? Kako bi naša najdraža profesorica rekla: «Čekaj, čekaj. Od kada to?» gledala sam sinoć film «Glazba iz druge sobe». Film je predivan. Ništa posebno, ali neka se nit provlači pa me zato zaintrigirao. Jedan detalj, glavni lik se zove Anna i ima kovrčavu kosu, a problematika tog ljubavnog filma daje još veću čar. Zaplakala sam na taj film, još samo da znate na koju scenu potrgali bi se od smijeha. Neka scena ostane tajna..
I neka mi netko kaže da sudbina ne postoji! Ma postoji, samo je treba usmjeriti, dati joj pravi put. Što je pjesnik htio reći?
Truly Madly Deeply
I'll be your dream
I'll be your wish, I'll be your fantasy
I'll be your hope, I'll be your love
Be everything that you need
I'll love you more with every breath
Truly Madly Deeply Do
I will be strong, I will be faithful
Coz I'm counting on
A new beginning
A reason for living
A deeper meaning (yeah)
I want to stand with you on a mountain
I want to bathe with you in the sea
I wanna lay like this forever
Until the sky falls down on me
And when the stars are shining
Brightly in the velvet sky
I'll make a wish send it to heaven
Then make you want to cry
The tears of joy for all the
Pleasure in the certainty
That we're surrounded
By the comfort and protection of
The highest powers
In lonely hours
The tears devour you
I want to stand with you on a mountain
I want to bathe with you in the sea
I wanna lay like this forever
Until the sky falls down on me
Oh can you see it baby?
You don't have to close your eyes
Coz it's standing right before you
All that you need will surely come
I'll be your dream
I'll be your wish, I'll be your fantasy
I'll be your hope, I'll be your love
Be everything that you need
I'll love you more with every breath
Truly Madly Deeply Do
I want to stand with you on a mountain
I want to bathe with you in the sea
I wanna lay like this forever
Until the sky falls down on me
ova je pjsmica iz gore već spomenutog filma... predivno!!!
četvrtak je...
hladno mi je... ne znam šta da radim... dosađujem se... prelijena sam za išta... i? ... ne mogu ni da napišem post..
već odavno nisam napisala ni jedan dobar post (jel ih ikada bilo?), ali potrudit ću se da uskoro bude barem jedan...
 |
|
|
01.06.2006. u 16:55 | 0 Komentara | Print | # | ^
