Od nedavno, svoje slobodno vrijeme sve češće ispunjavam rekreativnim bicikliranjem. Najčešće mi društvo pravi supruga. Prošlu godinu smo odvezli svih pet slavonskih županija kroz projekat Bicikademija. Uživali smo u toj ideji i sada nastavljamo sami planirajući rute po lijepoj našoj. Najbliža nam je sisačko-moslavačka i brzo sam isplanirao prvu rutu. Supruzi je radna subota, tako da sam se sam uputio u vožnju. Guglajući mjesta kroz koja planiram proći, istražujem znamenitosti, prirodu i sve ostalo vrijedno pažnje i fotkanja kad se nađem u blizini.
Prva ruta kroz SMŽ polazi iz Hrvatske Kostajnice i poveznica koju ću pratiti su stare utvrde. Uz Unu jednim dijelom i onda pravac prema Zrinskoj gori i utvrdi Zrinskih. Nastavljam do Pedlja, isto stara utvrda Šubića - Zrinskih, izlazim na glavnu cestu Dvor-Glina i pedaliram dalje do Gvozdanskog i još jedne utvrde Zrinski. Okrećem se nazad i preko Dvora uz Unu do Hr. Kostajnice i četvrte utvrde Bana Nikole Šubića Zrinskog.
Ruta od stotinjak kilometara, prekrasna priroda, šuma, brda i donji tok Une. A život u ovome kraju, mislim da je vrijeme stalo još u ´90.-im, mjestima uz asfalt. A u zaseocima u brdima, oni su još vremenu iz 2. svj. rata. I zbog toga je i ovaj post, vidio sam i doživio, želim skrenuti pozornost i Vama i šire. Znam da ne mogu popraviti gospodarsku sliku toga kraja, ali mogu uputiti kritiku na adresu odgovornih u državi, spram odnosa prema ruševnim ostacima starih utvrda. Lokalna zajednica sigurno nema kune za obnavljanje i održavanje tih vrijednih objekata, ali država mora pronaći sredstva. Kad već toliko priča o ustašama i partizanima, povijest je i iz vremena 15-og stoljeća.
Ono što me je razljutilo, od 4 utvrde nisam uspio upoznati niti jednu. Do utvrde na Zrinskoj gori vodi samo putokaz do sela Zrin, sam uspon do utvrde na vrhu brda vodi neodržavan makadam, a potom visoka trava. Na ulazu u utvrdu srušena drvena pregrada, kasnije sam ustanovio da služi za zatvaranje ovaca u utvrdi. Unutrašnjost zarasla u korov toliko da onemogućuje kretanje i upoznavanje sa lokalitetom.

Utvrdu Pedalj nisam niti pronašao, nema putokaza, a u tekstovima na webu kaže da postoji šumska staza.
Staru utvrdu Gvozdansko sam pronašao, kružio makadamom u njenom podnožju, ali bez putokaza i vidljivih oznaka, barem pješke da je obiđem. Na fotkama je sve što sam uspio vidjeti.



Ipak sam se nadao kako ću u Kostajnici ipak hodati po zidinama. Nije je problem pronaći, dominira uz rijeku Unu, na samom graničnom prijelazu sa BiH. Kad ono zaključana ulazna vrata, suvenirnica ispred također zatvorena.



Osvrt sam napravio sa stajališta ciklo turizma, baš zato što sam se i većim dijelom vozio po označenoj biciklističkoj stazi županije. A upravo stare zidine mogu biti dobar mamac za bolju ponudu na toj ruti i većem broju posjetitelja, pa bili i oni i na dva kotača.
Veća foto galerija na ovom linku.

Oznake: utvrde, Nikola Šubić Zrinski, bicikliranje