~ tko sam ja uopće? ~

Prošli sam vikend proveo u Istri, putujuć uzduž i poprijeko. Iako sam i prije bio u istri to je uglavnom bilo s točno određenim ciljem, a putem do njega što sam vidio, vidio sam. Ovog puta nisam imao cilja već smo lutali ovamo i onamo, od mjesta do mjesta, gubeći se i nalazeći po loše označenim cesticama. Tko god ode u Istru bez auto-karte, taj se zajebo. Misliš, pa bit će neki putokaz. I stvarno, putokaza ima, ali ne tamo gdje ga najviše trebaš nego kad ti je svejedno. Npr, piše skretanje za Rovinj desno, ali nema još križanja. Kad dođeš na križanje, skužiš da ima desno, desnije i manje desno. A znakova ili nema, ili pokazuju neka seoca kojih ni nema na karti. Srećom, stanovništvo govori i naš jezik, tako da nas razumiju kad pitamo.
Istra stvarno ima lijepu vibru. Nekako je sve normalno i opušteno. Nameće mi se izraz "mekano". Bilo je puno lijepih prizora, i jednostavno nisam imao želju daviti se s fotoaparatom već sam samo guštao u prizorima. Od toliko plodne, crvene zemlje poželio sam postati poljoprivrednik! Htio sam zapravo slikati štošta, ali nije mi se dalo. Jednostavno, treba otići tamo i doživiti. Ipak, dok samo se kupali u jednoj uvali opalio sam nekoliko slika da sastavim panoramu, pa evo, barem neku sliku da stavim. Što se mora tiče, mislim da se Istra ne može mjeriti sa Dalmacijom, pogotovo srednjom. Ali unutrašnjost Istre i gradovi su stvarno posebni.


San Polo (539kB, panorama 180°, preporučam kliknuti i otvoriti veliku sliku te s kursorima pomicati)



Kamp san Polo u kojem smo se kupali je navodno nekad bio legendarno mjesto, potpuno divlje, prepuno kampera, backpackera, hipija, i ostale ekipe koja voli spavati u hotelu s tisuće zvjezdica. Nije bilo ništa neobično ako na vas, dok spavate, nagazi kakav omamljeni hipi... Enivej, mjesto je očigledno podleglo kapitalizmu - naplaćuje se upad na cesti, uređuje se infrastruktura...
Blizu San pola nalazi se i jedna veoma poznata (u izvjesnim krugovima) crkvica - crkva Svete Foške. Bije ju glas spontanih izlječenja, padanja u trans, itd. Tamo se okupljaju i raznorazni alternativci, reikisti, Saibabići, itd. Priča se da je crkvica izgrađena na mjestu sa jakim pozitivnim energetskim zračenjem, o čemu je pisao i poznati slovenski geomant Pogačnik. Čovjek koji ispred crkve prodaje sir, rakiju, i ostalo priča nam da je zračenje detektirano u krugu do 6 metara oko crkve. Kakogod, ima nešto lijepo i pozitivno u tom mjestu, a ja moram priznati da sam se nakom sat vremena provedenih tamo osjećao potpuno odmoran i jako dobro raspoložen. Mjesto vam neću odati. A nemam ni slike. Tko zna, zna. Komu je u karmi da tamo dođe, doći će. ( a je ga serem...)

Kakogod, tokom tih putešestvija prvi sam put bio i u Rovinju. Stvarno, stvarno lijep grad. Stvarno. Ima tamo i šta gledat i gdje šetat. Ali da ne otkrivam toplu vodu, na tome ću se zaustviti. Kome je suđeno, ići će tamo... ;-)



Ukratko, lijep izlet s puno raznolikih doživljaja. Poželio sam imati motor i laganini se voziti po tim vijugavim cesticama, upijati vibru istarskog proljeća, meditirati u rano jutro na pitoresknim lokalitetima, i sve u tom stilu. A što se motora tiče, ne na bilo kakvom motoru, već isključivo na Royal Enfieldu. O njemu drugom prilikom...