|
|
Blog
Wind
Miško
Zmajka
Vitae
Zelena
Fizy
Katrida
1977
Pjesma
Koraljka
Gogo
Euro
Rusalka
Fulvus
Ken
Sunčica
Ne znam da li si sada s Anđelima, ali nekako mi je lakše mislitio da jesi.
Ne znam ni da li si mislio na mene zadnjih dana svog života, ali ja na tebe jesam. Intezivno. Nekako sam te osjećala.
Ne, nisam znala da umireš, ali dolazio si mi u misli svakodnevno. Možda zato što ti je prije par dana bio rođendan, blizanac moj, možda si se i ti sjetio mog. Jer nekada davno bila sam tvoja. Najviše tvoja.
A onda....
Život krene u raznim tokovima, razdvaja se... Ponekad se ponovi spoji, ponekad ne.
Nisam te vidjela godinama i žao mio je. Tko je kriv, ti ili ja!? Oboje, ili nitko... Pustimo sada.
Znam da mi je jednom jedan dobar frend rekao "Idi vidjeti ga! Idi, jer već sutra može biti kasno. I bit će ti žao. A nećeš moći više ništa..."
I eto... Ne mogu više ništa. Kraj.
Nisam ti nikada rekla, ali sada ću - jako, jako si mi nedostajao u životu. Puno sam suza ispustila zbog tebe. To znam samo ja. I nitko više. Jer, nekako me bilo sram što "nemam" tatu. Što se tvoje ime pojavljuje samo na papiru, dokumentima... Kako isprazno.
I želim ti reći da te jako volim. I kad te nije bilo voljela sam te. I voljet ću te zauvijek. Ti si negdje duboko u meni, odavno. Odonda kad si me vodio na nogometne utakmice a ja sam bila tako ponosna. I tako sam željela biti muško, muško kao što si bio ti. Rekao si mi da si ponosan što sam djevojčica i da me baš zbog toga jako voliš. I ja sam se pomirila sa svojom ženskosti. Valjda.
I u životu sam muškarce mjerila po tebi. Ni jedan nije bio dovoljno dobar kao što si bio ti. Valjda je i to jedan od razloga što iza sebe imam dva neuspjela braka. U stvari, htjela sam tebe. Nedostajao si.
Tatice, kad si bio tako bolestan mogao si me zazvati. Bilo bi dovoljno samo jednom. Ja bih došla. Liječila sam i liječit ću još puno ljudi. Nisi mi dao mogućnost da budem uz tebe kad ti nije bilo dobro. Tako sam ponosna kad mi pacijenti kažu da imam laganu ruku i da hoće da im ja izvadim krv. Ti mi nisi dao mogućnost ni da te pomilujem. Nježno. S puno ljubavi.
Jutros si otišao. Zauvijek.
Ja ostajem. I dalje bez tebe, ali u srcu ostaješ zauvijek.
Hvala ti za one divne trenutke u mom djetinjstvu. Samo ću takve pamtiti.
Zbogom tatice. I počivaj u miru.
Volim te.
