Vratio si se, prijatelju, iz dalekih krajeva
Meka i Medina sad su u tebi zapisane
svetost tvoga Boga – njegova blagost i moć
donio si mi maramu, prijatelju, prekrasnu maramu
s mirisom pustinje i bazara
dovitljivih rubaija i mističnih tajni orijenta
popili smo kavu, prijatelju, popričali o životu
o tome što nas čini sretnima
i koji je naš put pod velikim nebom
nema više tvoje kose, prijatelju, i sjedine ti obrubljuju lice
mudrost teče iz tvojih riječi i blagi mir svjetlosti
dodiruje me dok pričamo tamo gdje piju oni što nose maske
a onda ti odlaziš, prijatelju, natrag u svoju priču
gdje derviši pjevaju u sumrak
a ja u svoju, putem mača i časti pod zvijezdama zapada.
Različiti smo, prijatelju, a opet toliko slični
još uvijek se prepoznajemo po srcima
i po osmijehu, prijatelju, mi smo braća
i kad stanemo pred Stvoritelja jednog dana,
ti u bijelom pojući o ašiku i šadrvanima,
ja u crnom pjevajući o vatri, čeliku i svojoj gospi,
reći će Gospod: gle, sinovi mi se vratiše s duga puta,
pričajte djeco, a ja ću slušati, kako ste učili voljeti
kako ste učili biti ljudi