Danas je Filipu bio zadnji dan škole , počeli su proljetni praznici , što znaći da će za koji dan Uskrs ...
Filip se jako veseli , stalno govori o zecu koji ide uokolo i dariva svu djecu ...
Mislim da je njemu pojam Uskrsa još uvijek samo Uskrs kao dan na koji neki tamo zeko donosi brdo poklona i slastica dok on spava ...
Ovaj Uskrs ne želi ništa osim " štapa za pecanje" ...valjda je to "pokupio" od oca koji bi najradije pola svog života proveo na obali Drave.
Vodili smo ga prije par tjedana na "Staru Dravu " pa je izbio rat oko štapa za pecanje između njega i tate ...
Jedan štap a njih dvojica i svaki tupi po svome ...
Uglavnom Filip sada želi "svoj osobni štap" jer Dodo je škrtica koja mu ne da štap , btw taj Dodin štap jedva ja držim.......a gdje bi djete sa poteškoćama u razvoju .
Ali eto kupili smo mu neki ultra lagani štap , a deda se odrekao svoje role i eto sad čekamo Uskrs ...
****
Kako je stanje u vezi onog dolje posta ....
E pa tu nema promjena , Filip će od slijedećeg mjeseca dobivati dječji dodatak kao i svako drugo "zdravo djete " samo uvećano za nekih 25% ..jednom riječju ... "Imamo zdravo djete sa manjim oštećenjem zdravlja " ...koja ironija u cijeloj ovoj priči .
Neki dan smo otišli u poreznu upravu , po neke papire o primanjima ... eto i to im treba tek toliko da vide o kolikoj se " jadi od mirovine " radi ...mada to baš ne kužim jer u mirovinskom ionako imaju sve te iste podatke ...ali valjda provjeravaju da negdje još netko od nas ne zarađuje sa strane ...ma što ti ja znam ..
Uglavnom morali smo i za Filipa izvaditi te iste papire , a što sam se ja od jada počela smijati ....
Uglavnom jedan velika banana sa šlagom i malinom na vrhu ....
Problem u svemu tome je što se ama baš ništa ne može napraviti , mi roditelji takve djece smo osuđeni na bitku sa ovim sustavom do zadnje kapi krvi ne bi li naša djeca preživjela i imala donekle kvalitetan život ....
Spali smo na to da moramo tražiti nečiju milostinju , biti sve samo ne ljudi , trpiti "one" poglede i spuštati glave što niže ....
Jer smo MI samo krvi što se ne znamo snaći , i zbrinuti našu djecu ....
Citiram jednu mamu "«Nikice ljubavi, budi dobra dok mama ne dođe kući s posla. Stavi si sondu i uzmi lijekove, aspiriraj se, a ako prestaneš disati reanimiraj se! Nemoj molim te zaboraviti vježbati, to će ti pomoći da naučiš sjediti.
Znam da ti to ne možeš i da si psihomotorno na razini sedmomjesečne bebe, ali učeni ljudi koji su pisali naše zakone kažu da ti to možeš i znaš. Na kraju krajeva ti ipak imaš sedam godina i samim tim tvoja je invalidnost čudom nestala. Sva sreća što živimo u Čudolendu gdje se najteži problemi čudom rješavaju!!!»
Morala sam se vratiti na posao nakon Nikinog sedmog ročkasa, bez obzira na to što u županiji nema ustanove koja bi mogla skrbiti o njoj dok sam ja na poslu.
Tata je na bolovanju i brine za nju, al pitam se dokle i kako je tek samohranim roditeljima?!"
Mislim da ovaj očajni post jedne mame djeteta sa posebnim potrebama govori sve ....
Naša djeca su "teret" ovoj državi i to stoji crno na bijelo ...
Ja mi roditelji "pijavice" koje sišu svoju vlastitu djecu zbog tzv državne love ..jer ostaju "zbog" njih kod kuće i "vade" se da ne mogu raditi jer nemaju kamo sa djecom ...eto to smo mi za ovu državu ..obićni bespoličari i nametnici ...
Naša djeca trebaju "sama" otići u školu , sama se obući , sama si obrisati stražnjice , okupati se , postaviti si proteze , kanile , obrisati si slinu , promeniti pelene , posjesti se u kolica i odgurati po potrebi do škole ili lječnika ...
Još onako uz put trebali bi si naći posao da si osiguraju prijeko potrebna pomagala , lovu za lijekove , česta putovanja na liječničke kontrole , fizijatre , liječenja po bolnicama ...
I da ako i dobijete tu famoznu državnu invalidninu , budite svjesni da ako boravite u nekoj predškolskoj ili školskoj ustanovi bar 4 sata država će vam čopiti pola invalidnine ...jer se onda vaš roditelj ipak ne brine za vas ...već država ?!
Eto našli su način kako da i tu "zašarafe" ....
Da istina "sve" naša djeca dobiju od države , ali samo što to više kod nas ide u teoriji a ne u praksi ...
Još smiješnije i jadnije je je to što jedna jedina Hrvatska LIPA može vam uskratiti mizernu pomoć jer prelazite prosijek ....ajme spadamo pod sirotinju , ali nemamo pravo na pomoć jer ipak nismo sirotinja zbog te jedne jedine LIPE ....ali smo ipak sirotinja ?!
Ma nismo sirotinja , ipak imamo staru kočiju sa stotinjak konja , pa onda ne spadamo pod sirotinju ...
Ma ko će ga više znati .... jeli prvo nastala kokoš ili jaje
Eto ostaje mi samo još da vam zaželim što lijepši Uskrs u krugu vaših obitelji ...
Filip , njegova mama i tata
|