Komentari

indigo.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • tija

    ajde ...dobrodošao još jedan natrag blog..neka neka! :)))

    avatar

    04.11.2004. (22:50)    -   -   -   -  

  • nellich

    Veselim ti se...pusa...

    avatar

    04.11.2004. (23:21)    -   -   -   -  

  • Pod urom

    Pozdravljam Te...Privukao me naziv tvoga bloga, jer imam knjigu Indigo djeca...

    avatar

    04.11.2004. (23:38)    -   -   -   -  

  • joakim a ne boca

    hej...sad sam te citala nakon dugo vremena. mislim da i sama znas da imamo teska mjesta u zivotu koja moramo progurati. drz se, djevojko. p.s. da li si mozda isla na AT?

    avatar

    09.11.2004. (12:07)    -   -   -   -  

  • Okatto Nogatta dolazi i na vaša vrata

    zašto si prestala pisati? sad me jako zainteresiralo sve ovo s indigo-ljudima, nisam prije nikad čula za to... nisam sve textove čitala, samo onaj prvi, uvodni (žurim se malo, pa ću drugi put pročitat ostatak) i zasuile mi oči, jako me dirnulo kako razmišljaš, jer i ja sam nekad slično razmišljala, al zadnjih godina se totalno gubim, ne nalazim u ničemu, i tako..u stvari, rado bih da se vratiš na blog, i da stupimo u kontakt. ako budeš za,javi se. pozdrav :)!

    avatar

    27.05.2005. (20:15)    -   -   -   -  

  • gogs

    ako procitas moj post od 28.5. mozda ti da volje da pises dalje.bilo bi to lijepo !

    avatar

    28.05.2005. (15:48)    -   -   -   -  

  • hello :)

    Super blog,...zanimljivo napisan,...samo se drži,...to je najvažnije,....

    avatar

    28.05.2006. (11:56)    -   -   -   -  

  • tajnazivota

    Zanimljiv blog!zaista te dugo nema!samo se ti nama drzi!Lijepu noc ti zelim!

    avatar

    30.05.2006. (00:09)    -   -   -   -  

  • tajnazivota

    pozdravljam te.

    avatar

    09.06.2006. (01:07)    -   -   -   -  

  • xy

    Za indigo djecu sam saznala prije no što je to postalo in. Rekla mi je, a bila je moj psihoterapeut: "O, pa ti si indigo dijete!". Na tu spoznaju sam reagirala kao i na svaku drugu primjedbu tipa: "Ti si posebna, drugačija,...". Sve se svodi na isto - neprihvaćen si u ovom svijetu gdje sve srlja u propast, a ljudi su slijepi. Rekla mi je i: "Osjećat ćeš se sigurno kada nađeš svoje pleme". Moje pleme? Već odavno sam znala da postoje ljudi kao ja na ovom svijetu, da nismo odavde, susretala sam se s njima u snovima i oni su mi bili podrška kada sam bila najusamljenija. Indigovca uvijek prepoznam i nema tu muljanja. To je skoro pa kozmički susret, trenutno prepoznavanje i osjećaj da tog nekog poznaješ sto godina. Odmah osjetiš sve njegove slojeve pa i deformacije uzrokovane traumama koje svako indigo dijete doživljava kroz život. No, javlja se tu i mnogo problema... Možda da prvi put tu spomenem muško-ženske odnose i problem "zaljubljivanja" koje zapravo samo prepoznavanje. Recimo, upoznaj međusobno dva indigovca, recimo muškarca i ženu istih godina - dvije potpuno senzibilne duše koja jedna od druge ništa ne mogu sakriti... Naravno, rađa se privlačnost, i to fatalna. Indigo ljudi nisu naučeni da netko može pročitati sve slojeve njih (jednostavno zato što ih dosad na ovom svijetu nije bilo puno) i obično ljudima djeluju dosta nepovezano. Svima, osim... drugom indigovcu... Zbunjenost se onda javlja prvo kad shvatiš da je netko jednako slojevit kao i ti, a zatim i kad shvatiš da te taj netko pročitao. Nažalost, malo je pripadnika starijih generacija i oni su rođeni s ciljem da se asimiliraju na ovaj svijet, a ne zaborave u potpunosti svoje porijeklo. Napol su, da se tak izrazim. Barem iz mojeg iskustva, takvi ljudi budu prvo jako međusobno privučeni, a onda (s obzirom da na stupanj intuitivnosti) osjete svaku promjenu na drugome i bivaju razbješnjeni ako ovaj nešto loše i pomisli. To se u pravilu ne događa, osim ako jedan od njih nije izrastao u bešćutnog. A zamisli dva bijesna indigovca? Loše. Naravno, jedan drugome mogu biti i velika utjeha, ali onda se zna javiti i ona frustracija koju uzrokuje nužna fizička odvojenost. Poanta ove moje priče je da indigovci najbolje funkcioniraju na duhovnoj razini, čak i na pristojnoj udaljenosti jedni od drugih. U toj dimenziji misli sve je čisto i svaka emocija ima svoju frekvenciju. Indigovci imaju svoje radare i jednostavno ZNAJU, makar netko bio na drugom kraju svijeta. Sastanak u kafiću ne preporučam. Indigo nacija je uvijek povezana, čak i kada pojedinci bježe od toga nadajući se da će postati "normalni". Posebnost je blagoslov i teret.

    avatar

    05.07.2006. (01:42)    -   -   -   -  

  • propalica

    u zadnje vrijeme se stalno pitam da li sam i ja indigo...?

    avatar

    25.11.2006. (00:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se