HIPERMARKET

subota, 30.12.2006.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Dragi prijatelji od srca Vam želim Bajram Šerif Mubarek Olsun...

Dear Friends, from my heart I wish you Eid Mubarek...

Objavljeno u 10:16 • Komentari (6) • Isprintaj • #

četvrtak, 28.12.2006.

Napoli in my mind...

Putovao sam za Bosnu. Ne znam kako i na koji način sam stigao u Napulj. Možda je razlog bio to što me od uvijek privlačio taj grad, i taj dio Italije. Ili možda je razlog ipak u Brunu Venturini-ju kojeg sam u zadnje vrijeme puno slušao. Svoje dane sam provodio u slušanju kancona i tako sam upoznao Bruna i njegove predivne kompozicije. I to me natjeralo da upoznam grad kojem toliko divnih stvari posvećuje taj muzički mag.
Grad je izgledao baš onako kako ga svi mi zamišljamo, velebne građevine, bogata prošlost i umjetničke vrijednosti na svakom koraku. Bio je to grad, jednostavno rečeno, meta turista. Upravom smislu riječi sam iskorištavao te dane.
Jedne večeri, moja nova poznanica Paola me pozvala kod nje večeru. Društvo je sastavljeno od ljudi kakve bih i ja sam odabrao da sam bio organizator. Umjetnici, novinari, kulturni menadžeri… druženje je teklo uz vino, indijsko-talijanske zakuske, i neizbježne kancone. U masi ljudi se isticao čovjek koji se zvao Gianni i bio je profesor klasične violine, ma što to značila, klasična violina. Nizak čovjek, malo deblji (što nikako ne liči na jednog violinistu) i sa užasno ružnim naočalama. Što sam ja kao ovisnik o naočalama odmah primijetio. Ali zato Gianni je imao ruke, sa kojima je činio čuda. Baš onakva kakva pokušava da uradi Harry Potter. Te večeri nije mogao da se suprostavi muzike željnom društvu i morao je uzeti ti čarobni štapić u ruku i odsvirati par kompozicija. Jedna od «stvari» koje je odsvirao bila je tradicionalna bosansko-hercegovačka pjesma, sevdalinka, Čudna jada od Mostara grada. Taj čovjek me nije poznavao a ni ja njega, njegovo ime sam saznao tek po završetku druženja ali sam te večeri shvatio koliko je Svijet malen a muzika velika. U Nŕpoli me odvela kancona, a slušao sam BH sevdalinke….
OOOooooo divni živote…počni!!!

Sretna Nova godina!!
Volim Vas!!

Objavljeno u 22:57 • Komentari (7) • Isprintaj • #

ponedjeljak, 25.12.2006.

ČESTITI BOŽIĆ

Dragi prijatelji od srca Vam želim Čestit i blagosljovljen Božić...

Dear Friends, from my heart I wish you a Merry Christmas...

Objavljeno u 08:35 • Komentari (3) • Isprintaj • #

utorak, 19.12.2006.

PARIŠKI STUDIO...

Par fotkica iz mog pariškog studija, naravno za vrijeme rada...

Fotke prati tekst iz kataloga za moju posljednju izložbu...

Ovo nije kritika. Ni običan prikaz jedne palanačke izložbe mladog slikara; famozni De Gustibus je mrtav i ovo je uspavanka za potrošačku umjetnost, kao što je to i djelo o kom govorim.

Pa, da malo izoštrim: kad je u pitanju mladi umjetnik Nino Kasupović, onda je sigurno da je već davno umrla rečenica „O ukusima ne raspravljati“, jer ova umjetnost nije slatka, ni slana, ni gorka, ni bljutava niti bilo šta slično u tom smislu.

I, kao takva se ne prodaje, ne kupuje, ne prostituiše i njoj se ne pisu hvalospjevi o artizmu;) iskače iz likovnih gabarita, pomjera zakone i pravila, provocira potrošačku svijest. Ona, dakle, nije i ne može biti stvar dopadanja ili nedopadanja, već stvar kriterija, poistovjećivanja s onim koji stvara, pa – ko vidi, vidi.

Ona ne traži ni nečiji komad zida, ni divljenje, nego stav, budući da je jedino tako i moguć dijalog sa onim što Kasupović slika.

...malo samoreklame nije na odmet...

Objavljeno u 21:24 • Komentari (10) • Isprintaj • #

subota, 16.12.2006.

L.A. Woman

L.A. Woman, L.A. Woman
L.A. Woman Sunday afternoon
L.A. Woman Sunday afternoon
L.A. Woman Sunday afternoon
Drive thru your suburbs
Into your blues, into your blues, yeah
Into your blue-blue Blues
Into your blues, ohh, yeah

za mog mlađeg buraza koji je u amerikama....

sad post...

Ponekad sam znao da budem jako usamljen. Pariške dane sam provodio radno. Svakodnevno sam odlazio u svoj ured gdje sam 8 sati dnevno zarađivao novac od kojeg sam živio. Poslije posla život mi se mijenjao i postajao sam ono što zaista jesam, umjetnik. Stvarao sam svoju umjetnost u svakom trenutku.
Iako je Pariz bio prepun galerija i kafea, ja sam se opuštao konstantno u kafeu kod malog. Pitao sam se često koji je razlog tom, da li što kod malog uvijek ima ljudi koji su moji zemljaci , pa me možda nostalgija vuče. Ili možda zato što kod malog su svi gosti kao kod kuće vlastite.
Jednog vikenda sam otišao tamo da se nađem sa Popajem. Sjeo sam na mjesto na kojem su uvijek sjedili Milan i Rundek. Kako su njih dvojica kasnili iskoristio sam priliku. U istom trenutku su stigli njih dvojica i Popaj. Odlučio sam da pijem vinu tu večer. Ponudili su mi flašu vina koje je pio Aleksandar Makedonski, mislim vino iz istog plemena vina. Nikad u životu nisma popio odvratnije vino. Mislio sam da ga vratim ali sam u tom trenutku saznao da je to jedino crno vino koje imaju. Popaj kao i uvijek je pio pivo. On je čovjek koji je sretno zaljubljnen. Taj dan je bio tužan jer je bio posvađan sa djevojkom. Ona njega voli najviše na svijetu. Tu večer sam zaista izgledao kao pravi Francuz. Tako sam se i ponašao, iako sam užasno bio nesretan zbog lošeg kvaliteta vina. Popaj je cijelo vrijeme bio napet. Kad sam već lagano počeo da ludim zbog njegovog čudnog i napetog stanja stigle su one. Popi se promijenio kad je stigla Ona, koja ga voli najviše na svijetu. U samom početku je bila jako hladna ali poslije je shvatila da je tu njen čovjek, onaj kojeg treba. Došle su i prijateljica. Pili smo i krenuli niz ulice našeg dragog Pariza. Ja sam pratio kuću jednu prijateljicu, Đ. Plesali smo na ulici, bilo je jako hladno…

Objavljeno u 18:15 • Komentari (9) • Isprintaj • #

nedjelja, 10.12.2006.

BEAUTY

Čisteći prašinu koja se nakupila na moju arhivu pregledao sam većinu pariških fajlova na hard disku u mojoj glavi. Tako sam vidio i pregledao jedan fajl koji nosi naziv «BEAUTY».

Bilo je prohladno prijepodne. U mom uredu sam sjedio poprilično zbunjeno i uživao u mirisu svog duhanskog prijatelja. U jednom trenutku otvorila su se vrata ureda i ona je ušla. Izgledala mi je jako poznato ali nisam ju poznavao. Moja mlada asistentica se potrudila da usluži gospođicu ili gospođu. Mislim ipak da je bila gospođa, jer po njenom izgledu to se moglo zaključiti. Bila je u prosjeku 15 godina starija od mene i zbog te činjenice odlučio sam da ostanem i dalje posmatrač. Njen prekrasni vrat pokrivala je svilena plava marama. Da da, baš onakva kakvu možemo vidjeti na nekom od tepiha, crvenom, bijelom… Kao i svi drugi klijenti i ona je napustila naš ured zadovoljna i sretna. Ja nisam više mogao da sjedim i gledam nepomično u računar. Odlučio sam da prošetam do velikog prozora i pogledam obale Sene. Parovi su šetali, zaljubljeni. Ona je u tom trenutku ulazila u svoj auto a vjetar joj njihao i mrsio kosu. Tu prekrasnu zlatnu kosu. U tom trenutku sam shvatio da je zaista to bila ona, napustila je svoje veliko platno i svoj romantični svijet filma.

- Gospođice molim Vas jedno piće!

Objavljeno u 17:45 • Komentari (3) • Isprintaj • #

srijeda, 06.12.2006.

FALUN DAFA

Kako u zadnje vrijeme puno imam problema, počeo sam razmišljati i čititi o raznim meditacijama. Joga se previše udomaćila kod nas i danas ptice na grani znaju za Jogu u svakodnevnom životu i to je dobro. A ja sam otkrio za mene jednu novu vrstu meditacije koja se naziva Falun Dafa. I da nebi puno pametovao odlučio sam napraviti kopi pejst stvari koje sam pročitao..za sad samo jedan dio tj. osnove:

Falun Dafa, koji se takođe naziva Falun Gong, je jedna tradicionalna vrsta meditacije, odnosno kultiviranja duha i tijela iz Kine. Moderni naziv za kultiviranje duha i tijela je Qigong. Prakticiranje Falun Gong-a se sastoji od 5 vježbi, koje uključuju i meditaciju i od praktične primjene univerzalnih principa "Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije" u svakodnevnom životu.

Falun Gong je u javnost iznio g. Li Hongzhi 1992 godine. Već nakon kratkog vremena je Falun Gong u Kini stekao veliku popularnost. Tako je Li Hongzhi 1993. godine bio proglašen za najomiljenijeg Qigong-majstora, a Falun Gong za izvanrednu Qigong-školu. Li Hongzhi je i autor knjige "Zhuan Falun" u kojoj su objašnjeni principi Falun Gong-a i koja pretstavlja sistematsko uputstvo za prakticiranje. Knjiga "Zhuan Falun" je 1996. godine bila jedan od bestselera u Kini, a u međuvremenu je prevedena na preko deset jezika.

Kroz prakticiranje Falun Gong vježbi i primjenu principa Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije u svakodnevnom životu, značajno se poboljšava zdravlje, smanjuje stres i postiže unutrašnji mir i harmonija, a poboljšavaju se i koncentracija i psihičke sposobnosti. Pokreti Falun Gong vježbi su jednostavni i lagani za naučiti, ali su ipak izuzetno djelotvorni. Oni podržavaju i regulišu energetske procese u tijelu, eliminišu energetske blokade i dovode tijelo u najbolje stanje. Vježbe su jako fleksibilne i mogu lako biti integrirane u svakodnevni život. Mogu se prakticirati u svako doba dana i na svakom mjestu, nasamo ili u grupi. Nakon prakticiranja Falun Gong vježbi, čovjek se osjeća opušteno, uravnoteženo i pun je energije.

Zbog nesvakidašnjeg uticaja na zdravlje, a i zbog činjenice da su sve Falun Gong aktivnosti besplatne, Falun Gong je u roku od samo nekoliko godina postao najpopularniji Qigong svih vremena u Kini. Prema kineskim medijima je početkom 1999 godine Falun Gong prakticiralo izmedju 70 i 100 miliona ljudi. U međuvremenu se Falun Gong proširio u preko 50 zemalja u svijetu, a Li Hongzhi je takođe dobio brojna priznanja, kao što je npr. proglašenje "počasnim građaninom" i "ambasadorom dobre volje" grada Houstona(USA).

Falun Gong je u potpunosti besplatan i ne zahtijeva učlanjivanje ni u kakvu organizaciju. Falun Gong prakticiraju ljudi iz svih društvenih slojeva, a potrebna literatura i uputstva za vježbanje se mogu naći na internetu.

Objavljeno u 20:05 • Komentari (4) • Isprintaj • #

subota, 02.12.2006.

ULAZNICE MOLIM...

Pariz, hiljadudevestoinekih

U polumraku mog omiljenoig pariškog lokala sjedim a nasuprot mene uživaju u svojim pićima Rundek i Milan. U tako srednje dosadnoj atmosferi prilazi mi on i kaže "Dobro veče, moje ime je Popaj". Sjeda na barsku stolicu do moje i poručuje piće. Iskapljujemo redom tako flaše svojih alkoholnih i bezalkoholnih napitaka i razgovaramo. U jednom trenutku nesvjesno mu postavljam pitanje ODEŠ LI?, na što on odgovara pozitivno da ode i to često on ode. Pokušavao sam da ga pratim i u jednom trenutku sam upratio sebe kako zaustavljam plavu bubu od nitro laka na podu. Pripaljujem mirisne štapiće, razgovor teče u smjeru plamena i o ideji da slučajno zapalimo lokal u kojem sjedimo. Grupa mladih ljudi, mislim da su turisti, ulazi u kafanu i počinje da se zabavlja, plešu, piju, vuku na nos, uglavnom se zabavljaju. Popaj postaje relativno pijan. I sve više mi je drag. Njih tri su navratile samo da uriniraju. Jer kako zaključujem oni koji idu u ITD pišaju kod nas u bircu jer je WC čišći.

Još se samo kroz maglu sjećam da smo spasili lokal i nismo napravili sranje. Mali je promijenio boju, postajao je sve bjelji kad smo zatražili račun da idemo. Popaj je otišao sa jednom od njih tri, naravno onom svojom. A ja, ja sam pokušao da zaspim u svom pariškom studiju. Tonik me razvalio...